Bespilotne letelice- 2013 godina dronova

Bespilotne letelice- 2013 godina dronova

offline
  • Pridružio: 22 Nov 2012
  • Poruke: 4

Na svom blogu, pukovnik u penziji i nekadašnji vojni novinar postavio je tekst: 2013. godina dronova
Adresa bloga:http://nikolaos1946.wordpress.com/2014/01/08/2013-godina-dronova/

2013 godina dronova
Objavljeno pod: AKTUELNOSTI, NOVOSTI, POGLEDI, ZANIMLJIVOSTI — Ostavite komentar
8. januar 2014.

PROTEKLU GODINU OBELEŽILO „ZUJANJE”

Kad prave statistike o protekloj 2013. godini, mnogi izdavači i publiciste sačinjavaju liste događaja i zbivanja koja su „preokrenula svet”, među kojima apsolutno na prvom mestu vodi slučaj Snouden i program „prizma”, odnosno sadržaji o američkom obaveštajacu koji je obelodanio program totalnog monitoringa interneta i prikupljanja svih vrsta komunikacija i sadržaja koji kolaju svetskom mrežom. Ipak, mnogi analitičari beže od političkih, ekonomskih i drugih aktuelnih tema jer su najčešće korištene u dnevno-političke i druge svrhe i namenjene su tzv. spinovanju čitalaca.

AirMule bespilotna letelica za evakuaciju

Bespilotna letelica za transportni prevoz „leteća mula” (AirMULE), broj jedan na godišnjoj listi dronova

Po urednicima glasila „Gizmag” (internet bloga), 2013. godine, najveću popularnost među brojnim čitaocima, nose zbivanjima na nebeskim visinama, odnosno teme o „zujanju u vazduhu” (Dejvid Szondi, 2013: The year of the drone, December 29, 2013). Naime, bespilotne letelice ili dronovi, popularno nazvane i „zujalice”, najviše su objavljivani sadržaji u stručnim i specijalizovanim časopisima, a isto tako i u mejnstrim literaturi (onoj koja kreira svetsko mišljenje o aktuelnim temama).

Ponekad dronove nazivaju i „trutovi”, posebno one naoružane sa raketama, koje koristi CIA (američka Centralna obaveštajna agencija) za likvidaciju militantnih terorističkih čelnika, od Al Kaide, preko Hakani mreže do drugih u Avganistanu, Iraku, Pakistanu, Egiptu , Sudanu i drugim zemljama.

Bespilotna naoružana letelica tipa Predator

„Predator”, najkontroverznija naoružana bespilotna letelica odgovorna za smrt više hiljada ljudi

Zbog toga što poseduju brojne prednosti u odnosu na druge letelice, „trutovi”, kojima za poletanje nije potrebna velika pista, a pošto nemaju posadu mogu u odnosu na svoju veličinu, da ponesu više tereta, pogodni su za korišćenje u poljoprivredi, istraživanjima i nadgledanju poslova transporta nafte, uključujući i kontrolu naftovoda i plinovoda. Čak ih, u zapadnim razvijenim zemljama, koriste i agenti za nekretnine. Kad je reč o našim uslovima, gradska komunalna služba Novog Sada nabavila je malu kvadrokoptersku letelicu za otkrivanje i zaprašivanje legla komaraca.

Savremeni deda mraz - Santa Claus Fleet

Savremeni Deda mraz iz američkog „Amazona”



Nedavno je, krajem 2013. godine, objavljeno da male „zujalice” dostavljaju božične pakete koje su kupci platili preko interneta, a nazvane su „leteći božić bata”. Kompanija „Amazon” (Amazon’s CEO) organizovala je i dostavu naručenih artikala u roku 30 minuta tim malim letećim transporterima. Inače, već je ustaljeno korišćenje malih bespilotnih letelica, posebno onih sa vertikalnim poletanjem, u filmskoj i industriji zabave, u službama obezbeđenja, osmatranja i nadzora objekata pod posebnim režimom obezbeđenja, zaštićenih teritorija, poligona za testiranje, policijskih i vojnih vežbališta. Prošle, godine i na Sajmu informatičke i bezbednosne opreme u Beogradu iSEC 2013, predstavljena su dva modela bespilotnih kvadrokopterskih letelica za osmatračko – fotografske usluge. Često se ova vrsta letelica koristi i za snimanje na venčanjima, svadbama, krštenjima, pa su novine već počele da objavljuju oglase za iznajmljivanje te vrste usluga.

