|
КОПИРАНО СА UNDERGROUND ФОРУМА
Disanje,
se trenira uopštenim aerobnim treningom i specifičnim, nalik na Yoga trening disanjem na odbojavanje. Smisao ovog postupka je da se srce umiri na što manji broj otkucaja kako bi se postigla mirna nišanska tačka na meti. Nakon sticanja minimalne kondicije najobičnijim vježbama razgibavanja i zagrijavanja. Potrebno je smiriti puls i duboko, stomačno disati do sticanja osješaja kontrole pulsa. Svaki udisaj treba razložiti na dio plitkog udisanja i onda dodati onaj dio «stomačnog» udaha koji je potreban kao «rezerva» vazduha prilikom gađanja.
U naprednoh fazi ovih vježbi strijelac koncentracijom » smiruje» rad srca i osjeća razmake u otkucajima. Nakon samo par dana vježbe strijelac ulazi u koncentraciju i može da sluša rad srca i obrati pažnju na pauze. Odmah na početku slijedi malo iznenađenje, srce počinje «da sluša» i kuca sporije. Ovo zezanje sa srcem ne treba da traje duže od desetak sekundi a to je sasvim dovoljno da se krene vježbati pritiskivanje na okidač ili vježba prstom «na prazno», potežući bilo šta osim FAP-a jer je nemoguće potegnuti kamion jednim prstom čak iako je u pitanju Kung Fu.
Smisao ove vježbe je da se «uđe» u ritam pauza koje se koriste za blago pojačavanje pritiska na okidač oružja. Jeste drugari, strijelci gađaju pritiskom na okidač u pauzama između dva otkucaja srca. Da biste izbjegli frustracije i napotrebna nerviranja nemojte piti kafu, razne amfetamine, efedrine i psihostimulanse, nemojte piti Red Bull, i čvakalice koje dižu. Nemojte se drogirati !!! Prije gađanja, a pogotovo prije takmičenja potrebno je dobro odspavati, izležavati se a posebno je dobro ručkati neku laganiju klopicu ili čak maznuti malo neke omiljene čorbice za onaj fini osjećaj u trrrbi! Može čak i pivce za živce! Uglavnom ne treba žderati i krkati neposredno prije gađanja.
Pravi takmičari a pogotovo pametolozi koji «znaju sve» imaju provjerene i jedinstvene recepte, ali ........ sve je to trte mrte. Vježbama disanja u kojem se isjeckano udiše na nos aktiviraju se receptori kiseonika i mozak će uskoro početi da se brčka u višku neophodnog O2 što će dovesti do blage opijenosti. Disanje treba mentalno kontrolisati i «voditi» kiseonik do svih tačaka u tijelu. Ko ovo ne shvata neka radi napamet a ostalo će da «naiđe»! Osjećaj opuštenosti ne treba ali i ne smije da pređe u vrtoglavicu, tada se vraćamo na « slušanje srca» i krećemo sa vježbom pritiskanja okidača.
Nišanjenje.
Ovde ću prvo da kažem ponešto o tijelu strijelca i njegovoj muskulaturi. Naduveni i napumpani Rambo mišić je ovde isto kao što je cjepanica u zlatari. Mišići moraju da budu utrenirani ali meki i opušteni bez drhatvica, nervoze i «toliko muževne» drvenosti. Ne zezam bildere ali ovo nije taj sport gdje se traži nauljena kvrgica. Znači strogo opušten i prokrvljen mišić koji je prvo zagrijan, odmoren i «ocijeđen» od krvi. Kada dođu nove hranljiuve tvari u njega on se prepusti i preda kao beba na majčinim grudima. Masažice su poželjne i korisne, znači ništa Pera Kvgić ništa Petar Čelik.
Vjerujem da svi znamo da se nišan i mušica poravnavaju u podnožje crnog kruga mete pa to nećemo značajno opisivati ali ćemo reći da oružje mora da bude u strogo vertikalnom položaju, udobno i sigurno smješteno u ruke strijelca. Da bi se ovo postiglo krenućemo od njegovog veličanstva gospodina Stava. Glavni posao za gađanje je dobar stav a to se radi ovako, po stajanju na vatrenu liniju treba primaknuti laktove što više uz tijelo. Riječ je o gađanju puškom da nebi bilo čudnih pogleda. Lijevi lakat bi trebao biti skoro vertikalan i nabijen uz pupak, šaka skupljena i udobno namještena da može dugo vremena bez zamora držati pušku. One fore na dva tri prsta i rastegnutim dlanom odmah zajebite za sva vremena. Nekad se desi da mi na takmičenje dođu nabijeđeni lovci , ubice, snajperisti i što je najgore ljutiti strijelci kojima taj dan «nikako da krene». E to je to, znaju znanje i nedaju da im se išta kaže, praaavi bandoglavci. Desna ruka takođe treba da što je moguće udobnije pada niz tijelo.
Kada udobno smjestite pušku zažmirite i postavite tijelo u položaj u kojem je moguće dugo i udobno , a što je najbitnije bez utezanja u lijevo ili desno dugo i identično držati oružje. Kada se oružje umiri a tijelo udobno namjesti u STAV progledaj i uoči gdje puška sama gađa. E to je forica koja se plaća dukatima. Poslije toga se samo pomjeri vanjska noga (desna za dešnjake a lijeva z levoruke) za dva ti centimetra i to polako da se ispravi i ova mala greška u određivanju pravca. Znači torzo se ne pomjera a meta se ne traži nišanom nego dupetom. Iz stava se ne izlazi do završetka gadjanja. Krug mete koji je udaljen u nišani koji su blizo , ne mogu da se vide istom oštrinom. Zbog ovog je potrebno da se nišanio ogare šibicom a najbolje brezovom bijelom korom koja gori poput benzina i ostavlja gusti, fini i tanki sloj čađi na nišanu i mušici oružja. Uvijek, ali uvijek jer je ovo pravilo kojeg se moramo pridržavati , izoštri se nišan a meta može da bude u blagoj sjeni. Oko nije savršen optički uređaj i zato mu moramo pomoći tako što gledamo nišane i dovedemo oružje na podnožje crnog kruga mete.
