offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 833
|
Citat:Zapovjednik glavnog stožera američke vojske, general Martin Dempsey, svjestan geopolitičkih stvarnosti zagovara novi pristup Washingtona prema Rusiji i Kini
Na konferenciji "Atlantskog vijeća" u Washingtonu je 14. svibnja sudjelovao zapovjednik glavnog stožera američke vojske, general Martin Dempsey, koji je rekao "da njegove trupe ne žele ratovati protiv Rusije i priznaje da će američka vojska ovakvim konceptom za deset godina biti zastarjela". General Dempsey stoga slijedećih deset godina namjerava iskoristiti kako američka vojska ne bi izgubila superiornost u odnosu na ostatak svijeta. Međutim, njegova zapažanja govore kako nešto ipak nije u redu i da postoji veliki jaz između agresivne politike neokonzervativaca koji Rusiju žele uvući u rat u Ukrajini i realne snage američkih oružanih snaga.
Poznato je da general Martin Dempsey često nije dijelio mišljenje s jastrebovima američkog Kongresa, a nekada i sa samim vrhovnim zapovjednikom, predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Barackom Obamom. Iako je uvijek naglašavao "kako je on vojnik i da će izvršavati zapovijedi", nikada nije propustio priliku reći što misli o aktualnim zbivanjima i javno iznositi procjene američkih mogućnosti izravnog uplitanja u neko od kriznih žarišta u svijetu. Njegove kvalifikacije nikada nisu izašle iz okvira vojničkog diskursa i nije se upuštao u političku procjenu, možda iz razloga što je svjestan da bi zašao na sklizak teren na kojem bi morao prešutjeti ulogu američke vlade u nekoj od kriznih situacija u svijetu.
Izlaganje generala Dempseya je obuhvatilo jednu od ključnih posljedica sankcija nametnutih Rusiji od strane Sjedinjenih Američkih Država, a to su sve čvršće veze Moskve s Pekingom i New Delhijem, koje će se bez sumnje iskristalizirati na susretu s novim indijskim premijerom Narendrom Modiem.
Napravimo malu digresiju i recimo kako se u "zbijanje redova" u Aziji savršeno uklapa i susret indijskog premijera koji je prvog radnog dana u premijerskoj palači primio pakistanskog premjera Nawaza Sharifa i afganistanskog predsjednika na izlasku mandata Hamida Karzaia.
Što se Rusije tiče, dramatičnom zaoštravanju odnosa sa Zapadom uslijedilo je rusko okretanje azijsko-pacifičkoj regiji. Predsjednik Vladimir Putin je odlučio igrati na kartu energenata i jačanja suradnje u svim sektorima s partnerima od Bliskog Istoka, pa do Središnje Azije i Pacifika. Budući da Rusija stotinama godina ima koncept obrane koji se temelji na korištenju ogromnih prostranstava od istočne Europe, pa do Pacifika, nove okolnosti su prisilile Pentagon na preispitivanje svojih mogućnosti.
U Sjedinjenim Američkim Državama mediji koji se bave propagandom i "ratnici u bijelim ovratnicima" iz Kongresa ili State Departmenta su skloni raspirivanju oružanih sukoba diljem svijeta, ali nisu dobro informirani o tome kako "diše" vojska , koja izgleda gaji duboko poštovanje prema Rusiji i Kini.
Šest dana prije 20. svibnja, kada je Putin posjetio Šangaj i udario temelje novim geoenergetskim donosima u svijetu, general Martin Dempsey, načelnik glavnog stožera američke vojske, pred "Atlantskim vijećem" je održao predavanje pod naslovom "Narušena obrana - Dinamična zaštita u eri novih tehnologija". Članovi "Atlantskog vijeća" u Washingtonu su think tank blizak Republikanskoj stranci i NATO savezu, što je posebno važno za budući razvoj događaja.
Tijekom svog govora Martin Dempsey je rekao "kako su Rusija i Kina postale dvije sile čija je uloga u globalnim strateškim odlukama i glavnim aspektima globalne sigurnosti naprosto nezaobilazna". Osvrnuo se u na novi strateški pristup ostatku svijeta, kojeg je geopolitički analitičar Alfredo Jalife-Rahme nazvao "globalna tripolarnost Europske unije, Rusije i Kine".
