Staljingrad - zlocin i kazna (preuzeto sa Wikipedije)

10

Staljingrad - zlocin i kazna (preuzeto sa Wikipedije)

offline
  • Pridružio: 24 Mar 2008
  • Poruke: 191

Nešto mi ovde nije jasno, ako su se dobrovoljci javili da se bore protiv komunizma i iz najčistijih pobuda i ideala, kako to da su bili u partizanskim, dakle komunističkim jedinicama boreći se protiv svojih dojučerašnjih saboraca.
Šta je to ili sam se ja zbunio, ili je to menjanje strana kako vetar duva?



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 23 Okt 2011
  • Poruke: 93

Napisano: 27 Okt 2011 13:42

Lošmi ::Nešto mi ovde nije jasno, ako su se dobrovoljci javili da se bore protiv komunizma i iz najčistijih pobuda i ideala, kako to da su bili u partizanskim, dakle komunističkim jedinicama boreći se protiv svojih dojučerašnjih saboraca.
Šta je to ili sam se ja zbunio, ili je to menjanje strana kako vetar duva?


Ako uzmeš u obzi da su bili u ruskim logorima poslije pada staljingrada ( znamo kakvi su bili, od 100000 njemaca se vratilo u njemačku samo 5000, Von Paulus je živio poslije u istočnoj njemačkoj) a rusi su imali običaj novačiti za postrojbe. Neki pripadnici hrvatskih legija su se prijavili u takvu jedinicu. Nisu svi htjeli. Sam Mesić se našao sa Žukovom. Formirana je 1. jugoslavenska brigada pod zapovjedništvom potpukovnika Marka mesića, koji je i bio zadnji zapovjednik 369.p.p. Sam on je inače prije rata bio starojugoslavenski oficir. Opcije su takve bile. Rusi su im dali starojugoslavenske uniforme. brigada nije bila sastavljena samo od hrvata ili muslimana. bilo je tu svega pa i srba.
Evo ovo pročitaj pa če ti biti nešto bliže
jutarnji.hr/heroji-za-pogresnu-stvar--baceni-na-staljingrad/243640/
To je bio užas!!!
imam negdje sliku iz tog doba gdje su u uniformama starojugoslavenski, ali ju ne mogu naći. tražim.

Dopuna: 27 Okt 2011 14:02

Evo sastav 1. jugoslavenske brigade
vojska.net/eng/world-war-2/yugoslavia/brigade/yugoslav/

Dopuna: 27 Okt 2011 14:25

Evo malo ( Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu 1941.-1943. : ratni dnevnik /. autor Milan Pojić )


