Unutar izraelske ratne mornarice postoji specijalna jedinica pomorskih komandosa èiji su pripadnici poznati pod nadimkom Šišmiši. Oni su pripadnici specijalne jedinice Shayetet 13, zadužene za specijalne operacije izraelske RM.
Izraelske obrambene snage IDF (Israel Defence Force) i posebice njezine specijalne snage u mnogoèemu se razlikuju od mnogih zapadnih istovrsnih jedinica. Ta razlika je nastala ponajprije zbog uvjeta i okruženja u kojemu je nastala židovska država i u doslovno ratnom stanju u kojemu ta država živi gotovo od svog nastanka pa do današnjeg dana. Od 1948. kad je službeno nastala, država Izrael prošla je kroz burna razdoblja i nekoliko ratova koji su bili direktna posljedica britanske kolonijalne politike na tom dijelu Bliskog istoka.
Takvo nesigurno okruženje nagnalao je Izrael da stvori jedne od najboljih oružanih snaga na svijetu. Služba u izraelskim IDF-u obavezna je za sve izraelske državljane i traje 36 mjeseci za muškarce, odnosno 18-21 mjesec za žene.
Najveæi dio vojnih obveznika svoju vojnu obvezu služi u jednoj od triju grana IDF-a (KoV, RM i RZ) a ostali su ukljuèeni u snage policije, izraelske graniène straže (MAGEV), opstoj sigurnosnoj službi (SHABACH) te u vojno-obavještajnoj službi MOSSAD. Naravno, dio vojnih obveznika svoju službu obavlja služeæi u specijalnim jedinicama koje su organizirane u sklopu svih triju grana IDF-a.
Brojnost specijalnih jedinica, njihova vrhunska obuèenost, status i ugled koji uživaju u najširim segmentima izraelskog društva upravo fascinira.
Istorija jedinice - prvo razdoblje
Specijalna jedinica Shayetet 13, poznata i pod nazivom Flotila 13 ili jednostavno S13, ulazi u uski krug od dvije-tri najbolje izraelske specijalne jedinice. U sam vrh piramide nastale, na osnovi zahtjeva koje njezini pripadnici moraju ispuniti, težini obuke, lepezi njihovih sposobnosti pripadaju i Sayeret Matkal (Jedinica 262) - specijalna jedinica pod direktnom ingerencijom GS IDF-a Yamam pod upravom sigurnosne službe Shabach te Sayeret Shaldag - specijalna jedinica izraelskog RV.
Specijalna jedinica Shayetet 13 ima korijene u vremenu neposredno nakon završetka II. svjetskog rata. Svjetske sile pobjednice meðu sobom su podijelili poraženu Njemaèku i uèvrstile se u svojim interesnim sferama. U skladu s takvom politikom, neokolonijalni gospodar Bliskog istoka i nadalje je ostala Velika Britanija. Tokom rata podruèje Palestine bilo je od posebne strateške važnosti za Britaniju u oèuvanju Sueskog kanala i njegove posljednje obrane u Egiptu.
Od poèetka 1933., odnosno od dolaska nacista na vlast u Njemaèkoj, dio njemaèkih Židova (koji su imali tu sreæu) uspjeli su emigrirati u Ameriku, ostale europske zemlje i u Palestinu. Bojeæi se velikog priliva izbjeglica u to podruèje (zbog moguænosti ubacivanja njemaèkih špijuna i diverzanata) britanske vojne vlasti nastojale su ogranièiti, èak i prekinuti dotok ljudi. Palestinski Židovi su kao odgovor na takvo stanje poèeli "švercati" svoje sunarodnjake pokraj britanskih kontrolnih taèaka. U tome su bili prilièno uspješni.
Izbijanjem II. svjetskog rata britanska SOE prepoznala je važnost tog udaljenog kutka Sredozemnog bazena za opstanak Britanskog Imperija. Prepoznala je i vještine kojima su se Palestinski Židovi koristili u krijumèarenju svojih sunarodnjaka i zakljuèili da bi bilo pametno iskoristiti te vještine za svoje ciljeve. Britanska vojska poèela je regrutirati i obuèavati dotadašnje "švercere i krijumèare" i ukljuèivati ih u svoje vojne i poluvojne formacije. Na taj naèin je oformljena prva grupa od 40 židovskih ronilaca-diverzanata koji su djelovali pod britanskom komandom.