Pametna tehnologija i primena

Sve to zasnovano je na ubrzanom tehnološkom napretku, a posebno od industrije (malih) električnih motora, preko elektronskih komponenti koje se koriste za upravljanje, do informatičke nauke, koja je pametnim (smart) tehnologijama omogućila lako i jednostavno daljinsko upravljanje tim vrstama letelica. Dakle, protekla decenija bila je godina u kojoj je ta vrsta tehnologije zaista postala deo svakodnevnice.

Ono što su autori spomenutog bloga „Gizmag” stavili na prvo mesto kao posebnost je poletanje bespilotne letelice sa podmornice. Naravno, za poznavaoce te vrste problematike, to i nije neka posebna novost, s obzirom na to da planovi američkog Pentagona, odnosno Agencije za odbrambene unapređene projekte i istraživanja DARPA, predviđaju, da se u narednoj deceniji, razvije više podmornica bez ljudske posade. Svaka od njih, imaće bar jednu bespilotnu letelicu sa vertikalnim uzletanjem, za prikupljanje obaveštajnih podataka, izviđanje, navođenje projektila na ciljeve i osmatranje, ISTAR (Intelligence, surveillance, target acquisition, and reconnaissance).

All-electric experimental Fuel Cell Unmanned Aerial System (XFC)

Najatraktivnija primena bespilotne letelice – lansiranje sa podmornice

Izraelska industrija za vojne potrebe, odnosno kompanija „Taktička Robotika”, predstavila je, pred kraj 2013. godine prototip „leteće mule” (AirMule), odnosno bespilotni transporter sa vertikalnim uzletanjen i sletanjem VTOL (Vertical Takeoff and Landing). Kompanija „Amazon”, takođe protekle godine, predstavila je prvi trgovačko-dostavni octokopter, nazvan „amazonov prvi vazdušni dostavni servis” (Amazon Prime Air Service).

Bespilotne letelice često se spominju u vestima sa kontroverznim događajima, kao što je njihovo korišćenje u borbi protiv međunarodnog terorizma, odnosno za uništavanje terorističkih infrastruktura u Avganistanu, Iraku, Severnom Pakistanu, Sudanu, Egiptu i drugde. Kontraoverzan je i program likvidiranja čelnika Al Kaide i drugih militantnih terorističkih organizacija. Međutim, ove letelice koriste se i za nadzor ljudi u javnom i društvenom životu. Sve više njih opremljeno je da prati protok sadržaja u svetskoj mreži, preko sveprisutne waj-faj (Wi-Fi) tehnologije.

Lansiranje iz podmornice

Kao istorijski datum ostaće zabeležen i 5. decembar 2013. godine, kada je prvi dron lansiran iz jurišne podmornice na nuklearni pogon, klase „proviđenje” (USS Providence SSN 719), u sastavu Centra pomorske divizije za podvodno ratovanje – Nevport (NUVC-NPT), koja je plutala pod vodom. Naime, američka Mornarička istraživačka laboratorija NRL (US Naval Research Laboratory) eksperimentisala je sa „bespilotnim sistemom na električni pogon” XFC (eXperimental Fuel Cell Unmanned Aerial System). Rezultat eksperimenta je bio veoma povoljan, s obzirom na to da dron ispaljen bez modifikacije plovila, izašao na površinu i odatle se vinuo u vazduh.