U novonastalim okolnostima, general Dempsey predstavlja novi sigurnosni model Sjedinjenih Američkih Država kojega je nazvao "2 - 2 - 2 - 1", što znači da za neprijatelja imaju "dvije sile teške kategorije" (Rusija i Kina), dvije srednje kategorije (Iran i Sjeverna Koreja), dvije međunarodne mreže ( Al - Qaeda i "konfederacija" skupina organiziranog kriminala) i na kraju jedan sustav (informatički).
Rekao je "kako se Al-Qaeda i njezine podružnice prostiru od Afganistana i Pakistana, diljem Arapskog poluotoka, istočne Sirije, zapadnog Iraka, Jemena, Somalije, sjeverne Afrike, pa sve do zapadne Nigerije". Prema njegovim riječima, Washington koristi razne instrumente moći - diplomatske, ekonomske i vojne - ovisno o tome s kojom zemljom ima posla. General je potvrdio da se posebna "pozornost" posvećuje onim nacionalnim državama koje svoj relativno prosječan utjecaj žele uvećati protivno međunarodnom pravu, dakle, postoji mogućnost da se pretvore u "odmetničke države".
Rekao je da pritisak koji se vrši na nacionalne države nema nikakvog konkretnog utjecaja, niti daje rezultate u borbi protiv "međunarodnih mreža", Al Qaede i organiziranog kriminala, što je svojevrsno priznanje da su napadi na Afganistan i Irak bili potpuno nepotrebni.
Budući da je američka vojska postala vrlo ovisna o tehnologiji informatičke sigurnosti, smatra da u tom pogledu postoje dva područja koja izazivaju zabrinutost. Prvo, činjenica je da Sjedinjene Države nisu dovoljno spremne odbiti informatički napad (Cyber-attack), posebice u financijskom sektoru, a drugo je da "korupcija" podataka izaziva nepovjerenje u operativne sustave.
Naravno, Kina je za Ameriku glavna velesila i neprijatelj u području "cyber-ratovanja". Prije nekoliko dana je časopis The National Interest objavio analizu u kojoj navodi pet oružja NR Kine od kojih Amerika treba strahovati. Među njima je i protusatelitski ofenzivni sustav ASAT i naravno, apsolutna superiornost kineske vojske u informatičkom ratovanju.
"Kineska vojska oduvijek vjeruje kako je elektronička superiornost ključna za bilo kakav uspjeh u budućem oružanom sukobu. Za SAD je najveća zagonetka ofenzivna sposobnost Kine u operacijama informatičkog ratovanja. Takve operacije uključuju širok spektar aktivnosti, od psiholoških operacija do uništavanja neprijatelja, njegove opreme i infrastrukture. Svrhu i cilj tog sektora je dobro definirao član kineske Akademije tehničkih znanosti, rektor Sveučilišta informacijske tehnologije i general kineske vojske, Wu Xing Jiang, koji je rekao da "ovaj tip suprotstavljanja narušava uglavnom telekomunikacijske infrastrukture i razne informatičke sustave, a tek onda utječe na stvarni svijet u kojem proizvodi uznemirenost i strah".
"Primjerice, ometanjem financijskog sustava, transporta i energetskog sustava se izravno utječe na vojni potencijal zemlje, utjecaj i sam tijek rata. I na kraju, ne zaboravite da se moderni ratovi vode informatičkom tehnologijom i preciznim oružjem, a cyber-napad može smanjiti preciznost tih novih oružja ", rekao je general Wu Xing Jiang.
Sada tek vidimo važnost naprednih tehnologija i da je današnji svijet potpuno drugačiji od onoga kojeg u glavi ima senator John McCain, koji snagu jedne vojske mjeri po osobnoj hrabrosti njenih vojnika i ubojitoj moći njihovih strojnica, što je možda bio slučaj u ratu u Vijetnamu, ali danas više ne. S druge strane Kinezi i sam general Dempsey smatraju da se danas vojnom potencijalu jedne zemlje, pa i sam ishod rata, mogu dovesti u pitanje jednim običnim "klikom" na računalu. Naravno da to nikako ne znači da se smije zanemariti ljudski potencijal, kao ni razvoj konvencionalnog i nuklearnog oružja, ali je kardinalna greška ograničiti se isključivo na takav koncept obrane.
Martin Dempsey vjeruje da u vojsci postoji "korupcija podataka", što je "još alarmantnije od nedostataka tih istih podataka". On je objasnio da postoji potreba da se svaki od protivnika, stvarnih ili potencijalni, sagleda iz drugog kuta, jer niti jedan od njih " pod različitim vrstama pritiska ne reagira na isti način". Dvije glavne karateristike novog militarizma u Sjedinjenim Državama moraju biti su "fleksibilnost" i "inovacija".
