|
Ja kao laik rekao bih da je ovo još jedna konverzija tenka, rekao bih T 64 u teški oklopni transporter. Elem, Ukrajinci imaju gomile stokiranih sovjetskih tenkova koji nikada neće biti upotrebljeni u roli tenka niti mogu biti modernizovani na nivo savremenog tenka, niti je toliki broj savremenih tenkova potreban. Filozofija je u tome da se iskoristi šasija tenka, motorno - transmisiona grupa, sredstva veze, hodni dio, čak i raznorazni dijelovi oklopa i oklopne zaštite sa rashodovanih vozila da bi se napravio teški oklopni transporter koji je zasigurno potreban u novim asimetričnim ratovima gdje RPG može da doleti sa bilo koje strane vozila i gdje protivoklopna nagazna mina može da bude posađena duboko na snadbjevačkim rutama. Takav jedan rat desio se i samoj Ukrajini.
Pri tome, stokove tenkova, motora, postojećih dijelova, tehničke dokumentacije pomnožiš sa gomilom mašinsko - metalurških firmi i njihovom jeftinom radnom snagom koja ti to prepakivanje tenka u teški oklopni transporter može odraditi za male pare. Jerbo, većina cijene tih konverzija u Bjelorusiji i Ukrajini otpada na manuelni rad.
Rezultat je da dobiješ teški oklopni transporter za male pare koji pruža priličnu zaštitu borcima u njemu u krajevima kontaminiranim partizanskim dejstvima odnosno minskim ratom, zasjedama i RPG strijelcima na očekivanim rutama nailaska vojske. Pri tome, ovakva vozila prave se veoma brzo, od domaćih dijelova i dokumentacije, nema dugotrajnog razvoja, R&D troškova. Sklepaju se brzo, a rade posao ko da su 20 godina razvijana.
Neke konverzije procijenjivane su na 80.000 do 120.000 dolara u šta nije ulazila dinamička zaštita i turela sa topom. Za tih, ajde de čitavih 120.000 dolara dobiješ vozilo koje po oklopnoj zaštiti u zubima može da nosi hladnoratovske oklopnjake poput BMP 1,2 pa i 3, M 113, BRDM 1/2, M80 i slične.
Što se tiče bočnih proreza, puškarnica, prizmi, valjda se smatra da one poskupljuju izradu, a ne pridonose ničemu.
|
