<?xml version="1.0" encoding="windows-1250" ?>
<rss version="2.0">
<channel>
<docs>https://www.mycity-military.com/Obavestenja/MyCity-RSS-feeds.html</docs>
<title>MyCity Military :: Vazduhoplovno naoružanje i oprema</title>
<link>https://www.mycity-military.com/Vazduhoplovno-naoruzanje-i-oprema/</link>
<description>RSS feed 'Vazduhoplovno naoružanje i oprema' foruma</description>
<language>sr</language>
<ttl>15</ttl>
<lastBuildDate>Thu, 11 Jun 2026 23:32:52 +0100</lastBuildDate>
<item>
	<title>AIM-9 Sidewinder</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Vazduhoplovno-naoruzanje-i-oprema/AIM-9-Sidewinder.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=862499</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (aramis s)</author>
	<description>Krajem 40tih US NAVY, je zaključila da klasično streljačko naoružanje vazuduhoplova više nije kadro da se nosi sa najnovijim sovjetskim avionima, posebno sa bombarderima koji nose nuklearno naoružanje. 
&lt;br /&gt;
USAF je sa Hughes uveliko radio na AIM-4 Falcon, a takođe se priključio NAVY,Sperry, Bendix i Rayhteon na projektu Sparrow. Problem je bio u Poluaktivnom radarskom samonavođenju I Gabaritima radara “lampaške” tehnologije.
&lt;br /&gt;
Dotadašnje presretačko naoružanje (nevođena raketna zrna 70mm) nisu bila adekvatno naoružanje za takve zadatke što je samo potvrdio incident iznad Los Angeles-a. Tada su dva presretača F-89 Scorpion na “uljeza” ispalila 208 Mighti Mous-a, koji su promašili cilj, ali su uništili jedan automobil i izazvali seriju požara. “Uljez” je pao zbog nestanka goriva.
&lt;br /&gt;
Ipak,1947 se u NAVY javlja ideja o ugradnji IC GSN u raketu 127mm (Zuni) kojom bi se naoružali flotni lovci, a čime bi se izbegla potreba za ogromnim osmatračko-nišanskim radarima toga doba. 1947, fizičar Bill McLean, koji je radio za NOTS počeo da radi na sistemu koji bi pomoću termalnog tragača mogao da “vidi” cilj, kao jednostavnijoj i jeftinijoj alternativi PARS. I ako zvanično nije bila zainteresovana za IC GSN, NAVY odvaja skromni budžet za istraživanje što uz dosta poteškoća zbog tadašnje tehnologije dovodi potpisivanja ugovora o završetku projekta  1951 u Philco. IC sensor je bio jednostavan i elegantan. Uzor je bio nemački eksperiment iz II SR, ali su Amerikanci uveli nekoliko poboljšanja.Rezultat je bio lagana raketa sa malim brojem pomičnih delova, kompatibilna sa svim vazduhoplovima, idealana u samoodbrani uz primenu sistema ispali-zaboravi.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 
&lt;br /&gt;
Prototip AIM-9A je testiran tri godine pre početka proizvodnje serijskog AIM-9B. 1953. Projekat umalo nije otkazan zbog 12 kvarova. Nakon prvog uspešnog, sledilo je 6 neuspešnih testova. Ispitivanja su ipak nastavljena visokim tempom, tako da je u jednoj fazi ispaljeno 100 raketa za tri meseca, a jedan test-pilot je za tri godine ispalio 92 rakete. 1955. počinje proizvodnja u Philco, a 1956. Sidewinder je ušao u naoružanje. Samo ime je inspirisano kretanjem senzora u toku proporcijalne navigacije, od centra ose u stranu, pa opet u osu, što podseća na kretanje zmije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sidewinder je jedna od najstarijih, najjeftinijih i najuspješnijih oružja u SAD-inventaru. Među korisnicima su Južna Afrika, Nemačka, Saudijska Arabija, Argentina, Austrija, Australija, Bahrein, Belgija, Brazil, Kanada, Čile, Kolumbija, Južna Koreja, Danska, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Španijaa, SAD (USAF, US Army, USMC i NAVY), Filipini, Francuska, Grčka, Holandija, Jemen, Iran, Izrael, Italija, Japan, Jordan, Kuvajt, Malezija, Maroko, Norveška, Oman, Pakistan, Poljska, Portugalija, Kenija, Velika Britanija, Singapur, Švedska, Švajcarska, Tajland, Tajvan, Tunis, Turska i Venecuela.
&lt;br /&gt;
Sidewinder je proizveden od strane Loral (nekada Ford Aerospace and Communications), Raytheon Company; Bodenseewerk GERÄTETECHNIK GmbH (BGT) Nemačka i japanskog Mitsubishi. Ukupna proizvodnja je preko 110.000 raketa svih verzija za 45 zemalja.