Bila je to zapravo jezgra iz koje je stvorena Hagana - židovska tajna vojna organizacija koja se borila za stvaranje samostalne države. U sklopu takve organizacije nastali su tokom 1941. prvi tzv. Pal´Mach odnosno "udarni vodovi". Uspješno provedene operacije protiv talijanskih snaga nametnule su potrebu oformljavanja veæih snaga koje æe ukljuèivati i ogranièene vazduhoplovne sposobnosti. Oformljeni su Pal´yam, odnosno "pomorske cete" koje su u sklopu britanskih snaga djelovale do kraja rata.
Od 1943. ratna sreæa se na sjevernoafrièkom bojištu okrenula u saveznièku, odnosno britansku korist. Saveznièko iskrcavanje u sjevernoj Africi rezultiralo je totalnim raspadom talijanske vojske i porazom Rommelovog ekspedicijskog afrièkog korpusa. Kad je rat na afrièkom kontinentu bio završen, naglo je popustio britanski interes za jedinice sastavljene od židovskih diverzanata. No, Hagana je nastavila s poluilegalnim životom i radom. Po završetku rata ponovno je velik broj židovskih izbjeglica krenuo prema Palestini gdje im je bila obeæana država. Zaokupljene ponajprije oèuvanjem i konsolidiranjem svog raspadajuæeg imperija poslije rata, britanske vlasti su nakon izvjesnog vremena ponovno zabranile dolazak židovskih naseljenika u Palestinu.
Opet je oživjelo krijumèarenje ljudi. Britanske vlasti su nastojale po svaku cijenu zaustaviti dotok ljudi, pa su njihove pomorske snage na moru presretale brodove i na njima pronaðen "ljudski tovar" deportirali u posebno oformljen logor na Cipru. U jednom trenutku u deportacijskom logoru na Cipru nalazilo se gotovo 30 000 Židova. Hagana je odluèila da je vrijeme za oružanu akciju protiv britanskih jedinica.
Ponovno su aktivirane jedinice Pal´yam koje su se prvi put borile za nacionalne interese. U prvom prepadu još uvijek neformalnih izraelskih snaga (koje su obuèili i ustrojili Britanci) koji je isplanirao Yitzak Sadeh, dvojica pomorskih diverzanata digla su u zrak u luci Jaffa dva britanska patrolna broda. Bio je to tek prvi u velikom nizu uspjeha koje su pripadnici Hagane, odnosno Pal´yama postigli protiv britanskih interesa. Poèetkom 1945. u sklopu Pal´yama osnovana je posebna diverzantska grupa pod imenom Haoulia, namijenjena iskljuèivo pomorskim diverzantskim djelovanjima. Bio je to zaèetak jedinice koju danas znamo pod imenom Shayetet 13. Nakon izvrsno izvedene akcije u 1946., u samo jednoj noæi židovski pomorski diverzanti uništili su 13 mostova što je uzrokovalo velike probleme britanskim vojnim vlastima. Akcije Hagane nisu bile ogranièene na teritorij Palestine. Napadali su britanske vojne instalacije na Cipru, u talijanskim lukama i drugdje sve do osnivanja države Izrael u 1948.
Drugo razdoblje
Nakon proglašenja židovske države Izrael više nije bilo potrebe za postojanjem tajnih vojnih formacija, pa su Hagana i ostali židovski pokreti otpora zajedno sa svojim vojnim jedinicama ukomponirani u novoosnovane Obrambene snage. Tako je i jedinica Haoulia prešla u nadležnost i organizacijski okvir izraelske ratne mornarice (IRM). Pod tim imenom je djelovala još godinu dana, kad je promijenila službeni naziv u Shayetet 13 (Flotila 13). Od 1950. pa do današnjeg dana sjedište te jedinice je u pomorskoj bazi IRM Atlit u blizini Haife. Od 1951. jedinica je otpoèela realizaciju programa obuèavanja i izmjene iskustava s drugim pomorskim jedinicama sliènog tipa: ponajprije s francuskim Commando Hubert i britanskim Special Boat Service (SAS). U isto vrijeme IRM osnovala je još jednu specijalnu jedinicu, tzv. Defanzivnu ronilaèku jedinicu (Jedinica 707).
