Raketa i bombarder su komplementarni. Barem danas i u nekoj buducnosti, do kraja nasih zivota.
Interkontinentalna raketa (dakle 10 pa i 15 tisuca km doleta) je vrazje skupa. Zasad nema takvih krstarecih raketa, nego su moguce samo balisticke. A balisticke rakete znace da nema mogucnosti zadrzavanja nad neprijateljskim teritorijem. dakle moguce je udarati zapravo samo fiksne ciljeve koje si prije otkrio i pratio.
Krstarece rakete mogu preci par tisuca km, mozda i 5 tisuca km, u odredjenim situacijama se mogu i zadrzavati nad teritorijem te im se mogu mijenjati ciljevi. Ipak, ne mogu same traziti ciljeve pa se tu opet moze pricati o gadnjaju fiksnih ili povremeno mobilnih ciljeva, no ne i pokretnih ciljeva. Da bi mogle preci tolike udaljenosti, radjene su za male brzine i nemaju velike, pretjerano probojne bojevne glave. Prve krstarece rakete nisu se uopce mogle koristiti za utvrdjene ciljeve. Neke nove verzije danasnjih krstarecih koriste kumulativni mlaz za probijanje (jer je to puno lakse nego da imaju parsto kila celika za penetrator) ali i ucinkovitost je manja. To ce probiti nekakav bunker ali to je to, ne moze se koristiti za zaista utvrdjene ciljeve. I svejedno nisu pretjerno jeftine. u 2011. USN je trosio 1,4 milijun dolara po tomahawku. USAF je trosio izmedju 1 i 1,6 milijuna dolara po JASSM raketi, kako za koju verziju.
Preciznost tih raketa mjeri se u metrima, sto je dosta dobro, ali bombardersko naoruzanje nudi i bolju preciznost.
Glavna prednost bombarera je sto raznoraznih vodjenih bombi ima osjetno vise u inventaru. radi skupoce krstarecih raketa i prirode njihovog djelovanj i potencijalnih ciljeva, inventar tomahawka U USN je nekoliko tisuca raketa. Inventar JASSMa ce isto biti nekoliko tisuca. Njihova proizvodnja je par stotina komada godisnje. Inventar vodjenih bombi je s druge strane u desecima tisuca komada, a proizvodnja godisnje im je i po par tisuca, ako je potrebno. Bombe nude ili istu preciznost kao krstarece rakete za pedesetinu cijene ili nude vecu preciznost (dovoljnu za npr gadjanje veceg vozila u pokretu) za dvadesetinu cijene. Iako ce sve te cijene padati, kako za bombe tako i za rakete.
Naravno da se u cijenu bombe mora ubrojati i cijena platforme koja je dovodi. Jedan bombarder od 500 milja dolara, koji tijekom svog zivotnog vijeka kosta korisnika dodatnih 500-1000 milijuna dolara, svakako povecava troskove. No opet, milijarda i pol dolara tijekom potencijalnih 6-7 tisuca misija tijekom zivotnog vijeka bombardera (a na svakoj misiji nosi po desetak ili nekoliko desetaka bombi) znaci da ce svaka bomba na svoju cijenu kostati jos dodatnih dvadesetak tisuca dolara. To je i dalje golema novcana prednost u odnosu na troskove krstarecih raketa.
Bitno je dakako da bombarder, ako treba i ako to takticka situacija dopusta, moze i nadlijetati teritorij te cekati ciljeve ili ih, sto je vrlo bitno, moze sam traziti.
Kad se potrose rakete, neprijatelj ima vise prostora za manevar. bombarder se, osim obaranjem, ne trosi, pa neprijatelj mora stalno racunati na potencijalne prijetnje.
Dakako da ima situacija gdje bombarder nece moci probiti obranu bez velikih gubitaka, zato se i jesu razvile krstarece rakete, ali gledano u omjerima, jos uvijek najveci dio posla obavljaju male bombe i za njih su bombarderi najucinkovitiji nacin dopreme.
Malim avionima nedostaje prostora za bombe i gorivo, pate od relativno skromnih doleta i istrajnosti, a i radarski je odraz lakse smanjiti na velikom avionu nego na lovcu.
|