offline
- Irbis
- Legendarni građanin
- Pridružio: 10 Avg 2014
- Poruke: 3556
|
U Iraku traju žestoke borbe za oslobođenje iračkog grada Tikrita, sjeverno od Bagdada, a agencija Al-Alam javlja kako je u tijeku „Treća faza operacije“, te da iračka vojska smatra kako će uskoro slomiti otpor militanata takozvane „Islamske države“ i osloboditi grad, nakon čega se kreće u daljnje „čišćenje“ cijelog šireg područja.
Tikirt je poznat kao rodni grad Sadam Husseina ai duhovno srce Ba'athističkog režima. Iračke vladine snage su pokrenule opsežnu vojnu kampanju kojom žele osloboditi grad od militanata takozvane „Islamske države“, ali, osim borbe protiv terorizma, ovaj iznimno važan razvoj događaja ima tri dimenzije.
Prva, naravno, jest da uspijeh operacije znači veliki gubitak za ISIL. Tikrit nije samo velika vojna pobjeda, nego i dokaz da je iračka vlada napokon uspjela preseliti ratne peracije na teritorij pod nadzorom „Islamske države“. Slijedeći cilj će najvjerojatnije biti Mosul, odakle je prošlog ljeta i krenula velika pobjednička ofenziva islamističkih militanata. Legitimno je pretpostaviti da će se ISIL kao respektabilna vojna sila uskoro suočiti s vlastitim izumiranjem.
Druga dimenzija se odnosi na ključnu ulogu Iranske revolucionarne garde (IRG), koja u operacijama u Tikritu sudjeluje pod iračkom zastavom. BBC je izvijestio, pozivajući se na izvore šiitskih milicija, da je legendarni i karizmatični zapovjednik IRG, general Qassem Suleimani viđen na prvoj liniji i da "osobno vodi operaciju". Kako bi razbio sve sumnje, iranski general Suleimani je novnarima dozvolio da se objave njegove fotografije sa same prve linije bojišnice. (New Pics of General Qassem Suleimani in Tikrit Frontline)
Da bi ironija bila veća, Suleimani će osloboditi rodni grad svog starog neprijatelja Sadama. Osim toga, šiitski Iran vodi borbu i protiv neprijatelja koji je egzistencijalna prijetnja sunitskim režimima u Perzijskom zaljevu, pa čak i Saudijskoj Arabiji, koja nikako ne može zamisliti Iran kao regionalnu silu. (Ofenziva protiv ISIL-a Iraku pod zapovjedništvom Iranske revolucionarne garde)
Konačno, borbe koje bjesne u Tikritu nameću jedno veliko pitanje: gdje se, pobogu, skriva međunarodna koalicija na čelu SAD-om? Iran je osramotio SAD i koalicijske partnere time što je rat doveo pod sam šator „Islamske države“, ali je razbio i medijsku propagandu time što je pokazao da je ISIL obični parazit koji se ozibljnim pristupom lako može uništiti. Dakle, nije riječ o nikakvoj „mitskoj vojsci“ kakvom je opisuju strani mediji.
U međuvremenu, spin doktori su se već dali na posao, tvrdeći da Sjedinjene Države namjerno Tikrit prikazuju kao „stvar politike“, a obzirom da borbe tamo predvode šiitske milicije, mnogi vole tvrditi „kako se rad o prešutnoj podijeli posla s Iranom“, tvrdnja koja je u najmanju ruku smiješna.
Teheran, naprotiv, otvoreno poručuje da SAD zapravo lažu kada tvrde da se bore protiv „Islamske države“, a da u stvari Washington ima vrlo iznijansiran pristup, očekujući buduću ulogu ISIL-a kao instrumenta za ostvarivanje američkih ciljeva u regiji.
Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Hossein Amir Abdollahian doslovno ismijava tvrdnje SAD-a o borbi protiv ISIL-a. Abdollahian je u Teheranu rekao „kako su Sjedinjene Države protiv ISIL-a stvorile koaliciju od 60 zemalja, a jedina praktična mjera koalicije se ograničava na kontrolu i upravljanje ISIL-om“.
Abdollahian otkrila da je američka vojska zrakoplovima dostavljala vojni materijal islamistima u Siriji i Iraku, ali navodno s velike udaljenosti, pa je pitao: "Kako možete napraviti pogrešku od 900 km?" Odlično pitanje.
