Vojni kviz '' Nagradno prisustvo''

1101

Vojni kviz '' Nagradno prisustvo''

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

T-55 prerađen u Hi-tec ?



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28496
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Jeste Vrabac, Jaguar.



offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Istorija sklepanih tj. improvizovanih oruđa je najčešće ružna. Međutim u velikim ratovima a i inače ima nekoliko izuzetaka.

Provizorni lovci tenkova na tenkovskoj šasiji otovorene ugradnje su tipično sklepana konstrukcija II sv. rata. Pojavili su se rano i najbrojniji među njima je bio Pancerjeger I, koji se sa uspehom upotrebljavao i u Francuskoj i u Severnoj Africi i na Istočnom frontu. No ma kako mu je top na početku rata bio dobar a prohodnost koju je davala šasija Pancerkampfvagena I dovoljna i jedno i drugo je brzo zastarelo u vatri rata iako je postigla značajne ali ipak tehnički gledano osrednje uspehe.

Međutim u januaru 1942. jedna takođe a možda i više sklepana šklopocija je i pored iznimno malog broja primeraka postigla fantastične uspehe, skoro abnormalno nesimetrične u odnosu na protivnika, i na taj način povukla u masovniju proizvodnju savršenije konstrukicje tog tipa.
Protivnik je bio krajnje ipresioniran (bolno) tim oruđem kao i njegovim savršenijim naslednicima, bar u prvom trenutku...

Kao se zvala šklopocija, šta joj je bio hodni deo i koji je top imala?

offline
  • Pridružio: 10 Nov 2012
  • Poruke: 673

Da nije Marder I na šasiji francuskog tegljača Loren, sa topom 75mm PAK40 ili modifikovanim sovjetskim F22 od 76mm?

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Nije taj, mada je malo konfuzno sa tim šta je Marder uopšte bilo kao službeni nazv bilo kao žargon.

Kako bilo, vršnjak sa ovim oruđem za koje pitam, bi mogao da bude ono što na Ahtung panzeru i Wikipediji verovatno nazivaju Marderom II i to rani model, a da ne bude zabune radi se o Sd.Kfz. 132; takođe jedna prilično skelpana konstrukcija i takođe ne baš mnogobrojna. I takođe uspešna.

No ponavljam uspesi oruđa za koje pitam, i pored malog broja u borbi su počeli u januaru 1942 u Severnoj africi mada su pozitvno indetifikovane od saveznika tek u aprilu.
21. januara 1942. godine na početku treće bitke za Tobruk ova oruđa su činila najsnažniji i najopasniji deo borbene grupe Marks iako ih je bilo samo 6 u tom trenutku ako se nevaram.

Isitna tri prototipa sasvim druge konstrukcije koji su u klasi, su isto bili u ofanzivi ali je njihova sudbina i borbeni uspeh nestao u sagorevanju sila osovine u Severoj Afrci.

Pošto vidim da istražuješ daću ti pomoć:
šasija nije bila gusenična več od poluguseničara.

offline
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25465

Da se ne radi slučajno o "Wespe" (Оса)

Ново оклопно возило које је названо Мардер II (SdKfz 132) било је тешко 11,2 t и имало је четири члана посаде. Како се Мардер II показао као добра конверзија одлучено је да се нове верзије овог возила наоружају противтенковским топом 7,5 cm Pak 40/2. Ново возило је имало три члана посаде и тежило је 10,8 t. Упркос томе што је Мардер II имао отворен борбени одељак добро се показао у противтенковској улози нарочито на руском фронту.


