offline
- Pridružio: 01 Jun 2007
- Poruke: 265
|
Na eure razbrojs!
Interesantan tekst iz Monitora!
PETAK, 14 AVGUST 2009 DRUŠTVO - BROJ 982
Kabinet ministra odbrane Bora Vučinića ima ukupno pet službenika i svi su prvom većom nabavkom dobili po jedan novi automobil na korišćenje. Linijom subordinacije, ministra i načelnika Generalštaba, razumije se, zapala su najluksuznija vozila, po jedan džip land kruzer - nabavna cijena oko 50.000 eura. Kupovinu 32 „civilna" vozila za 735.000 eura Ministarstvo odbrane je pravdalo prosječnom starošću vozila Vojske Crne Gore (VCG) od 20-25 godina. Ipak, svega 14 vozila je raspoređeno po formacijskim jedinicama VCG, dok je veći dio od 18 vozila stavljen na raspolaganje službenicima Ministarstva odbrane. Snažan socijalni kontrast kupovini luksuznih automobila predstavlja činjenica da čak 70 odsto pripadnika Ministarstva odbrane i VCG nemaju svoje stanove, dok dodatnih oko 19 odsto nema adekvatno riješeno stambeno pitanje. U sjenci kampanje za NATO, sa hiperinflacijom proizvoljnih tvrdnji i nazdravičarskih obećanja, kilavoj reformi odbrane i oružanih snaga se kraja ne nazire. REFORMA I PRIORITETI: O ,,kvalitetu reformi" i koordinaciji crnogorskog sektora bezbjednosti svjedoči i činjenica da je MUP trenutno dva i po puta brojniji od VCG (2.345 ljudi). Potpuno bespotrebno su duplirane snage za istu namjenu, poput specijalnih i helikopterskih jedinica, kao i jedinice obalske straže.
Crnogorski oj-ha princip prepoznat je i kroz davanja nerealnih obećanja. Od NATO-a je krajem 2007. zatražena i dobijena realizacija 69 različitih aktivnosti Ministarstva odbrane i VCG kroz Partnerstvo za mir da bi, nepunu godinu kasnije, taj broj morao biti smanjen na 48 aktivnosti. Prioriteti su stavljanje VCG u funkciju tzv. mirovnih misija, poput one u Avganistanu, čime su odškrinuta vrata za ubrzani prijem Crne Gore u pridruženo članstvo NATO-u (MAP - Akcioni plan za članstvo).
U jednom izvještaju Nansen dijalog centar je procijenio da će prijem u MAP "ipak biti politička odluka država NATO-a, a ne dokaz da je Crna Gora u svim segmentima reforme dostigla nivo da postane kandidat za članstvo u Alijansi".
Struktura budžeta Ministarstva odbrane za 2009. od ukupno 50 miliona eura, predviđa svega 10,8 miliona za finansijsku osnovu reforme - kapitalne izdatke. Nabavke modernog naoružanja, opreme i izgradnje infrastrukture za VCG tako je u drugom planu, dok se najveći dio budžeta od oko 40 miliona troši na plate, tekuće izdatke i svega 612.000 eura na socijalne programe. Proteklih godina odnos između trošenja i investiranja u razvoj savremene VCG bio je još nepovoljniji, iako se za kapitalne izdatke za reformu oružanih snaga u drugim zemljama izdvaja i do 2/3 ukupnog budžeta.
MUTNA BARA: Za svega godinu i po, dvaput je mijenjana formacija VCG. Od sticanja nezavisnosti to je treća promjena strukture vojnih snaga u Crnoj Gori - što je vjerovatno evropski rekord. Dvije baze, mornarička (Bar) i vazduhoplovna (Golubovci) su postale posebni vidovi oružanih snaga, a od dvije postojeće, Lake pješadijske i Specijalne brigade, formirana je Brigada kopnene vojske.