Princip dejstva bespilotnom naoružanom letelicom sa podmornice, ispod vode

Princip dejstva naoružanog drona ispaljenog sa podmornice pod vodom

Ova vrsta bespilotne letelice razvijena je za manje od šest godina, i ima sve karakteristike savremenih stelt letelica. Prva novina kod ovog projekta je što letelicu pogoni električni motor, sa pogonom na gorivne ćelije. To omogućavaju autonomni let više od šest sati. Ovakav dron je relativno jeftin, leti na maloj visini te je, zbog svoje stelt konstrukcije, neprimetan kako za radare tako i druge osmatračke sisteme. U sebi nosi uređaje za obaveštajno praćenje i prisluškivanje (ISR), a može se i iskoristiti kao sistem za navođenje torpeda ili raketa na ploveće protivničke objekte, ili za njihovo ozračavanje laserskim nišanskim snopom. U razvoju je i bespilotna letelica koja bi imala i eksplozivnu bojnu glavu. Kontejner sa bespilotnom letelicom XFC izbacuje se iz podmornice, kroz torpednu cev. Koristi se „More Robin” sistem za izbacivanje, što je u prazan kanister za lansiranja krstareće rakete „tomahavk” (TLC). U taj kanister se stavlja bespilotna letelica. On ima sposobnost da stabilizira krstareću raketu u vodi. On takođe omogućava zauzmanje položaja pogodnog za vertikalno ispaljivanje. Kad je bespilotna letelica iznad površine i postigne operativnu brzinu i visinu, razvija svoja krila za horizontalni let. Inače krila te bespilotne letelice se sklapaju dok je u transportnom položaju, odnosno u kontejneru iz kog se lansira.

U ovom slučaju bespilotna letelica je korišćena da bi se osmotrila okolina podmornice, ustanovio stepen opasnosti od napada i dobili podaci za procenu borbene situacije (situacionu svest – Situational awareness). Testiranje i primenu realizuje Centar za komandne pomorske mornaričke sisteme u Atlantiku, na Bahamima u bazi Andros AUTEC (Naval Sea Sistems Command Atlantik podvodne Centar, Andros, Bahami).

XFC bespilotna letelica lansirana sa podmornice 6 Dec 2013

XFC bespilotna letelica lansirana sa podmornice 6. dec embra 2013. godine – njena krila su u kontejneru sklopljena I razvijaju se tek pošto izađe na površinu



Poseban tim je radio na preuređivanju kontejnera za izbacivanje kratereće rakete (Sea Robin, Oceaneering International Inc, Hanover), gorivne ćelija razvila je korporacija Protonex Technology Corp., iz Sautboroa, a Odeljenje za odbrambene autonomne sisteme (TEMPALT) i mornarička struktura za podršku testiranja i demonstraciju NUVC-NPT.

U budućnosti, američki vojni stratezi predviđaju flotu od više podvodnih vozila bez posade (UUVs) u kojima mogu da se rasporedi više manjih bespilotnih letelica za globalno izviđanje i povećanje napadnih sposobnosti ratne mornarice SAD. Demonstracije UAV-XFC i lansiranje sa podmornice jedan je od prvih koraka ka tom cilju.

Humana primena

Sve više je saopštenja u kojima se ističe da upotreba bespilotnih letelica doprinosi zaštiti ili čak spasavanju života. Primer su akcije u procenjivanju opasnosti od uragana u mnogim zemljama, od požara, ali i slučaj od maja 2013. godine, kada je kvadrokopter korišten u Kanadi, u akciji spasavanju čoveka od smrzavanja. Naime, 9. maja , u Sasktunu (pokrajina Saskačevan) Kanadska kraljevska konjička policija, RCMP (Royal Canadian Mounted Police) dobila je obaveštenje da se, u obližnjem selu, prevrnulo putničko vozilo. Poslat je odmah vazduhoplovni helikopter-ambulanta u pomoć.

