<?xml version="1.0" encoding="windows-1250" ?>
<rss version="2.0">
<channel>
<docs>https://www.mycity-military.com/Obavestenja/MyCity-RSS-feeds.html</docs>
<title>MyCity Military :: Ostalo</title>
<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/</link>
<description>RSS feed 'Ostalo' foruma</description>
<language>sr</language>
<ttl>15</ttl>
<lastBuildDate>Sun, 08 Mar 2026 14:08:45 +0100</lastBuildDate>
<item>
	<title>Stvaraoci koji su voleli oružje i učestvovali u ratovima i revolucijama</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Stvaraoci-koji-su-voleli-oruzje-i-ucestvovali-u-ratovima-i-revolucijam.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=2326593</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (natrix)</author>
	<description>&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Stvaraoci koji su voleli oružje i učestvovali u ratovima i revolucijama&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Stvaralaštvo je uvek bilo vezano, iako paradoks, sa ratovima. Najbolja dela - i pisana i naslikana i fotografije, nastajala su u ratovima i između ratova.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Najveći stvaraoci su bili takođe ti koji su učestvali u ratovima, revolucijama. Koji su zabeležili istoriju kroz svoja dela i koji su bili deo te istorije....
&lt;br /&gt;
I oni koji su za svoju zemlju, ideal, dali život. Bilo kao ratnici, revolucionari,  naučnici, , istraživači, samo pisci, fotografi, bolničari, slikari, novinari, špijuni, obaveštajci, piloti, zarobljenici,  disidenti, politički prognani, oni koji su ratovali na strani saveznika ili nacista...
&lt;br /&gt;
Mač i pero se vekovima isprepliću...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Jedan od povoda za ovakvu temu je članak koji je izašao na portalu Sputnjik o Puškinu piscu koji je voleo  i oružje i dvoboje..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ruski pesnik &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Aleksandar Puškin&lt;/span&gt; često je u svojim delima opisivao dvoboje. Mnoge detalje je preuzimao iz ličnog iskustva, pošto je bio strastveni učesnik u duelima. Dvoboj sa Žoržom Dantesom bio je fatalan za pesnika, a njegovog suparnika od smrti je spasila čista sreća.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prema tvrdnjama proučavalaca pesnikove biografije, Puškin je prvi put tražio zadovoljenje na dvoboju kada mu je bilo 17 godina. Planirao je da se suoči sa svojim ujakom Pavlom Hanibalom, s kojim se posvađao zbog jedne dame. Sve se, međutim, dobro završilo, rođaci su se pomirili i dvoboj nije bio održan.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Biografi smatraju da je samo tokom dve godine, od 1820. do 1822, u vreme kada je boravio u Odesi i Kišinjevu, Puškin najmanje 15 puta bio izazivan na dvoboj, ili je sam pozivao svoje suparnike da odmere snage.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nije se svaka od tih svađa završavala direktnim sukobom, čemu su u velikoj meri doprineli pesnikovi prijatelji, a posebno general Ivan Inzov. On je smatrao da je pesnik isuviše talentovan i perspektivan da bi mu dozvolio da izgubi život zbog gluposti. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Puškin je 1819. godine završio licej i predao se zadovoljstvima velikog sveta. Postoji priča o tome da mu se jednom prilikom, dok je igrao karte, učinilo da jedan od igrača vara. Bio je to grof Fjodor Tolstoj, poznat pod nadimkom Amerikanac. Puškinu je odgovorio da su njegove primedbe tačne, ali da ne namerava da se o tome raspravlja. Ipak, pesnik je zatražio zadovoljenje na dvoboju.
&lt;br /&gt;
Smatra se da je ovim pričama Puškin pokazao šta misli o dotadašnjoj ruskoj prozi, i pokazao nameru da stvori novu rusku književnu tradiciju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Puškinovi savremenici su tvrdili da je on uvek bio u dobroj fizičkoj formi i da je odlično baratao vatrenim oružjem. Još u Liceju pesnik je radovao svoje učitelje uspesima u predmetima kao što su mačevanje i ples. Uvek je voleo da pliva, bio je odličan jahač, uživao je u dugim šetnjama i bavio se boksom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Izvor za ceo tekst:
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Aleksandar Blok&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pesnik koji se razočarao u revoluciju...
&lt;br /&gt;
Pod uticajem revolucionarnih previranja u Rusiji, pesnik napušta konačno i svoju društvenu izolaciju, priključuje se naprednim strujama i u svojoj najpoznatijoj poemi Dvanaestorica (1918.) daje  viziju revolucije.
&lt;br /&gt;
 -Osećam da veliki događaj dolazi, ali šta je tačno nisam otkrio-, napisao je u svom dnevniku tokom leta 1917. godine. Blok je, sasvim neočekivano, prihvatio Oktobarsku revoluciju kao konačno rešenje ove apokaliptične čežnje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Do 1921. godine, Blok je postao razočaran Ruskom revolucijom.  Blok se žalio Maksimu Gorkom da je njegova “vera u mudrost čovečanstva” završena.  U roku od nekoliko dana Blok se je razboleo. Njegovi lekari zatražili su da Blok bude poslat na lečenje u inostranstvo, ali mu nije bilo dozvoljeno da napusti zemlju. Gorki je zatražio vizu za njega.  -Ako mu zabranjujete da ode u inostranstvo, i umre, vi i vaši drugovi ćete biti krivi za njegovu smrt!- Blok je dobio dozvolu 10. avgusta, nakon što je preminuo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Zahar Prilepin /1975./ &lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Poznati ruski pisac, publicista i filolog, član partije Druga Rusija, veteran rata u Čečeniji, priključio se borbama u Donbasu postavši zamenik komandira jednog bataljona u Donjeckoj Narodnoj Republici. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vasilij Žukovski&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Puškinov prijatelj, pisac, prevodilac,  učestvovao je u ratu 1812. godine.
&lt;br /&gt;
Godine 1812. pridružio se policiji i otišao da se bori protiv Napoleonovih trupa. U logoru u Tarutinu, napisao je delo „Pesma o logoru ruskih vojnika“ koja je vremenom postala poznatija od svih dotadašnjih poetskih dela.Pesma je bila u službi marketinga  privlačenja pažnje naroda da se priključe ruskoj vojsci.
&lt;br /&gt;
Žukovski je bio autor prve zvanične himne Rusije. „Ruska molitva“ napisana je 1816. godine po uzoru na englesku himnu - -Bože čuvaj kralja-.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Visarion Grigorijevič Bjelinski /1811.-1848/&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Rođen u porodici vojnog lekara, ruski književni kritičar, jedan je od ruskih naprednih demokrata, koji se usprotivio carskoj strahovladi i njenim progonima. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dmitrij Mendeljejev&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Hemičar, Dmitrij Mendeljejev bio je jedan od  agenata ruske obaveštajne službe u 19. veku, rekao je Sergej Nariškin, direktor ruske spoljno-obaveštajne službe, u intervjuu za list „Istorik“, u broju koji je posvec&amp;#769;en  100-godišnjici ruske obaveštajne službe.
&lt;br /&gt;
Mendeljejev je svojevremeno dobio informacije potrebne za organizaciju sigurne proizvodnje bezdimnog baruta na bazi piroksilina u Rusiji. Prednosti ovog baruta bile su u tome što se njegovom upotrebom povec&amp;#769;ao domet gađanja i tačnost. Francuzi su prvi izmislili piroksilin u prahu, ali oni nisu želeli ni sa kim da podele svoje znanje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Rusiji je krajem 1880-ih u fabrici Ohtenski u Sankt Peterburgu organizovana proizvodnja bezdimnog baruta piroksilina za novu - pušku i poljski top. Međutim, bilo je potrebno proizvesti takav barut koji bi se koristio za puške bilo kog kalibra, a u početku to nije bilo moguc&amp;#769;e. Bilo je mnogo problema i čak je došlo do eksplozije piroksilinske sušare.
&lt;br /&gt;
Kako bi savladao sve tehnološke nijanse, Mendeljejev je poslat u Francusku po uputstvima ruskog Ministarstva rata 1890. godine.
&lt;br /&gt;
Putovanje je zvanično bilo čisto naučne prirode. U Francuskoj je Mendeljejev koristio prijateljstvo sa lokalnim hemičarima. Uspeo je da se informiše o tome kako su Francuzi prevazišli greške u proizvodnji bezdimnog baruta. Dobijene informacije su zatim primenjene u proizvodnji ove supstance u Rusiji.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nariškin je primetio da su pre formiranja ruske spoljne obaveštajne službe kao posebne profesionalne strukture ljudi različitih zanimanja i profesija bili uključeni u dobijanje potrebnih informacija.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Aleksandar Sergejevič Gribojedov&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ruski diplomata, pisac i kompozitor i obavetštajac.  Rođen u Moskvi, preminuo u Teheranu.
&lt;br /&gt;
Važio je za vrlo talentovanog čoveka. Studirao na moskovskom univerzitetu od 1810 do 1812. Za vreme Napoleonove invazije stupio je u huzarski puk, u kojem je služio do 1816.. 1818. slan je kao diplomatski predstavnik Rusije u Persiju pa onda prebačen u Gruziju. Zbog dobrog poznavanja jezika služio je na granici sa Persijom u tadašnjen gradu Tiflis (današnji Tbilisi). U međuvremenu bavio se i sa pisanjem.
&lt;br /&gt;
Nakon Turkmenčajskog dogovora, koji je bio u korist Rusije i na štetu Persije, u Persiji je vladala mržnja prema Rusima. Žrtva protivruskih nemira je bio u jednom incidentu i Aleksandar Gibojedov, koji je tada služio u ruskoj ambasadi u Teheranu. 
&lt;br /&gt;
Zbog velike nadmoći rulja je pobila sve u ambasadi zajedno sa samim Gribojedovim, čiji leš su razvlačili po gradu 3 dana, a njegova je glava završila kao relikvija.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Nikolaj Mihajlovič Prževalski /1839.-1888/&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ruski geograf, istraživač,  završio je gimnaziju i stupio u vojnu službu kao podoficir.Za vreme  diplomiranje na Akademiji bilo razdoblje pobune, a u suzbijanju u kom je učestvovao i sam Prževalski.
&lt;br /&gt;
Učestvovanje u suzbijanju poljskog ustanka prisililo je Nikolu Mihajloviča da ostane u Poljskoj.
&lt;br /&gt;
Za njega se smatra da se takođe bavio obaveštajnim aktivnostima. Uz obavljanje svojih ekspedicija...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Lav Tolstoj&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grof Lav Tolstoj je takođe bio ratoboran. Učestvovao je u borbama na Kavkazu, zatim u odbrani Sevastopolja, zbog čega je dobio orden Svete Ane, kao i neke druge medalje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Arkadij Gajdar&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Ruski dečiji pesnik, vojni dopisnik, zapovednik Crvene armije, učesnik, Građanskog rata,  Otadžbinskog rata.
&lt;br /&gt;
Gajdar je prvi put pokušao da stigne na front još sa deset godina, ali mu to nije uspelo, samim tim nije ratovao u Prvom svetskom ratu. Međutim, kad je navršio 14, uspeo je da se upiše u redove Crvene armije.
&lt;br /&gt;
Iz Crvene armije je demobilisan zbog neuroze i oštećenja kičmene moždine posle ranjavanja.
&lt;br /&gt;
U Drugom svetskom ratu je radio kao novinar „Komsomoljske pravde“, ali nakon što je jugozapadni front bio opkoljen, priključio se vojsci kao mitraljezac. Upozorivši, spasio je svoje drugove. 
&lt;br /&gt;
Oktobra 1941. godine se našao u opsadi nemačke vojske, gde je i poginuo.
&lt;br /&gt;
Smatra se da ga je izdao neko iz sela.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Osip Mandeljštam&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sovjetski pesnik, zapravo je svoj život završio 1933. godine, nakon što je napisao i naglas pročitao poznati epigram protiv Staljina, kratku pesmu u kojoj je opisao strašnu stvarnost pod Staljinovom vladavinom. Skeptičan prema sovjetskoj vladi, Mandeljštam je nastavio da čita pamflet, iako je njegov prijatelj Boris Pasternak rekao da je to samoubistvo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nije dugo čekao kaznu i vlasti su ga uhapsile. Pet godina su on i njegova supruga morali da žive u udaljenim područjima u egzilu i siromaštvu. Pesnik je čak pokušao da počini samoubistvo skakanjem kroz prozor, ali u tome nije uspeo. Godine 1938. je ponovno uhapšen i poslat na Daleki istok kako bi petu godinu zatvora proveo u radnom logoru.
