offline
- Desetar Crni
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 23 Mar 2011
- Poruke: 1
- Gde živiš: Podgorica
|
Pozdrav svima na ovoj interesantnoj temi ... 
Chitajuci od prvog pa do zadnjeg posta ove teme, nadao sam se da cu naici na pominjanje kasarne u Petrinji ili karaule "Stjepan Debeljak Bil" u selu Ferdinandovcu, Hrvatska.
Na moju zalost, niko ih ne pomenu, pa cu ja bit prvi, chini mi se ...
Septembra 1989. sam postao ponosni pripadnik JNA u Petrinji, a zatim u januaru, chini mi se, '90. otishao u Koprivnicu, odakle idem u prekomandu na karaulu "Stjepan Debeljak Bil", kao desetar.
U Petrinji sam bio BST vod (bestrzajni top). Komandir chete nam je bio kapetan Miroljub Nikolic koji je vrlo brzo otishao u prekomandu, a naslijedio ga je Kapetan Vojislav Shusha.
Na moje iskreno odushevljenje, kapetana Nikolica sam prije nekoliko godina vidio u Beogradu.
Volio bih da saznam shta je sa Vojom Shushom.
Sjecam se odlaska u prekomandu ...
Postrojeni po odjeljenjima, sa kompletnom opremom, chekali smo na red za odlazak iz kasarne. Kapetan Shusha je stajao sa strane, ispred chete i chekao da se pozdravi sa svakim pojedinachno.
Svechana, a ujedno i tuzna atmosfera nas je pritiskala. Rastanak posle 3 mjeseca zajednichkog vojnichkog zivota nam je svima pritiskao grudi poput kamena ...
U momentu kad je nasha cheta dobila komandu za pokret, zapochinjem pjesmu koju sam sastavio uz pomoc mojih BST-ovaca i koju sad, u ovom postu, prvi put pishem posle vishe od 20 godina. Na zalost, zapamtio sam samo pochetak ...
Kada chujesh topa glas,
Pazi dobro evo nas ...
Kad nas chujesh dobro pazi,
BST ka tebi gazi ...
BST su super momci,
To su Shushini pitomci ...
Ja bih otpjevao stih, a ostali su ponavljali za mnom.
Pozdravljajuci se sa kapetanom Shushom, primijetio sam mu suze koje su klizile ispod naochara i bradu koja je drhtala ...
Komandir karaule je bio stariji vodnik prve klase Tasic Vojislav. Zvali smo ga Taske. Nizak chovjek, shirokih ramena sa brkovima koji su me podsjecali na Savu Kovachevica.
Taske je bio poput indijanca. Tachno je znao po tragovima dje je koja patrola odmarala i kuda je skratila patrolnu stazu, koja je, ako se dobro sjecam, iznosila oko 30 km, a patrola je morala preci za 6 sati.
Mnogo lijepih dozivljaja je bilo na toj karauli, a bilo je i nekih manje lijepih, naravno ...
Volio bih da znam shta se desilo sa vodnikom Tasicem, kao i sa ostalima sa karaule ...
Boshko Cacic, Tasketov vozach, jedini junac na karauli ...
Aco Jovanovic iz Beograda, kojeg sam jednom prilikom sluchajno sreo u BG-u, ali sam izgubio kontakt sa njim. Momak koji je bio ljevak i nikako nije uspio, do kraja vojske, da nauchi - pushka o desno rame ...
Jugoslav Tashkovic iz Bujanovca, momak kojem je Taske naredio da zaduzi svinje. Jednom prilikom kad je Taske naredio, da bi nas kaznio, da svaki komandir vodi svoje odjeljenje na pjeshadijske prepreke, Juge je izveo svinje i nekakvim shtapom ih gonio prema preprekama. Taske to vidio iz kancelarije, istrchao napolje, crven kao rak od ljutnje, pocheo da se dere na Tashkovica, prijeti vojnim sudom i na kraju ga pita, shta to radi, a Tashkovic mu mirno odgovara: "Izvrshavam vashe naredjenje, druze stariji vodniche ... vodim svoje odjeljenje na pjeshadijske prepreke". Sjajan momak, buntovnik sa i bez razloga ...
Aziri Djemi iz Skoplja. Svi smo ga zvali Dzimi. Na moj nagovor javio se u startu da zaduzi psa, jer je bio ubijedjen da ce ga zapasti svinje. Mozda sam time zeznuo Tashkovica, al ... shta da se radi ...
Dzimi je prije neku godinu doshao kod mene kuci i tad smo se prvi put vidjeli od vojske ...
Madjar ... ne sjecam mu se imena, visok, plav ... sa Slovencom je bio zaduzen za kuhinju. Jedno veche su udarali u sherpe i shutirali ih po kuhinji dok sam pokushavao da zaspem jer sam bio nocni dezurni, pa posle nekoliko upozorenja da prestanu sa tim, izazvali su moju erupciju bijesa, posle chega ih je Aco Jovanovic zezao ...
Madjar je na terenu, dok smo bili zajedno u patrolu, uhvatio vodenu zmiju. Na moj nagovor spakuje je u RAP i donese na karaulu. Boshko Cacic je spavao, kao i obichno, jer nije imao zaduzenja osim da vozi Tasketa. Lezao je na ledja, pokriven cebetom, sa andjeoskim izrazom na licu. Vjerovatno je sanjao odsustvo koje provodi na plazi sa desetak ljepotica u bikiniju oko sebe ...
Nagovorim Madjara da ubaci zmiju u dno nogu Boshku, ispod cebeta i da je usmjerava prema glavi. Ja mu malo spushtim cebe sa grudi i kad je zmija izvirila ispod cebeta na njegove grudi, pozovem ga ... Boshko, Boshko ... on se trgne, bunovno pogleda ispred sebe i ima shta da vidi ...
Boshko i zmija - ochi u ochi ...
Iskolachio je ochi u nevjerici i od golog straha, posle nekoliko sekundi, valjda dok mu je doprlo do mozga da gleda u zmiju, skochio je kao oparen iz kreveta, mislim da ni u crtanim filmovima taj skok ne moze da se ponovi ... Istrchao i optrchao par krugova oko karaule koliko ga noge nose. Onda je otishao u poljski WC, uzeo onu motku koja je imala svoju upotrebnu vrijednost samo u tom WC-u i jurio Madjara da ga bije. Jedva smo ga smirili ...
Jedan momak iz Makedonije, starija klasa od nas, koji mi je prilikom odlaska ukrao foto aparat i filmove u kojima sam imao dragocjene slike sa karaule. Nikad necu prezaliti te slike. A ukrao mi ih je da bi mi se osvetio shto mu nijesam dao da maltretira Dzimija ... heh ... vojska ...
 ... Chudo su uspomene ... posebno sjecanja iz vojske. I ne primijetih koliko sam se raspisao. Nadam se da mi nece zamjeriti ni moderatori, a ni chlanovi foruma ... zanesoh se uspomenama.
Ono po chemu pamtim moj vojni rok, a shto odslikava deshavanja i burne promjene koje ce uslijediti je:
Kad sam doshao u vojsku, bilo je obavezno gledanje dnevnika u 19:30h.
Pred prekomandu nije bilo obavezno.
Na kraju mog odsluzenja - bilo je zabranjeno gledanje dnevnika.
Josh jednom, pozdrav svima koji se rado sjecaju vojnichkih dana i koji su imali tu privilegiju da odsluze vojni rok.
|