Hrvatska legija 369. pojačana pukovnija
Početkom svibnja 1941 vlada Njemačkog reicha zatražila je od vlade NDH da se formiraju dobrovoljne Hrvatske postrojbe za borbu na istočnom frontu. Gradovima diljem NDH ljepili su se plakati koji su pozivali Hrvatske mladiće na borbu protiv Boljševizma. Očekivao se odaziv od oko 3000 mladića. Ali odaziv je bio daleko veći. Prijavilo se preko 12 000 Hrvata za borbu rame uz rame sa Wermachtom. Na kraćoj vojnoj obuci u Hrvatskoj odabrano je 5000 najspremnijih i najsposobnijih boraca za zahtjevan boj na istočnom frontu. U Hrvatsku legiju također se uključilo 400 zrakoplovaca te oko 500 pomoraca.
Nakon ispraćaja u domovini legionari su vlakom krenuli prema Stockerau na specijalizaciju za istočni front, koju su nastavili u Dollersheimu, na poligonu "Lehrgang". 31. srpnja 1941 godine legija je položila zakletvu Fuhreru, te time usla u punopravni sastav Njemackog wehrmachta. Uključeni su u 100. Njemačku diviziju. Zapovjedništvo legije preuzeo je pukovnik Mrakulj.
Prva bitka legije dogodila se 13. listopada 1941. u Ukrajini na prilazu gradu Harkovu.U nastavku vojne akcije prema Harkovu legionari su gotovo samostalno slomili boljševistički otpor u Poltavi. Hrabri Hrvatski mladići zauzimali su rov za rovom, te tjerali Boljševističke postrojbe na istok.
Zrakoplovne legionarske jedinice sudjelovale su u bombardiranjima Moskve te u borbi s Ruskim lovcima. Mnogi legionari položili su svoje živote u zračnim obračunima iznad središta boljševizma. Svoj udio u borbi protiv Boljševizma imali su i Hrvatski pomorci, koji su bili raspoređeni u šest minolovaca i jednu podmornicu, te su uglavnom služili kao zaštita konvoja municije i goriva za istočno ratište.
Bitke na kopnu su nastavljene u proljeće 1942. 13. ožujka legija zauzima Golubovku. 17. svibnja legija zauzima Gusarovsku, što je i bio službeni početak operacije "Fredericus", bitke za Kharkov. 18 svibnja legija je sve dublje prodrla u boljševističke redove. Napad je započela u 4 h. U 5 sati pala je Gromovuja Balka, u 5.30 Očertino, u 8.30 Besarbovka. Jedinice Crvene armije bile su zaprepaštene takvim brzim prodiranjem kroz njihove redove, zbog čega su legiju prozvali "Čortova divizija" tj "Vražja divizija". Dan kasnije zajedno s Njemačkim jedinicama legija je ušla u Kharkov.
Nakon Kharkova legija je nastavila napredovanje uz bok Njemačkih jedinica prema Staljingradu. 25 lipnja legiji stiže novi komandant, pukovnik Pavičić.
17. srpnja započela je odlučujuća bitka legije, pa i cijele 6 Njemačke armije, bitka za Staljingrad. Hrvatska legija bila je namjenjena da nastupi u udarnoj špici napada. 24 kolovoza nastalo je opće slavlje među legionarima, na horizontu su ugledali obrise Staljingrada, toliko iščekivanog grada gdje će se odigrati odlučujuća bitka za njihovu sudbinu, kao i cijelog Njemačkog reicha i nove Europe. Svoja borbena djelovanja toga su dana zaustavili u selu Boljšaja Rosoška, gdje su čekali završnu zapovjed za njihov konačni ulazak u grad. 24 rujna legiju je i osobno posjetio poglavnik dr. Ante Pavelić u pratnji viteza Francetića. Već sljedeći dan naređen je ulazak legije u Staljingrad, po čemu je postala i ostala jedina ne-Njemačka jedinica koja je ušla u grad. Bitke u gradu bile su teške i iscrpljujuće. Svakodnevno su se vraćali vojnici sa fronta u lijesovima prekrivenima Hrvatskom zastavom te položenim šljemom sa Hrvatskom šahovnicom uprljanom krvlju. Njemačke jurišne grupe grabile su ulicu po ulicu, zgradu po zgradu, a sa njima i Hrvatska legija. 29. rujna Hrvatska legija zaposjeda Crveni trg te kolodvor I. Pukovnik Pavičić obavještava generala Fon Paulusa: "Hrvatska legija ušla u centar grada".
22. listopada legija sudjeluje u napadu na tvornički kompleks Crveni oktobar. Vodile su se teške borbe prsa o prsa. Legionari su u okršajima često koristili i noževe i bajunete protiv crvenih neprijatelja. Njemačko-Hrvatski napad je odbijen. Major Brajković izvještava kako Rusima stalno pristižu pojačanja, a kao učinkovito oružje rusa pokazali su se molotovljevi kokteli.
11. studenoga dogodio se odlučujući napad Njemaca i Hrvata na položaje Crvne armije u kompleksu Crvenog oktobra. Pionirski bataljun ojačan Hrvatskom legijom krenuo je u napad na halu 4, čime je trebala biti okončana bitka za Staljingrad. Položaji su im bili samo 50-tak metara od hale 4. Nakon što je bio odbijen napad Njemačkog pionirskog bataljuna kapetana Weltza, na red su došli legionari. Uz povike "Za dom spremni" polako su se probijali do ulaza u halu. Hala je već bila gotovo osvojena, kada je došao poziv iz štaba legije da se što prije pošalje jedinice u stožer zbog napada Ruskih komandosa. Tako je ionako prorijeđena mrtvima Hrvatska legija postala još oslabljena. Boljševističke trupe bile su već gotovo do potpunosti dotučene kada im je stiglo pojačanje kroz tunel ispod tvornice od obale Volge. U Protunapadu su odbacili legionare i pionirski bataljun natrag na stari položaj. Toga krvavoga 11.11. 1942. poginulo je 50 legionara i 100 ih bilo ranjeno boreći se za 50 metara spaljene zemlje.HRVATSKI VOJNIK ZA VRIJEME NDH
Tri dana kasnije ponovljen je napad na halu 4, sa legionarskim odredom i sa šest novih tek pristiglih pionirskih bataljuna. Nakon teške i neizvjesne borbe hala 4 je napokon zauzeta, ali bilo je već prekasno. Volga je već bila zaleđena te su Rusi mogli bez problema prelaziti sa jedne obale na drugu. Nova pojačanja stizala su svakodnevno iz Sibira.
Ruski protunapad dogodio se južno i sjeverno od Staljingrada te tokom rijeke Don, i tako okružio kompletnu šestu armiju, a s njome i hrvatske legionare. Tada je postalo sasvim jasno da ni pad Staljingrada više nema nikakva smisla. 24 prosinca započelo je povlačenje iz Crvenog oktobra. Legionari sa svojim njemačkim kameradima odlučili su radije umrijeti nego predati se. Krenuli su u besmislenu borbu prsa o prsa sa Crvenom armijom, jurišajući sa bajunetama i bacajući ručne bombe. Municije više nije bilo. Cijelo vrijeme front je bivao tučen jakom atiljerijskom vatrom sa istoka. To više nisu bile borbe za grad, već za ruševine.
U ponedjeljak 11 siječnja započeo je posljednji protunapad Hrvatske legije. Vojnici su se prisjećali junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog u ratu protiv Turaka, te poput njega jurnuli u sigurnu smrt. Nije preostao niti jedan legionar koji nije bio ranjen ili mrtav. Neki su i ranjeni nastavljali pružati otpor, dok su imali municiju. 22 siječnja su i posljednji legionari završili svoje živote pod gusjenicama sovjetskih tenkova. Hrvatski "Drang nach Osten" zauvjek je završio u ruševinama Staljingrada.



