Самоходна хаубица 105 mm "Оса", базирана на шасији тенка Панцер II.
Шасија тенка Панцер II послужила је и као основа за конструисање једног од најпознатијих немачких возила самоходне артиљерије названог "Wespe" (Оса). Возило је било наоружано немачком хаубицом калибра 10,5 cm, било је тешко 11,480 kg и имало је пет чланова посаде. Укупно је произведено 682 возила овог типа.[4] Такође, произведено је и 158 носача муниције. Ова возила су била сличне конструкције као Оса али нису имала монтирано главно наоружање. Имала су три члана посаде и могла су да понесу 90 граната калибра 105 mm. Поучени позитивним искуством који су имали са Осом немачки конструктори одлучили су да уграде топ већег калибра на шасију тенка Панцер II. За главно наоружање изабран је немачки тешки пешадијски топ sIG 33 калибра 15 cm. Како се радило о прилично великом оруђу шасија тенка је продужена и додат је шести носећи точак. Тежина возила била је 12 t, а посаду је чинило 5 чланова. Успешно је коришћен на фронтовима у Северној Африци и Русији.

http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%86%D0%B5%D1%80_II

offline
  • Pridružio: 14 Avg 2011
  • Poruke: 6590

Vojo, da mi izvines, ali Wespe nije radjen na polugusenicaru i ako se ja ne varam trazi se lovac na tenkove, a Wespe je samohodka.
Ako je u pitanju PO top na polugusenicaru onda je jedna od sledecih varijanti:
-Sd.Kfz. 251/5 - Schützenpanzerwagen für Pionierzug. Assault Engineer vehicle with inflatable boats stored in the side storage lockers, and light dismantleable assault bridges stored inside through loss of a seat for more storage space. Early command vehicles for Pioneer platoons (Pionierzug) were equipped with a 37 mm Pak 36 anti-tank gun mount.
-Sd.Kfz. 251/9 - Schützenpanzerwagen (7.5 cm KwK37). Equipped with a 75 mm L/24 low velocity gun, using the same pedestal gun mount employed on the StuG III. Nicknamed "Stummel" ("stump"). In 1944, a revised modular gun mount was introduced to facilitate production that also incorporated a coaxial MG42. This gun mount was also used to create the Sd.Kfz. 250/8 variant.
-Sd.Kfz. 251/10 - Schützenpanzerwagen (3.7 cm PaK). Equipped with a 37 mm Pak 36 anti-tank gun mount. Issued to platoon leaders as a fire support vehicle.
-Sd.Kfz. 251/22 - 7.5 cm PaK40 L/46 auf Mittlerer Schützenpanzerwagen. Fitted with a 75 mm PaK 40 anti-tank gun.
Posto je Vrabac spomenuo da su na osnovu ovoga radili nesto novo, i posto smo mi na nekoj drugoj temi spomenuli Stug III, ja samo predpostavljma da je resenje Sd. Kfz. 251/9:
http://www.youtube.com/watch?v=NdMvMaQRe6g
Koje je napravljeno 1942. i polugusenicar je. To sto ih je bilo samo 6 se uklapa jer je 6 broj topova koji ide u bateriju. Posto su Britanksi tenkovi mahom bili sa tankim oklopom KwK 37 75 mm L/24 se cini da je dovoljno dobar na napravi solidnu stetu. http://en.wikipedia.org/wiki/7.5_cm_KwK_37 Isto se uklapa da je trebalo vremena da se inditifikuje je je topovska cev kratka i vozilo se tesko razlikuje od obicnog pesadijskog transportera http://en.wikipedia.org/wiki/Sd.Kfz._251 .
Mada sve je ovo samo moja predpostavka.


offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Vojo ta vikipedija je malo klimava za mnoge forumaše garatnujem ti, ali sasvim sam siguran da znaš očemu pričam i po sebi samom.
Recimo to navođenje o ugradnji haubice 105 i jurišne haubice 150 je suštinski pogrešno.
Osa je bila možda PRVA STVARNO SAVREMENA SAMOHOTKA KLASIČNE ARTILJERIJE, dakle gađala je pre svega posredno, posredno kao prava artiljerija.
Taj model sa jurišnom haubicom 150 mm, dakle oruđem za neposrednu ili poluposrednu vatru pre svega, za razliku od Ose koja je proizvođena masovno, je bila vrlo retka zverka i za razliku od navedenog na WIki SVIH 12 komada je zavvršilo u Severnoj Africi, i realtivno loše su su se pokazali za razliku od Ose, koja je bila uspešna.

