Drug pukovnik ::Onda će da bude M107 155mm. Nisam ni probao potražiti proces kako se rade čaure, za mesing mi je naravno bilo sigurno da se rade na hladno, za čelične nisam ni razmišljao o toj varijanti.
Al stvarno liči sa ovim raščopitim krajem na čauru. Naravno zadnji konus nisam ni zamjetio.
Inače od svih dostupnih filmova, ovo je jedini gdje sam vidio granatu u ovoj fazi izrade. Na ostalima je taj raščopiti kraj već formiran u prednji konus. Kojim postupkom se to radi? Opet kovanje ili nešto drugo?
Evo jedan video kompletnog postupka pravljenja košuljice granate, doduše 122mm i sa bugarskim titlovima.
Vidim ima i eng verzija: youtube.com/watch?v=zHniQbFNSC4
U tih 6,5 minuta ja vidim tisuću strana pravila , tehničkih uslova , kontrolnika , naprava , postupa rada ha ha .
Pođimo samo od operacije rezanja gredica kod Grka je to stabilan masivan cirkular , kod Bugara je giljotina nakon zagrijavanja gredice , u kovnici SDPR a je tračna pila , u kovnici Pretisa je bila tračna pila , masivan cirkular i giljotina na hladno.... razlika u tome ...boli glava.
Samo taj detalj dovodi do ogromnih problema kasnije u radu i do nesigurnosti serije , a da ne govorim o drugim detaljima .
Na primjer stabilan cirkular reže vrlo točno na dužinu i održava paralelnost reza , propilak je velik stupanj djelovanja slab , i radi sporo, Tračna pila radi ko zmija malo lijevo malo desnu , paralelnost ????bože sčuvaj , Giljotina na hladno majko moja , na toplo kako tako , ali nit je dužina točna nit su kilogrami na mjestu , paralelnost katastrofa .
A preša traži svoje , simetriju komada , ako na jednoj strani ima par kubika više materijala , trn se krivi , izradak nije simetričan , nakon hlađenja komad je savijen ko banana, i ajd ga sad dobij da laufa vanjska mjera i rupa .
Ili drugi slučaj komad odrezan pilom na mjeru , recimo da je ravan , i on prolazi kroz induktor cca 2 minute , i zagrijava se na 1050 C sa cc 5 MW snage , ali on ne levitira , ne lebdi nego se vozi po nekim vodilicama od keramike koje su hlađene ... znači ta strana je hladnija za pedesetak stupnjeva .. i opet belaj , opet je komad ko banana.
Treći slučaj ( kod Bugara ) komad užaren prolazi kroz valjke koji skidaju cunder ..ok ! ali što je sa čelima komada, jedno čelo je friško odrezano na giljotini i tu nema cundera , a drugo čelo je staro dvije minute , i puno je cundera .. ok to je dno košuljice , ali dok ono friško odrezano čelo dođe do prvog alata pa drugog pa trećeg skupi se cunder .. Onaj robot prije trećeg alata uzme komad i okrene ga da istrese cunder , ali slabo je to spram mlaza hladne vode od 200 bara koja je služila za te svrhe u Pretisu.
Da bi se riješili cundera sa dna šupljine košuljice bugari uvode dvoperni nož koji čisti to dno ali ostaju bokovi . itd itd .
A na filmu sve tako lijepo ide , ali je super da se stekne bar neki uvid u tu tehnologiju .
U svim tim minutama, ja kojem je cijeli radni vijek vezan uz pogon gdje se uglavnom barata sa inoxom, vidim cunder gdje god pogledam
Nego ovi američani spominju i hladno izvlačenje. Jel to ograničeno samo sa kalibrom? Dali postoje neke ekspertize usporedbe toplo i hladno vučenih košuljica?
Još pitanja...treća operacija i četvrta operacija...pierce i draw. Ubadanje i vučenje, koja je razlika? Kad se ubada valjda se komad i izdužuje. Ili je slobodan radijalno?
Gredica je kvadratna sa zaobljenim rubovima , i po dijagonali je desetak milimetara veća od kalibra koji se kuje .
Taj oblik krug i u njemu upisan kvadrat je logo firme RHEINMETAL ...
Kad kvadratni komad upadne u tu okruglu rupu prva operacija je poravnavanje ćela i plitko ubadanje trna , time se popuni volumen između kruga i kvadrata i komad centrira u rupi.
Kod Bugara se vidi pomjeranje gornjeg trna , šiber tako da iznad rupe dođe dugački trn za drugu operaciju
Druga operacija je daljnje ubadanje trna , on se zabije u onu plitku rupu u komadu i centrira i produži prema dolje, pri čemu materijal mora bježati van , ali mu to neda jadan pomoćni hidrocilindar , kombinacijom tih sila .... recimo 1000 tona na trn i 300 tona koje drže da materijal ne može van, dobijamo efakat prešanja i kompresije materijala u "tekućoj "fazi . Ovih 1000 tona naravno prevlada i pomoćni klip se diže , ali se opire , i komad se u alatu produži prema gore .
Tako otprešani ( duboko ubodeni ) komad ima rupu oblika koja je identična unutrašnjoj trasi košuljice , ali je kratak i izvana ima promjer za desetak milimetara veći od konačnog kalibra , i onda se na trećoj preši vrši provlačenje kroz karike , obićno bude 5 do 7 karika koje svaka po malo tanji komad , time se meso na bokovima stanji i komad razvuče -produži.
Ameri su u ratnim godinama razvili tehnologiju prešanja košuljica za kalibar 203 mm na hladno , ne znam detalje , koliko je toga proizvedeno , i da li su haubice 203 mm u Jugi odnosno u HV bile kovane na toplo ili hladno.
Evo jedan detalj alata za kovanje 105 mm na hladno
Sviđa mi se kako se opisao...''volim simulirati različite militarije, bilo da razumijem kako rade ili samo iz zajebancije''
Kasnije je malo kakio, ali mlad je pa mu je oprošteno. Inače nije ni rođen kad je ovaj dizajn nastao tako da svaka modifikacija (uz pomoć kompa naravno, kojeg onda nije bilo) vrijedi jedva 5% originalnog znanja i ideje.
Par slika iz vrlo interesantnog teksta koji pojašnjava princip stabilizacije projektila oblikom, glup prevod...u originalu je ''shape stabilized projectile''. Nema veze...
Moglo je i na temu CG 84mm, objašnjava donekle i ono tumbanje odnosno šta se sve dešava sa koeficijentom otpora kod Maljutke u njenom letu, ali neka bude ovdje.