&lt;br /&gt;
Umro je u Vladivostoku 27. decembra, potpuno iscrpljen i gladan. Njegovo telo je sahranjeno u zajedničkoj grobnici s mnogim drugima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Nadežda Mendeljštajm &lt;/span&gt;,supruga Osipa Mandeljštajma  je bila njegova verna pratilja učila je njegove stihove napamet,  jer je kao pisac bio zabranjen, kasnije je to sve iz njene glave pretočeno u knjige.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Taras Grigorovič Ševčenko&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Po kome se zove Nacionalni univerzitet Kijeva, jedan od najvećih ukrajinskih pesnika, slikar i humanist
&lt;br /&gt;
Teme koje preovlađuju u njegovim delima su težak položaj ukrajinskog seljaka, čežnja za srećnim vremenima domovine, želja i nada za socijalno i nacionalno oslobođenje Ukrajine. 
&lt;br /&gt;
1841. objavio je epsku poemu Gajdamaki, gde je opisan krvavi obračun Ukrajinaca protiv poljske vlastele. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Boraveći u Ukrajini Ševčenko postaje član slovenofilskog ćirilometodijevskog društva koje je zagovaralo slobodu i ravnopravnost svih slovenskih naroda. Posle tajne dojave, članovi Društva, a sa njima i Ševčenko bivaju uhapšeni i prognani. Ševčenka su kao običnog redova poslali na Ural, a zatim u Kirgisku pustinju na obali Aralskog jezera, uz ličnu carevu zabranu da slika i piše.
&lt;br /&gt;
Ševčenko u progonstvu krišom piše, pravi crteže krijući ih u vojničkim čizmama.
&lt;br /&gt;
Nakon deset godina, pomilovan je uz uslov da se ne vraća u Ukrajinu i Petrograd. 
&lt;br /&gt;
Godina Ševčenkove smrti podudarila se sa godinom zvaničnog ukidanja kmetstva, što se u narodu shvatilo kao blagodat koju je pisac ostvario svojim mučeničkim životom. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Ilja Erenburg&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Erenburg je bio sovjetski novinar i pisac koji je došao u Španiju kao repoter i završio kao borac. Pre toga je živeo u Parizu i družio se sa slikarima kao što su Pablo Pikaso, Amedeo Modiljani i Diego Rivera, gde je vršio uticaj na političku radikalizaciju francuske intelektualne elite.
&lt;br /&gt;
Budući da je bio prijatelj mnogih na evropskoj levici, Erenburgu je povremeno dopuštano od strane Staljina da posećuje Evropu i da sprovodi kampanje za mir i socijalizam, pošto su veze između Evrope i Sovjetskog saveza bile klimave. I on je takođe bio prisutan tokom opsade Madrida i borio se zajedno sa Tristanom Carom.
&lt;br /&gt;
Erenburg je postao kontroverzna figura tokom II svetskog rata, jer je zagovarao sprovođenje genocida nad nemačkim narodom i podržavao je silovanja koja su sprovodili sovjeti u okupiranoj Nemačkoj
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Danil Harms&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pisac poznat po svojim pesmama i pričama apsurda, kao i duhovitim eksperimentima s jezikom, nije imao mentalnih problema. Ipak, on je lažirao šizofreniju kako bi izbegao odlazak u vojsku i borbu protiv Nemačke. Ideja borbe i pucanja u ljude ga je plašila, pogotovo jer je bio nemačkog porekla i pacifista.
&lt;br /&gt;
Godine 1939., kada je Drugi svetski rat već počeo, odglumio je mentalnu bolest i dobio zvanični status koji mu je omogućio da ne ode u vojsku. Ipak, po pitanju budućnosti nije bio nimalo optimističan. „Otpuzaćemo sa isečenim nogama, držeći se za zidove u plamenu&amp;quot;, citirao je Harmsa njegov poznanik Pavel Zaljcman u svojim memoarima.
&lt;br /&gt;
Stvari se nisu dobro završile po Harmsa - poslat je u zatvorsku psihijatrijsku bolnicu u tadašnjem Lenjingradu, gde je 2. februara 1942. umro od gladi tokom 900-dnevne nemačke opsade kada nije bilo dovoljno hrane za obroke pacijenata. Imao je 36 godina.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Da nije folirao mentalnu bolest, a da se pridružio vojsci, mozda ne bi poginuo ovako je umro od gladi kao folirant.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Antoan de Sent Egziperi - pisac -Malog princa-&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;https://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_115255456_egziperi.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Antoan de Sent Egziperi rođen je 29. juna 1900. godine u Lionu u Francuskoj. Rastao je u porodici sa petoro dece (on je bio treće). Iako je od detinjstva pokazivao sklonost ka pisanju ipak je prevagnula njegova želja da postane pilot. Ipak, čak i kada je profesionalno počeo da se bavi letenjem (od 1921. godine) nastavio je da piše.Godine 1926. izašao je njegov prvi roman Avijatičar. Nastavlja svoju letačku karijeru (1930. godine dobio je Orden legije časti za zasluge u civilnoj aero-nautici), ali i da objavljuje književne članke, priče i romane. Za vreme Drugog svetskog rata bio je pilot u okviru savezničkih snaga u borbama protiv nacističke Nemačke. Poginuo je 31. jula 1944. godine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Pablo Neruda&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Poznati čileanski pesnik Pablo Neruda bio je na diplomatskoj poziciji u Barseloni. Tamo se sprijateljio sa piscem Federikom Garsijom Lorkom. Kako je Španiju sve više zahvatao građanski rat, Neruda je postajao političan po prvi put. Njegovo iskustvo u španskom građanskom ratu i ono što je za njim usledilo su ga pomerili od fokusiranosti na privatan rad ka smeru kolektivne obaveze.
&lt;br /&gt;
Pošto je Lorka streljan, Neruda se posvetio borbi protiv fašizma. Imajući u vidu njegove govore i ono što je pisao, Neruda je svoju podršku pružio španskoj Republici, objavivši zbirku pesama “Španija u mom srcu” 1938. Izgubio je svoj položaj konzula, zbog političke militantnosti.
&lt;br /&gt;
Kada je Republika izgubila rat, Neruda je izveo smelu evakuaciju oko 2000 izbeglica iz Španije, uglavnom boraca, i njihovih porodica, sačuvavši ih od sigurne nacističke odmazde. Pomogao je da im bude obezbeđen siguran politički azil u njegovoj domovini, Čileu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Tristan Cara&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Jedan od najuticajnijih nadrealističkih pesnika i osnivač dadaizma Tristan Cara, Rumun poreklom, borio se na strani Republikanaca u nekoliko navrata tokom građanskog rata. Živeo je u Francuskoj kada je rat izbio i 1937. je učestvovao u odbrani grada Madrida tokom opsade Frankovih snaga.
&lt;br /&gt;
Pošto je preživeo tu opsadu, napisao je zbirku pesama pod nazivom “Pokoravanje južnih regiona”. Neke od ovih pesama su bile uključene u publikaciju pod nazivom “Pesnici sveta brane španski narod”.
&lt;br /&gt;
Kako je rat bivao sve više i više preplavljen stranim političkim intervencijama i optužbama za izdaju, Cara je preduzeo ambivalentniji stav prema Komunističkoj partiji Španije. Često je iznosio neprimerene izjave koje su ga činile nepoverljivim u očima komunista.
&lt;br /&gt;
Sa druge strane, bio je poznat po tome što je sprovodio partijske direktive koje je davao Staljin, budući da je on bio jedan od arhitekata neformalnog suđenja slikaru Salvadoru Daliju, koji je optužen da je Hitlerov simpatizer. Ubrzo posle Španskog građanskog rata, Francusku su okupirali nacisti. Cara se pridružio pokretu otpora i proveo je ceo rat krijući se.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Ema Goldman&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ikao se nije bavila pisanjem proze, Ema Goldman je postala ikona feminističkog pokreta širom planete. Rođena je u Rusiji, ali je emigrirala u SAD, gde je bila veoma poznata po svojim govorima tokom radničkih štrajkova. Njena politička orijentacija je bila anarhizam i došla u Španiju kako bi pružila podršku anarhističkoj revoluciji koja se odvijala tokom rata.
&lt;br /&gt;
Živela je u komuni i bila je zadužena za englesku verziju “Informativnog biltena”, zvaničnog glasila španskih anarhista. Nju je, kao i mnoge druge, ponela ideja da će klasne razlike između bogatih i siromašnih napokon biti zbrisane. Godine 1937, anarhisti su oformili koaliciju sa Republikom. Goldman je ovaj čin smatrala izdajom jednog od glavnih principa anarhizma – distanciranje od svih državih struktura.
&lt;br /&gt;
Pisala je da je saradnja sa komunistima u Španiji “poricanje naših drugova u Staljinovim koncentracionim kampovima”. Sovjetski savez je, sa druge strane, odbio da šalje oružje anarhističkim snagama i poveo kampanju baziranu na dezinformacijama protiv njih po Evropi i SAD.
&lt;br /&gt;
Pa ipak, Ema Goldman je ostala lojalna anarhističkim ciljevima i povukla se u London gde je počela zvanično da predstavlja pokret.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Ernest Hemingvej&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Hemingvej je postao poznat po tome što je prikazao svoje iskustvo ratovanja u I sv. ratu u svojoj knjizi “Zbogom oružje”. U Španiju je poslat kao dopisnik Severno-američke novinarske agencije 1937. Skupa sa Jorisom Ivensom i Džonom Dos Pasosom, napravio je film “Španska zemlja”.
&lt;br /&gt;
Kao ratni reporter u Španiji, tokom građanskog rata, pisao je za severnoameričke novine. U tom periodu Hemingvej se bavi pisanjem scenarija za dokumentarni film Španska Zemlja. Dok su bombardovali Madrid Hemingvej je napisao još jedan scenario i to za film Peta Kolona.
&lt;br /&gt;
Hemingvej je opsadu Madrida, kasne 1937. godine, proveo pišući svoju dramu “Peta kolona”, dok je grad bombardovan. Napustio je Španiju posle te bitke, ali se vraćao još dva puta tokom 1938. Prisustvovao je bitki za Ebro, koji je bio jedno od poslednjih republikanskih uporišta i bio je među poslednjim engleskim i američkim novinarima koji su napustili Španiju, upravo pred sam, neizbežan poraz.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Džordž Orvel&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Erik Artur Bler, engleski pisac,  poznat po svom pseudonimu Džordž Orvel,  autor klasika -1984- i -Životinska farma-koja oslikava stanje u svetu tadašnje vođenje politike iz pera u realnosti kritičara taljinizma , preživeo je svoja  iskustva u Španiji. Stigao je tamo 1936, spreman da se bori protiv fašizma, ali je ubrzo shvatio da se front koji se borio protiv Franka sastojao od slabo povezanih frakcija sa dubokim ideološkim razlikama. Među njima su bili komunisti, socijalisti, anarhisti, trockisti, lenjinisti i drugi. Orvel je bio obučavan za policajca pre Španije i radio je za Indijsku kraljevsku policiju u Burmi.
&lt;br /&gt;
Brzo je napredovao u službi i uskoro je postao asistent okužnog nadzornika za grad Siriam. Njegova obuka mu je pružila prednost u Španiji i ubrzo je postavljen za kaplara u Republičkoj vojsci. Franko je u suštini uspeo da odvoji bivšu vojsku od države, tako da ljudi koji su branili Republiku retko su bili profesionalni vojnici, a mnogo češće radnici, seljaci i inozemni volonteri.
&lt;br /&gt;
Pošto se neko vreme borio na frontu, Orvel je upao u frakcionaške rasprave 1937, pa je čak i proglašen za fašistu od strane Komunističke partije Španije, koja je bila pod direktnim uticajem  sovjetske tajne policije, NKVD-a. 