Takva promjena je uslijedila iako za VCG, osim kontingenta pušaka tipa hekler, nije nabavljeno neko novo naoružanje, značajnija količina opreme, niti borbena sredstva poput oklopnih transportera ili helikoptera, artiljerije ili brodova. Direktna posljedica učestalih prekompozicija jeste da sve jedinice nižeg ranga nemaju knjigu formacije - ukratko, nemaju definisanu veličinu i sređeni popis naoružanja i inventara s kojim raspolažu.
Normativni haos je uočljiv kroz činjenicu da u Skupštini od kraja godine čeka na usvajanje potpuno novi zakon o vojsci, dok će se amandmanima mijenjati Zakon o odbrani. Oba zakona su imala kratak rok upotrebe; usvojena su koliko juče, sredinom 2007, i tada iz Ministarstva odbrane propraćena salvama medijskih samohvala.
Neusaglašeni propisi u domenu odbrane i oružanih snaga i sporna dugovanja rezultiraju i rekordnim brojem tužbi, od strane bivših službenika, vojnika i dobavljača. Ministarstvo odbrane vodi čak 6.000 (slovima: šest hiljada!) sudskih sporova, uglavnom parničnih, od kojih je u oko 5.400 sporova u statusu tuženog.
Kao rezultat nepoštovanja propisa akumulira se mutna bara finansijskog poslovanja i transakcija Ministarstva odbrane. Na tu temu je Državna revizorska institucija (DRI) prošle godine objavila podatke kako je ministar Vučinić, kao odgovorno lice, kroz javne nabavke i druge poslove kršio zakon i zloupotrebljavao službeni položaj.
Iako je izvještaj DRI-a mjesecima „usaglašavan", svejedno sadrži podatke poput onih da su i za nabavku suvenira ili teretane korišćene „povjerljive nabavke", odnosno, nabavke koje ne podliježu obavezujućem Zakonu o javnim nabavkama.
Revizijom je ustanovljeno da se najveći broj ,,povjerljivih nabavki" uopšte nije odnosio na nabavku vojnog materijala, već za plaćanje najbanalnijih usluga, poput kupovine avionskih karata za službenike Ministarstva. Jedna od posljedica izvještaja DRI-a bilo je pokretanje istrage u Ministarstvu odbrane. Još nema vijesti o tome da li će biti pokrenut sudski postupak.
Ustav Crne Gore u čl. 129 precizira da je VCG ,,pod demokratskom i civilnom kontrolom", što podrazumijeva da Ministarstvo odbrane, u čijem je sastavu VCG, finansijski menadžment vodi na zakonit, transparentan i provjerljiv način.
Ali, Ministarstvo odbrane i dalje posluje suprotno Zakonu o javnim nabavkama. Ministar Vučinić sam određuje pravila trošenja povjerenog mu vojnog budžeta na osnovu sopstvene Uredbe o povjerljivim nabavkama predmeta i usluga od posebnog značaja za odbranu. Iako takva uredba nije dovoljna za jasno razgraničenje između javnih, povjerljivih i tajnih nabavki - u Ministarstvu odbrane tvrde kako se "povjerljive nabavke predmeta i usluga za odbranu vrše u skladu sa zakonodavstvom Evropske unije, što nije slučaj sa Zakonom o javnim nabavkama koji je još neusklađen".
SKANDAL SA UNIFORMAMA: Takva praksa nabavki - po kojoj je uredba "starija" od zakona, a ne obratno - imala je za posljedicu i zataškani skandal s nabavkom novih uniformi za VCG. Ministar Vučinić je u prvoj polovini 2008. sklopio milionski posao izrade kompleta novih svečanih, službenih i radnih uniformi sa srpskom privatnom kompanijom Uno Martin.