&lt;br /&gt;
Početne varjante su bile krajnje neuspešne u realnim borbenim uslovima. Bez obzira na to kopirane su od SSSR-a u obliku K-13, a on od kineza u obliku PL-2. U godinama koje su prolazile raketa je usavršavana i izgled joj se menjao, ali prečnik je ostao isti-127mm.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
 
&lt;br /&gt;
AIM-9B je imao ograničeni domet senzora i mogućnost napada u rep uz veliku osetljivost na ometanja. PbS nehlađeni sensor je imao ugao osmatranja +/-25° , brzinu praćenja 11°/s i vidno polje 4°. I ako je raketa imala mogućnost  manevra 12G, tragač to nije mogao da isprati. Mogao je da “vidi” samo izduvnik motora i bio je osetljiv na zračenje Sunca, Zemlje i oblaka. Tehnologija je bila “lampaška” i dolazilo je do čestih kvarova prilikom grubih sletanja na nosač. Pokretanje kormila je gasno u trajanju oko 20s. Bojeva glava Mk-8 mase 11,3kg ima 4,5kg HBX exploziva imala je pasivni IC upaljač dometa aktiviranja 9m, koji se armirao na 900m od nosača. Motor na čvrsto gorivo Mk_17 je razvijao 2700kp za 2,2 s i ubrzavao raketu do M 1,7, što je bilo dovoljno za domete od 500-4500m. Cena rakete je bila 41.300$. 
&lt;br /&gt;
U Evropi je krajem 60tih, AIM-9B prošao u varjanti FGW.2 znatna poboljšanja(silikonska kapa tragača,tranzistori, crio cooler na bazi CO2) i na kraju dobio oznaku F.
&lt;br /&gt;
NAVY je tražila dalja poboljšanja te je došlo do razvoja Motoroline varjante C(poluaktivno radarsko samonavođenje) i Fordove IC varjante D. Poboljšani motor je dao domet od 18km, pokretanje kormila je trajalo 60s(kao i kod najnovijih modela), povećani su stabilizatori.
&lt;br /&gt;
C varjanta je pokazala veliku nepouzdanost u dejstvu sa lovaca F-8 Crusader, pa je prizvedena samo u hiljadu komada . Preostale rakete su pretvorene u protivradarske AGM-122 Sidearm.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
Slika: B,C i D varjanta.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
D varjanta je dobila hlađenje tragača tečnim azotom i kapu od MgF. Ukupno 6l azota je bilo smešteno u rezervoar u lanseru LAU-7 i omogućavali su rad od 2,5h. PbS sensor se pre zahvata hladio na -160°C što je rezultovalo izuzetnom osetljivošću. Vidno polje je smanjeno na 2,5° zbog smanjenja pozadinskog šuma, a ugao osmatranja je povećan na+/- 40°.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
 
&lt;br /&gt;
AIM-9G(golf) je prvi imao SEAM(sidewinder expended acquisition mode) i automatsko usmeravanje od strane radara.U suštini je bio poboljšana varjanta D, ali je brzo zastario jer ga je potisnula nova varjanta.
&lt;br /&gt;
AIM-9H je varjanta sa potpuno tranzistorskom tehnologijom, efikasna u svim meteo uslovima, sa kormilom dvostruke delte zbog poboljšanja agilnosti i mogućnosti gađanja ciljeva na fonu zemlje. Izuzetno je popravila mogućnosti F-4 u Vijetnamu, a proizvedena je u ukupno 2120 primeraka u periodu 1970-1972. Najvažnija osobina je mogućnost viziranja cilja izvan ose(pomoću nišana na kacigi), ali sama raketa nije bila u stanju da podrži ovu mogućnost. Uz to je raketa imala softver koji je omogućavao preskakanje uzduvnika i pogodak u trup. Ineresantno je pomenuti da su Nemci predlagali sverakursnost , što je NAVY odbila. U periodu 1972-1974 je izrađeno jo 7.720 raketa.
&lt;br /&gt;
AIM-9K je brzi projekat modernizacije varjante H, ali je otkazan u korist varjante L. 
&lt;br /&gt;
Sidewinder u USAF 
&lt;br /&gt;
Zbog tradicionalnog rivalstva, USAF nije hteo da prihvati AIM-9 do Vijetnamskog rata. Nakon usvajanja, dalji razvoj  je tekao samostalno zbog drugačije taktike upotrebe. Kao rezultat iskustva iz Vijetnama, pokrenut je razvoj varjante E. Ona je dobila poboljšane mogućnosti zahvata i povećanu agilnost protiv ciljeva na maloj visini. Dobila je Peltier thermo cooler, poboljšanu elektroniku, veću brzinu praćenja cilja 16,5°/s i ugao zahvata +/-40°. E-2 je dobio malodimni motor.
&lt;br /&gt;
AIM-9J je dalje usavršavanje varjante B. Žrtvujući brzinu i domet išlo se na veću agilnost. Prelomljeni delta kanari su doneli bitna poboljšanja na malim visinama(max opterećenje od 22G), a uvedena je i sverakursna(uslovno) GSN. Konverzijom je 1970. obuhvaćeno 6.700 AIM-9B i 7.300 AIM-9E. I ako su bile poslate u Vijetnam, nisu doživele “vatreno krštenje”. 1973. je počela proizvodnja varjante J-1, sa poboljšanom elektronikom(kompletno poluprovodnici), kasnije preimenovana u N varjantu, koja je proizvedena u 7.000 kom pretežno za izvoz.