Unatoè intezivnoj obuci koju su njezini pripadnici prolazili i borbama u Šestodnevnom ratu, jedinica Shayetet 13 nije se proslavila. Ipak, bilo je mnogo više razoèaranja i neuspjeha nego uspješnih akcija. Operacije koje je poduzimala jedinica završavale su velikim gubicima. Uzroka je bilo mnogo: od vojnièke nediscipline, želje za samoisticanjem, nepridržavanja dogovorenih planova i zapovijedi, profesionalne arogancije i neuvažavanju tuðih iskustava - naroèito onih koje su stekle druge specijalne jedinice unutar IDF-a. Ugled jedinice je toliko bio srozan da su pripadnici drugih specijalnih jedinica zbijali grube šale na njihov raèun. Unatoè reakcijama iz vrhova IDF-a rivalitet izmeðu najbolje izraelske specijalne jedinice Sayeret Matkal (Jedinica 262) i Shayetet 13 i nadalje se pogoršavalo, što se odrazilo na neuspjeh odreðenih operacija. Osim toga, jaèale su i negativne tenzije izmeðu mornarièkih specijalnih jedinica Shayetet 13 i Jedinice 707. Takvo loše ozraèje bilo je krivac za odreðene neuspjehe i tijekom Yom Kippurskog rata 1973. Glavni stab IDF-a bio je primoran spašavati situaciju. Kao prvi potez došlo je 1975. do ujedinjavanja dviju mornarièkih specijalnih jedinica, pri èemu je Jedinica 707 u potpunosti involvirana u S13.
Novo poglavlje u istoriji jedinice nastupilo je 1979. kad je komandantom Shayetet 13 postao Amy Ayalon. Ayalon je prije toga službovao nekoliko godina u drugim jedinicama i komandama unutar IRM i nije bio ukljuèen u klanovske sukobe. Glavni stab ga je poslao jednostavno da "poèisti kuæu i stvari dovede u red". Pošto je primio novu dužnost, Ayalon je proveo potunu reorganizaciju te mornarièke specijalne jedinice u svim segmentima njezinog postojanja i djelovanja: selekciji kandidata, ulaznim procedurama, vježbovnim postupcima, borbenoj uptrebi, opremi i naoružanju, unutrašnjem redu i disciplini.
Posebnu pozornost Ayalon je posvetio poveæanju suradnje i zajednièkih vježbi s ostalim IDF-ovim specijalnim jedinicama, od kojih se takoðer moglo mnogo nauèiti. Ponovno je obnovljena i osnažena i meðunarodna vojna suradnja na tom polju.
Iz procesa reorganizacije jedinica je izašla organizacijski i brojèano jaèa nego, s jasnim ciljevima i planovima obuke svojih visokomotiviranih i ponosnih pripadnika. Postala je jednostavno jaèa, bolje utrenirana i borbeno spremnija. Proces reorganizacije jedinice Shayetet 13 nije bio ni brz ni jednostavan. Nakon višegodišnjeg truda i zalaganja jedinica je u nekoliko godina upornog uvježbavana po najstrožim kriterijima ponovno zauzela svoje mjesto na vrhu što joj priznaje i vrh IDF-a i izraelske države.
Najbolji dokaz takvoj tvrdnji su borbene akcije i uspjesi koje je jedinica postigla u posljednjih 25 godina sudjelujuæi u gotovo svim oružanim sukobima koje je Izrael vodio sa svojim arapskim susjedima. Velik je broj prikrivenih akcija koje su njezini pripadnici izvršili na podruèjima pod muslimanskim nadzorom i Libanona. Uspjesi postignuti uz minimalan broj vlastitih žrtava (ili èak bez njih) pridonijeli su širokoj popularnosti i visokom ugledu koji Shayetet 13 ima meðu izraelskim graðanima.
Današnja formacija i zadaci
Prema današnjoj formaciji Shayetet 13 ima strukturu samostalnog bataljona, podijeljene na tri jurišne cete koje su u izraelskoj vojnoj terminologiji nazivaju Palga. Svaka Palga je specijalizirana za posebne zadatke prema sljedeæoj shemi:
- Jurišna Palga (Haposhtim)
U sastavu te cete nalaze se najbolji vojnici-specijalisti iz sastava Shayetet 13. Organizirani su u snajperske, desantne i protuteroristièke vodove. Poput najbolje izraelske specijalne jedinice Sayeret Matkal i Shayetet 13 u svom organskom sastavu ima AT vod službenog naziva T4, a koji zapravo predstavlja udarnu oštricu jurišne Palge, a posebno u rješavanju pomorskih talaèkih situacija.
- Ronilaèka Palga (Hat´zolelim)
Zadaci te cete su izvoðenje podvodnih akcija kao što je hidrografski nadzor (nadzor i pregled plaža i obala izabranih za iskrcaj snaga) te ofanzivno podvodno djelovanje protiv neprijateljskih luka, brodova, podmornica, ronilica, diverzanata i ostalih instalacija. Ronilaèka ceta vrlo èesto djeluje kao suport jurišnoj ceti osiguravajuæi joj desantni prostor i okolni akvatorij.