Naravno, u to vreme u Kanadi su poprilično niske temperature. Vozilo je pronađeno ali vozač, koji je neprimereno odeven za niske temperature i izgubio svoje cipele u nesreći, nije bio u blizini. Helikopter nije mogao da uoči nesrećnog vozača, pa je zahtevano da se ekipi za potragu pošalje kuadrokopter Dragonflajer X4–S, sa dalekometnom infracrvenom (FLIR) kamerom. Pomoću te letelice vozač, koji je lutao po bespuću pokrenuta je potraga. Povoljna okolnost da je vozač uputio hitan poziv za pomoć sa svog mobilnog telefona, omogućila je da se pomoću GPS signala utvrdi njegova tačna pozicija.

Nađen je udaljen nešto više od 3 km od prevrnutog votila. Kamera na kvadrokopteru je veoma lako utvrdila toplotni odziv vozača i omogućila da ekipa za potragu nađe onesveštenog vozača, kome je pretila opasnost da se smrzne.

Leteća Mula

Pres služba kompanije „Taktička robotika” (Tactical Robotics Ltd.), iz Izraela, objavila je 18. decembra 2013. godine da je njena filijala „Urban aeronautika” (Urban Aeronautics, Ltd.) završila poslednju fazu testiranja „bespilotne vazdušne mule” u laboratorijskim uslovima. I to je, kako kažu vojni analitičari i stručnjaci, prekretnica u razvoju bespilotnih transportnih vazduhoplova. Naime, to je prvo bespilotno vozilo, izuzev helikoptera, namenjeno za transport. Informacije radi, DARPA je učestvovala, sa kompanijom „Boston dajnamiks”, u razvoju kopnenog robotskog četvoronožnog transportnog vozila tipa MULE , kasnije preimenovano u projekat LS3 (Legged Squad Support System). Kompaniju „Boston dinamiks” krajem 2013. godine kupila je čuvena informatičko-tehnološka firma „Gugle” (Google).

„Vazdušna mula” (AirMule) je, malo poveća, bespilotna letelica sa vertikalnim poletanjem i sletanjem, tzv. VTOL (vertical take-off and landing). Tokom 2013. godine završeni su potpuno automatski testovi letelice, proverena je pouzdanost sistema za poletanje i sletanje u različitim uslovima, posebno u urbanim sredinama. Teška skoro jednu tonu, letelica je jedinstvena u odnosu na postojeće vazduhoplove koji poleću i sleću na VTOL principu i nema izložene rotore. Poletno-sletni motori su ugrađeni u telo letelice, osim dva rotora za manevrisanje i pogon po pravcu koji se nalaze iznad izduvnih rešetku na zadnjem delu vazduhoplova. VTOL pogon omogućava da ova letelica može da se kreće u vazdušnom prostoru koji je zabranjen za bilo koju drugu vrstu aviona, da sleće i uzleće u naseljenom mestu, sa proplanaka i pogodnih padina u planinama.

AirMule year-drone-1

Letelica „leteća mula” može da prevozi teret, ranjenike I drugu opremu u vazdušnom prostoru gde je zabranjeno letenje

Visinu iznad tla kontrolišu i održavaju dva laserska visinomera, a naredni model će imati „pojačane” kontrole razdaljine od letelice do tla pomoću radarskog visinomera za let u prašnjavim uslovima. Točna pozicija se održava kroz objedinjavanje podataka na računaru koji koristi i GPS signal, inercione žiroskope i optički sistem koji markira objekte na terenu. Računar pomoću senzora stvara matricu terena prema kojoj prikazuje položaj vozila u prostornoj dimenziji. Nosivost do 640 kg, i potencijalnu maksimalnu brzinu od 180 km/h, omogućuju unutrašnje lopatice rotora u telu letelice, dok rotori na zadnjem kraju (kontruktori kažu „na leđima”) omogućavaju da leti u tesnim ili uskim prostorima, između zgrada ili drveća, gde bi otvorena lopatice mogle da zakače zgradu, drvo ili čak povrede ljude.

