Akcija Radusa - 1972 ...Upad terorista u SFRJ.

10x10 ::"osim kako su jugoslavenske vlasti pobile zarobljene feniksovce koje su vidili desetci svjedoka ,uključujući i vozača kojeg je SDB helikoperom dovezla u Bugojno, a poslije se objavilo da su poginuli u borbi."



Za ovaj deo pitam, gde su izjave tih svedoka, u kom dokumentu.

Evo još je živ ,vozio je kamion kad je otet.Kad su mu napokon povjerovali slovenski SDB ga je helikopterom dovezao u Bugojno i vidio je koga je vidio-samo je jedan imao masnicu a bili živi i zdravi.
Nakon što mu je oficir KOS rekao da će mu jebati majku milu i da će ostati u Bugojnu preko noći, slovenski SDB mu je odogvorio da se tako neće razgovarti s čovjekom i ukrcao ga u helikopter i vratio u Maribor.
Nazovi ga i nekt ti ispriča ako njemu vjeruješ.

KUZMAR ::Svi teroristi na jednoj fotografiji


Jel to slika iz Jugoslavije ili dok još nisu ušli?

E to ne bih znao nasao sam je na sajtu koji najavljuje promociju knjige o toj grupi. Ako nekoga interesuje mogu postaviti link.



Zaplenjeno oruzje





@markhan

na sajtu Jutarnjeg sam pronasao istu fotografiju ispod koje pise da je snimak pre polazak u akciju (pretpostavljam da se misli pre prelaska granice)

@KUZMAR

Hvala

pp5d6 ::Tu piše sve do najsitinjeg detalja ,osim kako su jugoslavenske vlasti pobile zarobljene feniksovce koje su vidili desetci svjedoka ,uključujući i vozača kojeg je SDB helikoperom dovezla u Bugojno, a poslije se objavilo da su poginuli u borbi.
To samo govori da su istražitelji bili pod ogromnim pritiskom da brzo završe stvari i da u ispitivanju nisu blefirali-to je moje osobno mišljenje.
Opisuju njihove psihološke profile,organizacijska znanja,fizičku spremu,smionost,hladnokrvnost,razinu vojno-diverzantske uvježanosti, te slabostima i dobrim stranam u borbi protiv njih.
A to nema nikakve veze sa filmo Brisani prostor i glupostima prikazanim u tom serijalu.



Već sam pitao ko im dade ime "Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo" - jerbo zvuči nevjerovatno banalno i bezlično (da ne kažem glupo).
Sa druge strane to što na kapama nisu imali za njih vjerovatno cijenjeno slovo "U" ne znači da su se u ikakvom drugom svijetlu mogli predstaviti.
Šta se desilo sa članovima grupe najmanje je bitno - ako su većinu zarobljenika strijeljali ruku na srce uslugu su im napravili. Pri tome se niko od jugoslovenske strane nije kitio njihovim leševima, nema banalizovanih fotografija učesnika i tome slično.
Takođe sam događaj je barem za veliku većinu stanovništva zaključen na Raduši. Kada su Ameri intervenisali bilo po indijanskim rezervatima bilo po Vejku bilo je svega što ne treba na sve strane. Isto je bilo u Sjevernoj Irskoj jedna neopisiva grozota za civile baš tih godina. Ovo je hvala Bogu završeno na Raduši, a normalni ljudi su imali još 18 godina normalnog života.
U mojim krajevima na primjer bilo je višegodišnjih razbojnika i odmetnika i čak su njihove porodice od tadašnjih organa vlasti tražile da se svako suđenje i presuđivanje izvrši i završi tokom same potjere (po sistemu kod od puške žive od puške i umire). A opet svako je "revolucionar" na svoj način!

Radi verodostojnosti skenirane analize SSUP treba poznavati odnose u SDB na saveznom nivou. Već od sredine šezdesetih to više nije bila ona služba koju su organizovali i vodli Leka i Krcun sa saradnicima. Predstavljala je puki skup saveznih organa sa opštim interencijama. U BG se bavila zaštitom diplomatskog osoblja i drugim formalnim poslovima iz oblasti inostranih dela , pasoške regulative,pograničnih poslova, itd. Odavno je ona, pre Raduše, prestala da bude jedinstveno telo i postala je mesto za uhlebljavanje i ''odlaganje'' recikliranih kadrova iz RSUP. Obično se govorilo - on ide u republiku, a onaj ide u federaciju. SSUP je sve više bio preslikana Skupština, tako da su i ove analize odisale opštim mestima i nepoverenjem. To smo prvi put praktično osetili (onako, u velikoj meri) na Kosovu 1981. Prvo se to videlo na voznim parkovima rsupova. Nigde nisi mogao da vidiš ista kola, a srpski SUP (sa tablicom na 7 koliko se sećam) sa svojim kečevima bio je najgori. Zagrebčani su vozili koliko se sećam opele i sitroene, Vojvođani opele ide, itd.