- Površinska Palga
Specijalizirana je za iznenadna površinska borbena djelovanja i prepade na plovila i obalne ciljeve uz upotrebu svojih brzih jurišnih èamaca tipa Zaharon, Snunit, Moulit i Morena te za suradnju i združeno borbeno djelovanje s površinskim brodovima i podmornicama IRM. Mogla bi se još nazvati i transportnom jer èesto ima zadaæu druge cete brzo i tajno prebaciti u podruèje operacija.
Po brojèanom sastavu najveæa je jurišna ceta. Odmah za njom je ronilaèka, a najmanja je površinska ceta. Sve tri suraðuju vrlo blisko, podupiruæi jedna drugu tokom izvoðenja zajednièke misije.
Selekcija
Proces selekcije novih pripadnika specijalnih jedinica IDF-a zapoèinje procesom vojne indoktrinacije dok se izraelski tinejdžeri i buduæi komandosi nalaze još u srednjoj školi. Upravo tu leži kljuèni faktor izraelskog specifiènog pristupa stvaranju i poštivanju svojih specijalnih jedinica. U veæini drugih svjetskih specijalnih jedinica u proces selekcije mogu se ukljuèiti samo oni kandidati koji su prošli temeljni stepen klasiène pješadijske obuke.
U izraelskom sluèaju za ulazak u specijalne jedinice nije potrebno imati vojno iskustvo niti je obvezujuæe prethodno odslužiti vojni rok u IDF-u. Èak štoviše, praksa je pokazala da ukoliko pripadnik IDF-a u prvim mjesecima službe nije uspio uæi u sastav specijalnih jedinica, to vjerojatno više neæe ostvariti.
Nadalje, praksa gotovo svih specijalnih jedinica u svijetu je da svoje pripadnike regrutiraju iz redova regularnih vojnika, a zatim postupno obuèavaju i usavršavaju u jedinicama "nižeg rejtinga", koji tokom obuke i borbenih kurseva kvalitetno prerastaju odreðene nivoe sve dok šaèica ponajboljih ne postane pripadnicima najelitnijih jedinica. Izraelska praksa je potpuno suprotna. Mladiæi koji su prošli rigorozan program selekcije, ukljuèeni su od prvog dana u najelitnije jedinice u kojima se ne obavlja samo dugotrajna obuka nego i odgoj pripadnika u duhu najveæih vrijednosti izraelske države. Izraelski koncept funkcionira na naèelu da se izabrani kandidati koji nisu u stanju svladati obuku i zadovoljiti kriterije za pripadnika jedinice prebacuju u sastav manje zahtjevnih specijalnih jedinica, ili èak u druge postrojbe IDF-a. Prema izraelskim podacima dosad je zabilježeno samo nekoliko usamljenih sluèajeva kad su iznimno sposobni pojedinci uspjeli prijeæi iz regularnih jedinica IDF-a i uspeti se u vojnièkoj i organizacijskoj strukturi specijalnih jedinica do komandnih položaja u Shayetet 13.
Svake godine, pošto izraelski mladiæi završe srednju školu zapoèinje proces odabira kandidata koji su se prijavili za ulazak u Shayetet 13. Nekoliko stotina kandidata, koliko ih se u prosjeku prijavi, podvrgavaju se zahtjevnom tretmanu i programu selekcije koji je poznat kao Gibush. Uobièajeno trajanje Gibusha je pet dana, a fokusiran je na provjeru motorièkih sposobnosti, fizièke spreme i psihološke izdržljivosti. Naroèita paznja posveæuju se vrednovanju rezultata koje ti mladi ljudi postižu u uvjetima fizièke iscrpljenosti, konstantne izloženosti naporima, nedostatku sna, odnosno kontinuiranom stanju fizièkog i psihièkog pritiska.
Sastavni dio selekcijske faze su i pismeni ispiti i razgovori s psiholozima i oficirima jedinice koji se uobièajeno obavljaju na kraju ove faze. Od nekoliko stotina kandidata u selekcijskoj fazi, fizièki dio Gibush programa uspijeva u prosjeku proæi tek njih 50 do 100. Nakon obavljenih psiholoških ispitivanje tek 20 do 25 dobije zeleno svjetlo za "prolaz" i ulaze u Shayetet 13. Tek tada za njih poèinje mukotrpan proces obuèavanja koji æe u trajati iduæih 21 mjesec.
