offline
- kNikS
- Moderator u penziji
- Pridružio: 31 Maj 2006
- Poruke: 4640
|
Au bre ljudi dokle vise. Te ne valja sablja, ne valja kruna.. proleteri svih zemalja ujedinite se.
Sirius ::
Potpisujem kolega , od reči do reči!
Na nekom od prvih postova ove teme govorili smo o neoriginalnosti(kahm, kahm) srpske ''heraldičke škole'', odnosno o heraldičkoj mafiji: pošto u ovoj zemlji svaka oblast ima svoju mafiju (dokazana stvar i svakog dana se dokazuje u sportu, kulturi, privredi, putnoj privredi, obrazovanju jelte itd, itd nažalost) ni ovde nema izuzetaka. Tako se i kroz ove silne predloge (počevši od grba!!??!!) provlači kruna kao nasledje kvazitradicije, faborizovana od šačice nazovi-rojalista, šlihtera koji su na sve spremni da stignu do ''krunskog saveta'' ili bar na neki party na Belom dvoru gde se okupljaju poznati pozeri, šarlatani i ostali ''krem''.
Sirius, moram da kazem da cela ova prica o neorginalnosti (nezavisno od toga da li heraldicka mafija, kako je nazivas, stvarno postoji ili ne, i da podsetim da ni ja nisam lud za ranijim 'njenim' dostignucima, pogotovo ne grbovima gradova) prosto vapi za onim od cega je narod, ili onaj deo njega koji nije kratkog pamecenja, sit. A to je neka kreativnost koja bi uvazila misljenja onih koji su nostalgicni za JNA i sl. Sad, ako ces taj deo naroda da nazoves sacicom, a pogotvo sacicom nazovi-rojalistia, slihtera i sl...
Sirius ::
Imam konačno kod sebe i taj cd sa ''grbovima'' srpskih gradova koji govore o njihovoj nemaštovitosti. Ne sumnjam u dobru nameru dizajnera koji su se bavili našim novim oznakama, ali čini mi se da je ogroman pritisak da to sve bude u onome što se sada u dizajnu popularno naziva ''retro stil''. Oni su dobili ''projektni zadatak'' unutar koga su morali da se kreću. Izbegavaju se po svaku cenu jednostavna rešenja i teži komplikovanju i gomilanju elemenata.
Zasto je potrebno pozivati na mastovitost i orginalnost u slucaju nacionalnog grba i zastave, i grba tj. temeljnog znaka VS? Cak i onaj minimum orginalnosti koji smo imali na grbu VJ (na kome je, po meni, jedan vrlo lep i, ako se ne varam, heraldicki ispravan orao) prosao je dosta neslavno.
Sirius ::
Amerikanci (koje ja po mnogo osnova ne mogu da smislim, a koji bez konkurencije za klasu prednjače u odnosu na druge u onome što se zove military look, rambo style, itd i od toga su napravili i čak i svojevrstan modni pokret ) imaju ''stars and stripes'' i oni su u različitim kombinacijama primenjeni u svim insignijama njihove armije - i kraj. Jednostavno, logično, prepoznatljivo i - elegantno. Ume čak i da bude pompezno, zavisi od uniforme i namene. Za moj pojam njihove svečane uniforme su prepompezne, ali to je njihov način da povežu poverenje u oružane snage i američki ukus. NIšta nelogično...
Amerikanci se svoje tradicije drze. Kako to da mi treba da izmisljamo nesto novo? Zasto ti je ono sto je deo nase tradicije, neorginalno i nelogicno i neprepoznatljivo? Mislim da znam odgovor.
Sirius ::
a mi hoćemo da siromašnog srpskog starešinu, višestruko poniženog i degradiranog, da okitimo tako da lepo izgleda na ulici, da imponuje vojnicima, da se dopadne starijim naraštajima, da privuče nove pitomce, da ne deluje ratoborno ali ni kuhinjski, da podseća na slavne tradicije (?), da bude oficir i džetlmen i da sve to , ako ikako može, što manje košta...Pazi, tako da ostanem nevina..Kad sad pogledam uniforme mog oca koje majka još uvek čuva u ormaru, mogu reći da je njegova generacija bila manekenski obučena u odnosu na ove danas pokretne žbunove.