&lt;br /&gt;
Oni su u Španiji pokušavali da pretvore republikanske snage u marionetsku vojsku koja bi jedino branila interese staljinističkog Sovjetskog saveza, a ne interese Republike. Ovo je izazvalo mnoge progone među Republikancima, i generalno razočaranje u Sovjetski savez od strane boraca.
&lt;br /&gt;
Pošto je bio tako oklevetan, i pošto je posvedočio tako slepom rivalstvu među frakcijama, Orvel se razočaran vratio u Britaniju. Njegovi  romani bili su refleksije ovih iskustava, u kojima je opisivao totalitarne režime kroz alegoriju.
&lt;br /&gt;
Oba romana i -1984- i -Životinjska farma- , mogu se  primeniti i današnjem vremenu, na stanje društva i političko stanje, sistem...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Tim O’Brajan&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Tim O Brajan, Amerikanac iz Teksasa, preživeo je vijetnamski rat , završio studije, postao novinar, pa pisac, muž i otac, ali je rat ostao u njemu. 
&lt;br /&gt;
Baš kada je rat u Vijetnamu dostigao kulminaciju po žrtrvama,  Tim O Brajan biva regrutovan. Kao pešadinac ratovao je trinaest meseci i za to vreme dva puta je ranjen. Knjige koje su opisivale ratno stanje u Vijetnamu bile su: i Teret koji su nosili, Potraga za Kaciotom, Kako ispričati pravu ratnu priču. 
&lt;br /&gt;
Šta su to po O’Brajanu vojnici nosili u rat?
&lt;br /&gt;
Nosili su sav emocionalni teret ljudi koji bi mogli umreti. Žaljenje, strah, ljubav, čežnja – to su bili apstraktni pojmovi, ali su imali sopstvenu masu i specifičnu gravitaciju. Imali su opipljivu težinu. Oni su nosili sramne uspomene. Nosili su tajne jedva obuzdanog kukavičluka, instinkt da beže ili se ukoče u mestu ili sakriju. To je po mnogo čemu najteži od svih tereta, koji nikad nisu mogli da odlože, koji je zahtevao savršenu ravnotežu i držanje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Džerom Dejvid Selindžer&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U proleće 1942. Selindžer je krenuo
&lt;br /&gt;
u Drugi svetski rat navodno noseći sa sobom šest poglavlja svoje knjige Lovac u žitu. U njoj je opisano posleratno stanje u Americi.
&lt;br /&gt;
U knjizi Za Esme (devet priča) takođe priče pretežno govore o posleratnom stanju. Opisujući kako je rat uticao na ljude i kakve je traume ostavio nastala je i priča Ujka Vigli u Konektikatu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Artur Koestler&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Agent Kominterne, komunističke organizacije, koristio je svoj posao kao novinar za skrivanje svojih namera. Na taj način uspeo je da uz malo truda i lažnog obožavanja politike Generala Franka obavi intervju sa njim.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Tokom intervjua dobio je dokaze da su nacistička Nemačka i fašistička Italija podržavale Vođu Španije i njegovu voljsku dobrovojcima, oružjem i ostalom opremom. Biva otkriven i jedva uspeva da napusti štab.
&lt;br /&gt;
Kestler je bio pisac mađarko-jevrejskog porekla, koji se predstavljao kao engleski novinar tokom građanskog rata u Španiji. Tamo je završio 1936. kao Kominternin agent, skrivajući identitet svojim novinarskim akreditivima. To je iskoristio da se infiltrira u štab generala Franka i da uradi intervju s njim. Kestler se pretvarao da je veliki simpatizer Franka i njegove politike, kako bi zadobio njegovo poverenje.
&lt;br /&gt;
Tokom intervjua, Kestler je prikupio dokaze da nacistička Nemačka i fašistička Italija direktno podržavaju Franka i njegovu vojsku tako što šalju volontere, naoružanje i ostalu opremu. Posle ovog otkrića, razotkriven je i denucniran kao špijun, pa je jedva uspeo da pobegne iz štaba.
&lt;br /&gt;
Sledeće godine, Kestler je opet bio u Španiji, kao ratni izveštač. Nacionalističke snage su ga uhvatile u Malagi i osudile na smrt. Umesto da ga streljaju, upotrebili su ga kao veoma vrednog zarobljenika u razmeni, kada je oslobođena žena najboljeg nacionalističkog pilota, koju su uhvatile malo ranije republikanske snage. Posle Španije, Kestler se, poput Orvela, razočarao u Staljina i njegovu pomoć španskoj Republici, koja je zapravo postala značajan faktor u njenoj propasti. Napisao je i roman u kojem osuđuje staljinizam “Tama u podne” 1941. godine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Gertruda Stajn&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Zajedno sa Alis B. Tolkas-umetnicom jevrejskog porekla,  preživela je nedaće ratova koji su zadesili Evropu. Volontirale su tokom Prvog svetskog rata i uspele da pobegnu nacistima u Drugom svetskom ratu.
&lt;br /&gt;
Svoja iskustva kao Jevrejka, pišući o oba velika rata, prenela je u knjizi Ratovi koje sam videla.
&lt;br /&gt;
-Dobar rat je onaj u kome je heroj svako ko ima herojstva u sebi, a u dobrom ratu je svako manje – više heroj. E ovaj rat nikako nije dobar rat.-
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dž. R. R. Tolkin&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Delo Gospodar prstenova 
&lt;br /&gt;
nastalo je tokom Prvog svetskog rata, napisano rukom vojnika Tolkina.
&lt;br /&gt;
Priče o Srednjoj zemlji možda ne bi bile iste da rat nije ostavio jak uticaj na Tolkina. Večita borba dobra i zla. O kome je zaista pisao i ko je bio zmaj Smaug ostaje tajna.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-Rat mora da postoji, sve dok branimo svoje živote od uništitelja koji bi sve proždrali; ali ja ne volim blistavi mač zbog njegove oštrine, ni strelu zbog njene brzine, ni borca zbog njegove slave. Volim samo ono što oni brane. -
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Izvor:literatura i internet.</description>
	<pubDate>Wed, 17 Feb 2021 15:29:34 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>-Slikari-ratnici Velikog rata-</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Slikari-ratnici-Velikog-rata.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=1779332</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (natrix)</author>
	<description>Leonardo Da Vinči:
&lt;br /&gt;
 -Umetnost u stegama živi, a od slobode umire.-
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-Uvek se nekako čini da su u godinama kada su se događali svetski ratovi umetnici prestali s radom. Ali to naravno nije tačno. Naprotiv, tada su većinom bili vrlo produktivni-, kaže Angelika Franke (Bundeskunsthalle - Bonn - Museum)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ratovi su  doneli i promenu po pitanju tema, stila i načina prikazivanja sveta u kojem su umetnici živeli. Ostavio je takodje uticaja i na kasnije pravce u slikarstvu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Impresionizam, nastao pred kraj 19.veka, je pravac koji se zasniva na  utisku o nečemu, ne samo o prirodi, već i onome što se dešava u društvu, i ratnim dešavanjima…Psihološka komponenta dominira, a ratna dešavanja su zauvek zabelezena i kroz potez četkice, olovke  i kroz kolorit..Već u prethodnici impresionizma, romantizmu i realizmu, i kod nas i u svetu,  percepira se budjenje nacionalne svesti, revolucionarnog, otpora ropstvu, ugnjetavanju, s toga Leonardov aksiom da umetnost u stegama zivi dolazi do izrazaja: svaki nedostatak slobode, patnja, bol, ropstvo, je veći podsticaj za umetnika da stvara…
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nadežda Petrović:
&lt;br /&gt;
-Umetnici moraju biti veliki učitelji ne samo svog, no sviju naroda, ne samo svog no sviju stoleća, plemenitost njihova mora biti bezgranična onako kao što je priroda bezgranična u bogatstvu i uzvišenosti.-
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
A, -Stvaraoci  srpskog impresionizma nisu voleli rat nego otadžbinu-
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Srpska vojska je u Velikom ratu bila jedinstvena u svetu. Jedina  jeu svetu imala zvanje ratni slikar, koje je na objavi za putovanje Petra Ranosovića potpisao 21. septembra 1912. budući vojvoda Živojin Mišić. Štab Vrhovne komande doneo je 20. avgusta 1914. Uput za upotrebu ratnih slikara pridodatih štabovima viših jedinica na bojištu, koji je potpisao vojvoda Radomir Putnik. Oficiri su vrlo dobro znali da su umetnicima najubojitije oružje slikarski pribor i fotoaparat. Zato su predvideli da ratni slikari beleže „momente borbe kao i ostale ratne epizode, a izričito tragove svirepstva i varvarstva, koja bude neprijatelj ostavio za sobom, kao i ostala značajna dokumenta, čiju sadržinu treba sačuvati.“ Većina tih likovnih dokumenata stradala je prilikom bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine. Srećom, sačuvano je ono što su umetnici stvarali u svakom trenutku.  Oni su se umetnošću borili ne samo protiv kolonijalnih aspiracija najmoćnijih sila, nego i protiv sopstvenog propadanja i nestajanja. Obezbedili su sebi mesta u panteonu zaslužnika, a užase rata koji nije okončao sve ratove pobedili su snagom duha. Unutarnjom svetlošću obasjali su svoja dela koja i dalje zrače. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ratni slikari ujedno su bili i fotografi koje po štabovima rasporejivao obaveštajni odsek čiji je šev bio pp Dragutin Dimitrijević Apis. Bili su obavezni da snimaju vojne operacije i da ih predaju komandi koja je vršila odabir..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Da bi najvažnije trenutke borbe sačuvali za istoriju, Štab Vrhovne komande srpske vojske avgusta 1914. izdao je &amp;quot;Uput za upotrebu ratnih slikara pridodatih štabovima viših jedinica na vojištu&amp;quot;. 
&lt;br /&gt;
Naredbom vojvode Radomira Putnika, Štab Vrhovne komande srpske vojske avgusta 1914. godine zvanično je izdao &amp;quot;Uput za upotrebu ratnih slikara pridodatih štabovima viših jedinica na vojištu&amp;quot;.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Dokument je donet kako bi se najvažniji trenuci borbe, pa i ostalih ratom izazvanih prilika, sačuvali za istoriju. Naloženo je da se što vernije prikažu tokovi borbe, da se naslikaju svi važniji momenti i pouzdano predoči njihova impresija.
&lt;br /&gt;
Posebnu pažnju trebalo je obratiti na tragove svirepog i varvarskog ponašanja koje neprijatelj ostavlja iza sebe. Da bi što bolje obavljali svoje dužnosti, slikari su se, kod operativnog odeljenja Vrhovne komande, blagovremeno obaveštavali o pojednim ratnim dejstvima koja je trebalo zabeležiti.
&lt;br /&gt;
Shodno tome, omogućen im je neposredan pristup samom bojištu. Zanimljivo je da su za svoj rad dobijali dnevno tri dinara, što je bilo u ravni sledovanja koje su primali oficiri.
&lt;br /&gt;
U dokumentu su sročena uputstva za njihov način delovanja u ratnim prilikama, što znači da su uvedena pravila vladanja, zadaci i obaveze kojih su umetnici morali da se drže.
&lt;br /&gt;
Mnogi izvori navode da je prva likovna zabeleška nastala neposredno na frontu akvarel &amp;quot;Na položajima kod Kumanova&amp;quot; koji je Nadežda Petrović uradila 1912. godine.
&lt;br /&gt;
Na zvanični naziv &amp;quot;ratni slikar&amp;quot; prvi put nailazimo 21. septembra 1912, u objavi za putovanje broj 86, koja je, sa potpisom Živojina Mišića, izdata slikaru Petru Ranosoviću.
&lt;br /&gt;
Sledeći podatak se odnosi na objavu od juna 1913, koju je izdao načelnik Generalštaba Petar Bojović, na osnovu koje je slikar Dragomir Glišić upućen u rejon Dunavske divizije prvog i drugog poziva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Slikara koji su učestvovali u balkanskim ratovima bilo je oko 20, oni su učinili prve korake koji su kasnije u ratu bili osmišljeni i bolje organizovani.
&lt;br /&gt;
Tokom Velikog rata prisustvo ratnih slikara bilo je gotovo dvostruko veće. Kako bi utisak o borbama, povlačenju i proboju bio što uverljiviji, našu vojsku je pratila grupa od 18 umetnika. Prema nezvaničnim podacima, njih je bilo znatno više, po nekim podacima čak 40.