Program obuke
Nakon ulaska u jedinicu vojnici se pridružuju pješaèkim jedinicama IDF-a gdje za njih poèinje posebno koncipirani proces obuke poznat kao Masul program. To je zasigurno najstroži fizièko-struèno-mentalni program koji se provodi u IDF-u. Tek kad proðu sve njegove faze, novaci u jedinici stjeèu pravo na svojim uniformama istaknuti službeni znak jedinice (šišmišova krila s maèem i štitom). Tek tada dobivaju dopuštenje ucesca u borbenim aktivnostima. Dvadesetjednomjeseèno razdoblje obuke podijeljeno je po fazama:
- Èetiri mjeseca osnovne pesadijske obuke u vojnoj bazi Mitkan Adam u kojoj specijalne jedinice IDF-a imaju svoje vježbovne kapacitete.
- Dva i pol mjeseca napredne pješadijske obuke koja se provodi u sklopu IDF-ove oficirske škole (Bislash) u južnom Izraelu u pustinji Negev.
- Tri sedmice napredne padobranske obuke u kojoj se pripadnici obuèavaju za izvoðenje HALO (high alitude - low open) i HAHO (high alitude - high open) padobranskih skokova. Ova obuka se provodi u padobranskoj školi (a.k.a Mara) smještenoj u blizini vazduhoplovne baze Tel Nof.
Te tri faze predstavljaju relativno lakši stepen obuke i uobièajeno je ga uspješno prolaze gotovo svi kandidati. Sadržaj tih faza u regularnim jedinicama IDF-a predstavlja zapravo visok stepen u održavanju temeljnih i nadogradnji novih sposobnosti i borbenih vještina pješadijskih brigada. Po završetku padobranskog kursa, novaci S13 vraæaju se u maticnu bazu - pomorsku bazu Atlit. Tamo prvi puta zadužuju komplet licnog naoružanja, od amerièke jurišne puške M16 do ruskog AK-47 Kalašnjikova. Od tog trenutka zapoèinje drugi dio obuke u kojem moraju zadovoljiti najrigoroznije standarde.
Drugi stepen obuke obuhvaæa sljedeæe faze:
- Pripremna ili Hamachin faza
Traje sedam mjeseci, a u to vrijeme otpada najveæi broj novaka. Statistika pokazuje da najveæi broj kandidata koji ne mogu zadovoljiti postavljene kriterije otpada tek nakon dva mjeseca od poèetka te faze. Obuhvaæa kurseve ronjenja i podvodne borbene metode. Uvježbavaju se osnovni elementi ratovanja na vodi, osposobljavanje za uptrebu svih vrsta plovila, plivaèki trening na dugaèkim stazama,marsevi i diverzantske vještine.
U tu fazu je ukljuèen i šestosedmicni AT kurs - tri sedmice u AT školi IDF-a i daljnje tri sedmice na terenu s matiènom jedinicom.
-Osnovni borbeni ronilacki kurs
Ova faza traje mjesec dana. Tokom nje vojnici uèe elemente borbenog ronjenja, kako preživjeti u hladnoj vodi, ronjenje i podvodnu orijentaciju u mraku ili u potpuno zamuæenoj vodi, metode preživljavanja u okolnostima iznenadnih podvodnih opasnosti kao što su odroni podvodnih masiva, nekontrolirani izron ili poveæavanje pritiska. Svi zaroni u ovoj fazi obavljaju se u parovima (po dva operativca) radi sigurnosti i lakšeg svladavanja postavljenih zadataka.
- Napredni borbeni ronilacki kurs
Tokom tog kursa vojnici uèe napredne ronilaèke tehnike (uptreba ronilaèkih aparata sa zatvorenim ciklusom disanja), podvodne rušilaèke tehnike, pa provode dugotrajnu obuku u adaptaciji na sredstva koja služe za prevoženje pomorskih diverzanata na neprijateljski teritorij (more - kopno operacije). U taj dio programa ukljuèeno je njihovo iskrcavanje iz ronilica, podmornica, èamaca, površinskih ratnih brodova i ubacivanje u neprijateljski akvatorij korištenjem HALO/HAHO dnevnih i noænih padobranskih skokova iz helikoptera i zrakoplova. Faza je specifièna i po tome što se u njoj kombiniraju sve tri glavne grupe steèenih znanja i vještina (zemlja-zrak-voda) u provoðenju kombiniranih AT operacija na površinskim plovilima, naftnim platformama i obalnim instalacijama.