Medijska promocija uniformi Una Martina je bila za Dan vojske, 7. oktobra prošle godine, a svega dva mjeseca kasnije, ispostavilo se kako se uniforme "nijesu pokazale kao najbolje rješenje". U tom periodu, srpska policija je uhapsila vlasnika Una Martina pod optužbama "u vezi sa mahinacijama na tenderima za nabavke". Ministar Vučinić je požurio da, za 1,2 miliona eura, sklopi novi ugovor o nabavci uniformi, sada s hrvatskom kompanijom Kroko kako bi vod VCG za Avganistan imao u čemu tamo da otputuje. Niko nije snosio posljedice zbog poslovanja sa Uno Martinom i nabavkom nekvalitetnih uniformi.
Nikakvo objašnjenje nije ponuđeno ni za pitanje zbog čega je odbijena potpuno besplatna usluga treninga voda VCG za Avganistan od strane njemačke vojske (Bundesvera), a ministar Vučinić istovremeno potpisao ugovor kojim ćemo platiti 2,5 miliona eura da naše vojnike, za istu misiju, tri mjeseca obučava američka privatna kompanija MPRI?
KUPI ME, PRODAJ ME: Dileme postoje i oko prodaje 4.400 tona crnogorskog naoružanja, municije i opreme od 2006. godine i novcu koji je po tom osnovu zaradilo Ministarstvo odbrane, a koje nije evidetirano u Glavnoj knjizi Trezora. Radi se o višemilionskim iznosima. Na primjer, u 2006. je Iraku prodato 17.650 kalašnjikova i 175 komada mitraljeza M-84 sa tronošcem i pratećim priborom za 1,1 milion eura, Avganistanu (iako nije pomorska zemlja!) je prodata oprema i remontni dijelovi za torpeda 56-65 KE (460.000 eura), a Sjedinjenim Američkim Državama, preko Izraela, prodati su dijelovi za puške i puškomitraljeze u vrijednosti 700.000 eura.
Komercijalni izvoz crnogorskog naoružanja je 2007. uvećan. U javnosti se zna da je Avganistanu, kao donacija, Ministarstvo odbrane isporučilo 1.600 pušaka i puškomitraljeza sa 250.000 metaka, ali je manje poznato da je u toj godini Avganistanu iz magacina VCG prodato dodatnih 25.875 mitraljeza M-84, puškomitraljeza, postolja za mitraljeze i rezervnih dijelova kao dio kontingenta eksportovanog preko Kipra u ukupnoj vrijednosti od 1,5 miliona eura.
Tu su i drugi krupniji poslovi prodaje arsenala VCG, na primjer: Kamerunu je za 224.000 eura prodato 370.000 metaka, Kirgiziji dijelovi za torpeda (542.000 eura), za SAD je otišlo 27,3 miliona metaka (1,2 miliona eura), na Filipine 18.666 mina M72 i M73 (980.000 eura), Jermeniji su prodate haubice i dijelovi u vrijednosti od 474.000 eura.
Ni ovi prihodi Ministarstva odbrane nijesu evidentirani u Glavnoj knjizi Trezora, niti su uplaćivani na za to zakonom predviđeni račun.
Za razliku od prethodnih godina, Ministarstvo odbrane je za 2009. prijavilo plan prihoda od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme od tri miliona eura, zatim dodatnih 800.000 eura od prodatih dijelova skinutih s rashodovanih ,,pokretnih stvari" i 1,5 miliona od zakupa i prodaje poslovnih prostora i stanova.
Depozite i novac, na najmanje dva računa kod poslovnih banaka, koje Ministarstvo odbrane prihoduje po ovim osnovama trebalo bi da kontroliše Ministarstvo finansija. Ali, postoje ozbiljne sumnje da je to do kraja moguće obaviti, jer Ministarstvo finansija, u čijem je sastavu Direkcija za javne nabavke, toleriše "povjerljive nabavke" Ministarstva odbrane na bazi uredbe koja je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama.
Ovako stanje stvari teško da može biti neopaženo od strane naših glavnih vojnih partnera, NATO-a i SAD, koji su ne jednom pozvali crnogorske zvaničnike da "racionalizuju izdatke za bezbjednost".
Vladimir JOVANOVIĆ
|