General je govorio o svom sudjelovanju na summitu NATO saveza u Bruxellesu, koji se nakon predavanja održao paralelno s povijesnim posjetom Putina Kini. Naglasio "kako kriza u Ukrajini može ozbiljno poremetiti prilike u europskim zemljama i da je savez na prekretnici na kojoj mora preispitati svoj južni krak (Portugal, Španjolska, Italija i Grčka), usko povezan s Bliskim Istokom i sjeverom Afrike".
Za razliku od njega je zapovjednik NATO snaga u Europi, general Philip Breedlove, naglasak je dao na Ukrajinu i sav potencijal namjerava podrediti sukobu s Rusijom. Glavni tajnik NATO saveza, Anders Fogh Rasmussen, naglasak daje na daljnju ekspanziju na Makedoniju, Gruziju i Ukrajinu, što potvrđuje da uopće ne pridaju važnost upozorenja koje dolazi od strane zapovjednika američke vojske, generala Dempseya. Iz svega se da zaključiti da Breedlove i Rasmussen Europsku uniju svjesno guraju u novi Hladni rat, neovisno o manjkavom potencijalu na kojeg upozorava general Dempsey.
Ukratko, čini se da se Europi prijeti sa svih strana, a vrh NATO saveza se bavi isključivo Ukrajinom. Izgleda da su Njemačka i Francuska svjesni te opasnosti, posebno što znači jačanje Al Qaede na cijelom prostoru sjeverne Afrike i Bliskog Istoka i da je to problem koji se ne smije zanemariti zbog američkih interesa u Ukrajini.
Poznata je uloga Francuske u svrgavanju Muammara Gaddafija i poticanju na pobunu u Siriji, kada je francuski ministar vanjskih poslova je otvoreno pozivao na likvidaciju Bashara Al-Assada, a danas, tri godine poslije, teško je sakriti , pa čak i ne priznati, katastrofalne posljedice takve politike.
"Europljani su zaglavili iza izraelsko-američke željezne zavjese. Gledano sa Zapada, NATO je vodeća sila u ratu protiv terorizma. No, zapravo iza ovog vrlo dobro uređenog svijeta, istina je posve drukčija i NATO je rasadnik međunarodnog terorizma koji štiti logore Al Qaede u Libiji i podiže ih na svom tlu, u Turskoj. Al Qaeda nikada nije svrgnula nijednu vladu niti osvojila naciju. Služeći se doktrinom konstruktivnog kaosa, Al Qaeda je uvijek uništavala društva koja su se suprotstavljala Washingtonu. Civilizacija je počela u Siriji, dok su Europa, Sjeverna Amerika i Izrael bili još u fazi barbarstva. Kako je moguće da to nitko nema hrabrosti reći? Potrebno je samo otvoriti oči", piše Hassan Hamade u opširnoj analizi u kojoj pojašnjava spregu NATO saveza i zapadnih lidera s Al Qaedom, kao i sve opasnosti koje se kriju iza tog suludog projekta.
Libija je propala zemlja, povratnici "globalnog džihada" iz Sirije su noćna mora europskih lidera, Tunis je upravo zahvatila pobuna islamista iz skupine Ansar Al-Sharia i sve se to događa na samo nekoliko stotina kilometara južno od Europe, a američki kongresmeni i jastrebovi u State Departmentu su krizu u Ukrajini pretvorili u svoj privatni rat s Vladimirom Putinom.
U odgovoru na pitanje o stanju u Ukrajini, general Dempsey je rekao "kako kriza u toj zemlji ima izravan utjecaj na NATO savez, dok Sjedinjene Države gospodarsko oružje moraju iskoristiti na različite načine, kao sredstvo uvjeravanja i kažnjavanja".
Izgleda da general nije htio proturječiti svom "zapovjedniku" u Bijeloj kući, ali osobno nije nimalo uvjeren u efikasnost ekonomskih sankcija. Pozorno je slušao skupinu ekonomista koji nisu uspjeli objasniti rizike koji proizlaze iz upotrebe sankcija kao instrumenta sile. Washington vrlo dobro poznaje mogućnosti ruskih oružanih snaga i dodatnu vrijednost psihološkog faktora kojeg u ovom trenutku predstavlja Vladimir Putin. Svi američki sociolozi se slažu s činjenicom da je ogromni dio ruskog stanovništva spreman ispraviti pogreške iz '90-ih i da većina Rusa ne vidi ništa sporno u privremenom odricanju, ako je ono potrebno za ostvarivanje strateških ciljeva Rusije.