&lt;br /&gt;
Kao što se može pretpostaviti, uslovi za rat slikara na frontu bili su krajnje neprikladni, od opasnih mesta na bojištu, koja su pohodili i na njima slikali, pa sve do pribora koji im je stajao na raspolaganju i koji je bio veoma oskudan.
&lt;br /&gt;
Materijal su dobijali, pošto ga nije bilo u Solunu, iz Italije i Francuske, a i dovijali su se na različite načine.
&lt;br /&gt;
Pomagali su se onim što im se našlo pri ruci, koristili su raznovrsne papire, zaostale skicen-blokove, kartone, a nešto ređe upotrebljavali su lesonit i poneko platno.
&lt;br /&gt;
Najviše radova je urađeno olovkom, akvarelom, pastelom, tušem, a nešto manje temperom i uljem.
&lt;br /&gt;
Dela su nastajala &amp;quot;po kratkom postupku&amp;quot; na terenu. Jedan deo radova je ostajao takav kakav jeste, dok je jedan deo skica i kratkih zabeležaka naknadno završavan ili pretvaran u konačnu formu, najčešće slikarsku, čime je dobijan trajan i nepromenljiv vizuelni podatak.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Posebnu dragocenost  predstavljaju radovi ratnih slikara iz perioda 1912-18. Sakupljeno je oko 500 slika, skica i crteža osamnaest ratnih slikara. Nacionalni entuzijazam poneo je u strahote ratnog vihora čitavu jednu generaciju likovnih umetnika. Na brojnim srpskim ratištima od Cera do Soluna, u periodu od propasti da oslobođenja, stvaralo je oko četrdeset slikara koji su bili uglavnom ratnici ili dobrovoljne bolničarke. Slikari su bili raspoređeni u ratne jedinice, da bi pratili život na frontu i operacije naše vojske. U prvim godinama rata, u svoje male blokove skiciraju i svoje prve ratne utiske. To su figure ili likovi običnih vojnika, oficira, ranjenika, položaja, ratnog oruđa, borbe, smrti. To je dragocena građa o jednom vremenu i njegovim naporima i idealima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Nadezda Petrović (1873 - 1915)&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Najznačajnija slikarka sa kraja  19 veka u srbiji. Delo Nadežde Petrović, u celini, zrači strašnom ekspresijom, snagom i hrabrošću ove jedinstvene žene - slikara sa Balkana. Školovanje u Minhenu, posete Parizu i Italiji i stalni povratak tradicionalnoj Srbiji ostavili su trag na njenim platnima, pa se njen opus može podeliti na nekoliko perioda.
&lt;br /&gt;
Tokom balkanskih i Prvog svetskog rata bavila se i fotografijom, kao prva žena ratni fotograf. Volela je da slika portrete i pejzaže, a njen patriotizam ogledao se i u čestom izboru tema iz nacionalne istorije i slikanju ljudi i predela Srbije. U Prvom balkanskom ratu učestvuje kao dobrovoljna bolničarka na frontu. Sa srpskom vojskom je ponovo 1913. i 1914. godine. Umrla je u Valjevu 3. aprila 1915. godine, od pegavog tifusa. Bila je na dužnosti dobrovoljne bolničarke.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_176629163_nadezda%20petrovi%E6%20ratna%20bolni%E8arka.JPG&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Veljko Stanojević (1892 – 1967)&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Je bio srpski slikar. Potomak je Kneza Stanoja Mihailovića iz Zeoka koji je ubijen u seči knezova 1804. godine. Veljkov deda je pukovnik Jeremija Stanojević, koji je bio ministar (popečitelj) pravde i prosvete u Kneževini Srbiji, predsednik vrhovnog suda, predsednik Društva srpske slovesnosti, državni savetnik. Baba mu je Marija Mara Nenadović kći prote Mateje Nenadović, unuka kneza Alekse Nenadovića. Po babinoj liniji bio je u srodstvu sa Karađorđevićima. Po izbijanju Prvog svetskog ratakao dobrovoljac je preko Albanije stigao na Krf. Pošto se razboleo, upućenje na rad u Topografsko odeljenje Vrhovne komande.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Sreten Stojanović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Srpski akademski, vajar, crtač, akvarelista..Za vreme rata je bio zatvoren. Bio je pripadnik organizacije „Mlada Bosna“ zbog čega je, posle izbijanja Prvog svetskog rata bio osuđen na višegodišnju robiju kao i njegov brat, doktor Mladen Stojanović (1896 — 1942), koji će kasnije (u vreme Drugog svetskog rata) postati narodni heroj.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Mihajlo Milovanovic&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Jedan od osnivača Udruženja likovnih umetnika Srbije, ratni slikar Vrhovne komande srpske vojske u Prvom svetskom ratu, autor čuvenih portreta srpskih vojvoda Radomira Putnika, Živojina Mišića, Stepe Stepanovića i Petra Bojovića, generala Pavla Jurišića Šturma, kralja Petra I Karađorđevića i regenta Aleksandra Karađorđevića.
&lt;br /&gt;
Milovanović je diplomirao 1909. godine na likovnoj Akademiji u Minhenu, a u zemlju se vratio na početku Balkanskih ratova 1912. kao dobrovoljac. Početak Prvog svetskog rata dočekao je na usavršavanju u Pragu, bio je uhapšen i posle bekstva iz praškog zatvora preko Nemačke, Poljske, Ukrajine, Crnog mora i Rumunije stigao je da se priključi na ratištu svojoj Drinskoj diviziji i sa srpskom vojskom preživeo njenu golgotuNosilac je Albanske spomenice, Ordena svetog Save i Ordena Jugoslovenske krune III stepena. Komunisti su ga streljali u Užicu krajem novembra 1941, pod optužbom da je engleski špijun.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Mališa Glišić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Je bio srpski slikar s početka 20. veka i jedan od preteča srpskog impresionizma. Školovan je u Beogradu i Minhenu, stvarao je u Italiji do Balkanskog rata, kad se vratio u Srbiju i stupio u vojsku. Umro je 1915. godine pod nerazjašnjenim okolnostima. O njemu je ostalo veoma malo pisanih dokumenata, kao i veoma malo njegovih sačuvanih slika.
&lt;br /&gt;
Kad je počeo Balkanski rat, Glišić je napustio Italiju i vratio se u Srbiju, gde je stupio u Drugu armiju Stepe Stepanovića, s kojom je učestvovao u opsadi Jedrena. U istoj armiji služio je i u Prvom svetskom ratu sve do svoje smrti 1915. Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima. Prema jednom mišljenju, umro je početkom 1915. od pegavog tifusa u Nišu u koji je stigao posle odbrane Beograda; prema drugom, novembra 1915. bolestan je zaostao posle povlačenja vojske i posle smrti je svečano sahranjen od strane Bugara.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_67287187_Vojna%20kuhinja%20Mali%C5%A1a%20Gli%C5%A1i%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Kosta Miličević (Skadar, 1887 – Beograd, 1920)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
Upisao se u Prvu srpsku slikarsku i crtačku školu Kirila Kutlika, koju je, nakon tri godine, napustio. Kratko vreme se usavršavao u Pragu, Beču i Minhenu. Po izbijanju Prvog svetskog rata je mobilisan. Prvo se našao u Velesu, a onda je preko Albanije dospeo na Krf. Kao ratni slikar Vrhovne komande radio je u ateljeu u Solunu, a onda se ponovo našao na Krfu.
&lt;br /&gt;
U Prvom svetskom ratu najpre je učestvovao kao vojnik a kasnije i kao ratni slikar Vrhovne komande na Krfu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Živorad Nastasijević&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Je završio umetničku školu u Beogradu 1910. godine, kao učenik Đoke Jovanovića, Riste Vukanovića i Marka Murata. Studije slikarstva je nastavio u Minhenu kod profesora Grabara 1913-1914. ali je to morao da prekine zbog izbijanja Prvog svetskog rata. Kao mnogi srpski umetnici prve polovine XX veka Nastasijević je dobrovoljno stupio u đački bataljon Stepe Stepanovića, prešao preko Albanije i preboleo tifus. Za vreme rata učestvuje prvo kao borac do 1917., a potom kao ratni slikar Vrhovne komande. Služio je u činu rezervnog potporučnika kada je 1916. određen za slikara i fotografa.
&lt;br /&gt;
Posle rata školovanje nastavlja u Parizu 1920-1922. godine na Akademiji Grande Chaumiere kod profesora Kastalučija (Claudio Castelucho). Po povratku u zemlju uzeo je aktivnog učešća u kulturnim zbivanjima.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Dragomir Glišić, srpski slikar i ratni fotograf&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Kao vojni obveznik učestvovao je u balkanskim ratovima kao ratni slikar Dunavske divizije. U Prvom svetskom ratu učestvovao kao ratni slikar i fotograf najpre u sastavu 7. puka Prve armije Dunavske divizije (sve do dolaska na Krf). Posle priređene izložbe skica i crteža u Solunu postavljen je za ratnog slikara u Moravskoj diviziji. Na 240 negativa snimljenih 1916-18, sačuvanih u foto-arhivu Vojnog muzeja može se zaključiti da je Glišić bio izuzetno valjan ratni reporter. Zabeležio je mnoge epizode iz rata, pretežno motive u pozadini: izbeglice, vojnički život, bolnice i ranjenike, štabove i komande, odmor ratnika, zarobljenike.., ali nisu retke ni scene iz neposrednog ratnog okruženja: izvlačenje topova, kolone na putu ka položajima, rovovi sa ratnicima u akciji, mrtve straže. Iako nevelika, fotografska građa uz značajan slikarski i crtački ciklus tog autora, sa motivima sličnog sadržaja, predstavlja jednu od najdragocenijih vizuelnih dokumentacija o srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Branko Popović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Srpski slikar i likovni kritičar učestvovao je u Balkanskim ratovima, ranjen je kod Kumanova, a takođe je učestvovao i u Prvom svetskom ratu. Kao oficir VII pešadijskog puka dobio je čin potpukovnka. Dobitnik je ordena za hrabrost u Prvom i Drugom balkanskom ratu i francuskog krsta Legije časti sa palmama u Prvom svetskom ratu. Bio je član Demokratske stranke. Posle sloma Jugoslavije, biva zatvoren u logoru na Banjici kao zagovornik demokratije. Uspeo je da se izvuče i vrati na funkciju dekana Tehničkog fakulteta. Odbio je da bude potpisnik Apela srpskom narodu zašta su ga kasnije komunisti teretili. U novembru 1944. godine osuđen je i streljan kao narodni izdajnik od strane komunista i ne zna se gde je sahranjen.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Petar Dobrović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Srpski slikar i političar…U nedelju, 20. maja 1918. u Pečuju se pobunio 6. Novosadski puk. Oružanom sukobu se priključio i temperamentni Petar Dobrović koji je zbog toga kasnije zatvoren.