Kao u Afganistanu, gdje su SAD vojno intervenirale 2001. godine pod izgovorom svrgavanja talibana, istu su ti talibani danas ključni pregovarači Washingtona i skloni su sutra postati katalizator promjena u ogromnim stepama Središnje Azije, koja je još uvijek pod ruskim utjecajem, ili u nemirnoj kineskoj autonomnoj regiji Xinjiang, koja se bori protiv islamista.
Qassem Suleimani vjerojatno nikada neće saznati kakve su mučne misli prolazile korz glavu američkog generala Martina Dempseya, čelnika Združenog stožera američke vojske, kada su mu američki senatori u Washingtonu rekli što se događa u Iraku. Sigurno mu neće biti lako čestitati Iranu za pobjedu u Tiktitu, u kojoj će, po svemu sudeći, ISIL biti poražen.
Dakako, general Dempsey je oduvijek znao tko je iranski general Qassem Suleimani, vječna izraelsko-američka meta i zapovjednik Quds snaga Iranske revolucionarne garde.
Karizmatičniog i briljantnog zapovjednika IRG časopis The New Yorker je u rujnu 2013. godine nazvao "zapovjednikom iz sjene“. Čitajućičlanak lako je razmjeti zašto generalu Dempseyu nije lako gledati fotografije generala Suleimanija na samom rubu Tikrita, gdje ispija čaj u društvu iračkih i šiitskih zapovjednika.
No, na ostavimo po strani osjećaje generala Dempseya, središnje pitanje je zašto Bagdad nije čekao Washington u oslobađanju Tikrita, nego se odlučio staviti pod zapovjedništvo Suleimanija?
The New Yor Times otvoreno navodi kako je nešto pošlo po zlu između iračke vlade i Amerikanaca. Američki list navodi da su Iračani bili frustrirani „lijenošću i pesimizmom Amerikanaca u protjerivanju islamista iz Mosula i provincije Anbar“.
Bliski suradnik iračkog premijera Haydar Al-Abadi je rekao: „Amerikanci samo odugovlače vrijeme potrebno da se oslobodi zemlja i zato će Irak osloboditi Mosul i Anbar i bez njih."
Sada je jedina prilika za Washington sjediti i nadati se da će iračko-iranski savez u određenom trenutku moliti pomoć američkih snaga. Kako se sada čini, ISIL trpi teške gubitke u Tikritu i okolnim selima, dakle, teško će se dogoditi da će u Washington doći poziv za pomoć.
Druga spasonosna opcija za Amerikance je da ovu kampanju zbog sudjelovanja šiita proglase „sektaškim sukobom“ u kojega se Sjedinjene Države ne žele uplitati.
Međutim, najnovija izvješća govore da u kampanji sudjeluje na tisuće sunitskih boraca, koji se bore zajedno s iračkom vojskom, šiitskim milicijama i IRG. Ukratko, ova je akcija klasični rat protiv terorizma, čist i jednostavan.
Dakako, predsjednik Barack Obama mora dati neke odgovore. Zašto takozvana "Međunarodna antiteroristička koalicija" predvođena SAD-om sjedi i vrti palčeve, a mediji nepotrebno preuveličavaju moć boraca „Islamske države“? Bagdad i Teheran su osramotili SAD i koalicijske partnere, od Australaca do Arapa iz Perzijskog zaljeva, razotkrivajući konkretnom akcijom na bojnom polju kolike su kukavice ili lukavci (ili i jedno i drugo). U stvari, zaglušujuća tišina koja dolazi iz Saudijske Arabije sve govori.
Na Zapadu se isključivo govori o vojnim aspektima kampanje, ali nitko izravno ne spominje osloboditelje i odbija se priznati bilo kakva uloga Irana. Ipak, ovom su kampanjom Iračani pokazali da i bez američke zračne podrške ili suradnje sa SAD-om, a uz pomoć Iaranaca mogu smanjiti prisutnost ISIL-a u pokrajinama Anbar i Nineweh.
Amerikanci su cijelo vrijeme pokušavali opravdati svoju vojnu prisutnost u više iračkih regija i tvrdili da su u toj zemlji na zahtjev vlade iz Bagdada i da pomažu u obuci iračkih snaga u borbi protiv terorizma. Visoki irački dužnosnici su nedavno izjavili kako znaju da će SAD ozibiljno intervenirati onog trenutka kada iz Bagdada stigne dopuštenje za izgradnju trajnih baza u Mosulu i Anbaru. Sada je taj više nego logičan plan po svemu sudeći propao i to zahvaljujući „nesposobnim“ Iračanima i „zapovjedniku iz sjene“, generalu Qassemu Suleimaniju.
FB
|
