Protivgradne rakete kao alternativna artiljerija

10

Protivgradne rakete kao alternativna artiljerija

offline
  • Pridružio: 02 Avg 2014
  • Poruke: 30

Može li se podizanjem temperature izgaranja raketnog goriva povečati njegova efikasnost.Npr. da se sa gorivom pomješa dicyanoacetylen pa da radna temperatura motora bude 5000°C.
Negdje sam pročito da se i oktogen koristi u raketnim gorivima, jel se sa tim ista pokusavalo u jugi.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Samo da podsjetim da se radi o prirodnom logaritmu Ln , i on za odnos masa 2,73 iznosi 1 , a to znači da bi tada konačna brzina rakete bila jednaka brzini mlaza odnosno Isp u Ns.

Realnost motora na kruto gorivo je daleko ispod 1000m/s , tvoja bi se raketa dala malo olakšati prije svega komora mora biti tanja. Kad pogledaš dokumantaciju komore onda vidiš da je stijenka u zoni navoja jednako debela kao i u sredini rakete , a mogla se komora izvana potokariti za 1,5 mm i biti kilogram lakša .

Rusi su redovito tako radili , olakšavali su komore izvana , a ta dva pojasa .. pojačanja u zoni navoja su onda bili kao centražni prstenovi. Na slici se to jako lijepo vidi.. i krakovi zvijezde i plastična obloga dna motora kako plamen ne bi lizao po golom metalu




Tvoja je keteta zahvalna za ovakva razmatranja i analize zato što postoji uzor nešto što je bilo prije nje raketa FFAR u dvije varijante motora , pa onda nekoliko varijanti protugradnih motora od stakloplastike , i na kraju Čaplja i Hydra.

Ameri su uvijek furali aluminijsku komoru i to je ok , ali treba pogledati koja je osnovna taktička namjena raketa FFAR .. let i lansiranje iz aviona odnosno helikoptera , dugi niz godina nije bilo neke zemaljske primjene te takete . A u zrakoplovnoj primjeni direktnog gađanja njoj treba brzina radi rezantnosti putanje , mora biti lagana radi nosivosti aviona , motor mora podnijeti velike minuse i velike pluseve koji nastaju tokom leta aviona ili skladištenja negdje na pisti.

Tvoja je raketa nastala u jednom vihoru, ali i tada se nešto računalo Smajli spoljno balistička analiza je pokazala da ona može letiti daleko kao Plamen A i to je bilo dovoljno da se počne proizvodnja na bazi goriva od protugradnih raketa .

To što je bila teška ne znači odmah i hendikep , kad usporedimo puščani metak i neku topovsku granatu imaju podjednake brzine na ustima cijevi , a topovska granata leti bar 5 puta dalje. Znači postoji neki optimum mase i brzine za dati kalibar .

Zagrijavanje motora ?? pa kod zvijezde komora ni ne zna da je unutra toplo , spoj mlaznice od fenoloita i goriva je izveden tako da plamen ne dolazi na goli metal . Zapravo dok motor radi tih 1,5 sekundi ne događa se ništa bitno čak i kod goriva koja gore slobodno u cijevi , kao Plamen ili Grad , prijenos topline je spor i dok se prvih 0,1 mm čelika ugrije na 500-600 C drugi sloj nema pojma o tome , tak kasnije par sekundi nakon što se motor ugasi , dolazi do ozbiljnih problema sa materijalom komore , dok toplinski val probije cijelu stjenku , komora se deformira iskrivi , Zato su rusi na Gradu imali iznutra termoizolacojski lak , dovoljno da on izganjem ( ablacijom ) malo zaštiti komoru motora .

Kod zrakoplovnih vođenih raketa je potreban veliki potisak jer su u pitanju velike brzine , i tu je najčešće u primjeni neki oblik zvijezde ili šupljine , ali se tu ide na goriva koja izgaraju 1-2 mm u sekundi , pa se onda lako postigne vrijeme rada motora od 10-20 s.