&lt;br /&gt;
Posle završetka Prvog svetskog rata, 14. novembra 1918. srpska vojska je zaposela Baranju i Bačku. Dolazak srpske vojske u Pečuj Dobrović je dočekao sa velikim oduševljenjem. Jedno vreme je radio kao prevodilac nove vlasti. Dobrović je bio veliki pobornik ideje da se Pečuj, Baranja i Bačka u celini pripoje Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Miloš Golubović (Kragujevac, 1988 – Beograd, 1961)&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
prva znanja iz slikarstva stekao je u Prvoj srpskoj slikarskoj i crtačkoj školi Kirila Kutlika, a potom je pohađao Umetničkozanatsku školu. Bora-vio je u Beču, Budimpešti, Minhenu i 
&lt;br /&gt;
Lozani. Kratko vreme je studirao sli-karstvo u Moskvi, a potom na Umetnič-koj akademiji u Pragu. Kao vojni obveznik učestvovao je u Drugom balkanskom ratu, a od 1914. u Prvom svetskom ratu. Posle prelaska Albanije, po prispeću u Solun, 1917. je imenovan za ratnog slikara.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_67287187_Portret%20%C5%BDivorada%20Nastasijevi%C4%87a%20Milo%C5%A1%20Golubovi%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Danica Jovanović (1886-1914)&lt;/span&gt; streljana je na Petrovaradinskoj tvrđavi, od strane Austrijanaca kao provereni srpski patriota  na samom početku rata. Imala je 28 godina. Pripadala je generaciji srpskih slikara modernista, čiji je stvaralački rad započeo početkom 20. veka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Petar Ranasović (Jedrene, 1858 – Beograd, 1918)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
učio je slikarstvo na Akademiji li-kovnih umetnosti u Minhenu. Učestvovao u rusko-turskom i srpsko-bugarskom ratu, a onda ga je Živojin Mišić, 1912. postavio za ratnog slikara.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Todor Švrakić (Prijedor, 1882 – Sarajevo, 1931)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
pohađao je Umetničko-zanatsku školu Riste Vukanovića, potom je nastavio studije na Likovnoj akademiji u Pragu.Kao dobrovoljac u balkanskim rato-vima bio je ratni slikar srpske Vrhovne komande. Po izbijanju Prvog svetskog rata Austrijanci su ga, kao poznatog patriotu, internirali u Arad.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_67287187_Truba%C4%8D%20Todor%20%C5%A0vraki%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_67287187_Prelazak%20preko%20Albanije%20Todor%20%C5%A0vraki%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Dragoljub Pavlović (Beograd, 1875–1956)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
završio je ikonopisnu školu u Sergejevu kod Moskve. Studirao je u Minhenu, u privatnom ateljeu Hajnriha Knira i kod Antona Ažbea. Učestvovao je u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. Bio je ratni slikar pri štabovima I, II i III armije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Radomir Stevanović (Jagodina, 1889 – Beograd, 1970)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
pohađao je Umetničko-zanatsku školu u Beogradu. Studirao je na Visokoj umetničkoj 
&lt;br /&gt;
školi za primenjenu umetnost u Minhenu.U Prvom svetskom ratu učestvovao je kao bolničar. Posle prelaska Albanije došao je na Krf, odatle na Solunski front, gde je postavljen na dužnost ratnog slikara pri Štabu II armije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Stevan Milosavljević (Opovo, 1881 – Dubrovnik, 1926)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
školu za nastavnika crtanja završio je u Pešti, a Umetničku akademiju u Minhenu.
&lt;br /&gt;
U balkanskim ratovima je učestvovao kao bolničar. U Prvom svetskom ratu bio je dobrovoljac. Ratni slikar je postao 1916. i u tom svojstvu se našao u Solunu.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Vasilije Vasa Eškićević (Irig, 1867 – Novi Sad, 1933)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
učio je slikarstvo u Umetničkoj školi u Petrogradu, a onda je završio Akade-miju likovnih umetnosti kod Rjepina. Po izbijanju Prvog svetskog rata 1914. javlja se kao dobrovoljac u srpsku vojsku. Prešao je Skadar i Albaniju. Na Krfu je 1916. na ličnu molbu određen za ratnog slikara.
&lt;br /&gt;
On je, kao slikar 1. armije bio dragoceni svedok tragičnog i slavnog puta srpske vojske u Prvom svetskom ratu koji je i sam prošao i ovekovečio ga na svojim platnima - kaže Kusovac. - Uz to, pejzažima krajeva u južnoj Srbiji i Makedoniji ostavio je i vredan trag i u našem impresionizmu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_128457605_Iz%20Makedonije%20Vasa%20E%C5%A1ki%C4%87evi%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_128457605_Izlazak%20srpske%20vojske%20na%20more%20Vasa%20E%C5%A1ki%C4%87evi%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dragoslav Vasiljević Figa (Kragujevac, 1895 – Kruševac, 1929)&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
upisao se u Beogradu u Umetničko-za-natsku školu. Godine 1915. je mobilisan i raspo-ređen kao crtač pri štabu Kosovske divizijske oblasti. Sa srpskom vojskom je, preko Albanije, dospeo na Krf. Iscrpljen i iznemogao, 1916. je prebačen na oporavak u Afriku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Beta Vukanović  (Bamberg, 1872 – Beograd, 1972)&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
završila je Školu za primenjenu umet-nost i Žensku akademiju u Minhenu. 
&lt;br /&gt;
Privatno je učila kod Antona Ažbea. Tokom 1897. i 1898. boravila je u Parizu, a onda sa Ristom Vukanovićem dolazi u Beograd i osnivaju Umetničku školu, koja 1905. prerasta u državnu Umetničko-zanatsku školu. Učestvovala je u balkanskim i u Prvom svetskom ratu kao dobrovoljna bolničarka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vladimir Becić  (Slavonski Brod, 1886 – Zagreb, 1954)&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Učitelji su mu bili Bela Čikoš i Men-ti Klement Crnčić. Studirao je na Aka-demiji likovnih umetnosti u Minhenu i kratko na Grande Chaumi&amp;#232;re u Parizu. Bio je nastavnik u Umetničko-zanatskoj školi u Beogradu. Godine 1914. stupio je kao dobrovoljac u srpsku vojsku, a onda je 1915. imenovan za ratnog slikara.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_67287187_Vezirov%20most%20Vladimir%20Beci%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Nikola Bešević (Split, 1892 – Beograd, 1970)&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
učio je slikarstvo u Zagrebu i u Umet-ničkoj školi u Beogradu. Školovanje je nastavio u Rimu. Po izbijanju Prvog svetskog rata javio se kao dobrovoljac za borbu protiv Austrijanaca. Sa srpskom vojskom se povlačio preko Albanije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Milivoj Dejanović (Novi Sad, 1883 – Novi Sad, 1938)&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
O njemu se malo zna. Moguće je da je u pitanju slikar koji se likovno obrazovao u nekoj umetničkoj školi ili čak na akademiji. Prema sačuvanoj slici Srpski vojnik, učestvovao je u Prvom svetskom ratu. Tada je neko vreme boravio u Rimu.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_67287187_Srpski%20vojnik%20Milovoj%20Dejanovi%C4%87.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Cvijetin Job&lt;/span&gt; slikar iz Dubrovnika, stariji brat slikara Ignjata Joba /jugoslovenskog slikara/, bio je dobrovoljac u srpskoj vojsci, poginuo je na vojnom polozaju kod Žiče.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Samson Černov&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ruski jevrejin; ratni fotograf i snimatelj koji je napravio možda najviše fotografskih dokumenata iz ratova od 1912. do 1918. godine i ne samo to, već i nekoliko dokumentarnih filmova i veliki broj umetničkih slika.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Černov je autor i jedne od najslavnijih fotografija iz Prvog svetskog rata.To je portret izviđača, poznatiji kao „Oko sokolovo”, koji prikazuje srpskog vojnika-izviđača Dragutina Matića.&lt;/span&gt; Zanimljivo je da sam Dragutin Matić nije znao za postojanje ove fotografije koja je obišla svet i koja je objavljena u mnogim listovima. Tek pola veka kasnije on je prvi put video sebe na fotografiji i čuo ime fotgrafa koji ga je proslavio:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Legendarna fotografija vojnika Dragutina Matića od  Černova:&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_52334472_Cernov%20-%20Izvidjac.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;cite&gt;&lt;span class=&quot;cite-who&quot;&gt;Citat:&lt;/span&gt;Dragutin pet decenija nije znao da je njegova fotografija obišla svet. Prisećao se da se pred polazak na zadatak oko njega motao neki novinar koga su vojnici zvali Rušnjak, zbog ruskog imena, slikao ga i otišao.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
– A on, taj ratnik Oko Sokolovo nije ni znao da je snimak uspeo, da je fotograf reporter preživeo i da je njegov ratni lik ovekovečen. I tek posle pedeset godina od fotografisanja – ratnik vidi sebe. Iznenadi se, zanemi, zaćuti, filmskom brzinom kroz misli mu prelete ratni dani, drugovi, gladovanja, ranjavanja... Jest, to sam ja, zaista me slikao – piše njegov sin Blagoje u knjizi -Moj otac Oko Sokolovo-.&lt;/cite&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;O Černovu: -Černov fotograf koji je zaduzio Srbiju-&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;http://www.magacin.org/2014/04/10/samon-cernov-slikar-i-fotograf-koji-je-zaduzio-srbiju-foto/
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_706516415_ostatci%20srpske%20vojske%2015%20%C4%8Dernov.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_706516415_pe%C5%A1ice%20od%20gromade%20do%20albanije%2015%20%C4%8Dernov.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_706516415_povla%C4%8Denje%20srpske%20vojske%2015%20morava%20%C4%8Dernov.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_706516415_transport%20ranjenika%20posle%20bitke%20na%20bregalnici.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=82390_706516415_vojska%20odmara%20ispod%20maslina%20%C4%8Dernov%2016.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
O umetnicima iz Prvog svetskog rata povremeno se pisalo, mada ne u meri koju zaslužuju svojim doprinosom ratnoj istoriji. Organizovane su im u čast,  izložbe jedna od izlozbi je bila u aprilu ove godine posvećena stogodišnjici od Velikog rata...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Katalog slika&lt;/span&gt; sa izlozbe  Slikari Velikog rata, slike i slikari nastali u Velikom ratu
&lt;br /&gt;
galerija RTS mart -april 2014 –Izmedju trube i tišine- 
&lt;br /&gt;
Vise od 50 dela nastalih u Velikom ratu
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Neki od izvora:
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Sat, 11 Oct 2014 13:58:02 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Istorijski revizionizam - pseudoistorija</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Istorijski-revizionizam-pseudoistorija-2.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=1174463</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (Eutropije)</author>
	<description>Zašto ova tema?
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Možda zato što je pojava  „prerade istorije“  u glavama mnogih postala svakodnevna životna potreba pri tome zaboravljajući da je istroijski revizionizam najmanje „istorijski“ jer je rukovođen namerama opravdavanja političkih ili nacionalističkih profanih ciljeva koji sa istorijom kao naukom imaju malo dodirnih tačaka. 
&lt;br /&gt;
Posle svakih krucijalnih promena u društvu ili njegovom uređenju stvara se potreba novonastastale političke elite da odbaci neželjenu prošlost, da pežorativnim atributima obeleži prethodni režim i da ga odvoji od njegovih pristalica. U funkciji ovoga je naravno i izmenjeno istorijsko sećanje koje može biti na više nivoa – od kolektivnog do pojedinačnog. Na mikronivou pojedinca  javlja se selektvno sećanje jer naši sadašnji staovovi  utiču na naše sećanje čineći ga probirljivim u biranju činjenica. Tako se dogodilo da su mnogi komunistički istoričari naprasno postali režimski čuvari nacije i nacionalima. Taj svoj konformizam pravdaju sebi i drugima „činjenicom“ da su oni ustvari oduvek bili suštinski „misaoni disidenti“ i da su razarali socijalizam iznutra. To je jedna vrsta revizionističkih istoričara. Drugi, ali ne manje značajni su „istoričari uverenja“ koji zbog porodične ili lične istorije imaju već genetski ugrađen i formiran stav o potrebi potpunog menjanja istorijskog sećanja jer je prethodno nastalo zbog raznoraznih teorija zavere i ugroženosti nacije od strane svetskih centara moći.
&lt;br /&gt;
Ali pseudoistorija ne nastaje samo posle velikih društvenih promena nego i za vreme vladanja određene političke elite koja na neki način mora opravdati svoje neuspehe (izgubljene ratove, ekonomsku situaciju i nacionalnu bezizlaznost) i koja naravno te svoje neuspehe eliminiše pretvarajući sebe u žrtvu. Prerade istorije u stvari nastaju iz potrebe da se opravdaju savremena dešavanja. 
&lt;br /&gt;
Ova pojava nije balkanski izum i nije proizvod ovog vremena.  Ona je u Evropi naročito došla do izražaja u poslednjoj deceniji XX veka posle sloma komunizma. Naravno, njeni koreni sežu u predistorijska vremena, ali se o revizionizmu počinje govoriti naročito posle pokušaja negiranja holokausta i nemačke odgovornosti (R. Faurisson i istomišljenici).
