Zanimljiva tema. Bitka u gradu jedna je od najtežih. Ako obratite pažnju, kretanje kroz unaprijed pripremljene podzemne komunikacije u gradu (ili mjestu) je trenutno norma. Po prvi put je takva taktika opisana u sedam knjiga Josifa Flavija "Jevrejski rat".
S taktičke tačke gledišta, pripremljene podzemne komunikacije idealna su maska za nečije namjere u izvođenju manevra u cilju poraza i bijega. Shodno tome, postavlja se pitanje: - Ako se neprijatelj koristi savršenom kamuflažom u nanošenju poraza, zašto onda napadači u tome ne kriju svoje namjere?
Imajte na umu da svaki artiljerijski komad, bilo da je vučen ili samohodan, može prepoznati po izgledu bilo koja osoba, čak i dijete. Odnosno, namjere se ne skrivaju. Moje pitanje je šta vas sprečava da napravite samohodni minobacač kalibra 305 mm, na osnovu zastarelog škodinog minobacača (kao opcija) i ugradite ga u inžinjersko vozilo za čišćenje mina ili borbenu popravku i oporavak vozilo?
Kada se borite u gradu, domet paljbe od 10 km ili više nije potreban. Jurišnim grupama je potrebna precizna i odzivna vatrena podrška sa dometom paljbe od 100 do 1.500 m. Tehnički napraviti otvore u kontrolnoj sobi koji se otvaraju prilikom pucanja uopšte nije problem. Ispalili su hitac - otvor se zatvorio, a prije pucnja se nakratko ponovo otvorio.
Međutim, kada neprijateljsko izviđanje vidi ova vozila, neće moći pouzdano utvrditi da dolazi. Budući da se cijev minobacača nalazi unutar kormilarnice takvog samohodnog topa, a ne izvana.
I što je najvažnije, projektil od 305 mm, sa fitiljem postavljenim na odloženo dejstvo, ispaljen po strmoj putanji iznad glave, proći će kao nož kroz cijelu zgradu i eksplozija će se dogoditi upravo u podrumu zgrade; urušavanje cijele zgrade, dok će dio (i to ne mali) nuspojava eksplozije završiti u podzemnim komunikacijama. Osim toga, sam efekat takvog jaza će imati značajan uticaj i na neprijatelja.
|