@ Canrad Control

Povećanja temperature izgaranja je ok ispravno razmišljaš , e sad tu postoji puno kvaka , ali ukratko osim visoke temperature plinovi koji na stanu izgaranjem moraju biti lagani, moraju imati lagane molekule . Tu je najbolja vodena para koja ima molarnu masu 18 , donekle je prihvatljiv dušik koji nastane raspadom oksidatora ili goriva , sa molarnom masom 16, ali budući on ne sudjeluje u izgaranju bolje da ga nema, i što nam još preostaje... ugljični monioksid CO sa masom od 28 i na kraju CO2 sa katastrofalnih 44. Tendencija je izbjegavati ugljik kako god se može , a ako baš ne može onda pobrati kisik s nečim tako da ostane samo monoksid i vodena para plinovima.

Ta filozofija je dovela do korištenja Hidroksi de Terminiranog Poli Butadiena kao goriva i Amonijevog perclorata kao oksidatora .. HTPB je bogat vodikom , a ima ugljika manje od ostalih polimera , raspadom amonijevog perklorata imamo i vodika i dušika i kisika , na žalost i klora koji je težak i dimi . Dodatkom 10-20 posto aluminija u prahu dobijemo bitno povećanje temperature izgaranja ali i teške krute čestice Al2O3 , ali ipak je taj aluminij pokupio sav kisik od ugljika i doveo ga do faze CO .

Takva kompozitna goriva sa aluminijem jako dime , jer taj nesretni Al2O3 je ustvari fino raspršen prah glinice , a plus tome još imamo i taj nesretni clor koji stvara HCl .. solnu kiselinu koja isto tako žestoko dimi.

Kod nekih raketa ta dimćina ne smeta osim što potruje posadu i sve živo okolo , perklorati ne postoje na zemlji kao prirodna tvorevina tako da biljke nisu imune na njih , a oni su strahovito aktivni i uništavaju vegetaciju , tako da se već iz svemira vidi koje tvornice u Rusiji ili Americi troše perklorate GUZ - Glavom U Zid

Dicyanoacetilen , slično običnom acetilenu razvija jako visoke temperature , ali je u tečnoj fazi , a mi ovdje govorimo o čvrstim raketnim gorivima , ne znam koliko ima smisla sada ulaziti duboko u fizikalnu kemiju , ali ovako naj jednostavnije ... on je savršen izvor atoma ugljika koji su gladni kisika , naime dovoljno ga je malo zagrijati da se onaj dušik u njemu veže u molekulu dušika i ode .. a ona tri ugljika nemaju kud oni se neće spajati međusobno , a ima ih milijarda u gramu, uz malo kisika evo ti pakleneske temperature , ali kad pogledaš Isp je oko 315 sa kisikom , negdje u rangu starih sovjetskih motora sa R-7 ili Sojuza sa kerozinom .

Sa Oktogenom se radilo u JNA na nivou laboratorija i to su bila šlager goriva vrlo skupa i totalna exkluziva samo za odlikaše . Sa nitraminskim kompozitnim gorivima se postižu velike brzine izgaranja , visoki impulsi i goriva su bezdimna kao onaj snimak sa aviona kojeg sam dao prije par postova, tada njihova cijena ne igra ulogu jer je sve drugo na raketi skuplje od zlata .



offline
  • Pridružio: 02 Avg 2014
  • Poruke: 30

Koliko je slabije amatersko gorivo kno3+ šećer nego kompozitno amonijev perklorat+ aluminij.

Možda nije mjesto u ovoj temi, ali raketaš u nekoj od tema o raketama napisao si da je prednjim krilcima nemoguće zaustaviti valjanje rakete, nego da se to isključivo radi zadnjim krilima.Naletio sam danas na ovaj video gdje čovo sa dva prednja krilca i malo mikrokontrolera+žiroskop zaustavi valjanje rakete.
Neki su isto pisali da su mems žiroskopi neprecizni i da nemogu odraditi taj posao stabiliziranja nego da se koriste laserski žiroskopi itd.
S obzirom da je sve ovo napravio jedan čovjek za šaku $ bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi $ uzeli vojni instituti da naprave isto ovo.

youtube.com/watch?v=qnUfsLCa8h8

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Kalijev nitrat kao oksidans nije bog zna kako dobar , problem je što nakon raspada i završetka svih kemijskiih reakcija ostaje taj kalij u nekim krutim spojevima sa velikim i teškim molekulama , kao gusti dim. Kod crnog baruta je to još pogoršano sa spojevima sumpora , tako da se sa crnim barutom teško pređe Isp 90.

