^
Da, u to vreme je kriterijum za prijem novih pilota bio drasticno nizi u odnosu na vreme kad je Sakai skolovan, jer su u bici za Midvej imali velike gubitke tih iskusnih pilota, a i u bitkama neposredno posle nje, tako da su sledece generacije pilota bile znatno ispod nivoa koji su imali Sakai i njegova generacija.
Ako se dobro secam velik problem su imali od prostog nedostatka naftenih derivata, USA je u grubo svakih 2-3 meseca proizvodila nafte i derivata koliko Japan za ceo rat.
A generacija Sakaija je trenirana u miru toliko strogo i naporno sto za vreme rata jednostavno nije bilo vremena ni goriva da se sledece generacije barem priblizno obuce.
Mislim da je novi Americki ili Britanski pilot od druge polovine 44te imao 10 puta vise samostalnih sati letenja od novog Japanskog pilota.
Pored nedostataka goriva i ljudskih resursa Japan od 1940. godne nije značajno tehnološki napredovao u smislu uvođenja novih aviona u operativnu upotrebu, tako da su F6F i F4U bili tehnički mnogo superiorniji u odnosu na japanske mornaričke lovačke avione.
J2M kojega je izrađeno 621 i N1K kojih je izrađeno 428 komada, ukupno nešto preko 1000 u periodu od 1944-45 nisu mogli značajno uticati na tok rata, iako su performansama mogli parirati Hellcatima i Corsairima.
EOD ::Tema je o Corsairu ali da se uključim u priču,
Pored nedostataka goriva i ljudskih resursa Japan od 1940. godne nije značajno tehnološki napredovao u smislu uvođenja novih aviona u operativnu upotrebu, tako da su F6F i F4U bili tehnički mnogo superiorniji u odnosu na japanske mornaričke lovačke avione.
J2M kojega je izrađeno 621 i N1K kojih je izrađeno 428 komada, ukupno nešto preko 1000 u periodu od 1944-45 nisu mogli značajno uticati na tok rata, iako su performansama mogli parirati Hellcatima i Corsairima.
Japan jeste napredovao tokom rata ali je startovao sa stepenice niže što se tiče snage motora. Konjaža A6m2 Zeroovog Micubiši Sakae-a je oko 950, dok je motor poprilično inferiornog Vajldketa imao 1.300 konja. Međutim Zero je bio poput izbrušenog dijamanta pa je izvukao više iz svoje konjaže (nauštrb oklopa između ostalog). Tokom rata u želji da se izjednači sa zapadom Japan je grizao često više nego što bi mogao da proguta - lep primer je redni motor sa Ki-61 (kopija nemačkog Dajmler Benca 601 sa Me-109) i moćni zvezdasti Nakadžima Homare koji nikada nisu bili zadovoljavajuće pouzdani, što zbog nedostataka u konstrukciji što zbog (kasnije) problema pri proizvodnji. Gorivo je krajem rata takođe bilo substandardno po američkim merilima. Ali i da je bilo drugačije američka prednost u industrijskoj proizvodnji je bila stravična.
Lep film o korzeru (mada nije bio poslednji propelerski lovac kako kažu na početku)