&lt;br /&gt;
Zajednički razvoj
&lt;br /&gt;
Iskustva iz Vijetnamskog i Jom Kipurskog rata, nametnuli su potrebu za raketom nove generacije. Zbog novih zahteva, tj obavezne sverakursnosti rakete trebalo je zameniti PbS tragač, a takođe i IC blizinski upaljač, jer je bio nepouzdan van oblasti izduvnika. Tako započinje razvoj rakete III generacije, koja će biti u stanju da presreće ciljeve koji lete u svim pravcima (pa čak i u “čelo”), koji oštro manevrišu ili lete brzo na bilo kojoj visini. AIM-9L je u suštini verzija H sa novim senzorom, upaljačem i rashladnim sistemom. Za sensor je odabran InSb koji radi na talasnoj dužini od 4 mikrona i manje je podložan smetnjama sa fona zemlje, a u kombinaciji sa Argonom daje veću osetljivost. On je i zaslužan za sverakursnost , jer prati duže IC talase, a odbacuje kratke. Motor je usavršen, a takođe i kanari dobijaju poboljšan oblik dvostruke delte. Po prvi put dobija blizinski laserski upaljač i novu prefragmentisanu b/g ubojnog radijusa 10m visoke efikasnosti sa prstenastim dejstvom.
&lt;br /&gt;
Prizvodnja je počela 1978. i proizvedeno je 16.000 raketa u USA i Evropi, od toga samo za Japan 9.000. Cena rakete je bila 50-58.000$.
&lt;br /&gt;
Korištena je u Foklandskom ratu i dolini Beka sa 80% uspešnosti i postavila standard : taktika borbe ispred manevarskih nadmudrivanja. Više nije bilo važno doći u rep protivnika, raketa se mogla ispucati i u čelo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
 AIM-9L GSN
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
AIM-9M je dalji razvoj rakete koji je postao operativan 1982. Poboljšane su manevarske karakteristike rakete, uveden dvobojni tragač i novi bezdimni motor je Mk36 Mod11.
&lt;br /&gt;
AIM-9Q je razvijen po specufikaciji NAVY, dok je AIM-9S osiromašena verzija za izvoz.
&lt;br /&gt;
AIM-9P je nastala “podmlađivanjem ” B/J raketa. Dobile su novi motor, poboljšan je blizinski upaljač i zamenjen blok elektronike. Od 1978. je rekonstruisano 21.000 raketa. P-1 dobija blizinski laserski upaljač; P-2 malodimni motor; P-3 usavršeniji motor, poboljšani upaljač, novu bojevu glavu otporniju na teške uslove eksploatacije; P-4 je obuhvatao sve mogućnosti nadgradnje; P-5 otpornost na protiv-mere.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;
Upoređenje P(plava) i J varjante.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Četvrta generacija:
&lt;br /&gt;
AIM-9R je trebao da bude Product Improvement Program (PIP) za M varjantu. Program je uključivao zamenu postojećeg tragača FPA IIR tragačem WGA-19, koji je neosetljiv je na smetnje, potpuno eleminiše pozadinski šum čime se otvara mogućnost povećanja vidnog polja što je neophodno za praćenje ciljeva koji oštro manevrišu i uvodi mogućnost nišanjenja ciljeva koji se nalaze van nišanske linije. Zbog visoke procenjene cene konverzije, program najpre napušta USAF, a nakon toga i NAVY zbog čega se 1992. i obustavlja.