Na temelju teorijskog doprinosa skupine ekonomista general je rekao "kako bi se u budućnosti poluge vlasti mogle koristiti na jedan drugačiji način i da Washington mora revidirati modele procjene rizika". Dempsey je praktično upozorio kako se odluke o Ukrajini donose na temelju pogrešnih uvjerenja i procjena o ruskoj gospodarskoj, vojnoj, a posebno spremnosti društva da ovaj sukob izdrži do kraja i izađe kao pobjednik.
Prema njegovim riječima, ono što karakterizira Vladimira Putina je "njegova želja da uđe u povijest i osigura gospodarsko blagostanje u Rusiji".
Naglasio je da Rusija posjeduje i nova nekonvencionalna oružja koja svakoga mogu obeshrabriti. Leandri Bernstein iz RIA Novosti je Martin Dempsey rekao "kako Sjedinjene Države ne trebaju ulaziti u Hladni rat protiv Rusije".
"Washington s Moskvom radi u mnogim drugim područjima. Od Arktika do borbe protiv droge i piratstva, tako da ćemo morati pronaći zajednički jezik. Zbog krize u Ukrajini bi najgori mogući scenarij bio da se oživi Hladni rat s Rusijom i rasporede trupe u Poljskoj, baltičkim i drugim zemljama. Globalizacija nema isti učinak kao strategija Hladnog rata; strategija koja je bila vrlo stabilna, jer je bila usmjerena samo na zadržavanje Sovjetskog Saveza", rekao je Dempsey.
Nakon konferencije se general Martin Dempsey susreo sa svojim kineskim kolegom, glavnim zapovjednikom kineske vojske generalom Fang Fenghuiem, koji je "snažno branio teritorijalne pretenzije Pekinga nad spornim Senkaku otočjem i optužio SAD za jačanje snaga na Pacifiku što potiče nemire u regiji", prenosi američki portal Military News.
General Fang Fenghui, načelnik glavnog stožera Narodnooslobodilačke vojske NR Kine, rekao je "kako rebalans strategije Sjedinjenih Država izaziva neke od problema u Južnom i Istočnom kineskom moru koja nisu toliko mirna područja kao prije".
Fang je upozorio "da će Kina odgovoriti na bilo kakav pokušaj Vijetnama, Japana i drugih susjeda da dokaže svoje pravo nad spornim otočjem".
"Mi ne stvaramo probleme, ali se ne bojimo nevolje", rekao je Fang prilikom susreta s generalom Martinom Dempseyem, koji je odgovorio "kako je američko jačanje snaga na Pacifiku usko vezano za Sjevernu Koreju".
"Dakle, na pitanje što nas dovodi dublje u Pacifik, ja mislim da tu ima nekoliko stvari koje su vezane za naše sposobnosti nakon 12 godina sukoba na Bliskom Istoku. Zašto? Pa, sloboda plovidbe, pristup slobodnom tržištu, stabilnost i uvježbavanje sa starim i novim partnerima. Mi ćemo odgovoriti na prijetnje, prije svega iz Sjeverne Koreje i to razmještanjem balističkih projektila i drugih obrambenih sredstava", prilično retorički je odgovorio Dempsey.
Treba spomenuti da su u sličnom susretu u travnju 2013. američki i kineski zapovjednik razgovarali u vrlo ugodnoj i gotovo prijateljskoj atmosferi, što je i ovaj susret mogao biti da kineski zapovjednik oružanih snaga nije bio "pretjerano otvoren". U svakom slučaju, riječi generala Fanga su sigurno puno više odjeknule po hodnicima američke vlade i Kongresa, nego što ih je teško primio general Dempsey.
Američki glavni zapovjednik je, što se prošlosti tiče, podvukao crtu do te mjere da je u potpunosti odbacio Četverogodišnji pregled obrane iz 2004. (Quadrennial Defense Review 2004) i rekao "kako su potrebni novi alati za upravljanje dinamičnim i složenijim stanjem, ali je zabrinut da Sjedinjene Države ne znaju dovoljno brzo odgovoriti inovacijama potrebnim za suočavanja s novim izazovima".
Usprkos političkoj nestabilnosti, Martin Dempsey vjeruje da Sjedinjene Države do 2025. "neće morati praviti nikakve destruktivne promjene, jer trenutno imaju izuzetno učinkovitu vojsku za vođenje velikih i malih sukoba".