offline
  • Pridružio: 03 Okt 2011
  • Poruke: 279

To je bila bitka u kojoj su se najmanje pitali vojnici i generali...ideološka bitka prije svega oko skoro strateški nevažnog mjesta.

Istina je za Paulusa i 6.armiju...slomio ih je Hitler idiotskim istrajavanjem da drže Staljingrad samo zbog imena a ne Crvena armija.

Dva ludaka od kojih je jedan imao zapadni svijet kao saveznika...da bi ga taj isti zapad odmah poslije rata odbacio.

Čak ni Hitler, u svojem najvećem ludilu nije žrtvovao toliko svojih ljudi kao Staljin. Poraz odnosno pobjeda kod Staljingrada je bila manijakalna opsesija dvojice ludaka a tu onda ljudi i nihovi životi ne igraju nikakvu ulogu.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 11079

Usakov ::To je bila bitka u kojoj su se najmanje pitali vojnici i generali...ideološka bitka prije svega oko skoro strateški nevažnog mjesta.

Istina je za Paulusa i 6.armiju...slomio ih je Hitler idiotskim istrajavanjem da drže Staljingrad samo zbog imena a ne Crvena armija.

Dva ludaka od kojih je jedan imao zapadni svijet kao saveznika...da bi ga taj isti zapad odmah poslije rata odbacio.

Čak ni Hitler, u svojem najvećem ludilu nije žrtvovao toliko svojih ljudi kao Staljin. Poraz odnosno pobjeda kod Staljingrada je bila manijakalna opsesija dvojice ludaka a tu onda ljudi i nihovi životi ne igraju nikakvu ulogu.

