offline
- majorbauk
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 17 Nov 2009
- Poruke: 4
|
@frenki1986:
Prostor izmedju pisti se nije koristio, uglavnom tamo su njive, šume itd... Glavna pista 09-27 se nalazila u okviru glavnog kompleksa, sa kasarnom, kaponirima radionicama itd... rulne staze i sama pista su bile povezane sa ostatkom baze preko glavne stajanke i rulne staze E, tj. nastavljale su se betonskim stazama na sjever tako da su avioni mogli komotno da se sami kreću do kaponira. Kaponiri su sakriveni u šumi sjeverno od glavne piste, ja sam ih vidio 5-6, uglavnom se danas ne koriste, prazni su i djelomično devastirani. Ameri su jedan koristili kao mrtvačnicu. Kao što sam rekao nalaze se na krajevima betonskih staza koje možeš da vidiš na Google Earth, ali iz vazduha nisu vidljivi nikako jer su prekriveni sa po metar ili više zemlje i na njima danas raste veoma gusta i visoka šuma. Vezano za šumu, ljudi koji su radili na aerodromu pričaju da je bilo NAJSTROŽE zabranjeno posjeći i jedno drvo na aerodromu, te da se sve površine pod šumom nisu čistile od šikare, što je vremenom stvorilo gotovo neprohodnu šumu, a i kretanje po njoj je bilo zabranjeno vojnicima JNA. Američke snage su po dolasku na aerodrom veliki dio šume iskrčile za potrebe gradjenja šatorskih naselja, vojničkih baraka, parkinga za vozila i tehniku. Prije je drveće dostizalo i do samih rulnih staza, danas je većinom posječeno, ostalo ga je možda tek 50% od prijeratnog. Ostatak šume ameri su označili sa UXO (neeksplodirana sredstva, i zabranili kretanje izvan obilježenih i odignutih drvenih staza) Kažu da je komadant kasarne osamdesetih godina naredio sječu topola koje su bile posadjene uz cestu Dubrave-Vukovije, znači uz regionalni put prema Kalesiji jer su stabla bila oboljela i u vrlo lošem stanju. Ipak, pozvan je u Beograd na raport, i oko tih par stabala se dosta velika buka digla. Inače što se tiče pristupa civila, lokalno stanovništvo tvrdi da su mogli ući bez problema u toku ljeta da kose travu za vlastite potrebe na površinama oko glavne piste.
Što se tiče pomoćnih pisti, postoje još dvije. Znači pista na Ciljugama, sa čini mi se 5 kaponira, inače poznata kao pista Zapad, kasnije "Commanchi Base" koja nije baš korišćena osim za letenje na Utvama i Kragujima, vjerovatno za obuku rezervnih oficira. Svi objekti ostavljeni od strane NATO-a danas su dole u lošem stanju. Sve je pravljeno od neke loše iverice i nekakvog američkog drveta sličnog topoli koje trune izuzetno brzo. Na području "Eagle Base-a" 90% svih američkih objekata je uklonjeno, stražarske osmatračnice su se same srušile.
Druga pomoćna pista je u stvari dio regionalnog puta živinice-kalesija, na sjeveroistoku od glavne piste. Mislim da je sama širina puta preko 30 metara, dužina pravca negdje oko 2 kilometra, ali nisam 100% siguran, nikad me nisu interesovali precizni podatci. Četvrta pista u aerodromskoj zoni je travnata pista, na upotrebi u Aeroklubu Tuzla, naravno zna se namjena i čije su ispostave bili aeroklubovi u SFRJ. Inače ova travnata pista je najveća i najbolje uredjena i označena travnata pista u BiH, ne znam za ostatak bivše države. Danas se vodi kao sportski aerodrom Jegin Lug (LQJL).
Ja o jedinicama ne znam mnogo, znam da su bili stacionirani jastrebovi, kasnije izvidjacki orlovi, ali je aerodrom dnevno bio korišćen za školovanje kadeta iz Zadra i Pule koji su radili nalet i prilaze sa slijetanjem. Takodje na aerodromu se nalazio ogroman naftni terminal, do kojeg je vodila pruga od luke Ploče do naftnih terminala Energopetrola u Živinicama i dalje do aerodroma. (Ko dolazi na Medjunarodni aerodrom Tuzla preći će preko te pruge kod same portirnice na ulazu na aerodrom.) Na aerodromu se nalazilo i skladište municije (na čijoj je izgradnji svojevremeno po priči radio i moj djed - kažu da se pri izgradnji aerodroma kasnilo sa izgradnjom pomenutog skladišta, i da je iz Beograda došao visokopozicionirani oficir JRV koji je postrojio sve rukovodioce gradilišta i na nimalo blag način naredio da se skladište završi za 7 dana jer njemu u Rijeci čeka brod sa municijom. Tada su tuzlanske firme na izgradnji aerodroma povukle svu operativu sa svih gradilišta po SFRJ i završile skladište za 7 dana. Da li je priča istinita ne znam, ali eto da je spomenem). Skladište municije je dignuto u zrak zajedno sa jednim manjim skladištem goriva 1992.
Aerodrom dubrave je danas civilni aerodrom, svako ko želi da razgleda aerodrom može da se obrati operativnom centru aerodromskog preduzeća, koji su vrlo kooperativni, ali na samom aerodromu nema nista narocito da se vidi. Kasarna je danas odvojena od piste i tamo se uglavnom nema pristupa, ali eto ja sam isao da malo razgledam jer ograda ne postoji, osim šume, terena za fudbal, američki fudbal, baseball, trim staze, agregata za struju, par limenih hangara, nekoliko makadamskih parkinga, uglavnom nema nista tajanstveno ni posebno. Jedinice OS BiH su prosle godine očistile šumu od svog gustiša i "navodnih" zaostalih mina i neeksplodiranih granata, pa danas aerodrom i kasarna imaju izgled predivnog i odrzavanog parka prirode. Inače tokom godine poznavaoci gljiva zaposleni na aerodromu konstantno beru jestive gljive u navedenoj šumi. Jedan od njih je i moj načelnik, bivši pilot koji je kako kaže imao najbolju obuku za preživljavanje u prirodi i od tad obožava jela od gljiva.
|