Kad se koristi šećer kao gorivo nema sumpora već samo vodik i ugljik , pa stvar radi bolje , pa se može nagurati Isp do 150 .

Velika prednost svih tih goriva sa kalijevim nitratom je niski eksponent n u zakonu gorenja pa sva ta goriva rade stabilno i na malim pritiscima 20-30 bara . za razliku od onih vojnih kojima treba stotinjak bara.

Ovdje vidimo kako je išao razvoj goriva i povećanje Isp sa godinama , a osim toga lijepo vidimo na kojim su raketama tada korištena ta goriva.Sve je to rađeno sa AP.

Ima nekoliko istraživača amatera sa korisnim stranicama na netu http://www.nakka-rocketry.net/propel.html od kojih je Nakka najbolji i on daje linkove na Sergea i na ostale , a to što rade je više nego amaterski tako da se pitam tko stoji iza toga i tko to financira.

Po pitanju valjanja raketa .. Ja sam motoraš Smajli , a o raketama znam nešto iz škole i budem pokušao tu silnu Bobinu matematiku svesti na jednostavan odgovor, naravno da pratim sve što se događa sa MEMS i da pratim studentske radove na temu stabilizacije gibanja, kojekakvih kocki koje stoje na bridu i letjelica koje mašu krilima i slično.

Ukratko i jednostavno svi ti amaterski radovi funkcioniraju kod malih brzina kretanja , kod sporih pojava , ali ako trebaš kod 100m/s upravljat sa nekom PT raketo onda sve te komponente koštaju 1000 puta više, odnosno moraš ih praviti sam., a onda ti treba Prva Petoletka , Teloptik i Pupin i bog zna tko još.

Jedan dobar primjer je ovaj film totalno zastarela skalamerija od MIG a 21 https://www.youtube.com/watch?v=pvRsA-bk4b4, gdje vidimo sve elemente naslijeđene od švaba iz ii SR.. elektromašinski pretvarać mapona od 27 V u izmjeničnih trofaznih 500 Hz za pogon žiroskopa , pa kapsulu- bombu sa žiroskopom i na kraju pokazivać, i sve radi savršeno .

Alternativa tome je na ovom filmu sve moderno i fensy sa dostupnim komponentama https://www.youtube.com/watch?v=dL--RQqZ3LM

Na očigled vidimo sporost sistema i veliko kašnjenje u odzivu na poremećaj. Ali sigurno je da će u perspsktivi dok se naprave brža računala , manjih dimezija i dok se skine embargo sa tehnologija dobrih akcelerometara prevladati ta tehnologija, jer je u konačnici jeftinija i jednostavnija, a pruža veće mogučnosti.

Na filmu kojeg si postavio nema puno podataka o toj raketici , ali ima ako se malo progugla, to je mala raketa i spora cca 50 m/s

Adriano je u svom diplomskom radu dosta maštovito izveo stvar , krilca mu nisu u vrhu nego bliže težištu , što je ok kad je u pitanju samo kontrola valjanja. Ta krilca na vrhu ( kanari ) koja djeluju kontra jedno drugog da bi zaustavila valjanje , djeluju na raketu destabilizirajuče , na taj način da u prvom trenutku zaustave ili smanje rotaciju, ali ta zakošena struja udara u donje stabilizatore i dovodi do još veće rotacije u kontra smjeru od gornjih krilaca raketa. To otklanja nos od pravca leta , nos rakete počinje kružiti u prostoru u sve većim otklonima od ose i raketa ulazi u kovit.