&lt;br /&gt;
Nakon ispitivanja R-73 iz arsenala bivšeg DDR-a, Amerikanci su shvatili da sverakursna raketa više nije sposobna da se nosi sa sverakursnom raketom koja se ispaljuje pomoću nišanskog sistema na kacigi pilota. Od 50 simuliranih borbi protiv pozajmljenih MiG-29 dobili su samo jednu. Tada su shvatili da su u zaostatku punih 18 godina u odnosu na rivala, te su velikom brzinom krenuli u razvoj rakete koja bi sublimirala sve dostignute tehnologije sa postojeće rakete AIM-9M i otkazanih projekata. To dovodi do razvoja najnovije radikalno poboljšane varjante X koja uz FPA IIR sensor unosi nova poboljšanja: fiksne kanare, upravljačke površine(kormila) oko mlaznice motora i TVC(thrust vector contol) ili vektorisani potisak. Umesto rolerona koji su nekako postali zaštitni znak Sidewinder-a, prvi put je uveden INS, a raketa je rasponom stabilizatora od početka prilagođena smeštaju u trupu aviona najnovije generacije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
 
&lt;br /&gt;
Od početka razvoja pa do danas, raketa je prolazila stalni proces usavršavanja i pri tome sačuvala svoj karakteristični izgled (izuzev X varjante) i gabarite. To samo dokazuje da nema zastarelog oružja, već samo inertnosti u njegovom poboljšanju i stalnoj nadogradnji.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Dimenzije varjanti
&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
...i njihove vizuelne razlike
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 02 Okt 2009 8:19&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 Dr McClean tvorac rakete
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;</description>
	<pubDate>Thu, 01 Oct 2009 21:17:54 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Kasetne Avio Bombe i Dispenzeri (Cluster Bomb Unit)</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Vazduhoplovno-naoruzanje-i-oprema/Kasetne-Avio-Bombe-i-Dispenzeri-Cluster-Bomb-Unit.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=591739</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (RJ)</author>
	<description>&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 18px; line-height: normal&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Kasetne Avio Bombe (KAB); Cluster Bomb Unit (CBU) - Opis, namena, dejstvo i vrste&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;cite&gt;&lt;span class=&quot;cite-who&quot;&gt;Citat:&lt;/span&gt;Pod pojmom kasetne avio-bombe &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;(KAB)&lt;/span&gt; podrazumevaju se klasične, slobodnopadajuće, aerodinamički oblikovane, u principu nevođene avio-bombe, sa bojevom glavom - specijalnim ,,kontejnerom”  u kome se smešta od nekoliko desetina do nekoliko stotina malih avio-bombica različitih kalibara i namene pod nazivom submunicija (Submunnition). Spadaju u grupu vazduhoplovnih sistema oružja sa kasetnom bojevom glavom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kasetne avio-bombe su konstruisane tako da u svojoj unutrašnjosti nose submuniciju najrazličitijeg dejstva: 
&lt;br /&gt;
rasprskavajućeg, probojnog, zapaqivog ili kombinovanog
&lt;br /&gt;
Masa ovih malih bombi (subprojektila) se kreće od nekoliko stotina grama, pa do nekoliko kilograma. 
&lt;br /&gt;
U svetu postoji mnogo vrsta ovih avio-bombi, ali najrasprostranjenije su američke i neke iz evropskih zemalja članica NATO.
&lt;br /&gt;
Za mnoga ratna vazduhoplovstva u svetu termin ,,klaster” bomba           (Cluster Bomb - rasejavajuća bomba), postao je sinonim za kasetnu avio-bombu BL-755, firme Hunting Engineering, Velika Britanija, koju je RAF uveo u upotrebu 1972.godine, a namenjena je za uništavanje vozila, tenkova i ljudstva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Namena KAB&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kasetne avio-bombe (KAB) su namenjene za nošenje i razbacivanje odjednom ili programirano većeg broja  subprojektila (bombica) malog kalibra, kao i PT mina. Konstruisane su tako da u svojoj unutrašnjosti nose i do nekoliko stotina malih, ali veoma opasnih bombica najrazličitijeg dejstva: rasprskavajućeg, probojnog, zapaljivog ili kombinovanog. 
&lt;br /&gt;
Male avio-bombe su namenjene za uništavanje žive sile i oklopljenih ciljeva, zaprečavanje određenih taktičkih prolaza, za rušenje PSS i sl. Pored toga submunicija može da se pojavi u obliku ,,koktela” svih ovih bombica i mina uz dodavanje specijalnih zapaljivih elemenata (belog fosfora ili cirkonijuma), radi izazivawa požara. 
&lt;br /&gt;
Bombice mogu da se aktiviraju odmah prilikom pada, mogu biti obične mine sa različitim vremenima usporenja ili specijalne mine, opremljene sa raznim tipovima senzora (IC, akustični i seizmički) za detekciju i samonavođenje na objekat dejstva.   
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Osnovni deo kasetne avio-bombe čini kaseta napunjena sa više stotina kasetnih bombica i uređaj za programirano izbacivanje kasetnih bombica.
&lt;br /&gt;
Otvaranje kaseta, posle odbacivanja sa aviona, moguće je, zavisno od konstrukcije KAB, korišćenjem jednog od sledećih principa:
&lt;br /&gt;
-Rotacionom silom (kod ranijih tipova kaseta sa uvijenim stabilizatorima),
&lt;br /&gt;
-Vazdušnom strujom,
&lt;br /&gt;
-Piromehanizmima i barutnim gasovima (kao npr. kod krstareće rakete kasetnog tipa Tomahavk BGM/UGM-109D, ili kod planirajućeg autonomno vođenog projektila kasetnog tipa AGM-154A ), kao i
&lt;br /&gt;
-Putem tempirnih upaljača i satnih mehanizama.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Posebnu grupu sistema za razbacivanje submunicije sa aviona čine podvesni kontejneri stalnog tipa &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;(dispenzeri)&lt;/span&gt;, koji se mogu koristiti više puta. Opremaju se sa nekoliko stotina  malih avio-bombi u različitim kombinacijama i za različite namene. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prednosti kasetnih avio-bombi u poređenju sa ostalim vrstama avio-bombi:
&lt;br /&gt;
-mogućnost veće zone dejstva, što daje veću efikasnost pri dejstvu po rastresitim objektima;
&lt;br /&gt;
-mogućnost kombinovanog dejstva, koje se postiče opremanjem kasetne avio-bombe i podvesnih kontejnera sa različitim vrstama kasetnih bombica (kumulativnog, parčadnog i zapaljivog dejstva);
&lt;br /&gt;
-veća verovatnoća pogađanja tačkastih ciljeva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nedostatak većine postojećih vazduhoplovnih kasetnih ubojnih sredstava je u tome što avion koji izvodi napad sa istima dolazi u rejon cilja (nadleće cilj na relativno maloj visini) po kome dejstvuje, tako da pri dobro organizovanoj PVO može doći do znatnih gubitaka. U cilju rešavanja ovog problema razvijaju se samonavođene (planirajuće) kasetne avio-bombe poput letećeg kontejnera AGM-154.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prema konstruktivnoj izvedbi KAB možemo podeliti na: 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-kasete stalnog tipa, neodbacujuće (kasetni dispenzeri) i 
&lt;br /&gt;
-kasete potrošnog tipa, odbacujuće (KAB i kasetni kontejneri). 