Aha.. tu smo. Odora oficira JNA... I ja sam imao dedu pukovnika JNA, i moram da kazem da je cela ta institucija (ukljucujuci i njeno oblacenje) kao i drzava (odnosno interesi) kojoj je sluzila jedna velika gomila g0v@na. U kojoj nije bilo mesta ni za sta nacionalno, gde je sve moralo da bude sterilisano od tradicije, bezlicno i ideoloski podobno, da se slucajno neko ne seti ko je i sta je, ili sta su juce braca radila. I takve su joj i bile uniforme. Nesto izmedju blitve i postara.
Sirius ::Dosta sam lajao, popodne ću vam postovati sliku nečega što jeste tradicija, biće prvorazredno iznenadjenje
Tabakera sa grbom SFRJ je tradicija... kako ovo covek da shvati ozbiljno? Ti koji su smislili tu budalastinu su verovatno i imali na umu da ugled (srpskog) oficira dovedu na nivo ugleda koji ima jedan trafikant. I uspeli su u tome 105%. Zato to i podseca na nesto sto dobija sluzbenik u firmi "Duvan" za 30 godina staza.
Sirius ::
Inače, potpuno se slažem s tim da starešina treba da se ponaša kao gospodin, da razmišlja i da se kreće kao gospodin, da živi kao gospodin, da bude odeven i obeležen kao gospodin.. To nema veze s ideologijom! Verujte mi da znam o čemu govorim jer sam odrastao u oficirskoj porodici.
Naravno da treba da se ponasa kao gospodin. Naravno da nema veze sa ideologijom. S tim sto je pripadnost JNA bila puka ideologija. A meru gospodstva i profesionalizma oficira JNA (kao institucije) imali smo prilike da vidimo.. proporcionalna je brzini raspada drzave i onome sta se dalje desavalo. Cast izuzecima.
Sirius ::
Evo jedne OT fotografije koja pokazuje kako se država brinula da izdvoji na svaki način svoje starešine. U vreme kada je ovo dobio, mog oca su oslovljavali sa ''druže kapetane'', ali sam predmet je (sigurno ćete se složiti) gospodstven: reč je o srebrnoj tabakeri sa grbom u obliku filigranske aplikacije, dakle - ništa štancovano ili presovano. Čist ručni rad. On je nju ''formacijski'' zadužio a kod demobilizacije dobio na poklon.
E sad da ja kazem nesto, sto vojnicke casti i tradicije tice.
Moga oca otac je bio kapetan prve klase u Srpskoj Vojsci. Nije bio 'skolovan' oficir, zavrsio je podoficirsku skolu i napredovao u ratovima, zasluzio i dobio odlicja od Medalja za hrabrost do Belog orla, kada je trebalo da dobije Karadjordevu zvezdu napustio je vojsku kao mlad jer su u drzavu usla braca. U jednoj od bitaka odlikovan za hrabrost od kralja licno. Zarobljen 1915. i poslat u logor u Austriji. Tri puta pokusao da pobegne, konacno uspeo, presao Karpate peske i prosavsi kroz liniju fronta stigao u Rusiju gde se pridruzio srpskim dobrovljackim odredima. U drugom pokusaju ga je sam zapovednik austrijskog logora pred oficirima i vojnicima predstavio kao primer pozrtvovanosti i ponasanja jednog oficira. Cetiri puta ranjavan, kada je poslednji put ranjen, metak ga je pogodio pod misku, jer podigao sablju dok je uzvikivao zapovest.
Imam jednu staru knjigu, "Spomenica XXXII Klase Nize Skole Vojne Akademije". U njoj se nalazi 194 srpska oficira, i tu se jasno vidi koliko je ponasanje, slicno onom koje sam napisao iznad ili bolje, bilo norma, a ne izuzetak. Od srpskog oficira se ocekuje da vodi svoje vojnike, i zato treba da dobija sablju, ne tabakeru.
|