"Smanjenje proračuna, koje će smanjiti potrošnju Pentagona, broj ljudstva i troškove infrastrukture, za cilj će imati inovacije u području preventivnog djelovanja sile, što znači da će se morati primijeniti strategija dinamičnije prisutnosti u svijetu, a silu upotrijebiti tamo gdje je najpotrebnija. Trenutno američka vojska mora činiti "malo s još manjim", a što je još gore, mora se ozbiljno razmišljati o postavljanju prioriteta", rekao je Dempsey.
Znakovito je da američki general i glavni zapovjednik stožera nije spomenuo spornu inverziju i odustajanje od "Obamine doktrine", odnosno namjere vojnog okruženja Kine, ali se zato usredotočio samo na Rusiju, gdje je sasvim jasno da nije spreman ići daleko kao ekonomski daltonisti koji po hodnicima Pentagona prijete i pozivaju na "borbu do posljednjeg čovjeka, a sve u ime ukrajinske demokracije".
Dva "teškaša" iz strategije Martina Dempseya tjedan nakon njegovog predavanja osnivaju sigurnosno-politički savez
Zapovjednik američkih snaga, general Matin Dempsey, dobro je primijetio što se događa u svijetu i kao da je znao ili predosjećao da Putin u Kinu nije otišao samo zbog potpisivanja plinskih ugovora u izbjegavanja sankcija.
Naime, poznato je da je posjet ruskog predsjednika Vladimira Putina Šangaju privukao je pozornost cijelog svijeta, ali zbog različitih razloga značaj te posjete još nije u potpunosti pojašnjen. Čini se da se ogromna većina dužnosnika na Zapadu zavarava svojom globalnom nadmoći i ne žele vidjeti nastajanje alternative u obliku kinesko-ruskog saveza. Kao i uvijek, Moskva i Peking ne želi svoje protivnike uvjeravati u svoju snagu, već to rade tiho i sustavno dajući svojim odnosima sveobuhvatan i praktičan sadržaj. Većina vijesti o Putinovom posjetu su se odnosile na ugovor o plinu, dok su vojni, politički i strateški aspekti summita u Šangaju prošli neopaženo.
Kritičari su se raspisali o opskrbi ruskim sirovinama i "prodoru" Kine na rusko tržište, ali pravi značaj ovog posjeta je puno dublji i u potpunosti će ga moći ocijeniti samo budući povjesničari.
Ako čitamo pažljivo "Zajedničku deklaraciju Ruske Federacije i Narodne Republike Kine o novoj fazi partnerstva i strateških odnosa" koju su potpisali šefovi država, nije teško vidjeti da je to dokument koji sadrži mnoge elemente koji su slični sporazumu stvaranja političkog i vojnog saveza, iako nije i konačni pravni akt. Riječ je o vrsti ugovora u stanju čekanja koji se uvijek može aktivirati.
Rusija i Kina su dogovorili "novu vrstu" međudržavnih odnosa, uz napomenu da će "globalno partnerstvo i ravnopravnost u povjerenju i strateškoj suradnji biti na puno višoj razini, a ključan čimbenik u osiguravanju vitalnih interesa dvije zemlje u XXI stoljeću je stvaranje pravednog, skladnog i sigurnog svjetskog poretka". U dokumentu se naglašava da će međunarodna zajednica biti upoznata s njim i da će njegove odredbe uzeti u obzir.
Zajednička deklaracija ocrtava opću filozofiju i stav dviju zemalja prema aktualnim globalnim problemima, navodeći zdravu prirodu bilateralnih odnosa, koji nikako nisu "oportunističko partnerstvo". Kaže se da će "obje zemlje međusobno i dalje pružati snažnu potporu u pitanjima u vezi s temeljnim interesima, kao što su suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost".
"Rusija i Kina se protive napadima i uplitanju u unutarnje poslove, pridržavati će se strogo temeljnih odredaba međunarodnog prava sadržanih u Povelji Ujedinjenih naroda, bezuvjetno poštivati prava svojih partnera da samostalno izaberu svoj put razvoja, kao i pravo na očuvanje i obranu svojih kulturnih, povijesnih, etičkih i moralnih vrijednosti", stoji u dokumentu, što je potpuno oprečno sramotnom ultraliberalnom modelu kojeg kao univerzalnog pod svaku cijenu želi nametnuti Zapad.
Obje zemlje naglašavaju potrebu "za odbijanjem primjene jednostranih sankcija ili organiziranje, pomaganje, financiranje i poticanje aktivnosti usmjerene na promjenu ustavnog poretka u drugoj zemlji, čemu će se suprotstaviti multilateralno i kao zajednica".
