Falcone ::Jedinica koja je podvila rep i utekla sa Kosmeta bila je iz Krusevca ali nije bitno ugrozila borbeni poredak, i to treba da se zapamti takodje a njihova imena stave na stub srama.
Lako sto su utekli nego su odnijeli cjelokupno naoruzanje i brobenu tehniku...
Za početak dve stvari:
- ako Mod-ovi misle da je moj post iz bilo kog razloga neprimeren... brišite slobodno, ne bi mi bilo prvi put !
- izvinjavam se što ponovo pišem o ovom događaju ali sam stekao utisak da sam ja, na ovom Forumu, jedini učesnik toga, od početka do kraja !
Cela priča je počela, u stvari, 17.05.1999. kada je u Kruševcu održan skup rodbine boraca na Kosovu kome je prisustvovao tadašnji predsednik Opštine i čelnik SPS-a MM (trebam li da napomenem da je dotični sada čelnik SNS-a za Kš ). Par dana pre toga moja jedinica se vratila sa višednevnog izleta na Čičavicu sa utiscima o kojima radije ne bih pisao. 28.05. (a datume ovako precizno navodim jer sam sve vreme rata vodio dnevnik, hteo sam da pišem knjigu o tome, znate) dobili smo obaveštenje o okupljanju bataljona radi "novih vesti". E, tu se svašta moglo čuti: od pozivanja komandanta jedinice, pukovnika Đ. (inače tipa koji misli da je još uvek u JNA i da je drug Tito živ) da se setimo "svetlih tradicija kneza Lazara" pa do obaveštenja da je u Kruševcu policija pendrecima i vodenim topovima rasturila demonstracije na kome su naše žene, majke i deca tražile da nam se pošalje zamena iz one gomile lezillebovića koji su po kafićima šetali maskirne uniforme (uzgred rečeno, ja sam M-93 dobio tek nakon povratka, svi smo već nedeljama nosili stare SMB). E, tada je izbila pobuna ! Vojnici, svesni da su svi prisutni radnici, seljaci, obični građani tj. da među nama nema ni jednog jedinog sina direktora, funkcionera i sl. tražili su da se odmah krene kući i da se policiji "objasne" neke stvari... a uzgred i da tipovi u Vojnom odseku objasne kako samo nas par hiljada "Čarapana" predstavlja jedino borbeno sposobne u celoj kruševačkoj opštini i da nema zamene dok ne izginemo (a to su nam, verovali ili ne, otvoreno rekli) !
Situacija se taman malo smirila kada je kroz to selo u punoj brzini projurio 2.bataljon naše 7. srpske (a ne rezervne) brigade. Odmah smo se i mi pridružili ali nas je zaustavio komandant bataljona major G., jedan od najboljih oficira koje sam u životu upoznao a verujte, sreo sam ih mnogo. Stao je na sred puta, raširio ruke i rekao: "Ako vi odete, ubiću se!" Zvuči patetično, znam, ali ja sam se tog trenutka setio Vojvode Mišića i "njegove" i ove srpske vojske. Zbog pomenutog majora i samo zbog njega, ostali smo na položajima (i to ne, kako neznalice misle, na liniji fronta. Mi, rezervisti, smo bili u pozadini i bili smo zaduženi za zaštitu puta KM-P i/ili doček kopnene NATO agresije.
Ovo je kraj prvog dela. Ako mod-ovi dozvole i ako nekog interesuje nastavak sutra.
|