Дајте мало озбиљности.
Стаљинград је имао велику стратешку вредност, а немачки + савезнички губици су били већи од совјетских.
Совјети су били савезници са западним силама једино док су имали заједничког непријатеља, што су добро знали и једни и други.

offline
  • Pridružio: 03 Apr 2008
  • Poruke: 5475

Staljingrad je bio vazno saobracajno cvoriste, kako u putnoj, tako i u zeleznickoj mrezi u tom delu SSSR-a, kao i vazno pristaniste na Volgi, koja je bila zila kucavica za SSSR.
Gubitak Staljingrada je znacio prepustanje celokupne putne i zeleznicke komunikacije zapadno od Volge njemcima. Sve dok su sovjeti drzali Staljingrad, njemcima su linije snabdevanja i unutrasnieg manevra trupama bili veoma razvuceni. Isto bi vazilo i za sovjete ukoliko bi Staljingrad pao, tada bi oni trebali premostiti taj deo Volge i saobracaj preusmeriti preko suhozemnih komunikacija.
Da ne spominjemo da je Staljingrad bio poprilicno industrijaliziran grad, iako je vecina industrije bila iseljena iz grada pre pocetka njemacke ofanzive, ipak mnogo je laks vratiti industiju u gradu nego nositi stanovnistvo u neku vukoj**nu u Sibiru.
Tako da uopste ne drzi vodu konstatacija da je bitka kod Staljingrada bila samo zbog imena tog grada.

offline
  • Pridružio: 03 Okt 2011
  • Poruke: 279

Napisano: 29 Okt 2011 15:43

Fon Paulus nije bio ludak, znao je da će mu Staljingrad postati omča oko vrata ako se ne povuče na vrijeme. Da se izvukao kada je tražio od Hitlera, čitav tok rata je mogao biti drugačiji...a zna se da su sem dva mala dzepa Njemci držali već većinu Staljingrada.

Jedina greška Paulusova je bila što je poslušao Hitlera...mada je mogao da bira ili njemački metak ili ruska vješala...izabrao je ovo drugo.

Na kraju Crvena Armija nije probila njemačke već linije koje su držali Rumuni i Italijani...slaba karika u njemačkoj odbrani.

Inače što se žrtava Staljingrada tiče...prave brojke nikada neće biti poznate, a mnogi špekulišu sa njemačkim gubicima u borbama, računajući zločine iz boljševičkih kazamata poslije zarobljavanja.

Ratna sreća je gadna i nepredvidljiva stvar. Imamo i nekoliko skorašnjih primjera iz Sjevrene Afrike.


Vathra

Primjer zauzimanja Berlina i žtrvama sovjeta samo oko zgrade Rajshtaga kad je rat već bio gotov, da bi do 1. maja prglasili pobjedu govori sve o sovjetskoj "doktrini".

Jednostavno Staljin nije štedio svoje vojnike i nije birao sredstva. Bio je blago rečeno paranoik koje je većinu svojih generala pobio još prije nego je rat i počeo tako da ga je Hitler uhvatio sa spuštenim gaćama ali končan ishod rata zavisio je od nečega sasvim drugog a ne Crvene armije i Staljina.

Dopuna: 29 Okt 2011 15:59

Trpe Grozni ::Staljingrad je bio vazno saobracajno cvoriste, kako u putnoj, tako i u zeleznickoj mrezi u tom delu SSSR-a, kao i vazno pristaniste na Volgi, koja je bila zila kucavica za SSSR.
Gubitak Staljingrada je znacio prepustanje celokupne putne i zeleznicke komunikacije zapadno od Volge njemcima. Sve dok su sovjeti drzali Staljingrad, njemcima su linije snabdevanja i unutrasnieg manevra trupama bili veoma razvuceni. Isto bi vazilo i za sovjete ukoliko bi Staljingrad pao, tada bi oni trebali premostiti taj deo Volge i saobracaj preusmeriti preko suhozemnih komunikacija.
Da ne spominjemo da je Staljingrad bio poprilicno industrijaliziran grad, iako je vecina industrije bila iseljena iz grada pre pocetka njemacke ofanzive, ipak mnogo je laks vratiti industiju u gradu nego nositi stanovnistvo u neku vukoj**nu u Sibiru.
Tako da uopste ne drzi vodu konstatacija da je bitka kod Staljingrada bila samo zbog imena tog grada.