SdKfz 132 se uobičjeno ne naziva Marder II, jer se Marderom II naziva SdKfz 131 i zanimljivo je da su im šasije bile veoma različite, naime 131 je koristio standrdnu šasiju uobičajenu na tenkovima tipa II, dok je 132 bila na *egzotičnoj* verziji tanka II Ausf. D sa unikatnim hodnim delom tipa Kristi, kojom nisu bili zadovoljni pa su je prvu iskoristili za ovakve skalamerije.

JAS IZVINJAVAM KOLEKTIVU DA SAM NAPRAVIO STRAŠNU GREŠKU, NAIME 21.JANUAR 42. I TI DOGAĐAJI SU JOŠ UVEK U OKVIRU DRUGE BITKE ZA TOBRUK A NE TREĆE TJ. FINALNE.
Ali pošto je to specifičan način pristupa temi, vrlo redak u literaturi pretpostavljam da niko nije ni primetio, mea culpa ....

Lepo nam ide, tu smo negde.

Oruže za koje pitam JESTE IMALO RUSKI TOP, bilo je na poluguseničaru PETOTONCU i imalo je ime kao RIMSKA BOGINJA LOVA, pandan grčkoj Artemidi.

Proizvedeo ih je UKUPNO 9 ali su u Drugoj bitci za Tobruk u poslednjoj fazi stgle da učestvuju samo 6.

Jeste da je broj ekstremno mali ali ova oruđa spadaju u rekordere II sv. rata po broju izbačenih protivničih sredstava, u sam vrh rekordera ako ne i rekordere same. Na žalost dokumenti o tome su ili nenapisani ili izgubljeni u većini slučajeva a naravno da nisu mogli tokom tog vremena ni istražiti punu istinu po tačnim ciframa, ali imamo svedočenja sa obe strane i razvoj situacije itd....

offline
  • Pridružio: 14 Avg 2011
  • Poruke: 6590

Neverovatno, kada sam upisao tvoj puni opis u Google nasao sam ovaj sajt:

http://weaponsandwarfare.com/?mu003d201304&paged=229

Citat:Diana
dfsdsfedesf

ytdjytjyjt

7.62cm FK36(r) auf Panzerjager Selbstfahrlafette Zugkraftwagen 5t (Sd Kfz 6)

Surprisingly enough, the SdKfz 6 was modified only slightly during its service career. Most were produced as standard tractors with seating for the artillery detachment that could be covered by a canvas tilt, but there were also three weapon-carrier variants. The first was the 7.5-cm Slf L/40.8 and never really got past the prototype stage; it was an attempt to produce a mobile 7.5-cm (2.95-in) gun for use with cavalry units, and at least three prototypes were produced between 1934 and 1935. The type was never placed in production, but at least one was captured during the fighting in North Africa. Then there was the model known as the ‘Diana’ or 7.62-cm Pak 36(r) auf Panzerjäger Slf Zugkraftwagen 5t, an attempt to mount captured Soviet 76.2-mm (3-in) guns in a high armoured superstructure built onto the rear of an SdKfz 6. This superstructure was open and rather high and the gun was placed on the vehicle complete with its wheels and attenuated trails. The gun was the Soviet Model 1936 which was used as a dual anti-tank/field gun. Only nine were produced and again one was captured in North Africa by the Allies. The third SdKfz 6 weapon-carrier was the SdKfz 6/2, which mounted a 3.7-cm (1.456-in) Flak 36 anti-aircraft gun on an open platform behind the driver’s position; the sides folded down to act as a working platform for the gun crew. The first of these variants was produced during 1937 and most of them went to the Luftwaffe. They had a crew of seven and were widely used.