Taj otklon je mal ako su krilca za valjanje u težištu ili blizu težišta, i ako je brzina mala pa taj kontraudar ni ne dođe do donjih krilaca . Čak se to da naslutiti iz filma .. u prvoj sekundi dok radi motor i dok mu je težište nisko Adriano ne kontrolira valjanje rakete , lijepo se vidi da raketa napravi pola kruga , tek kad izgori gorivo i kad mu težište rakete ode bliže krilcima počinje kontrola valjanja, i to dosta dobro izgleda jer tada raketa ima brzinu od dvadesetak metara u sekundi.

Iz filma , i iz dioplomskog se vidi da Adriano nema tehničke mogućnosti da razdvoji rad krilca, i da sa njima upravlja po pravcu i visini i valjanju , a i da razdvoji tu komandu opet ne može jer su mu krilca u težištu i nema poluge , nema momenta u odnosu na težište.

Kod normalnih vojnih raketa je u zoni težišta motor , a prvi slobodni prostor za krilca je ili u zoni mlaznice ili iznad danceta motora , dolje kod mlaznice je gužva , tako da se onda pribjegava dugim strujnim cijevima , kako bi se dobilo prostora za mrdalice koj eonda upravljaju po visimi po pravcu i valjanju ili se koriste roleroni koji zaustavljaju valjanje, ili se sve vrti ko sumanuto. Obično se kod ozbiljnih raketa valjanje zaustavlja donjom grupom mrdalica , a upravljanje pravcem i visinom prepušta gornjoj grupi, jer je efikasnija .

U svakom slučaju Adrianov radi i slični su vrijedni truda da se pogledaju i detaljnije prodiskutiraju , ali ne očekujem neke revolucionarne obrate na tu temu , ne očekujem da sad netko naoružan do zuba sa računalima i akcelerometrima riješi problem kojeg rusi i ameri glođu već pola stoljeća, i ne uspjevaju, zaustaviti valjanje sa prednji mrdalicama , nego puštaju da se raketa valja ko svinja u blatu ili sad u zadnje vrijeme puštaju donje stabilizatore da se vrte na lagerima ko sumanuti , a kontrolu pravca visine i valjanja ostatka rakete prepuštaju kanarima .

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 19100

Ja sam imao bolje rezultate sa KClO4/secer nego sa KNO3/secer. Najbolja mesavina (tj, raketa otisla najvise), koju sam ikada probao je bila KClO4/lateks, ali je bila najteza za napraviti.

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Uff kako ćemo letit odavde samo dok nas Aramis skonta .

Vidimo iz mog prethodnog posta da je negdje u toku rata netko smučkao asfalt i kalijev perklorat , e sad nije to baš netko ... dva velikana Frank Malina i Theodor von Karman , dva znanstvenika koji su postavili temelje raketnoj tehnici u JPL ( Jet Propulsion Laboratory). U to vrijeme jedino što su mogli smučkati je bio asfalt, onaj za ceste , i umjesto šljunka i pijeska staviti sitno mljeveni kalijev perklorat.

Stvar je radila i dimila ko luda , jedini je bio problem na pisti u Mostaru kad bi sunce prigrijalo , a motor leži u horizontali , znalo je gorivo curiti kroz mlaznicu GUZ - Glavom U Zid . Zato su motore čuvali u hladovini i mlaznice prema gore https://www.google.hr/#safe=off&q=JATO+booster.

Prva ljubav GALCIT https://en.wikipedia.org/wiki/Guggenheim_Aeronautical_Laboratory . ili mišonja... bile su dvije prve ljubavi Zaljubljen

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 19100

Ah, znam za to cak sam hteo da radim KClO4 + bitumen (onaj za zalivanje ravnih krovova), ali je otac rekao "Ne" (kao Tito Staljinu Smile ). Znao je on podosta o ekslozivima (SRO inzenjerija), verovatno mu se nije svidelo sto se moralo mesati "na toplo".

Nadam se da se Aramis nece ljutiti, ipak su sve te rakete krenule od necega, uglavnom od ovih "smesnih" mesavina... Smile
A koliko vidim sve te mesavine zive jos uvek u Siriji...