Nadam se da znate da političke odluke i kapricioznost nekih idiota poslije ratova mnogo puta budu opravdavane vojnim potezima, poput staljingradske epizode a u stvari su potpuni idiotluci koji su mogli biti izbjegnuti da su se pitali generali.

Američke borbe na Filipinima i žrtvovanje toliko života u dzunglama zbog riječi jednog frustriranog starog čovjeka da će se vratiti...ili bombardovanja Podgorice kao glavnog "čvorišta" njemačkog Wermahta toliko puta da je poslije Drezdena najbombardovaniji grad u Evropi...a sem mizernog broja Njemaca, stradali su samo stanovnici Podgorice i njihova imovina su samo neki od primjera u istoriji ratovanja gdje su odličivali političari a ne vojnici.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 11079

vathra ::Вишак дискусије ће бити склоњен, а ко настави по старом опоменут.[/b]
Они који нису разумели део у писаној форми разумеће га у практичној форми.

offline
  • Pridružio: 03 Okt 2011
  • Poruke: 279

Ni jedna srpska vojna jedinica nije bila na istočnom frontu na strani Njemaca iako ih je bilo pod njihovom komandom. Čak ni Ljotić nije uspio napraviti takvu jedinicu za slanje u Sovjetski Savez...mada partijski i ideološki gledano čudno je što nije bilo Srba kod Staljingrada kad znamo da su samo partizani paktirali sa Sovjetima.

offline
  • Daktilograf 21. veka
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13215
  • Gde živiš: Apsurdistan

@Usakov
Svuda se citira ista brojka od 90+ hiljada zarobljenih i 5 hiljada koji su se posle vratili.

Mislim da je Staljingrad opravdao žrtve. Da je pao naftna polja na istoku bi bila na dohvat ruke i time bi se Nemačka pozicija značanjo učvrstila.

Kao što rekoh u nekoj drugoj temi bi smo mogli pričati o tome kako je Staljin ljudksim životima kupovao vreme. Kada se rat prelomio u savezničku korist na istoku broj žrtava je opao. Bio je dosta blizak sa žrtvama koje su trpeli Nemci. U nekim situacijama manji.

offline
  • Weyland-Yutani corp. Nije svako jaje Uskršnje jaje - ali ima iznenadjenje unutra!
  • Pridružio: 08 Sep 2005
  • Poruke: 5653

Napisano: 29 Okt 2011 18:48

Priča da je Paulus mogao da se spasi ali ga je Hitler odveo u propast potiče od moderne "istorije" i američkih klepetanja, koji imaju za cilj da objaske, kako rusi u opšte nisu ni učestvovali u ratu.

Istina je da Paulus i nije mogao da se spase čak i da mu je hitler dozvolio da se povuče.

Prava priča o "povlačenju" je da nikada Paulus nije ni hteo da se povuče.
Dakle Paulus je tražio da SE PREDA ili da POKUŠA PROBOJ.
Već je bio opkoljen kada je u opšte i kontaktirao Hitlera. Reč je dakle o molbi za dozvolu za PROBOJ IZ OKRUŽENJA ili PREDAJU.

Dakle razlika je ogromna.

Dopuna: 29 Okt 2011 18:59

Usakov ::Napisano: 29 Okt 2011 15:43

Fon Paulus nije bio ludak, znao je da će mu Staljingrad postati omča oko vrata ako se ne povuče na vrijeme. Da se izvukao kada je tražio od Hitlera, čitav tok rata je mogao biti drugačiji...a zna se da su sem dva mala dzepa Njemci držali već većinu Staljingrada.


Nemački generali posle rata su znali da idu na vešala u koliko ne oblate Hitlera, takod a su mediji posle rata bili puni izjava tipa "Da je mene hteo Hitler da sluša nikad rata ne bi bilo"
Čak i da se Paulus probio iz obruča ishod rata bi biop potpuno isti. Staljingrad i Kavkaz su bili "Bridge too far" za nemce. Da li bi produžili rat za koji mesec? Možda ali 1943 se video krajnji rezultat.