During the initial phases of operation Barbarossa, the Germans captured huge numbers of the Russian 76.2mm M1936 field gun. Designated 7.62cm FK36(r) or FK296(r) by the Germans, it was issued in large numbers to Panzerjager detachments, unmodified and using Russian ammunition. In late 1941, an attempt was made to self-propel this heavy anti-tank gun, by mounting it in an armoured box on the rear of a five ton semi-track. Nine such conversions were sent to Africa.

Served with the 605th Panzerjagerabteilung in North Africa. Six guns were delivered in January, and three in February 1942. They were prominent in the battle of Gazala in May/June 1942.

The Germans started with Panzerjager Is, 47mm Czech guns on Pz I chassis.

These equipped the self-propelled gun companies in the 605th Panzerjager. In late 1941 through to May 1942 a total of 9 “Dianas” were supplied. These were captured Russian 76.2 guns mounted on an Sdkfz 6 half-track, with a thin armoured box enclosing the chassis. There were a very small number of experimental Self-Propelled 75mm Panzerjagers but these mostly broke down. From around May 1942 a small number of Marder IIIs were brought into the desert. This was the version with a Russian 76.2mm gun on a Panzer 38t chassis. These increased in numbers.

By Alamein, there were probably Marder IIIs, the remaining Diana’s were captured after the battle so possibly 1 or 2 were around.

ytdjyjtdyjtyjt

605th PzJgr Abt and in theory a Platoon of 3 went to each of the 3 companies (officially it was supposed to be 1 coy of Dianas and 2 coys of PzJgr Ib’s). The Companies were originally 1 HQ Pz.I and 3 Platoons of 3 PzJgr Ib each, but by Gazala only about 18-20 of the PzJgrs remained and none of the Pz.I’s. As the Diana’s arrived they reinforced each company in turn, although 1 source suggested they did end up consolidated in a single company. By 2nd Alamein there were still about 6 Dianas and 12 PzJgr Ib’s operational.

Note that the Diana was not like the Marder III, it had a standard Russian 76.2mm field Gun installed, not the modified/rebored one that fired PaK40 type ammo at a higher velocity… it’s fire power was therefore about the same as (or a little better than) the US 75mm in the Grant…

Chassis Nos.: 3001-3617 9 converted in late 1941

Crew: 5

Engine: Maybach HL54TUKRM

Weight (tons): 10.5

Gearbox: 4 x 2 forward, 1 x 2 reverse

Length (metres): 6.33

Width (metres): 2.26

Speed (km/hr): 50

Height (metres): 2.98

Range (km): 317

Armament: One 7.62cm FK36 (r) L/51.5

Traverse: 30° left 30° right (hand)

Ammunition: 7.62cm pzgr 39, pzgr 40, Spgr 39







E Vrabac ala si ga bio zabiberio.


offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Čif taman sam malo menjao kad ga ti uraklji... Nastavi !

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1409 korisnika na forumu :: 59 registrovanih, 4 sakrivenih i 1346 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, amaterSRB, Apok, Atomski čoban, Batinas, bojank, Boris90, Brana01, darkangel, DeerHunter, Dežurni pod palubom, Djokislav, dmdr, Dorcolac, drimer, Duh sa sekirom, Georgius, HogarStrashni, ikan, Ilija Cvorovic, Insan, kinez88, Klecaviks, kokodakalo, Kruger, Krvava Devetka, Kubovac, kunktator, Litostroton, LUDI, Luka Blažević, Lukaaa, Lutvo_Redzepagic, milenko crazy north, mkukoleca, MrNo, nebkv, Nemanja.M, nemkea71, Neretva, oganj123, oldtimer, opt1, robert1979, royst33, ruger357, sap, sasa87, slonic_tonic, Srle993, stegonosa, StepskiVuk, suton, vathra, VJ, vukdra, yufighter, Zimbabwe, zlaya011