&lt;br /&gt;
I jedne i druge su oblika specijalnih kontejnera napunjene velikim brojem malih avio-bombi. Kasete oba tipa imaju aerodinamički oblik i podvešavaju se na spoljne, unutrašnje ili podtrupne nosače naoružanja vazduhoplova. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Raznolikost i vrsta ciljeva koji su bombardovani iz vazduha, uslovili su izradu velikog broja vazduhoplovnih kasetnih oružnih sistema ili, drugim rečima, vazduhoplovnih sistema oružja sa kasetnom bojevom glavom najrazličitijeg dejstva i tehničkih rešenja.
&lt;br /&gt;
Obzirom na veliku efikasnost upotrebe vazduhoplovnih sistema oružja sa kasetnom bojevom glavom za bombardovanje velike površine i teritorije jednim naletom, sva sredstva za nošenje i razbacivanje malih bombica iz vazduha možemo podeliti na:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
a). Svežnjve malih avio-bombi potrošnog tipa;
&lt;br /&gt;
b). Kasetne avio-bombe;
&lt;br /&gt;
c). Kasete stalnog tipa (kasetni dispenzeri), neodbacujući (kontejneri stalnog tipa);
&lt;br /&gt;
d). Kasete potrošnog tipa (kontejneri), odbacujući (planirajući kontejneri,vođeni leteći kontejneri,odbacivi dispenzeri, autonomni slobodnoleteći kasetni dispenzeri, kasetni dispenzeri ili kontejneri sa raketnim pogonom za povećanje dometa, minijaturne krstareće rakete sa kasetnom bojevom glavom itd.);
&lt;br /&gt;
e). Krstareće rakete sa bojevom glavom napunjenom subprojektilima&lt;/cite&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-size: 18px; line-height: normal&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Municija kombinovanog Dejstva - Kasetna višenamenska bomba CBU-87/B sa subprojektilima BLU-97/B&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kasetna bomba &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt; CBU-87/B (CBU - Cluster Bomb Unit)&lt;/span&gt; u originalu razvijena je od strane firmi Honeywell Defence i Marine Systems a u naoružanje americkog RV uvedena je tokom 1986g.
&lt;br /&gt;
Sama konfiguracija CBU-87/B predstavlja kontejner sa 202 specijalno konstruisana subprojektila &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;BLU-97/B&lt;/span&gt;. 
&lt;br /&gt;
BLU oznacava &amp;quot;aktivnu bombu&amp;quot; &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;(BLU- Bomb Live Unit)&lt;/span&gt; a sama oznaka &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&amp;quot;B&amp;quot;&lt;/span&gt; u americkoj terminologiji oznacavanja se odnosi na potrošno oružje (municiju).
&lt;br /&gt;
Subprojektil BLU-97/B je tako konstruisan da ima tri razorne mogucnosti (kumulativno; parcadno i zapaljivo) i otuda potice naziv &amp;quot;kombinovano dejstvo&amp;quot;.
&lt;br /&gt;
Kumulativno punjenje subprojektila BLU može da probija oklop, parcadno dejstvo da ubije ili rani živu silu u precniku od 20 metara a zapaljivi cirkonijum izaziva požar.
&lt;br /&gt;
Ovakve karakteristike cine BLU idealnim oružjem protiv širokog spektra ciljeva na bojnom polju ukljucujuci konvoje, lako oklopljene formacije, stokove i skladišta municije i sl., avione na stajankama....
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;*Opis kasetne bombe CBU-&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
CBU-87/B je kontejner cilindricnog oblika tankih zidova, sa poluloptastim vrhom. 
&lt;br /&gt;
Ima rep sa 4 krilca koja kad su sklopljena  iznose pola metra a otvorena (kad se bomba odvoji od aviona) 1 metar.
&lt;br /&gt;
Napunjena sa 202 subprojektila bomba ima masu 430 kg.
&lt;br /&gt;
Subprojektili su cilindricnog oblika nalik konzervi, opremljeni usmeravajucim padobranom. Projektil ima težinu 1,5 kg i dužinu od 17 cm ali se prilikom izbacivanja iz kontejnera i aktivacije produži na oko 35 cm.