&lt;br /&gt;
Na prostoru ex Jugoslavije ovaj istorijski revizionizam naročito je došao do izražaja u Hrvatskoj i Srbiji. Neću se baviti Hrvatskom, ali ću pomenuti da je direktna posledica preoblikovanja istorije činjenica da samo oko 25% mladih Hrvata smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.  Istorija Drugog svetskog rata se revidira i u Srbiji, a barjak antifašizma je iz ruku partizana prešao u ruke nacionalnih patriota i kolaboracionista. Patriote postaju bez razlike svi koji su bili protivnici komunista. Dovoljno je biti njihova žrtva i time steći oreol nacionalnog (i antifašističkog) mučenika. Jugoslovenski socijalizam se nekritički izjednačava sa istočnoevropskim prenebregavajući činjenice o njegovoj relativno “stabilnoj socijalnoj i nacionalnoj sigurnosti“ (Kuljić), a zatim se zamenom teza prevodi u totalitarnu ideologiju dok se, sa druge strane, istovremeno veliča predratna „građanska država puna prava i obzira prema svojim građanima“. Ovo još uvek relativno lako uspeva uprkos katastrofalnoj situaciji u društvu i državi jer se faktičko stanje neutralizuje nacionalističkim uverenjima i raznim teorijama zavere kao i metastazama prošlog socijalističko/komunističko/totalitarističkog stanja. Gaji se teza da je  komunistički antifašizam usputan (jer je bio samo sredstvo u borbi za vlast), a na njegovo upražnjeno mesto se etabliraju nacionalni i kolaboracionistički pokreti kojima se antifašizam pripisuje i podrazumeva  preko antikomunizma (ma koliko to čudno zvučalo).
&lt;br /&gt;
Naravno, sve ovo nije tako lako učiniti. Pseudoistorija mora imati instrumente i autore koji će je promovisati i dati joj „naučnu vrednost“. Isto tako, politička elita je od velike pomoći jer će polugama vlasti propisivati novu sliku istorije umesto da samo omogućava institucionalne okvire za stručnu raspravu o istorijskim dešavanjima. U okviru ovoga pomenuću neke od autora istorijskog revizionizma i osvrnuću se na nedopustivo mešanje države u poslove struke. 
&lt;br /&gt;
Autori čiji radovi su primeri pseudoistorije na ovim prostorima su V. Đuretić, K.Nikolić. B. Dimitrijević, S. Cvetković i autor koji istina nije istoričar po obrazovanju nego više po vokaciji, M. Samardžić. Naravno, oni nisu jedini (D. Bataković: „srpski narod je izgubio Drugi svetski rat“)ali su reprezentativni primer svega onoga o čemu sam ranije govorio.  Đuretić naime kaže: „Četnički antifašizam… dozvoljavao je razne oblike ponašanja – od borbenog (sporadičnog i ograničenog)… do  kolaboracionističkog, na antikomunističkoj osnovi, koji je katkada negirao samu prirodu antiokupatorskog opredjeljenja naroda.“  Ovaj logički galimatijas dakle opravdava kolaboraciju dokle god je ona u funkciji primarnog motiva borbe protiv partizama i protiv komunizma. Na istom mestu i u istom (kolektivnom) biću žive dakle istovremeno dve ličnosti – saradnik fašista i antifašista.
&lt;br /&gt;
S. Cvetković pak, izražava žaljenje i ogorčenje nad sudbinom žrtava građanske elite ne obazirući se na njihove stvarne zločine u toku okupacije (Janković, Kotur, Marjanović, Jonić, Cicvarić…), a na naročito afirmativan način govori o Nediću. Oni istoričari o kojima sam govorio na početku teksta (nekadašnji „unutrašnji disidenti SKJ“, a sada konformisti aktuelne vlasti) nisu naravno imali primedbe na ove stavove kao ni na radove K. Nikolića &amp;quot;Đeneral Mhailović&amp;quot; , ni na njegov pamfletizovan udžbenik iz istorije. I dok ovi autori bar na akademski način zadržavaju (manje ili više vestačku) distancu od aktera o kojima pišu, M. Samardžić ne skriva svoje simpatije i antipatije toliko da J.B. Tita naziva „žednim srpske krvi“. Pročitao sam linkovan tekst M. Samardžića „Kako nastaje zlo – Tito“. Po mom mišljenju to je paradigmatičan primer političkog eseja i rada koji se ne pridržava ni minimalnih istoriografskih postulata. Iz njega  adolescent sveupijajućeg intelekta može da sazna da je J.B. Tito od malih nogu bio predodređen za mučenje drugih, da je bio glup, neradnik i pustolov.
&lt;br /&gt;
Ako dovoljno dugo nekritički ponavljamo stavove pomenutih istoričara doći ćemo do dihotomne slike koja će regrutovati nove mlade naraštaje „nacionalno osvešćene omladine“ koja će znati razlikovati Tita (sadistu i srpskog dželata) i Mihailovića (prvog gerilca Evrope, nosioca inostranih odlikovanja, francuskog đaka i „prijatelja De Gola“); partizane (anacionalnu bandu žednu srpske krvi) i četnike (nacionalne branitelje srpstva i moralne veličine). Nekritički um će se tragično lako odrediti prema ponuđenim „definicijama i odrednicama“ pojedinaca i pokreta.
&lt;br /&gt;
Naravno, ovome doprinosi i državni aparat koji oktroisanim zakonima određuje novu sliku istorije (Homen: „&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;dogovorili&lt;/span&gt; smo se da su bila dva antifašistička pokreta“).  Pre izglasavanja &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Zakona o rehabilitaciji&lt;/span&gt;, Narodna skupština je 21. decembra 2004. usvojila &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Zakon o izjednačavanju prava partizanskih i  četničkih boraca iz Drugog svetskog rata&lt;/span&gt;.Postoje očigledne manjkavosti zakona na pravnom nivou, ali to ovde nije tema. Suština je u produktima ovih politički motivisanih i nametnutih uredbi.  Uzmimo za primer rešenje Okružnog suda u Šapcu o rehabilitaciji dvojice žandarma koji su ubijeni 7.jula 1941. Čistom političkom manipulacijom oni su proglašeni za „žrtve progona i nasilja, od strane pripadnika partizanskog pokreta, čime je povređeno njihovo pravo na život“. Time je legalizovano služenje okupatoru, a partizanski pokret je etiketiran kao snaga koja je još 1941. vršila progone i nasilja nad nevinim žrtavma (Nedićevim žandarmima).
&lt;br /&gt;
Od ovog revizionističkog miljea naravno ne odstupa ni Crkva koja još od 1991. održava godišnje pomene Mihailoviću, Nediću i Ljotiću, sanktifikuje sveštenike Slobodana Šiljka i Milorada Vukojičića (koji su izgleda postali Sveti samo zato što su bili „žrtve komunističkog terora“ bez udubljivanje u dokazane zločine koje su činili) i osveštava spomenike četničkom komandantu  Vuku Kalaitoviću koji je osuđen zbog ratnih zločina…
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Na kraju vraćam se na prvu rečenicu teksta &lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Zašto ova tema&lt;/span&gt;?
&lt;br /&gt;
Zato što ako budemo ćutali, ako ne progvorimo kao istoričari, amateri, novinari, savremenici,… , onda će se desiti ono što se pokušava provesti dvadesetak godina: stvoriće se nova konformistička slika sećanja intelektualnih kleptokrata radi političkog ulagivanja novim etabliranim vlastodršcima, a revanšistički nacionalizam će biti ugnježden u kontinuitet istorije i usvojen kao državna strategija.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ovo pišem 31.12.2011. te zbog toga:
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;color: red&quot;&gt;SREĆNA NOVA GODINA&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;</description>
	<pubDate>Sat, 31 Dec 2011 20:02:22 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Diana Budisavljevic</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Diana-Budisavljevic.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=926210</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (Apocalypse Now)</author>
	<description>Uzeto iz Vecernjih Novosti 08.04.2010
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
ZAOSTAVŠTINA Diane Budisavljević - njeni dnevnički zapisi, dopisi, fotografije malenih logoraša koje je spasla, pisma ljudi koji su tražili svoju decu, ali i ono najvrednije: kartoteke i spiskovi mališana, brižljivo čuvani i prepisivani, da bi se deci sačuvali ime i vera - nalazi se raštrkana na više mesta u Zagrebu.
&lt;br /&gt;
Jedan deo te neprocenjivo vredne građe, i to onaj koji je Diana morala da preda novim vlastima, nestao je, možda i uništen, posle Drugog svetskog rata (ili početkom poslednjih sukoba), kada su Ozna i novo Ministarstvo socijalnog staranja preuzeli brigu o dokumentima.
&lt;br /&gt;
Baš zato, mnogi roditelji nisu pronašli svoje najmilije, za kojima su čeznuli u surovim ustaškim i nemačkim logorima, i mnoga deca nisu saznala da su prve godine života provela u ustaškim logorima. Ti su mališani odrasli u Zagrebu ili okolnim mestima, podignuti kao Hrvati, bez ikakvog sećanja na kolevke i kuće na Kordunu, Kozari, u slavonskim selima. Procenjuje se da takvih i danas živi - na stotine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kartoteka
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U HRVATSKOM državnom arhivu, koji je 2003. štampao „Dnevnik Diane Budisavljević“, za „Novosti“ kažu da ta ustanova još nije dobila celokupni fond plemenite Austrijanke. Samo manji deo je skeniran za potrebe objavljivanja knjige. Ostatak se, saznajemo, nalazi u jednoj sobi u stanu Silvije Sabo, unuke Diane Budisavljević, koja je i prevela dnevnik.
&lt;br /&gt;
- „Dnevnik“, za koji se saznalo tokom osamdesetih godina prošlog veka, jeste štampan kao naše izdanje, ali ga nismo dobili u originalu - govori Rajka Bućin, načelnica Odseka za novije arhivsko gradivo u Hrvatskom državnom arhivu. - Silvija Sabo, koja je sastavila i sažetak na nemačkom, zadržala je dokumente koje je sačuvala gospođa Budisavljević. Ali, ne i kartoteku dece koju je ona sve vreme vodila, jer joj je Ozna oduzela 1945, kako Diana to i navodi u „Dnevniku“.
&lt;br /&gt;
Velelepnu zgradu Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevom trgu u Zagrebu, već decenijama pohode bivši logoraši i njihovi potomci, u želji da saznaju nešto više o svom poreklu, da pogledaju ima li ih u kartotekama koje je Diana Budisavljević, zajedno sa saradnicima, u tajnosti prepisivala do duboko u noć tokom četiri ratne godine.
&lt;br /&gt;
U 48 fioka u Arhivu nalazi se fond Ministarstva udružbe NDH, na kojem je radio prvi Dianin saradnik, Kamilo Bresler.
&lt;br /&gt;
- Kartoteka obuhvata decu koja su ostala bez roditeljskog staranja iz bilo kog razloga, i pre i posle akcije Diane Budisavljević - objašnjava Rajka Bućin. - Kartice iz razdoblja NDH pisane su rukopisom na štampanim obrascima i razlikuju se, oblikom i formatom, od posleratnih. Rubrike su: prezime i ime deteta, kada je i gde rođeno, koje je vere, ko ga je i odakle doveo, gde je i kada smešteno. Upisani su i podaci o deci koja su predata roditeljima, kao i o umrloj deci.
&lt;br /&gt;
U fondu su sačuvane neke evidencije dečjih domova i srodnih institucija u koje su deca bila smeštena tokom akcije Diane Budisavljević, poput Zavoda za gluvonemu decu iz 1942. i 1943. Iz njih se jasno vidi da su tamo bila zbrinuta deca srpskog porekla.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Fotografije
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
ZA razliku od spiskova, kartoteka i transportnih lista, fotografije koje je Diana Budisavljević napravila čuvaju se koji kilometar dalje, u Gornjem gradu, u Hrvatskom povijesnom muzeju.
&lt;br /&gt;
- Imamo sačuvana četiri od ukupno pet albuma dece. To su fotografije koje je Diana snimila ne bi li onim mališanima kojima niko nije znao ime, sačuvala mogućnost da ih posle rata neko prepozna i vrati porodici - priča nam Nataša Mataušić iz ove institucije. - To su, uglavnom, fotografije nastale po dolasku dece iz logora u Zagreb, na železničkoj stanici, u privremenim smeštajima. Ima baš strašnih: umiruće, iscrpljene, jako bolesne dece.
