offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Citat:Sirijsku granicu u Latakiji brane skupine Revolucionarne turske ljevice
N. Babić
vrijeme objave: Četvrtak - 16. 05. 2013 | 18:30
(4)
FOTO: hurbakis.net
U protekle dvije godine se sirijska obala smatrala jedinom mirnom oazom u kojoj nema oružanih sukoba, međutim početkom svibnja su se u Baniyasu i selu Al Bayida dogodili stravični zločini u kojima je prema posljednjim podacima život izgubilo više od stotinu civila. Istog trenutka kada se saznalo za masakr i kada su objavljene prve fotografije stradalih, Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR) i protuvladini aktivisti su bez ikakvih argumenata za zločin optužili snage predsjednika Assada. U jednom trenutku je saudijskaSirijska obala i mjesta u kojima su se početkom svibnja dogodili zločini nad civilima
medijska kuća Al Arabiya proširila vijest 'kako su zločin počinili pripadnici Hezbollaha', da bi na kraju urednik turskog ultranacionalistčkog i antišiitskog portala 'Iran Tehlikesi' (Iranska opasnost), Ibrahim Yasa, za sve okrivio Mihraça Urala, zapovjednika provladine milicije 'Muqawama Suriy' (Sirijski otpor). Ahmad Ibrahim i poznati bloger Ahmad Abu Al-Qair, bez obzira što su obojica gorljivi anti-baathistički oporbeni aktivisti iz Baniyasa, tvrde kako Mihraç Ural, bolje poznat pod nadimkom Al-Kayyal, 'nema nikakve veze sa masakrom'. Štoviše, Ahmad Abu Al-Qair upire prstom u terorističke skupine koje su se pred ofenzivom sirijskih snaga u unutrašnjosti približile obali.
Iako sve ukazuje na činjenicu kako Mihraç Ural i njegova milicija nemaju nikakve veze sa ovim zločinima, kao pripadnici turskih alavita koji žive u Siriji i koja se zajedno sa sirijskom vojskom bore protiv pobunjenika, odjednom su postali su idealni krivci za zločine u Baniyasu i Al Baydi.
Kao 'dokaz' da je Mihraç Ural odgovoran za zločine oporbeni aktivisti su na na svojim internetskim stranicama pokazali isječak iz video uratka sa službene stranice pokreta 'Muqawama Suriyi u kojem M.Ural objašnjava kako su uspjeli protjerati pobunjenike iz sjevernog dijela provincije Latakia.
Protuvladini aktivisti navode kako M.Ural govori 'o nužnosti da se očisti zona oko Baniyasa u kojoj pobunjenici, nakon što su pretrpjeli poraz u Khirbet Soulasu, selu u blizini jezera Tishreen, pokušavaju izbiti na morsku obalu'. I sami pobunjenici su priznali poraz i to objavili u video zapisu kojeg su objavili 29. travnja 2013.
Mihraç Ural - ljevičarski militant iz Turske koji se sa svojom skupinom bori protiv sirijskih pobunjenika u pokrajini Latakiji u blizini turske granice
Riječ 'čišćenje' (tathir) koju je spomenuo Mihraç Ural koriste sve strane u sukobu u Siriji i riječ o 'asanaciji terena' i 'čišćenja od džepova otpora', te se ni u kom slučaju ne može govoriti o 'etničkom čišćenju'.
Dokaz da se radi o pogrešnom tumačenju je i činjenica da se Uralova milicija protiv pobunjenika u Siriji bori zajedno s vladinim snagama u kojima su zastupljeni pripadnici svih etničkih i vjerskih skupina u Siriji, a najbrojniji su upravo sirijski suniti. Tu činjenicu zanemaruju kako turski, tako i zapadni mediji. Žrtve u Baniyasu i Al Bayidi su mahom suniti i budući da je Mihraç Ural alavit iz turske Antiohije, te što je za službenu Ankaru još neprihvatljivije: komunist i veteran marksističkog otpora u Turskoj, turskim medijima je to bilo dovoljno da ga bez ikakvih drugih argumenata osim riječi 'očistiti Baniyas' okarakteriziraju kao zločinca.
Teza kako su Mihraç Ural i njegova skupina odgovorni za zločine u Baniyasu je neprihvatljiva iz više razloga. Na prvom mjestu, jer je M.Ural dugogodišnji ljevičarski militant iz Turske i kao takav naprosto nema niti profil, niti se u njegovim govorima ikada dala primjetiti nacionalna ili vjerska netrpeljivost. On dolazi iz redova Revolucionarne turske ljevice koja je, bez obzira na brojne greške, za ostvarivanje svojih političkih ciljeva uvijek zazirala od terorizma kojemu bi meta bili civili (ne treba posebno napominjati internacionalizam koji karakterizira sve marksističke pokrete).