&lt;br /&gt;
Bojeva glava subprojektila iznosi 287gr. eksploziva ciklotola (70% ciklotola i 30% cirkonijuma).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;*Upotreba i dejstvo-&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Pre otpuštanja kontejnera, posada aviona odabira jedan od dva načina aktiviranja - vremenski ili bliznski.
&lt;br /&gt;
Vremensko podešavanje može se podesiti u rasponu od 0,5 sekundi do 4,5 sek. u dvanaest položaja.
&lt;br /&gt;
Blizinsko aktiviranje podešava se u rasponu visina od 900 do 90 metara od tla u 10 položaja.
&lt;br /&gt;
Kontejner odbačen od aviona pada nadole i otvaraju se repna krilca koja prouzrokuju rotaciju kontejnera odabranom brzinom. Upravo taj rotacioni efekat služi za kontrolu širine raspršivanja subprojektila nakon otvaranja kontejnera. Brzina okretanja može se podešavati od 0 do 2500 obrtaja u minuti (u delovima od po 500 obrtaja).
&lt;br /&gt;
Istovremeno sa otvaranjem krilaca nakon otkačinjanja aktivira se i termalna baterija koja obezbeđuje napajanje upaljača kao i za paljenje eksplozivnih klinova i zabravljivanje krilaca.
&lt;br /&gt;
Osnovni položaj krilaca od 56 stepeni omogućuje rotaciju od 2500 obrtaja u minuti za manje od pola sekunde.
&lt;br /&gt;
Nakon 0,4 do 0,8 sekundi po napuštanju kontejnera, upaljač subprojektila se armira a padobran se otvara. Padobran ima namenu da uspori pad i usmeri subprojektil vertikalno na cilj čime se obezbeđuje maksimalan efekat dejstva.
&lt;br /&gt;
Pri detonaciji subprojektila, fragmentirana košuljica se raspršuje na komadiće mase 30 gr. sposobne da onesposobi lako oklopljena vozila na 15m,  ošteti avione na stajanci na 75m. i rani ljudstvo na 150m. u krugu.
&lt;br /&gt;
Kumulativni mlaz može da probije 125mm pancirnog ili 190mm slabijeg čelika.
&lt;br /&gt;
Pored toga, cirkonijumov prsten pri detonaciji se raspršuje i pali te izaziva požar. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
CBU-izgled....
&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
BLU-izgled...
&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;</description>
	<pubDate>Thu, 19 Feb 2009 10:34:22 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Raketni sistem vazduh-zemlja &amp;quot;GROM&amp;quot;</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Vazduhoplovno-naoruzanje-i-oprema/Raketni-sistem-vazduh-zemlja-GROM.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=665625</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (RJ)</author>
	<description>Raketni sistem Vazduh-Zemlja (V-Z) GROM razvijan je u Vazduhoplovno tehničkom institutu (VTI) krajem 70-tih za potrebe tadašnjeg JRViPVO.
&lt;br /&gt;
Cilj je bio osavremenjavanje lovačko-bombarderske avijacije domaćim savremenim sredstvom za podršku, velike udarne moći za dejstva po dobro branjenim ciljevima na kopnu i moru u taktičkoj i operativnoj dubini protivnika.
&lt;br /&gt;
Takvo ili slično sredstvo do tada nismo posedovali u naoružanju i za nas je predstavljalo veliki izazov. Sve je to značilo upošljavanje naše namenske industrije te osamostaljivanje i osavremenjavanje na polju vazduhoplovne raketne tehnike.  
&lt;br /&gt;
Raketa GROM-A u osnovi je bila kopija ruske radio-vođene rakete V-Z AS-7 Kerry (Ch-23 Grom) najmasovnije eksploatisane rakete tog tipa istočnog bloka. Ipak GROM-A je razvijen samo u prototipnoj varijanti. Zamisao je bila dobra ali realizacija loša.
&lt;br /&gt;
Očigledno da naši stručnjaci nisu uspeli da realizuju integraciju sistema sa našim letelicama (prvenstveno se odnosi na avion ORAO) a verovatno je kao i svako novo do tad ne proizvođeno sredstvo, bolovalo od &amp;quot;decijih bolesti&amp;quot; pa se na toj verziji i stalo. Po nekim izvorima, sredstvo je imalo &amp;quot;nesavršeno&amp;quot; radio-komandno vođenje sa nizom nedostataka koje nismo bili u stanju da rešimo sami.
&lt;br /&gt;
Druga bitna činjenica predstavlja i dug razvojni ciklus sredstva - u vreme kad je počeo razvoj istog pa do prvog prototipa, radio-vođenje  je u svetu već bilo zamenjeno savremenijim sistemima pa se procenilo da bi dalji razvoj istog bio neperspektivan.
&lt;br /&gt;
Kupovinom američkih raketa V-Z AGM-65B MAVERICK osamdesetih godina i definitivno se odustaje od razvoja rakete GROM-A. 
&lt;br /&gt;
Te rakete (MAVERICK) iako već tad u to vreme po zapadnim kriterijumima tehnološki prevaziđene (verzija B ima TV-vođenje a već su postojale savremenije verzije- C(laser) i D(IC) proizvedene još sedamdesetih) popunile su samo donekle ogromnu prazninu i zaostajanje našeg RV-a.
