Douglas F3D Skynight
Od svih palubnih lovaca prve generacije, Nebeski vitez se razlikovao po jedinstvenom dizajnu - to je bio prvi dvosed kod kojeg su pilot i radarski operator sedeli jedan pored drugog a ne u tandemu kako je to do tada bilo uobicajeno. Ovaj lovac nije krasila brzina a što i nije bio uslov pri konstruisanju vec se tražila stabilna "plarforma" za topovsko i raketno naoružanje. Zbog svega toga, Skyray je bio više lovacko-bombarderski avion opremljen gamom bombarderskog i raketnog naoružanja upotpunjenog sa standarna 4 topa od 20mm. Kokpit je bio izuzetno komforan na zadovoljstvo posade a razmeštaj sedišta stvorio je veliki prostor za slobodan smeštaj radara APQ-36. Zbog svog "bucmastog" izgleda, avion je među posadama prozvan "Kit Vili" po crtanom junaku tog vremena. Avion nije imao izbaciva sedišta ali je za slučaj opasnosti u kokpitu ostavljen otvor ispod trupa za bezbedno napuštanje letelice.
Izrada prva tri prototipa oznake XF-3D-1 otpočela su u aprilu 1946 a prvi let obavljen je nakon dve godine. U prototipnoj varijanti avion je bio pogonjen sa dva Westinghouse motora J34-WE-22 da bi nakon što je mornarica zaključila ugovor o nabavci prve serije od 28 avionaF3D-1 ovi motori bili zamenjeni sa jačim J34-WE-34/36.
Prvih dvadeset odmah je modifikovano za nošenje raketa v-v Sparrow i dobili su oznaku F3D-1M. Posle te prve serije,isporučeno je još ukupno 237 aviona verzije F3D-2.Mali broj nebeskih vitezova je službovalo direktno u mornarci ali je zato većina završila u sastavu marinskog korpusa.
Interesantan je podatak da je ovaj avion zabeležio prvu noćnu pobedu oborivši MiG-15 2.novembra 1952. Iako ih je relativno mali broj službovao u korejskom ratu, ovaj avion je ostvario više vazdušnih pobeda od svih mornaričkih (palubnih i marinskih) vazduhoplova ukupno. Razlog tome leži u sofisticiranom radaru i raketama Sparrow kojima je bio opremljen.
Iz verzije F3D-2 šesnaest aviona je modifikovano u verziju M opremljenu v-v Sparrow.Osim raketnog naoružanja (4 x Sparrow), avion je imao i 4 topa Hispano-Suiza M2 sa 200 granata. Inače, umesto raketa mogao je da ponese oko 900 kg bombi i NRZ na podkrilim nosačima.
Trideset aviona pretvoreno je u verziju F3D-2Q specijalizovanu za elektronsko izviđanje i ratovanje.
Jedan broj aviona pretvoren je u trenažnu varijantu F3D-2T i F3D-2T2 kao platforma za obuku radarskih operatora i pilota ostalih aviona dvoseda opremljenih radarom.
1962 godine usvajanjem novog standarda u označavanju letelica, Nebeski vitez dobija novu oznaku F-10A (za prvobitnu verziju F3D-1), F-10B (F3D-2). Avioni opremljeni v-v Sparrow dobili su oznaku MF-10B a trenažeri TF-10B.
Elektronska varijanta označena je kao EF-10B.
EF-10B je avion sa najdužim stažom od svih palubnih lovaca prve generacije - ovaj avion intenzivno je korišćen za vreme Kubanske krize 1962 kao i celo vreme trajanja vijetnamskog rata i još dugo posle toga, tako da se jedini može pohvaliti da je učesnik dva rata skorije prošlosti.
Iako ih je marinski korpus “penzionisao” početkom 70-tih, dosta primeraka Nebeskih Vitezova letelo je za potrebe testiranja letnih karakteristika različitog naoružanja proizvoda firme Raytheon.
Nebeski Vitezovi utrli su put u razvoju novih specijalizovanih platformi za elektronsko ratovanje poput EA-6B Prowler-a i EA-111 Raven.
Inače, primetno je i to da je Daglas pri razvoju i konstruisanju ovog aviona iskoristio i primenio dosta konstruktivnih rešenja sa jurišnika A-1 Skyraider koji je takođe Daglasov proizvod. To se prvenstveno odnosi na rep sa vertikalnim stabilizatorom,dobar deo trupa i krila.
|