Citat:Jedina greška Paulusova je bila što je poslušao Hitlera...mada je mogao da bira ili njemački metak ili ruska vješala...izabrao je ovo drugo.

Pokušaj amerikanaca da prekroje istoriju. Da nije bilo Staljingrada Rusi bi išli na ofanzivu pa mu na isto izadje. Paulus je bio dobar general, u principu bio je jedan od najboljih, ali imaj u vidu da je imao vasiljevskog direktno protiv sebe, Žukova i Rokosovskog indirektno, a od njih dvojice svakako nije bio bolji general.
Sama ideja da se napadne SSSR je bila suluda i nemoguća sa vojnim kapacitetima koje je imala Nemačka, samo zahvaljujući iznenadnom napadu i ratnoj sreći Nemci su postigli to što su i postigli.
Treba znati OSNOVNU ČINJENICU- Rusi su se preračunali kod Staljingrada. Žukov i Rokosovski su smatrali da će Nemci napasti na centralnom frontu, pa je jug bio slabije branjen.
Dakle opet - ratna sreća što su u opšte i stigli do Staljingrada- da su Rusi bolje čuvali jug, Nemci ne bi ni stigli do tamo.

Citat:Na kraju Crvena Armija nije probila njemačke već linije koje su držali Rumuni i Italijani...slaba karika u njemačkoj odbrani.
Veoma paušalna ocena.
Rusi su izvršili klasični manevar opkoljavanja. Sada bilo im je lakše jer su imali slabije protivnike na krilima, ali opet i da su mesto Rumuna i madjara bili Nemci, rezultat bi opet bio isti samo bi se nemci jače branili, ali jednostavno ni oni ne bi izdržali. Finale bitke je reklo da ni nemci nisu mogli da izdrže udare Rusa. Na kraju krajeva nije se predalo 90,000 Rumuna nego 90,000 Nemaca.


Citat:Inače što se žrtava Staljingrada tiče...prave brojke nikada neće biti poznate, a mnogi špekulišu sa njemačkim gubicima u borbama, računajući zločine iz boljševičkih kazamata poslije zarobljavanja.
Ovo ne bih komentarisao.




Citat:Primjer zauzimanja Berlina i žtrvama sovjeta samo oko zgrade Rajshtaga kad je rat već bio gotov, da bi do 1. maja prglasili pobjedu govori sve o sovjetskoj "doktrini".

O Ruskoj doktrini govori sama činjenica da su se borili oko Rajhstaga a ne oko Kremlja. Pametnom dosta.

Citat:Jednostavno Staljin nije štedio svoje vojnike i nije birao sredstva. Bio je blago rečeno paranoik koje je većinu svojih generala pobio još prije nego je rat i počeo tako da ga je Hitler uhvatio sa spuštenim gaćama ali končan ishod rata zavisio je od nečega sasvim drugog a ne Crvene armije i Staljina.
Staljin je bio inteligentan čovek. Smatram ma koliko da je bio kriv za rušenje vojske pred rat toliko je zaslužan za spas Rusije tokom rata. Jednostavno ne vidim i jednog političara koji bi uspeo da ujedini zemlju i spasi je politički u toku kataklizme kakav je bio II SR


Dopuna: 29 Okt 2011 15:59



Citat:Nadam se da znate da političke odluke i kapricioznost nekih idiota poslije ratova mnogo puta budu opravdavane vojnim potezima, poput staljingradske epizode a u stvari su potpuni idiotluci koji su mogli biti izbjegnuti da su se pitali generali.
Svi generali su podržavali Hitlera. Ali svi.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 564 korisnika na forumu :: 16 registrovanih, 2 sakrivenih i 546 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1540 - dana 15 Jul 2016 19:19

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., aleksanikolic1979, aludjekic, amstel, azarakhsh, dakota, darkangel, dragon986, hpetr, Joja, Kubovac, miljannis, pavle_pzs, pein, sasa76, versus