&lt;br /&gt;
Rat na prostorima SFRJ prekida sve dalje napore i usavršavanje domaćeg sistema.
&lt;br /&gt;
VTI nije odustajao - radovi na V-Z GROM se ipak nastavljaju sredinom 90-tih i ponovo oživljava stari projekat polazeći od početnih taktičko-tehničkih zahteva i potrebe naoružanja aviona J-22(ORAO), N-62(G-4) i G-4M. 
&lt;br /&gt;
VTI je uz analize dostupnih svetskih rešenja kao i uz zadržavanje što većeg broja razvijenih i proverenih sklopova osnovne varijante GROM-A razvio i usavršio projekat
&lt;br /&gt;
Planirano je osavremenavanje rakete zamenom radio-vođenog sistema TV-vođenjem koji je primenjen na raketi MAVERICK i tako nastaje projekat GROM-B. U realizaciji projekta uključeno je i nekoliko renomiranih firmi namenske proizvodnje u SRJ. Prototipna verzija dala je zadovoljavajuće rezultate ali kao što to uvek biva u većini slučajeva kad se radi na usvajanju nečeg novog, problem su predstavljala novčana sredstva.
&lt;br /&gt;
Da bi se realizovao projekat do finalne verzije, nedostajalo je poprilično novčanih sredstava koje nismo imali u ionako minornom vojnom budžetu kad se radi o zanavljanju tehnike.
&lt;br /&gt;
Drugi problem predstavljale su međunarodne sankcije - drugim rečima, bili smo veoma ograničeni po pitanju nabavke sredstava koja nismo bili u stanju da proizvodimo a veliko je pitanje kako bi se ista i uvezla da smo ih i imali s obzirom da se tehnologija ugrađena u prototip zasnivala na zapadnoj elektronskoj opremi.
&lt;br /&gt;
Takođe problem je predstavljao i odliv visokog stručnog kadra sposobnog da celi projekat izvede do kraja. 
&lt;br /&gt;
U svakom slučaju, po meni ovo je bio još jedan dobar pokušaj da napravimo i izmislimo kako to ja volim da kažem &amp;quot;toplu vodu&amp;quot; koja je odavno postojala a na kojoj smo mi učili prve dečije korake. 
&lt;br /&gt;
Raketa GROM-B kao i njen prethodnik bila je u startu osuđena na propast - niti smo mi imali pogodnu platformu (ORAO i G-4) da bi istu mogli da lansiramo na zadati cilj (izuzetak bi bio G-4M), niti smo uvažavali nove svetske trendove po pitanju realizacije bilo kojeg novog sredstva.
&lt;br /&gt;
Takođe, novac i samo novac uvek su predstavljali najveću kočnicu bilo šta da smo započeli - svaka ideja pa bila ona i prevaziđena uvek je bila minirana od samog početka i dok se sredstvo (ako se i odobre neke pare za isto) uvede u upotrebu ono je već tehnološki zaostalo i kao takvo nije više interesantno konkretno kao izvozni proizvod. Dokaza za to imamo i previše pa ne vredi o tome ni raspravljati
&lt;br /&gt;
Da je realizovan projekat G-4M, možda bi se moglo i pričati o ovom sredstvu i njegovoj efikasnosti - ovako bar novac ne potrošišmo uzalud kao za mnoge promašene investicije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
TT podatci rakete GROM-B:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-prečnik         305mm
&lt;br /&gt;
-dužina         2840mm
&lt;br /&gt;
-masa             280kg
&lt;br /&gt;
-domet  max    21km
&lt;br /&gt;
              min   1.5km
&lt;br /&gt;
-bojeva glava  razorno-parčadno-kumulativna mase 105kg
&lt;br /&gt;
-temp.opseg primene -40 do +50 
&lt;br /&gt;
-navođenje na cilj - TV vođenje
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;</description>
	<pubDate>Mon, 10 Dec 2007 15:48:31 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Avio-bomba za obuku HM-3/23</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Vazduhoplovno-naoruzanje-i-oprema/Avio-bomba-za-obuku-HM-3-23.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=525984</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (Mixelotti)</author>
	<description>Avio-bomba za obuku HM-3/23 spada u grupu bombi specijalne namene.
&lt;br /&gt;
Namenjena je za obuku pilota u bombardovanju avio-bombama za različite namene tj. HM-3/23 je avio-bomba modularne konstrukcije kod kojih se kombinacijom određenih modula može menjati masa i otpor avio-bombe a time i njena putanja i domet.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Bomba se proizvodi u dva osnovna tipa:
&lt;br /&gt;
1. za imitaciju putanja &amp;quot;glatkih&amp;quot; avio-bombi tip HM-3/23 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=18848_207297357_HM-3-23%20glatka.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
2. za imitaciju putanja &amp;quot;kočećih&amp;quot; avio-bombi tip HM-3/23K 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=18848_207297357_HM-3-23K%20koceca.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Primeri :
&lt;br /&gt;
- sa svojih 15 kg težine HM-3/23 (glatka) će imati putanju bombe FAB-250
&lt;br /&gt;
- sa svojih 5 kg težine HM-3/23K će imati putanju MK-82K (sa kočećim stabilizatorom)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Idejni projektanti bombe su pukovnici u penziji Anton Hil i Vladislav Mitić.