Ovu, poveću bespilotnu letelicu, pokreće jedan turbolift motor tipa „turbomeka arijel” (Turbomeca Arriel) 1×1 koji može da proizvede 559kV potisne snage. Pogonska snaga se preko osovine i niza menjača prenosi na prednji i zadnji rotor, kao i bočne pogonske rotore. Lopatice ispod i iznad su omeđene bočnim prstenom i proizvode čiste bočne sile za manevrisanje u gradskim ulicama, planinskom ili pošumljenom terenu. Potrošnja goriva je 150 kg po satu, u zavisnosti od njegove brzine, koristan teret za jednočasnu misiju će biti oko 400 kg.


Program MULE

Iako pojam MULE asocira na prenosnu životinju (mazgu, mulu) koja se koristi u planinskim i drugim jedinicama koje dejstvuju na teže prohodnom terenu, to je skraćenica za „Višenamenska upotrebljiva saobraćajna sredstva za logistiku i opremu” (Multifunction Utility/Logistics and Equipment Vehicle). Reč je, pre svega, o robotskim vozilima (bez vozača) kojima se upravlja sa daljine. Takva vozila upotrebljiva su za prevoz opreme, municije, goriva, rezervnih delova i druge logističke zadatke.

Letelica koristi tehnologiju nazvanu „fancraft”, odnosno princip usmerenog potiska vazduha ventilatorskim propelerima (modified ducted-fan). Ova tehnologija se razvija već više od pola veka i vodeća je ideja za konstrukciju vazdušnog džipa . Pored toga vozilo ima jasno definisan akustični potpis (određen nivo jačine ili pritiska zvuka u dBA) koji beleži mikrofona kalibrisan da ne dozvoli povećanje u odnosu na standardne helikoptere ili druge letelice sa vertikalnim poletanjem i sletanjem.

Amazon oktokopter

Vojni i civilni stručnjaci za male bespilotne letelice su strpljivo očekivali trenutak kada će savremena tehnologija materijala omogućiti da kvadrokopteri podignu više nego sopstvenu težinu. Nakon što su brojni modeli omogućili da nose teret od 2-3 kilograma, odmah su na njih stavljene kamere i brojni minijaturni senzori. Korišteni su u brojne svrhe, ali je vreme letenja bilo ograničeno kapacitetom punjivih baterija na dvadesetak minuta.

Kraj 2013. godine doneo je multikoptere (Multirotor E-Volo sa osam elisa) koji mogu da podignu u vazduh čak i čoveka teškog do 70-80 kg.

Amazon oktokopter sa pošiljkom

„Amazon” osmoelisni dostavljač pošiljki

Uvidevši da takva tehnologija ima komercijalni potencijal, kompanija „Amazon”, zamislila je da višeelisnim letelicama isporučuju brojne narudžbine, na terasu ili ravan krov kuće. Počeli su sa dostavom brze hrane, stigli do defibrilatora za medicinske ustanove. Ova kompanija još očekuje dozvolu nadležnih organa da može raširiti ponudu. Princip se zasniva na naručivanju preko interneta ili mobilnim telefonom. Isporuka do 60 minita. Izuzetno povoljan projekat koji omogućuje izbegavanje saobraćajnih gužvi, korišćenje dostavljača sa motorima, brzim vozilima ili malim uličnim transporterima (kedi vozilima). Sve to pojednostavljuje troškove dostave, ali zahteva dobro uigrane operatere i vrhunsku tehnologiju za komunikacije i upravljanje bespilotnim letelicama. Dakle, želite li da iznenadite prijatelje još toplim kobasicama, picom ili kolenicama u sosu sa pomfrijem? Tehnologija je razvijena. Verujemo da nije daleko vreme i kad će se to uskoro pojaviti i kod nas. I da neće biti komplikacija s propisima i zakonima. Naime, u Americi problem predstavlja Federalna avio-administracija FAA (Federal Aviation Administration), koja treba da odobri načine na koji će ovaj servis funkcionisati u velikim gradovima, te da reši problem frekvencije za upravljanje letelicama. Sve dozvole za rad u SAD kompanija amazon očekuje do 2016. godine.