&lt;br /&gt;
Na nekoliko fotografija, ipak, Diana je ovekovečila decu koja su već udomljena u zagrebačke porodice. Ona su oporavljena, lepo obučena, kao da nisu, samo koji mesec ranije, preživela te strahote...
&lt;br /&gt;
Diani su još tokom rata stizala pisma, čak i iz inostranstva: ljudi sa prisilnog rada pitali su je šta je sa njihovom decom. Ona je te dopise prosleđivala Ministarstvu udružbe i Crvenom krstu.
&lt;br /&gt;
Upozoravala je ljude da ne dolaze, već da šalju pisma, jer je postojala opasnost da ih odvedu u ustaški logor smrti, umesto u nemački radni logor. Neka od tih pisama - i to ona kada je čak i Diana bila nemoćna - ostala su kod nje. I taj deo svedočanstva o ovoj velikoj ženi nalazi se kod njene unuke Silvije Sabo. 
&lt;br /&gt;
Zanimljivo je da ni Dianina najuža porodica nije saznala čime se ona tokom rata bavila - sve do deceniju posle njene smrti. Tada je Silvija Sabo, sasvim slučajno, u hrpi dokumenata koje je pedantna Austrijanka čuvala, pronašla i zapise nazvane „Izveštaj o radu akcije“. Prevela ga je i pripremila za štampu pod nazivom „Dnevnik Diane Budisavljević“.     
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
PRIVATNOST
&lt;br /&gt;
ZNAMO da mnoge istraživače zanimaju pojedinačne sudbine, kartoteka, popisi iz logora. To je ponešto osetljivije pitanje jer se, po važećim propisima Republike Hrvatske, podaci ne daju na uvid široj javnosti do isteka 70 godina od nastanka ili stotinu godina od rođenja osoba, osim osobama na koje se oni odnose ili najbližim srodnicima - navode u Hrvatskom državnom arhivu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
TRANSPORTNE LISTE
&lt;br /&gt;
LjUBAZNOŠĆU Silvije Sabo, dobili smo kopije transportnih lista dece iz logora, koje je nekada posedovalo Ministarstvo udružbe NDH i dostavljalo ih u kopiji gospođi Budisavljević, radi obrade podataka, na osnovu dogovora Diane i Kamila Breslera - navodi Rajka Bućin. - Originali tih transportnih lista u fondu nisu sačuvani. Ne zna se da li su uništeni krajem rata, ili zaplenjeni i propali u Ozni.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
IZ “DNEVNIKA DIANE BUDISAVLjEVIĆ“
&lt;br /&gt;
25. maj 1945.
&lt;br /&gt;
„Pre podne kod mene dva čoveka koji, navodno po nalogu Ministarstva socijalne politike (kako se kasnije ispostavilo, bili su iz Ozne), zahtevaju albume s fotografijama dece. (...)
&lt;br /&gt;
Juče je kod mene bila jedna pravoslavka, tražila je svoje dete. Mogla sam joj dati podatke o hraniteljima. Danas ujutru je došla sa detetom, lepo obučenim u belo, i ženom koja se brinula o detetu. (...)
&lt;br /&gt;
Obaveštavam gospodina Mađera da sam morala da predam albume s fotografijama. To je kod profesora Breslera u Ministarstvu izazvalo priličnu pometnju, jer se pretpostavilo da neovlašćeni pojedinci iz ustaških krugova nameravaju da unište moju kartoteku.“
&lt;br /&gt;
28. MAJ 1945.
&lt;br /&gt;
„Naše nastojanje uvek je bilo da pomognemo majkama i deci, i postupak protiv mene ne treba nikog da odvrati od rada za njihovu dobrobit. Morala sam se čitavo vreme maksimalno kontrolisati da ne klonem. Bilo mi je strašno što mi se moj višegodišnji rad na ovakav način oduzima. Ne toliko zbog predaje kartoteke - uvek smo računali s tim da ćemo je predati Crvenom križu ili nekoj drugoj ustanovi - već zbog nemogućnosti da se mnogi roditelji sjedine sa svojom decom.“
&lt;br /&gt;
13. AVGUST 1945.
&lt;br /&gt;
„Pozvana sam na osnivačku sednicu Crvenog križa i na saradnju u toj ustanovi. Odbila sam to smatrajući da, uzimajući u obzir moju austrijsku narodnost, sada nije vreme kada bih mogla uspešno raditi, odnosno da je moj rad višim strukturama nepoželjan, budući da mi je obustavljen rad na kartoteci i mojoj Akciji.“
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
VEĆA OD ŠINDLERA
&lt;br /&gt;
* Austrijanka udata za Srbina, organizovala je akciju spasavanja srpske dece iz ustaških logora u vreme NDH.
&lt;br /&gt;
* Decu sa Kozare, Korduna, iz hrvatskih i bosanskih sela, lečila je u Zagrebu i 
&lt;br /&gt;
pokušavala da nađe familije koje bi ih podizale.
&lt;br /&gt;
* Popisala je oko 12.000 mališana u svoju kartoteku, kako bi im sačuvala imena i vratila ih roditeljima posle rata.
&lt;br /&gt;
* Imala je podršku uskog kruga ljudi, i svi su rizikovali svoje živote zbog srpske dece. Protiv nje i saradnika bile su ustaške vlasti, a posle rata je pala i u nemilost 
&lt;br /&gt;
komunista.
&lt;br /&gt;
* Umrla je gotovo zaboravljena, u Insbruku, u Austriji. Njeno ime ne nosi nijedna ulica, ni institucija u Srbiji, Bosni ili Hrvatskoj. Nema je u udžbenicima, nema ni knjige ni filma o njoj.</description>
	<pubDate>Fri, 09 Apr 2010 22:03:56 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Vojni sajtovi</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Vojni-sajtovi.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=870641</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (maha)</author>
	<description>&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;    Photos of the Great War:
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;
Izuzetne fotografije iz I sv. rata svrstane po kategorijama.    
&lt;br /&gt;
	
&lt;br /&gt;
	
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;                                                              Ako nekom trebaju obelezja i cinovi Nemacke Heer iz WWII i SSa, kao i sva vozila:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sajt sa gomilo statistickih podataka (o gubitcima na primer)
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;                                                                     &lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;            Vojničine evo pozdrav od Mahe gledajte...uživajte...i postavljajte po temama! Biće još!!!</description>
	<pubDate>Mon, 26 Oct 2009 20:52:51 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Heroji rata 1999. god.</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Heroji-rata-1999-god.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=811826</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (FlashMaster)</author>
	<description>Niko vicniji peru da pocne, pa cu morati ja. Da odamo pocast palim herojima u vreme bombardovanja. Da se ne zaboravi da smo se hrabro suprostavili nebrojeno jacem neprijatelju. 
&lt;br /&gt;
Slava palim herojima.</description>
	<pubDate>Thu, 07 May 2009 20:38:24 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Nemački bunkeri i skloništa u Beogradu</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Nemacki-bunkeri-i-sklonista-u-Beogradu.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=778361</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (Vl veliki)</author>
	<description>U narednih nekoliko postova planiram da postavim slike i kratak opis nekoliko bunkera i sklonista koje je Nemacka vojska izgradila za vreme okupacije Beograda.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Artiljeriski bunkeri na Kalemegdanu&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Posetioci Beogradske tvdjave uzivajuci u pogledu koji se pruza na usce dveju reka, ni ne naslucuju da se u neposrednoj blizini spomenika “Pobednik” ispod par brezuljaka nalaze artiljeriski bunkeri iz drugog svetskog rata. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prvi od tri bunkera koji su sagradjeni na Kalemegdanu, nalazi se na Severo- Zapadnoj strani tvrdjave, t.j. na mestu nekadasnjeg zamka despota Stefana Lazarevica.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Iako se u promotivnom materijalu (stampan povodom predstavljanja ovog objekta javnosti) navodi da je bunker izgradjen u periodu izmedju 1948-52. godine, t.j. nakon sukoba sa Informbiroom i zaostravanja odnosa sa Sovjetskim Savezom, odnosno postojanja mogucnost napada na Jugoslaviju, verovatno je on izgradjen jos za vreme drugog svetskog rata od strane nemacke armije, koja je otatle u potpunosti kontrolisala zapadni prilaz gradu, kao i usce reka Save i Dunava. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nakon zavrsetka drugog Svetskog rata, bunkeri su konzervirani t.j. topovska gnezda su zazidana, a preko celog objekta je dodatno nasuta zemlja, tako da je ceo objekat postao neprimetan za prolaznike. Bunkeri su ostrali u registru vojnih objekata JNA sve do njenog raspadanja, nakon cega vojska gubi interes za ove objekte i tada oni postaju deo spomenickog kompleksa Beogradske tvrdjave.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_204029633_Kalemegdan.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pogled na Kalemegdan
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_204029633_Kalemegdan_artillery_bunkers_01.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_204029633_Kalemegdan_artillery_bunkers_01a.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pozicija artiljeriskih gnezda.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U ovaj objekat nekada se ulazilo kroz saht na povrsini. Silaskom niz par uzidanih metalnih sipki do platoa, odakle se strmim stepenicama spustalo u donji nivo bunkera, odnosno hodnik u kojem se sa desne strane pri sredini nalaze dve prostorije namenjene za odmor vojnika, dok se sa leve strane na njegovom pocetku i kraju nalazi po jedna veca prostorija. Iz tih vecih prostorija spiralnnim stepenicama penje se na gornji nivo bunkera, odnosno topovsko gnezdo, ili se prolaskom kroz uzan hodnik ulazi u manju prostoriju u kojoj se nalazi sistem za cirkulaciju vazduha kroz skloniste.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_72010464_skica%20bunkera.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Ovo je gruba skica unutrasnjosti objekta t.j. njegovog donjeg nivoa, koju sam napravio radi lakseg uvida u raspored prostorija unutar objekta. Samu unutrasnjost je tesko nacrtati bez preciznog merenja, pogotovo sto su skoro svi zidovi u prostorijama  ispod topovskih gnezda polukruznog oblika, tako da fakticki nema zidova pod pravim uglom (verovatno postoji neko logicno arhitektonsko objasnjenje zasto je tako) koji bi mogli da posluze kao osnova za merenje i crtanje objekta. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sto se samog sklonista tice ono je prilicno skuceno. Za osobe visine 190cm, sa jednim obicnim rancem na ledjima tesko je kretati se kroz objekat, prolaziti (bolje reci: “provlaciti se”) kroz vrata, pogotovo ona koja vode u prostorije u kojima se nalaze pogoni za cirkulaciju vazduha kroz skloniste. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_42213034_Kalemegdan_artillery_bunkers_02.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Za potrebe predstavljanja objekta javnosti, tokom leta 2008. godine, izvrseno je raskopavanje brezuljka, cime je omogucen horizontalni prilaz ulazu. Takodje, napravljena je staza do ulaza i uradjena je elektrifikacija bunkera.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_244835610_Kalemegdan_artillery_bunkers_03.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pogled na ulaz u skloniste iz gornje perspetkive. Na slici se vide uzidane metalne sipke uz pomoc kojih se nekada sipustalo do platoa, odakle se stepenicama silazio u skloniste. Cetiri stepenika od cigala sa desne strane, kao i crna metalna vrata napravljeni su nakon otkopavanja objekta.   
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_64430429_Kalemegdan_artillery_bunkers_04.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_64430429_Kalemegdan_artillery_bunkers_05.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Na kraju stepenista ispred ulaznih vrata, nalazi se pravougaoni otvor zatvoren  betonskim poklopcem.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_81611880_Kalemegdan_artillery_bunkers_06.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Momak sa leve strane ulazi u hodnik koji vodi ka prostoriji ispod prvog topovskog gnezda.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_76511141_Kalemegdan_artillery_bunkers_07.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Ulazna vrata.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_43720656_Kalemegdan_artillery_bunkers_08.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pogled sa sredine hodnika na ulaz u skloniste. Sam hodnik je sirine 110 cm.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_48967137_Kalemegdan_artillery_bunkers_09.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pogled sa sredine hodnika ka kraju. Skretanje desno vodi u drugu prostoriju za odmor vojnika, dok skretanje levo na kraju hodnika vodi ka prostoriji ispod drugog topovskog gnezda. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_42213053_Kalemegdan_artillery_bunkers_10.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_42213053_Kalemegdan_artillery_bunkers_11.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_42213053_Kalemegdan_artillery_bunkers_12.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Prostorije za odmor vojnika. 