U sredini te faze komandne strukture Shayeteta 13 po dotad postignutih rezultata usmjeruju novake u jednu od triju specijaliziranih Palgi: jurišnu, ronilaèku ili površinsku. Nekoliko najboljih novaka ukljuèuju se u jurišnu Palgu. Oni sa srednjom osposobljenošæu (naravno po S13 standardima) ulaze u sastav ronilaèke Palge. Veæina onih najslabije rangiranih ukljuèuje se u površinsku Palgu. Pritom se mora istaknuti da se radi se o mladim, visoko motiviranim ljudima približno iste dobi od 18 do 21 godine, s istim ili vrlo sliènim vojnickim "backgroundom". Zbog toga postignuti rezultati nisu dramatièno razlièiti, ali su mjerljivi. Izraelska iskustva potvrðuju poveæanje motiviranosti kod novaka koji su svjesni da æe male razlike odluèivati o njihovu rangu unutar jedinice. Kriteriji ocjenjivanja su oštri pa su i razlike minimalne. U sluèaju slabije rangiranog novaka još uvijek se radi o vrhunski obuèenom specijalcu.
Izraelske obrambene snage IDF (Israel Defence Force) i posebice njezine specijalne snage u mnogoèemu se razlikuju od mnogih zapadnih istovrsnih jedinica. Ta razlika je nastala ponajprije zbog uvjeta i okruženja u kojemu je nastala židovska država i u doslovno ratnom stanju u kojemu ta država živi gotovo od svog nastanka pa do današnjeg dana. Od 1948. kad je službeno nastala, država Izrael prošla je kroz burna razdoblja i nekoliko ratova koji su bili direktna posljedica britanske kolonijalne politike na tom dijelu Bliskog istoka.
Takvo nesigurno okruženje nagnalao je Izrael da stvori jedne od najboljih oružanih snaga na svijetu. Služba u izraelskim IDF-u obavezna je za sve izraelske državljane i traje 36 mjeseci za muškarce, odnosno 18-21 mjesec za žene.
Najveæi dio vojnih obveznika svoju vojnu obvezu služi u jednoj od triju grana IDF-a (KoV, RM i RZ) a ostali su ukljuèeni u snage policije, izraelske graniène straže (MAGEV), opstoj sigurnosnoj službi (SHABACH) te u vojno-obavještajnoj službi MOSSAD. Naravno, dio vojnih obveznika svoju službu obavlja služeæi u specijalnim jedinicama koje su organizirane u sklopu svih triju grana IDF-a.
Brojnost specijalnih jedinica, njihova vrhunska obuèenost, status i ugled koji uživaju u najširim segmentima izraelskog društva upravo fascinira.
Nakon podjele prema uspješnosti u svladavanju dotadašnje obuke, novaci nastavljaju obuku i fokusiraju se na specijalizaciju u svojim cetama. Specifiènost izraelske metode obuke u Shayetet 13 je da se svi novaci koji su u nekoliko završnih mjeseci uspjeli proæi osnovni ronilaèki borbeni kurs s ocjenom prosjeèan, a koji u jednom trenutku poželele odustati zbog "nedostatka morala", za vrijeme trajanja naprednog borbenog ronilaèkog kursa ne iskljuèuju se iz jedinice. Izraelci su došli do zakljuèka da bi to bilo gluplo i neekonomièno rješenje, jer su ti ljudi proveli veæ više od godinu i po na obuci. Oni se, ukoliko to žele (a takvih je 99,99 %), automatski upuæuju u ronilaèku i površinsku cetu. Kako se radi se o vrhunski vojnicima koji iz nekog razloga ne mogu svladati naprednu ronilaèku borbenu obuku, bilo bi ih šteta izgubiti. Èesto se u daljnjem toku obuke takvi pojedinci sami prisile da svladaju i tu posljednju prepreku. Nakon uspješno završenog ciklusa od 21 mjeseca zahtjevne obuke, novaci Shayetet 13 dobivaju svoj teško zasluženi znak jedinice - šišmiša.
Naoružanje
Standardno licno naoružanje vojnika u izraelskim specijalnim jedinicama je modificirana amerièka jurišna puška tipa M 16 CAR 15, vrlo èesto u kombinaciji s M203 bacaèem granata. Rezultat je to velike reorganizacije u specijalnim jedinicama nakon što je 1974. u akciji Mahalot specijalna jedinica Sayeret Matkal doživjela fijasko. Zbog poèinjenih grešaka i propusta (koji su ukljuèivali i primijenjeno oružje) GS IDF-a zabranio je upotrebu sovjetskog (ruskog) oružja u specijalnim jedinicamaa. Osim u jednoj - Shayetet 13.