Okidanje.
Da ne pravimo bajku od gađanja pucaćemo kao Dok Holidej i samo ćemo se kreveljiti na sva prdenja okolo, za gađanje je potrebna odlučnost i opasan izgled kockara natrulih pluća. Za one koji se sa ovim ne slažu postoji alternativa.
U opisanoj radnji zauzimanja stav je sve opisano do mometnta okidanja. Prst na okidaču mora da obezbjedi pravolinijski i horizontalan hod , glatko i pez sprega u lijevo ili desno. Ruka, odnosno šaka treba da stoji duboko i što je moguće niže u kundaku ili rukohvatu ako se gađa pištoljem. Prije okidanja, potrebmo je naći težište prsta tako što ćemo par puta jako i naglo pritisnuti okidač, ukoliko se oružje trza ulijevo, prst treba malo uzvući a ukoliko se oružje trzne desno onda okidač treba pritiskati dublje ili čak člankom prsta. Kažiprst kojim se gađa ne smije da smrdi na bijeli luk....... ma šalim se ljudi, ne smije da dodiruje oružje ni jednom jedinom tačkom. Sve kontakte mimo okidača treba eliminsati položajem šake koja obuhvata kundak. Isto vrijedi i za pištolj.
Potezanje okidača se uklapa u lekciju o disanju. Prva tri do četiri udisaja se dišu udah 100% izdah 100% a potom udah 100% izdah oko 60% i zadrži se dah. Sada dolazi do izražaja trening disanja i sluša se srce, između otkucaja se blago pojačava sticak i to u momentu kada je nišan najbliži idealnom mjestu u podnožju kruga. Oružje treba lagano spuštati ili podizati do nišanske tačke i ne rastezati mnogo sa okidanjem. Kada se nađe nišanska tačka trebalo bi okinuti nekih 5-7 sekundi po zaustavljanju disanja. Preugo nišanjenje vodi kazamoru i do gubitka kiseonika a samim tim u dekoncentraciju i promašaje. Ukoliko dođe do zamora, odmah treba prekinuti pauzu disanja i «isprati «pluća svježim vazduhom. Postupak pdoizanja oružja na rame i spuštanja na metu treba ponoviti. Sve ovo opisano ulazi u forimiranje optimalnog ritma gađanja a samim tim i do ulaženja u rutinu svih ovih radnji. Prekidanje ritma ili navijački ispadi u streljaštvu su krajnje neprimjereni i nepoželjni.
Okidanje je dio procesa gađanja koji je kruna rada na disanju i nišanjenju. Nemoguće je od strijelca napraviti stegu za testiranje oružja koja drži oružje. Čovjek je živ, diše i trepće tako da ne nemoguiće da se fiksira kao kip i čeka kada će prst da potegne. Zbog toga postoje vježbe okidanja «na bijelo» kada se ne kontrolišu pogodci nego se samo puca u prazana papit radi trenitanja pravog momenta kada se vrši lagano pritiskanje u kontinuiotetu a ne na trzaj ili u komadu. Kažu da je najbolji poogodak «kada te iznenadi» ovo je tačno ali samo ako se radi o vrhunskom strijelcu koji je snagom stiska držao mehanizam za zapinjanje na mjestu i nije mu dao da se vrati po popuštanju pritiska. Ovakav način okidanja ne nategao zapinjaču na samo koju stotinku do otpuštanja opruge i u momontu poravnanja mušice ona je okinula na vrlo mali dodatni pritisak.
Poznajem varalice koji su znali da manipulišu zapinjačom a i ja sam jedn od takvih.
Ima tu milion cakica ali ću ovaj put strelcim koji gađaju pištoljem reći da svi majstori kriju kojom snagom stežu pištolj. Reći ću samo, dok sam kilavo držao pucaljku na preporuku svih šampiona, nisam uspio ništa. Jedne zgode sam prišao da čestitam prvom koji je na moje zaprepaštenje stegao moju ruku kao medvjed. Primjenio sam ovo iskustvo i naredne
godine on je čestitao meni a ja sam mu rekao.........; « hvala» h ehehe heee!
Poželjne osobine i vladanje na strelištu mi zovemo streljačka disciplina. Prije svega , stijelac ne smije da se ponaša kao navijač na bodenju bikova nego se strogo mora držati pravila dobrog vladanja. Jedna od treniranih stvari je da nikada ne gledate tuđe mete niti da na bilo koji način komentarišete ni pogodke ni promašaje na takmičenjima i treninzima. Gađanje ima svoj teoretski i praktični dio. Teoretski dio je filozofija, psihologija strelčevog mentalnog profila i teorija tehnike gađanja a ostalo je na licu mjesta na pojedinačnim uvježbavanjima pojednih radnji pod nadzorom trenera. Streljaštvo nije fudbal da se oduševljava publika kada se postigne pogodak ili da se čuje buha huka i e eeeekanje ako se promaši.
|