THKP-C, revolucionarni ljevičarski pokreti u Turskoj i Mihraç Ural
THKP-C je vojno-politička organizacija koja je nastala krajem 60-ih za vrijeme studentskih i radničkih pobuna koje su potresale Tursku. Nakon državnog udara u ožujku 1971. i likvidacije, kako utemeljitelja THKP-C-a, Mahira Cayana, tako i cijelog čelništva u Kizildereu 1972., pokret je skoro prestao postojati. Više desetaka pripadnika mladeži pokreta se okuplja 1974. i nastavlja revolucionarnu borbu 'protiv fašizma i imperijalizma' i proglašavaju se sljednicima THKP-C-a. Posebnu pozornost tajnih službi privlače dobro organizirani 'Revolucionarni put' (Devrimci Yol ) i 'Revolucionarna ljevica' (Devrimci Sol) iz koje nastaje aktualni ljevičarski pokret u Turskoj DHKP-C (Revolucionarna stranka-Front za oslobođenje naroda). Tijekom '70-ih je postojalo još niz manjih ljevičarskih revolucionarnih skupina koje su pružale oružani otpor turskom režimu i fašističkim milicijama koje je CIA (iako nisu imali jedinstveno zapovjedništvo) objedinila pod zajedničkim imenom 'Sivi vukovi'.
Mihraça Urala, kao alavita iz Antiohije, njegovi su ga arapski korijeni odveli na fakultet povijesti u Iskenderun (Alexandretta) u provinciji Hatay, na samoj granici sa Sirijom. Tamo je osnovao jednu od revolucionarnih skupina marksističko-lenjinističke orijentacije 'Acilciler' koja je, osim što se zalagala za komunističke ciljeve, svom programu dodala i 'oslobođenje pokrajine Hatay od turske okupacije, te pripojenje Siriji', zbog čega turski mediji tvrde da je financirana od strane Damaska i Teherana.
Ural je uhićen pred sam državni udar koji je 12. rujna 1980. okončao dugogodišnji sukob između naoružanih pripadnika ljevičarskih i desničarskih skupina u Turskoj. Nakon bijega iz turskog zatvora u Adani Mihraç Ural odlazi u Siriju gdje zbog sirijskih korijena dobiva državljanstvo i gdje živi protekle 32 godine. U Siriji se bavio novinarstvom i pisanjem o temama koje su njemu bliske (povijest, geopoliotika Bliskog Istoka, itd.), međutim kada je buknula pobuna u Siriji odmah se, kao i većina ljevičarskih skupina, svrstao na stranu vladinih snaga i pružio punu podršku "laičkoj i progresivnoj Siriji".
Mihraç Ural i „Muqawama Suriy“ u sirijskoj pokrajini Latakiji
U Idlibu 2012. M. Ural osniva 'Muqawama Suriy' (Sirijski otpor), organizaciju koja okuplja Arape koji žive preko turske granice, a koja, kako bi se spriječio neometani ulazak salafističkih plaćenika iz Turske, od svog osnutka osigurava sirijsku granicu u blizini grada Kasaba, u Latakiji. Od samog početka svog djelovanja 'Muqawama Suriy' uživa određeni stupanj autonomije, a M.Ural u svojim napisima često znao kritizirati 'baathističku verziju socijalizma u Siriji, koja ne zadovoljava potrebe cjelokupnog sirijskog naroda'.
Na optužbe za zločine u Baniyasu, M. Ural odgovora kako je sve počelo kada su pobunjenici ubili imama džamije u Baniyasu, šeika Omara Bayassia, te njegovu ženu i sina i kada su džamiju pretvorili u svoje uporište odakle su provodili teror u gradu i okolici. Radilo se o planiranoj destabilizaciji sirijskih pokrajina uz obalu.
'Nakon što su krajem travnja pretrepjeli teške poraze u unutrašnjosti zemlje pobunjenici su pokrenuli operaciju 'Obalni vulkan'. Operaciju je pod tim imenom spomenuo i poznati kuvajtski salafistički šeik Naif Hajjaj al-Ajami, tvrdi Mihraç Ural.
Ovo je već drugi put da se Sirija i turske ljevičarske skupine dovode u isti kontekst. Nakon Mihraça Urala za bombaški napadi u turskom gradu Reyhanli također su optuženi turski državljani koji, kako navodi Ankara; 'surađuju sa sirijskim tajnim službama' Iskustvo nas uči da kada god Erdoganova vlada upre prstom u nekoga, slijedi represija, teror i masovna uhićenja. Nakon optužbi od strane turskih nacionalista da je 'dogovor s Ocalanom izdaja zemlje', Erdoganovoj vladi ništa nije moglo biti od veće koristi od dvije autobombe za koje će optužiti 'komuniste i Siriju'.
|