&lt;br /&gt;
Po početnim slovima prezimena (&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;H&lt;/span&gt;il - &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;M&lt;/span&gt;itić) bomba dobija svoj naziv &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;HM&lt;/span&gt;-3/23.
&lt;br /&gt;
3/23 je moguća težina bombe (3 - 23kg)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Idejni projekat je započet '96-'97 godine.
&lt;br /&gt;
Na izložbi inovacija bomba HM-3/23 dobija Zlatnu plaketu za inovacije 2002.godine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Tehničke karakteristike :&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- prečnik tela ....................... 100mm
&lt;br /&gt;
- raspon stabilizatora .......... 160mm
&lt;br /&gt;
- dužina HM-3/23 .................. 957mm
&lt;br /&gt;
- dužina HM-3/23K ................ 825mm
&lt;br /&gt;
- nominalna masa HM-3/23 .... 15kg
&lt;br /&gt;
- nominalna masa HM-3/23K ...  5kg
&lt;br /&gt;
- raspon uški .........................250/355,5mm
&lt;br /&gt;
- sigurnosna visina pada ......... 2m
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U bombu se ugrađuje Signalni patron SP.M97 kalibara 25mm ; dužine 150mm ; mase 0,125kg.
&lt;br /&gt;
Aktiviranje se vrši mehaničkim putem a signalni efekti su svetlost i dim.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Avio-bombe HM-3/23 i HM-3/23K se mogu nositi na osnovnim i skupnim nosačima naoružanja raspona uški brava 355,6 i 250mm odnosno mogu je upotrebljavati na svim tipovima aviona. Od legendarnog G-2 do lovaca V generacije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Oba tipa avio-bombi za obuku se mogu nositi i odbacivati u sledećim uslovima :
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;nošenje&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- brzina leta do 1150 km/h
&lt;br /&gt;
- Mahov broj do 0,95
&lt;br /&gt;
- faktor opterećenja do 7g
&lt;br /&gt;
- visina leta do 10.000 m
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;odbacivanje&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- brzina leta od 600 do 950km/h
&lt;br /&gt;
- faktor opterećenja 0,4 do 4g
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Komplet avio-bombe sadrži :
&lt;br /&gt;
- avio-bombu HM-3/23 ili HM-3/23K
&lt;br /&gt;
- osigurač upaljača ugrađen u avio bombu
&lt;br /&gt;
- igla-držač uške 2.kom
&lt;br /&gt;
- signalni patron SP.97 u zasebnom pakovanju
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Bomba i signalni patron ne zahtevaju posebno održavanje. Vek upotrebe je 5 godina.
&lt;br /&gt;
Na početku projekta bombu HM-3/23 je proizvodio i sklapao Istitut &amp;quot;Lola&amp;quot; sa svojim partnerima a nakon prestanka rada Instituta, proizvodnju nastavlja privatna firma iz Zemuna.
&lt;br /&gt;
Bomba je ispitana i koristi se na svim borbenim avionima VS.
&lt;br /&gt;
Ispitivanja za potrebe VS su vršena u VOC (sadašnji SLI) '98-'99. Bomba je zadovoljila sva ispitivanja i uspešno se koristi i na Mig-29.
&lt;br /&gt;
Pored VS bombu će u skorije vreme uvesti u svoje naoružanje RV Libije za potrebe uvežbavanja pilota na G-2 i Miražu.</description>
	<pubDate>Fri, 20 Apr 2007 19:07:57 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Vazduhoplovno bombardersko naoruzanje</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Vazduhoplovno-naoruzanje-i-oprema/Vazduhoplovno-bombardersko-naoruzanje.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=456919</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (cezar 35)</author>
	<description>Nova glupa a precizna bomba &lt;img src=&quot;https://www.mycity-military.com/images/smiles/icon_smile.gif&quot; alt=&quot;Smile&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; - dometa oko 60 km iz kine
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
This new precision-guided glide bomb called LS-6 was first revealed in October 2006. The bomb appears to be in the 500kg class and guided by INS/GPS/GLONASS. It feartures a foldable wing module attached to the top of the unguided GP bomb section, and A guidance module with 4 movable fins attached to the end. This design clearly resembles that of American Longshot guidance and range-extension kit, which turns a low-cost dumb bomb into a smart standoff weapon against fixed targets. Its warhead weighs 440kg, length is 3m, diameter 377mm, wingspan 2,740mm, range 60km (dropped from 10,000m at 1 Mach) and CEP?15m. However, since GPS is controlled by the Unite States, this model may be aimed at the export market only. LS-6 has been tested onboard a J-8F.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;</description>
	<pubDate>Sat, 20 Jan 2007 20:03:34 +0100</pubDate>
</item>
</channel>
</rss>