Drugim riječima, kategorično se odbija
nametanje sankcija, provođenje "Obojenih revolucija" u režiji Zapada i širenje vojnih blokova, prije svega NATO saveza koji se od vojne pretvorio u vojno-političku organizaciju.
Nova vrsta odnosa Moskve i Pekinga je praktična i suprotstavlja se ekspanziji Sjedinjenih Država koje nemaju nikakvog razloga ili opravdanja za proširenje svoje produžene ruke –NATO saveza. U svjetlu tog nezaustavljivog procesa, Kina i Rusija su odlučili proširiti svoj "protu-savez" i ozbiljno računaju na Indiju.
Naglašava se da je interakcija ove tri sile "važan čimbenik u osiguravanju sigurnosti i stabilnosti , kako u regiji i svijetu". Rusija i Kina će nastaviti svoje napore na jačanju trilateralnog strateškog dijaloga, jačati međusobno povjerenje i razvoj zajedničkih stajališta o važnim regionalnim i globalnim pitanjima.
Treba napomenuti da je novi premijer Indije, Narendra Modi, sudeći po njegovim izjavama, spreman za rad na ovom području. Dalje se naglašava potreba za reformom međunarodne financijske i gospodarske arhitekture, ostvare potrebe realnog gospodarstva i u globalnom sustavu ekonomskog upravljanja poveća zastupljenost i pravo glasa zemalja u razvoju.
"Uočeno je da su zemlje u međunarodnoj gospodarskoj suradnji zainteresirane za skupinu G20, a ne dobro poznatu G7. Događaji poput protjerivanja Rusije iz G8 pokazuju svu taštinu zapadnih lidera", za Strategic Culture Foundation piše Dmitriy Minin.
Takve okolnosti daju jasnu perspektivu drugoj zajednici – BRICS - koju Rusija i Kina namjeravaju transformirati u "mehanizam za suradnju i koordinaciju širokog spektra financijskih, gospodarskih i političkih aktivnosti na globalnoj razini".
Važni sporazumi su sklopljeni u prometnom koridoru "Put svile", kojeg podupire i Zapad, u prvom redu Njemačka, vjerujući da je on alternativa ruskom euroazijskom tranzitnom putu. Ovaj projekt, koji je Rusiji zadavao glavobolje dugo vremena, dokazuje na kojoj je razini rusko-kineska suradnja.
Moskva je izjavila da taj projekt smatra kao "važnu inicijativu Kine i njenom gospodarskom razvoju", a Kina ovog puta uzvraća "kako će uzeti u obzir ruske interese u provedbi ovog projekta".
29.05.2014./ Lukašenko, Nazarbaev i Putin nakon potpisa o osnivanju EEU
Obje zemlje će tražiti načine da se u projekt uključi i jučer konačno stvorena Euroazijska ekonomska unija, dakle, novi "Put svile" se nikako ne može prikazati u službi geopolitičkih interesa Zapada. Na ovaj način će kroz zajedničke napore Moskva i Peking još lake prodirati u Europu, što je još jedan veliki strateški poraz Washingtona.
Konkretni ekonomski sporazumi potpisani od strane dviju zemalja, kao i energetski planovi, sporazum o zajedničkom razvoju putničkih zrakoplova su samo neki od postignutih dogovora.
"Kina i Rusija su nedavno blokirali Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi se spriječilo zapadne inicijative. To znači da je umjesto izolacije Rusije u međunarodnoj zajednici tvrd pristup Washingtona u ukrajinskoj krizi imao suprotan učinak. Rusija sada ima novog i snažnog saveznika i politika State Departmenta u Ukrajini se može nazvati potpunim promašajem", piše Robert Parry.
Znači li to da su Moskva i Peking udružili snage kako bi pokrenuli snažan kontranapad na zapadu? Teško, jer im to ne treba. Ono što je potrebno je pošteno natjecanje, bez manipulacije, bez dvostrukih standarda i bez subverzivnih aktivnosti. Kasnije će se pokazati koji je model bolji i uspješniji. Sada još nije sasvim jasno tko je zadovoljniji odustajanjem od sankcija Rusiji, njemačka kancelarka Merkel koja je to prikazala kao pobjedu Europske unije ili Moskva koja je "prisiljena poštovati ukrajinske izbore". Kako god bilo, za Zapad će svaka godina biti sve teža i naprosto neće još dugo moći ignorirati zahtjeve novih centara moći svjetske politike.
|