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Ha ha imao ti je otac pravo .. ekipu okupljenu oko Maline i Parsons a su na California University zvali " Suicide Squad " zbog sinih požara i eksplozija koje su izazivali u svojim pokusima. Malina je kasnije nakon rata nadrapao zbog toga što je bio komunističkih uvjerenja , a Parsons je nadrapao kuhajući neko raketno gorivo.

U svakom slučaju ta ekipa je stvorila JPL , prve rakete , prva raketna goriva u americi , između ostalog oni su zaslužni i za rakete Bazooka , FFAR , HVAR da ne nabrajam dalje.

Vidimo da ta ideja sa miješanjem kompozita na toplo živi i danas , ekipa u EDEPR o nakon nekoliko gadnih požara ne odustaje i gura svoju recepturu - Plastizol.

Većina nas je u srednjoj školi ili fakultetu tako počela .. topila sumpor i miješala ga sa cinkom u prahu , kao i ekipa iz Celja , ili prešala crni barut ili ga miješala sa rastaljenim parafinom , a vrhunac mi je bio šerbet gorivo rastaljeni šećer i salitra .

A onda kad diplomiraš i odeš u industriju nađeš se u jednom drugom svemiru, tada vidiš mješalice za nitroglicerin , gnjetilice, valjke i preše- ekstrudere, i hiljade tona dobrog kvalitetnog raketnog goriva.

offline
  • Pridružio: 02 Avg 2014
  • Poruke: 30

Kada bi postojala neka luda tehnologija izrade raketnih komora da izdrži tlak detonacije npr. tnt-a bi li ta raketa letila kolika je i brzina detonacije tnt-a.Znaći bilo bi nešto kao impulsni motor,ali umjesto barutnih štapiča da bude puni komad tnt-a.

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Ne bi to baš bilo tako , nije TNT ništa jači od balistita ili bilo kojeg drugog baruta . Brzina detonacije je u fizikalno kemijskom smislu brzina prelaska krutine u plinovitu fazu , a taj plin bez obzira što je nastao udarnim valom od 6 km/s se ne kreće tom brzinom, već poštuje plinske zakone i širi se u okolni prostor brzinom zvuka za dotični plin i temperaturu., što u grubo iznosi 1000 m/s ,

Kod kumulativnih punjenja imamo brzine mlaza višestruko veće od tih 1000m/s ali je to mali dio ukupne mase plinova odnosno bakra u mlazu, tako da je u ukupnom bilansu opet sve isto i može se uzeti da bi gorivo na bazi oktogena ili TNT bez amonijevog perklorata bilo slabije.

Zanimljiva su goriva na bazi amonijevog nitrata , koji je lako dostupno umjetno gnojivo , a u biti eksploziv. Od njega smo u Kamniku pravili tisuće tona eksploziva godišnje, znalo ga je doći par kompozicija vlakom iz Kutine istog onog od kojeg su oni pravili gnojivo.

Fino samljeveni nitrat sa polimerom tipa HTPB daje skoro bezdimno izgaranje jer u sastavu nema Kalija ili Klora koji zadime .

Ali ima tu grdih problema , nitrat navlači vlagu na sebe i prelazi u kašu pa se ne može samo tako samljeti , a u eksploataciji kod promjene temperature ima nekoliko promjena dimenzija pa blok goriva voli puknuti .

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 980 korisnika na forumu :: 50 registrovanih, 10 sakrivenih i 920 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, _Rade, arsa, Ben Roj, bladesu, brundo65, Doca, doklevise, Dorcolac, dragoljub11987, Georgius, glada, ivan979, kinez88, KOV, Krusarac, kunktator, kybonacci, Lieutenant, ljuba, lord sir giga, LUDI, Luka Blažević, M1los, Marko.anticc, marsovac 2, mercedesamg, milenko crazy north, MiroslavD, nebkv, Neretva, oldtimer, S2M, sap, slonic_tonic, Smajser, Smiljke, Srky Boy, Stoilkovic, theNedjeljko, tubular, uruk, VanHelsing, vathra, VJ, voja64, Volkhov-M, zixmix, zlaya011, Čivi