Kinezi imaju i izuzetno kvalitetnu robu ali ona kosta manje vise kao evropska, a neke stvari kostaju cak i vise, a po pitanju kopiranja, pa to su prvi krenuli Japanci, masovna proizvodnja, osvajanje tehnologija, zatim originalne stvari i postase jedna od najjacih ekonomija na svetu.
Evo i dva domaca primera, jedna porodica u Centralnoj Srbiji je proizvodila papirnu galanteriju (papirne tanjirice, podmetace, pakovanja za torte), kupovali su polovne masine u Nemackoj sa kojima su poceli, a kasnije obilazili sajmove i fotografisali masine koje su bile izlozene po Evropi i posle ih pravili kod kuce za svoje potrebe. Posle par godina su te masine toliko usavrsili da su Nemci poceli da dolaze u Srbiju da ih kupuju.
Najpoznatiji primer je primer Novog Pazara, gde se pocelo od kopiranja farmerki, da bi se posle profilisale i neke jace robne marke. Naravno da dosta njih i dalje pravi garderobu slabijeg kvaliteta, ali dosta njih ima i izvoz ozbiljnog obima.
Od neceg mora da se pocne, a kopiranje je jedan od pocetaka. Samo kad tad moras da pocnes da pravis nesto originalno inace ces poceti da propadas. Kod kopiranja imas jednu kljucnu prednost, a to je da je neko vec ulozio gomilu novca u razvoj na pr. Predatora, a ti mozes da troskove u najmanju ruku prepolovis samim tim sto neces imati istu istoriju gresaka kao oni.
|