&lt;br /&gt;
Duzina prostorije je 4 m, a sirina 3 m. 
&lt;br /&gt;
U ovim prostorijama predvidjeno je da se na zidne nosace i o kuke na plafonu kace po dva viseca preklopiva kreveta. Malo je cudno sto u ove  prostorije nisu sprovedene cevi za cirkulaciju vazduha.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_153022356_Kalemegdan_artillery_bunkers_21.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_153022356_Kalemegdan_artillery_bunkers_22.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_153022356_Kalemegdan_artillery_bunkers_23.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Hodnik koji vodi ka ulazu u prostoriju ispod topovskog gnezda dalje od ulaza. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_153022362_Kalemegdan_artillery_bunkers_24.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pogled na hodnik iz prostorije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_53225172_Kalemegdan_artillery_bunkers_25.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Metalnih vrata sa unutrasnje strane.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_136019889_Kalemegdan_artillery_bunkers_26.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Desni zid prostorije. Na plafoni se vidi racvanje cevovoda za ventilaciju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_102014921_Kalemegdan_artillery_bunkers_27.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Leva strana prostorije.
&lt;br /&gt;
Sa leve strane su spiralne stepenice koje vode na gornji nivo bunkera, dok je sa desne strane ulaz u prostoriju sa sistemom sa cirkulaciju vazduha. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_53225178_Kalemegdan_artillery_bunkers_28.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Ispod spiralnog stepenista nalaze se dva rezervoara za vodu od po 200 l.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_153022392_Kalemegdan_artillery_bunkers_29.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Zid kratkog hodnika koji vodi u prostoriju sa sistemom sa cirkulaciju vazduha.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_306044800_Kalemegdan_artillery_bunkers_30.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Prva masivna metalna vrata.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_204029875_Kalemegdan_artillery_bunkers_31.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Kratak hodnik i druga masivna metalna vrata od prostorije sa sistemom sa cirkulaciju vazduha.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_45339974_Kalemegdan_artillery_bunkers_32.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Na slici se vidi dva viseca preklapajuca kreveta, u prostoriji sa sistemom za cirkulaciju vazduha. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_40805978_Kalemegdan_artillery_bunkers_33.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pogled na zid unutar topovskog gnezda (levo od spiralnih stepenica). 
&lt;br /&gt;
Na zidu se vidi i otvor cevovoda za ventilaciju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_111289038_Kalemegdan_artillery_bunkers_34.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Zazidani topovski otvor.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_81611965_Kalemegdan_artillery_bunkers_35.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Masivni stepenasti betonski plafon.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_87441402_Kalemegdan_artillery_bunkers_41.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_45339988_Kalemegdan_artillery_bunkers_42.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Hodnik koji vodi ka ulazu u prostoriju ispod topovskog gnezda pored ulaza
&lt;br /&gt;
.
&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_43720706_Kalemegdan_artillery_bunkers_43.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
U prostoriju u kojoj se nalazi sistem za cirkulaciju vazduha, ulazi se kroz uzani hodnik sa dvoje jakih metalnih vrata (na slici su vide samo druga vrata). Takodje, u toj prostoriji nalazi se cetiri viseca sklopiva kreveta.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_42213098_Kalemegdan_artillery_bunkers_44.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_42213098_Kalemegdan_artillery_bunkers_45.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Ova prostorija je malo sira u odnosu na prethodnu, tako da sam uspeo da slikam cevovod sistema za cirkulaciju vazduha. Motor koji pokrece strujanje vazduha je skinut.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_47083841_Kalemegdan_artillery_bunkers_46.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Viseci preklopivi kreveti u prostoriji sa sistemom za cirkulaciju vazduha. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_111289084_Kalemegdan_artillery_bunkers_47.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Spiralne stepenice koje vode na gornji nivo bunkera, odnosno topovsko gnezdo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_53237103_Kalemegdan_artillery_bunkers_48.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Desna strana topovskog gnezda. Na zidu se vidi otvor cevovoda za ventilaciju. Isti takav otvor nalazi se i na suprotnom zidu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_174921921_Kalemegdan_artillery_bunkers_49.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_174921921_Kalemegdan_artillery_bunkers_50.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Topovsko gnezdo odnosno prostorija u kojoj se nalazi artiljerisko orudje, je u obliku elipse, sa zemljanom podlogom koja verovatno sluzi i da delimicno apsorbuje vibracije nastale dejstvom orudja. Visine prostorije je oko 2.5 m. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_612226758_Kalemegdan_artillery_bunkers_51.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_612226758_Kalemegdan_artillery_bunkers_52.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Iznad samih topovskih otvora  nalazi se masivan stepenasti betonski plafon, dok je sam artiljeriski otvor zazidan.
&lt;br /&gt;
-Cini mi se da na jadranskoj obali postoje slicni bunkeri za topove obalske artiljerije.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_53237113_Kalemegdan_artillery_bunkers_55.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Pogled na brezuljak ispod kojeg je topovsko gnezdo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_55656987_Kalemegdan_artillery_bunkers_56.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_55656987_Kalemegdan_artillery_bunkers_57.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Zapoceti radovi na otkopavanju bunkera.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_612226898_Kalemegdan_artillery_bunkers_58.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_612226898_Kalemegdan_artillery_bunkers_59.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
pocetak probijanja artiljeriskog otvora. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_81630264_Kalemegdan_artillery_bunkers_60.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_81630264_Kalemegdan_artillery_bunkers_61.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_81630264_Kalemegdan_artillery_bunkers_65.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_81630264_Kalemegdan_artillery_bunkers_66.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Masivna betonska ploca koja se nalazi iznad samog artiljeriskog otvora. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_174922002_Kalemegdan_artillery_bunkers_67.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
U neposrednoj blizini oba topovska otvora nalze se sahtovi sa metalnim poklopcima. Mozda su deo ventilacionog sistema?
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_45350154_Kalemegdan_artillery_bunkers_70.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_45350154_Kalemegdan_artillery_bunkers_71.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_45350154_Kalemegdan_artillery_bunkers_72.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Betonska ploca iznad drugog artiljeriskog otvora.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=78013_76528390_Kalemegdan_artillery_bunkers_73.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;
Na slici se vidi udaljenost metalnog sahta u odnosu na artiljeriski otvor.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Javano preduzece “Beogradska tvrdjava” planira da u potpunosti otkopa i odzida artiljeriske otvore, odnosno objekat dovede u izgled kakav je imao dok je bio u funkciji. Takodje u planira se i montiranje artiljeriskih orudja u unutar bunkera.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Ja sam na zalost, ovaj objekat obisao poslednjeg dana njegoveg prezentacije javnosti i to nekih pola sata pred zatvaranje. Tako da sam sve slikao na brzinu, zato se izvinjavam za malu konfuziju medju slikama.</description>
	<pubDate>Thu, 16 Oct 2008 19:00:05 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Uniforma Kraljevske vojske</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Uniforma-Kraljevske-vojske.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=770390</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (DrazanBt)</author>
	<description>Pozdrav svima
&lt;br /&gt;
Dopala mi je u posed uniforma kraljevske vojske (oficirska) pa bih molio da mi pomognete oko procene o cemu se tacno rad i koji period, imam gornji deo uniforme i pantalone pantalone su od kolena nadole suzene i sa dugmetima, zatim dve kape, jedna je lici na sapku (ali je dosta ostecena) a druga je sajkaca sa obodom, ima dosta epoleta, sa oznakama - interesuju me posebno one sta znace i koji su cin - rod, za noge ima kozne ne znam kako da ih nazovem - kao sare za cizme, zatim dva svecana kaisa sa tokama sa grbom, kao i urasni deo za koji ne znam dali se nosio na ramenu ili na sablji.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Uniforma je pronadjena u veoma dobrom stanju u Bitolju, kod stare porodice Srpsko - Crnogorskog porekla. 
&lt;br /&gt;
Hvala na svakoj pomoci!
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=18848_264108074_dscf5838mo2.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=18848_264108074_dscf5836pz0.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=18848_264108074_dscf5837db1.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=18848_264108074_dscf5840hk7.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=18848_264108074_dscf5843ju6.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
PS
&lt;br /&gt;
Uniformu sam stavio da se opere (mirise na naftalin) veoma je dobro ocuvana pa kad se osusi slikacu i nju.</description>
	<pubDate>Mon, 25 Aug 2008 10:04:25 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Nezavrseni projekti JNA</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Nezavrseni-projekti-JNA.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=770137</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (Trpe Grozni)</author>
	<description>Potaknut topika koji jr otvoren na delu foruma na engleskom jeziku , hteo bih da pokrenem temu o planiranim nabavkama i planiranim projektima za poremanje JNA u buducem periodu posle 1989 godine. Naravno ti projekti i nabavke nisu ostvarene , ali bi bilo interesantno videti i podeliti nase znanje o tom pitanju.
&lt;br /&gt;
Sa obzirom na to da je bilo planirano smanjivanje velicine armije i modernizovanjem , bilo bi lepo da se zna sta bi bilo , kad bi bilo.
&lt;br /&gt;
Kasnije cu postovati plan za reorganizacilu JNA posle '90 ( normalno ovo bi bilo kada bi nam se zemlja ne bi raspala. )</description>
	<pubDate>Fri, 22 Aug 2008 14:21:31 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Veličina i snaga JNA</title>
	<link>https://www.mycity-military.com/Ostalo-5/Velicina-i-snaga-JNA.html</link>
	<guid>https://www.mycity-military.com/?p=501469</guid>
	<author>nobody@mycity-military.com (Khaless)</author>
	<description>Lično mislim da je prva propagandne izmišljotina bila veličina i snaga JNA.
&lt;br /&gt;
Mi smo:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
1. Poslednji u svetu u naoružanje uveli repetirku, M48, psole II SR.
&lt;br /&gt;
2. Uveli u naoružanje PAP-ovku (Simonov) 1959 kada su u Varšavskom paktu uvodili AK-47 a u NATo imali FN, FAL, Hekler puške kalibra 7,62x51mm NATO
&lt;br /&gt;
3. Uveli u naoružanje M70 (AK-47) u vreme kada su u SSR planirali AK-74 5,45 mm i kada je na zapadu uveliko uvođen 5,56 mm NATO
&lt;br /&gt;
4. Uvozili MiG-21 kaa je varšavski pakt imao MiG-23, koji nažalost nikada nismo nabavili
&lt;br /&gt;
5. Nikada nismo nabavili Su-25 a imali ga ne samo varšavski pakt nego i neke azijske zemlje
&lt;br /&gt;
6. Nismo licencno krenuli u proizvodnju Dassault Mystere IV nego primili F-86 Sabre
&lt;br /&gt;
7. Nismo licencno pravili F-5G nego nastavili kupovinu MiG-21 (gde bi nm bio kraj da smo pravili F-5G?)
&lt;br /&gt;
8. Kupovali T-55 60ih i 70ih godina kada je Istok imao T-62 i T-72 tenkove.
&lt;br /&gt;
9. Zamenjivali F-84G sa J-1 Jastreb koji nije bio ni prineti nosivosti F-84
&lt;br /&gt;
10. Nismo nabavili SA.4Krug i SA-5 Volga sisteme a svi su ih imali
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Da ne pričam dalje...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sve okolne zemlje su imale i bolju opremu i naoružanje od nas. Laž da smo bili sila skupo smo platili 1991.
&lt;br /&gt;
JNA je bila velika ali nikako jača od Bugara, Rumuna čak. I danas važi priča da su Rumunski piloti MiG-21 bili najobučeniji na MiG-21
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
I još da dodam da smo uništili mogućnosti Orla jer Rumuni nisu mogli da nabave jači motor. Orao je mogao da bude nadzvučan i da pravimo lovačku varijantu. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 08 Mar 2007 1:58&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 A o tome da su Su-24 imali Iračani i Alžirci neću ni da govorim. </description>
	<pubDate>Fri, 09 Mar 2007 15:56:25 +0100</pubDate>
</item>
</channel>
</rss>

