Da se ne razumemo pogrešno, kvalitetno kritičko novinarstvo je neprocenjivo.
Samo ga imalo malo, naročito u Srbiji. Ovde se kritičkim smatra ako si protiv nekoga ili ako u svakom svom tekstu nekog ili nešto kritikuješ što apsolutno nije profesionalno (da karikiram, pišeš članak o pravljenju torti pa opleteš po svima od proizvođača brašna do ne znam koga, samo da bi tekst bio "kritički" iako je tema samo to, kako napraviti ukusnu tortu).
Na stranu "hajkaški" tekstovi koji su pogađali i "žute" i "plave". Kod nas novine mnogo znaju da lažu da bi ucenile nekoga da im da pare. Pogledajte upravo nešto vezano za temu, jedna velika dnevna novina je uporno objavljivala katastrofalne tekstove o domaćoj namenskoj da bi naprasno počela da objavljuje tekstove tipa "moć srpskog oružja" ili tako nešto... khm, otkud sad to... Što ih nazva jedan lokalni političar "žeton novinarima" pa ga sada teraju da se izvini...
Redakcija i urednik moraju imati mnogo dobru procenu kod nekih tema, ali ako je nešto činjenica, onda je činjenica, plagijat je plagijat, prisluškivanje je prisluškivanje. Najveći je problem pitanje tumačenja. Nije sporno da se desila činjenica XY ali je novina/medij obradi kao da je a) smak sveta, b) jasno pljune po nekom a svesno prikriva drugog jer ima svoj ideološki stav, v) svesno prikriva ili nakrivo tumači, spinuje, da bi tog nekog odbranila i još milion drugih stvari. A sve što je trebalo obraditi je šta je to XY (kroz onih par novinarskih pitanja), koje su objektivne okolnosti uz šansu drugoj strani da nešto kaže, koje su posledice, kako je u stvari trebalo postupiti i biti uporan.
Problem je što je ovo prilično teško. Relevantni sagovornici najčešće neće pred kamere ili nemaju dozvolu od nadređenih da govore za medije, pa dobijete "analitičke i kritičke tekstove" sa samozvanim analitičarima za koje nikada niste čuli ili koji jasno zastupaju neki stav... Da na to dodamo autocenzuru kod mnogih. Tu se onda digne toliko prašine, sve postane relativno, a onaj ko je nešto i zgrešio se provuče jer javnost ne može da zauzme jasan stav.
Drugo pitanje je što neke stvari baš nisu ni dobre po zdravlje novinara, ne samo ovde nego ni preko. Nije samo Brankica otkrila da se nešto muti u Kolubari i da su umešani moćni ljudi, znalo se o tome i pre, nabasa se slučajno. Uz svu zaštittu npr njoj ni danas nije svejedno. I sada ima tema gde skoro niko ne bi hteo da te zaštiti, ni vlast ni opozicija... Kao što i u Evropi ponekog novinara proguta mrak. To je zaista profesija sa visokim rizikom, ako se radi kako treba.
|