Za sada servis „amazonovog oktokoptera” može uspešno da nosi terete do 2,3 kg, u malim plastičnim kontejnerima, pričvršćenim spojlerom za šasiju letelice. Maksimalno rastojanje doleta je 16 km od jedne centra za upravljanje. U početku će ovaj sistem koristiti ograničen broj klijenata. U početku taj servis dobio je dozvolu da radi na Arktiku.

Skaj Džek

Još kada je prvi kvadrokopter „papagaj” (Parrot) predstavljen a sajmu informatičkih tehnologija CEBIT, 2011. godine u Hanoveru, izazvao je posebnu pažnju. Tom, malom bespilotnom letelicom, sa četiri elise, moglo se upravljati pomoću ajfona ili ajpoda (iPhone, iPod Touch), tableta i mobilnog telefona sa operativnim sistemom Android. Za mlade ljude i ljubitelje avio-maketarstva to je bila glavna atrakcija.

„SkajDžek” (SkyJack) je napravljen od „papagaja” AR.Drone 2.0. Reč je o pomalo kontroverznom, čak bi se reklo opasnom projektu. Naime, ovaj „papagaj” je opremljen sa minijaturnim uređajem „malina Pi” (Raspberri Pi), što je, u stvari, minijaturni potpuno programiran kopjuter (PC) koji koristi besplatni open source Linux operativni sistem. Može da se uključi u svaki TV, ima mogućnost 3D grafike, vezu sa internetom i, uz malo mašte, lako će se pretvoriti u personalizovanog robota.

Lets-Hijack-Drones-SkyJack-2

„Skaj Džek” (SkyJack), napravljen od prvobitnog „papagaja” (Parrot), predstavljenog još 2011. godine na sajmu CEBIT, namenjen je lovu na druge dronove

Uređaj na „papagaju” (kompjuter) poseduje dva USB porta, slot za SD karticu, eternet konkeciju i mikročip u sredini, i sve to osposobljeno za punjenje univerzalnim USB mobilnim punjačem. Čemu služi ovakva naprava? Namena joj je da preotima kontrolu nad drugim „trutovima”. Naime, haker Sami Kamkar je preuredio „papagaja” AR.Drone 2.0, postavio USB konektor, ugradio baterije i dva bežična adaptera. Softver za upravljanje ovim uređajem ugradio je učip i time dobio letelicu „pirata”. Tako ovaj dron može da traga za bežičnim komandnim signalima drugih bespilotnih letelica, zamenjuje ih, a zatim ih pretvara u „kontrolisane trutove”, koji potom izvršavaju komande koje operater prosleđuje preko SkajDžeka.

S obzirom na to da se bespilotne letelice koriste, kako u civilnoj, komercijalnoj, tako i u policijskoj, vojnoj ili nekoj drugoj upotrebi, možemo zamisliti kakav nered u ovim uslugama bi mogao da unese SkajDžek. I to nije jedini projekat te vrste. Kompanija „Kratos” ponudila je svetskoj javnosti tzv. ubice dronova, laserski pretraživač koji je proizveden u nemačkoj kompaniji „Rainmetal”. On prati senzorske signale bespilotnih letelica, detektuje položaj na osnovu proračuna usmerenosti tih signala i ispaljuje snop usmerene energije koji treba da onesposobi elektronske sisteme u dronu. Za razliku od balističkog oružja, snop je širokog zahvata i pogađa letelicu bez obzira koliko se ona brzo kretala i kakve god manevre izbegavanja izvodila. U 2014. godini više mornarica svetskih sila namerava da taj sistem postavi na svoje brodove.Laser za uništavanje dronova

Na mnogim brodovima sve više se postavljaju laserski uređaji za odbranu od naoružanih bespilotnih letelica

Kakve će sve ideje i mogućnosti biti iskorištene ukoliko se ova tehnologija unapredi, ukoliko njome počnu da se koriste kriminalci ili neke druge strukture. Sa tom tehnologijom, protivnik već ima oružje kojim će zaustaviti borbenog drona na nekom tajnom zadatku i usmeriti ga kamo on poželi, u zavisnosti od goriva i letnih mogućnosti.