Ruski AK-47 godinama je bio jedina jurišna puška koje su koristili operativci pomorskih komandosa. Nakon opsežnog programa terenskog ispitivanja i usporeðivanja taktièkih znaèajki razlièitih pušaka kao što su AK-47, IMI Galil AR, FN FAL , M14 i M16 u Shayetet 13 su došli do zakljuèka da su najpouzdanije domaæa jurišna puška IMI Galil 5,56 mm AR i AK- 47. Njihova pouzdanost se dokazala u surovim uslovima korištenja pod vodom, u slanoj vodi i pjeskovitoj sredini. Osim kriterija pouzdanosti, operativci jedinice Shayetet 13 imali su još jedan važan razlog za upotrebu sovjetskog oružja. Najveæi dio svojih dosadašnjih operacija jedinica je obavljala u dubini neprijateljskog teritorija. Buduæi da su te operacije bile prikrivenog tipa, izraelski operativci morali su se izgledom stopiti s lokalnim stanovništvom: odjeæom, poznavanjem jezika, naglaskom, navikama i odabirom oružja. Operativcima jedinice Shayetet 13 to obièno daje nekoliko životno važnih sekundi prednosti, dok protivnik ne otkrije je li pred njim prijatelj ili neprijatelj.
U posljednjih 20 godina AK-47 je postala pravi mit u jedinici pomorskih komandosa, pa je i danas prvo oružje koju mladi novaci u jedinici zadužuju. Ipak, vrijeme i tehnièka inferiornost te puške i ostale opreme koja se uz nju koristi u odnosu na današnje slièno moderno oružje zapadnog porijkla doveli su do toga da se AK-47 koristi samo u operacijama koje ukljuèuju ronilaèke aktivnosti. Glavno oružje postala je modificirana amerièka puška M16 CAR 15 koja je znatno lakša, svestranija i preciznija. Drugi razlog zbog kojeg su se u Shayetet 13 odluèili za tu pušku je što koristi istu municiju (5,56 mm) kao i laki mitraljez IMI Negev, takoðer u naoružanju jedinice. Izraelske specijalne jedinice koriste (posebice u padobranskim akcijama) posebniumodel tog mitraljeza sa skraæenom cijevi na samo 330 mm.
Arsenal klasiènog vatrenog naoružanja koje rabe pomorski komandosi iz jedinice Shayetet 13 je raznolik i u njemu se nalaze:
- Mini IMI 9 mm MICRO UZI za koju je posebno razvijen prigušivaè tipa Sionics, a omiljeno je oružje za akcije u kojima je predviðeno ronjenje i plivanje jer je lagan i ostavlja dosta slobode kad su obje ruke potrebne za neke "pipave" radnje.
- Micro MAR Galil 5,56 – modificirani model jurišne puške Galil s reduciranom duljinom cijevi na 195 mm.
- M16 CAR 15 Commando – posebni model poznate jurišne puške namijenjen specijalnim jedinicama. Odlikuje se skraæenom cijevi na 292,1 mm.
- Pištolj Sig Sauer P226 i CZ 99 compact G.
Arsenal naoružanja dopunjavaju razlièite vrste hladnog oružja, ruènih granata, podvodnih oružja i posebno dizajniranih i oružja kao što je tzv. Corner Shot 40 (opremljeno videokamerom namijenjeno pucanju "iza ugla" i eliminaciju ciljeva bez izlaganja strijelca opasnosti).
Odreðene vrste i tipovi vatrenog oružja nametnuli su se pomalo kao klasika za sve specijalne jedinice svijeta. Izraelske specijalne jedinice, pa tako i Shayetet 13, imaju i u tom segmentu nekih specifiènosti. Naime, Izrael je jedina država zapadne provencijencije èije specijalne jedinice ne koriste ništa iz njemaèkog Heckler & Koch arsenala, pa tako ni HK MP5 posebno dizajniranu pušku za specijalne jedinice. Razlog je ponajprije politièki, a ne financijski ili tehnièki.
Ostale specifiènosti jedinice Shayetet 13
Tokom posljednjih 20 godina jedinica Shayetet 13 obavila je prema izraelskim podacima preko 1000 razlièitih zadataka i sigurno je jedna od jedinica s najveæim borbenim iskustvom unutar IDF-a. Njihove operacije su uglavnom obavijene tajnom, jer Izraelci smatraju da je šutnja o njima njihov najbolji saveznik. Meðu akcijama s kojih je skinuta oznaka tajnosti treba nabrojiti:
- Operaciju potapanja egipatskih minolovaca u egipatskoj pomorskoj bazi u Aleksandriji u 1967.