Možemo pretpostaviti kako će se osećati američki vojnici ukoliko talibanski ili neki drugi pobunjenici, školovani na Zapadu počnu da koriste ovu tehnologiju. Ili, mladi ljudi, sa drugim idejno-političko-ideološkim pogledima, školovani u savremenim naučno-istraživačkim institucijama, počnu da otimaju ili preusmeravaju policijske dronove koji nadziru nerede u gradovima… Varijanti upotrebe ima zaista mnogo. Već je poznato da se ruskim Skajgraberom (SkyGrabber) mogu skidati slike sa američkih bespilotnih letelica. Takođe je poznat ruski sistem „avtobaza”, koji može da omogući preuzimanje komandi nad protivničkim naoružanim ili izviđačkim bespilotnim letelicama. Tim sistemom je jedan američki RQ-170 „sentinel” spušten na tlo, unutar Irana, 220 km od granice.

Pošto je ta informatička tehnologija već nekoliko generacija usavršavana, moguće je pretpostaviti da postoje (tajni) programi koji će omogućavati da američki operateri u svojim centrima za upravljanje bespilotnim letelicama širom sveta prime namenski vešto pripremljene snimke i podatke, po kojima će aktivirati borbenog drona usmerenog na vlastitu bazu. Vojni teoretičari su pred izazovom.

KRATOS - laserski sistem za obaranje dronova

KRATOS – laserski sistem za obaranje dronova

Dakle, koliko god, godina za nama, bila produktivna u oblasti bespilotnih letelica, koliko god se one masovno koriste, preostaje jedno ozbiljno dublje istraživanje o bezbednosnim aspektima primene ove tehnologije. Ne samo kad je u pitanju zaštita od preuzimanja, neke vrste vazdušnog piratstva. Već i kad je reč o dostupnosti te tehnologije do amatera i ljubitelja aero-modelarstva. Kao što smo nekad sklapali pojačala i zvučnike kupujući kit-komplete, današnja generacija ima mogućnost da putem interneta naruči sve, od kompleta delova za „papagaja”, preko potrebnih elektonsko- kompjuterskih komponenti, do toga da besplatno skine potreban program sa interneta. Maštovitost omogućuje, ne samo dobru zabavu, već i posledice koje mogu biti nekontrolisane.

Ekspanzija dronova

Ova vrsta letelica nikad nije bila brojnija, nikad je nije proizvodilo toliko zemalja u svetu, čak više nego što je proizvođača aviona od Prvog svetskog rata do današnjih dana. Po oceni autora teksta, prva decenija 21. veka, ostaće zapamćena po nagloj ekspanziji ove vrste letelica. Na prvom mestu, ono što je doprinelo najznačajnijoj ekspanziji je činjenica da su dronovi prevazišli brojna tehnička i tehnološka ograničenja, koja su imale sve prethodne vrste izviđačkih i obaveštajnih letelica u prethodnom vremenu. Zbog toga su našle najobimniju primenu u vojnim strukturama. Ali i u onim službama koje neprekidno obavljaju monitoring površine, od policijskih pograničnih, saobraćajnih i vatrogasnih službi, do onih struktura koje se angažuju u otkrivanju i spasavanju nastradalih u prirodnim ili drugim katastrofama.

Nikola Ostojić



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1363 korisnika na forumu :: 27 registrovanih, 8 sakrivenih i 1328 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Asparagus, Bobrock1, cvrle312, darkangel, dika69, DonRumataEstorski, Dorcolac, DPera, galijot, gasha, Georgius, hologram, jackreacher011011, Karla, kjkszpj, kuntalo, Lukaaa, milimoj, opt1, pein, raptorsi, Skywhaler, SlaKoj, TheBeastOfMG, Toper, YugoSlav