- Operaciju Escort u 1969. - potapanje egipatskih raketnih èamaca u pomorskoj bazi Ras-Sadat.
- Operaciju Raviv takoðe u 1969. - potapanje egipatskih desantnih brodova koji su prevozili tenkove u luci Ras-Soder na Sinaju.
- Operaciju zauzimanja i uništenja egipatskih vojnih instalacija na strateški važnom Zelenom otoku u južnom ulazu Sueskog kanala.
- Operaciju Aviv Neurim, poznata i kao Proljeæe mladosti, u kojoj su 1973. zajedno s operativcima Mossada u Bejrutu otkriveni, locirani i ubijeni organizatori i najveæi dio izvršitelja pokolja izraelskih sportaša na Olimpijadi u Minhenu 1972.
- Operaciju uništenja egipatskih raketnih èamaca 1973. u Yom Kippurskom ratu, što je omoguæilo IDF i mornarici samo dan kasnije desantiranje oklopnih i pješaèkih snaga na egipatski teritorij. Operativci iz Shayetet 13 proveli su pojedinaèno i preko 20 sati u vodi.
- Intezivnu ukljuèenost jedinice u borbene aktivnosti tokom prve i druge palestinske Intifade.
- Ucesce u svim borbenim aktivnostima u južnom Libanonu, pojasu Gaze i Zapadne obale.
- Zarobljavanje trgovaèkih brodova Santorini, Karin A i Abu Yusuf koji su 2002. prevozili oružje za potrebe palestinskih boraca.
- Aktivno ucesce u borbama protiv jedinica Hezbolaha, Hamasa, Brigada Al-Akse i ostalih palestinskih snaga u južnom Libanonu tokom ljetnog rata 2006.
Koliko je teška i zahtjevna ali i iznimno opasna obuka kroz koju prolaze pripadnici pomorskih komandosa iz Shayetet 13 može se pojmiti iz jednog od rijetkih intervjua koje je izraelskim novinarima 2004. dao tadašnji komandant jedinice, poznat samo pod kodnim imenom Danny. On je potvrdio podatak da je u razdoblju od 1989. do 2004. jedinica imala 9 poginulih u borbenim akcijama, a èak 20 smrtnih sluèajeva tokom uvježbavanja borbenih postupaka i obuke.
U najveæem dijelu ostalih izraelskih specijalnih jedinica pripadnici ostaju na dužnosti 3 godine, a onda se upuæuju na manje zahtjevne dužnosti u regularnim jedinicama IDF-a. Manji broj takvih specijalaca prebacuje se u sastav rezervnih snaga IDF-a, ali najbolji od njih služe u rezervnom sastavu LRRP (Long Range Reconnaissance Patrol) odnosno izvidjackoj patroli za dubinsko izviðanje terena u sastavu rezervnih pješaèkih brigada. U dvijema najboljim izraelskim specijalnim jedinicama Sayeret Matkalu i Shayetet 13 to nije praksa.
Osim što je njihova obveza služenja u svojim jedinicama duza od ostalih (za 6 mjeseci u Sayeret Matkalu i èak 18 mjeseci u Shayetet 13), njihovi pripadnici mogu nakon prvog "normalnog" roka službe u jedinici potpisati i drugi "profesionalni" ugovor. Priliku za to dobiva tek manji broj vrhunskih pripadnika, a ostali koji to žele ostaju u rezervnim snagama jedinice.
Još jedna od specifiènosti koje njeguje ova jedinica je kolektivni brifing i analiza poslije svake vježbe i borbene akcije. Na takvoj kolektivnoj seansi svaki od pripadnika bez obzira na èin i položaj u vojnièkoj hijerarhiji otvoreno govori o svom pogledu na obavljeni zadatak, o njenim dobrim stranama i propustima, kako tuðim tako i svojim. Jedina su izraelska jedinica takvog tipa koja u svom sastavu nema psihologa.
Ono što Shayetet 13 predstavlja za IDF i izraelsku državu, što je pridonijelo ugledu jedne od najboljih specijalnih jedinica na svijetu, možda se najbolje ogleda u jednoj reèenici komandanta Danniya u veæ spomenutom intervjuu: "Zašto je Shayetet 13 vjerovatno jedna od najboljih jedinica svoje vrste? Jednostavno zato što mi možemo obaviti sve ono što i druge jedinice - ali velika veæina drugih ne može obaviti ono što mi možemo!"