Dakle, treba zbog ove mlađarije podsetiti da je SSUP (koji je formalno bio glavni za praćenje i sprečavanje ove akcije) bio prilično vezanih ruku - što zbog mesne nadležnosti , što zbog sujete i nepoverenja među kadrovima.

Nego, intervencija JNA? Koliko je dozvoljeno bilo aktivirati efektive JNA van vanrednog ili ratnog stanja?

Poginuli borci koji su dali svoje živote u razbijanju Bugojanske grupe

Borci Ramskog i Duvanjskog partizanskog odreda:
STJEPAN RADIĆ
ISMET ČOLIĆ
AHMET GELIĆ
MILAN SABLJIĆ
KASIM ALIJAGIĆ
MARIJAN BRADIĆ
FRANJO IVANDA

Četa vojne policije:
MILOŠ POPOVIĆ, kapetan
BRANKO BLEČIĆ, vojnik

Borci Lištičkog, Ljubuškog i Posuškog partizanskog odreda:
FRANJO GRBEŠIĆ
BRANKO LJUBIČIĆ (otac troje djece)
MILE ODAK

Policajac:
LUKA BOŠNJAK

U sukobu sa ovom grupom bilo je još četrnaest ranjenih policajaca i boraca.


Sva jugoslavenska sredstva informiranja objavila su 13.travnja 1973.g. saopćenje Vojnog suda u Sarajevu, u kojem se među ostalim kaže:
"Pred vojnim sudom u Sarajevu održan je od 11. do 21. prosinca 1972.g. glavni pretres - suđenje uhvaćenim članovima fašističko-terorističke grupe: Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću, Mirku Vlasnoviću i Ludvigu Pavloviću. Grupa se prebacila iz Austrije u našu zemlju 20.lipnja 1972.g. da terorizmom, nasiljem i ubojstvima djeluje na razbijanju bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije i rušenju Ustavom utvrđenog poretka SFRJ. Na osnovi opsežnog dokaznog materijala Vojni sud u Sarajevu ustvrdio je da su Horvat, Keškić, Vlasnović i Pavlović počinili krivična djela protiv naroda i države, te ih osudio na smrtnu kaznu.
Razmatrajući žalbe optuženih i njihovih branilaca, Vrhovni sud potvrdio je u cijelosti presudu Vojnog suda u Sarajevu. Optuženi i njihovi branioci uložili su žalbe Vrhovnom sudu Jugoslavije na presude Vrhovnog vojnog suda. Vrhovni sud Jugoslavije odbio je žalbe optuženih i branilaca kao neosnovane i potvrdio presude Vrhovnog vojnog suda. U povodu molbi za pomilovanje koje su podnijeli osuđeni i njihovi branioci Predsjedništvo SFRJ donijelo je odluku da se ne uvaže molbe za pomilovanje Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću i Mirku Vlasnoviću, a Ludvigu Pavloviću usvojilo je molbu za pomilovanje i smrtniu kaznu zamijenilo strogim zatvorom od 20. godina. Presude nad osuđenim Đurom Horvatom, Vejsilom Keškićem i Mirkom Vlasnovićem izvršene su".


Izvor je autor knjige DVADESETI ČOVJEK, Đorđe ličina, hrvatski novinar i publicist.
članovi HRB-a su imali koliko toliko pošteno JAVNO suđenje a nisu "zarobljeni i streljani" kao gamad. broj boraca i policajaca koje su odveli u smrt i ranili, dovoljno govori o težini kaznenog djela.

ne znam iz čega iščitavaš ovdje čitavu godinu. suđenje pred vojnim sudom u sarajevu je bilo u prosincu. nakon uloženih žalbi vrhovnom sudu jugoslavije i odluke predsjedništva SFRJ, pa do ponovne potvrde vrhovnog vojnog suda prošlo je tek 3,5 mjeseca (travanj).
mislim da se oko svega ovoga digla prevelika medijska pažnja. i veća od onog što su sami učesnici očekivali. kao i čitav vanjski svjet o odjeku akcije.
dovoljno o tome govori podatak da se danas imena i prezimena HRB učesnika vrlo lako nalaze a imaju i sajtovi koji ih štuju. o žrtvama njihove akcije može se iščitati samo u autorskoj knjizi Đorđe Ličine i ponekim dokumentima po knjižnicama koje je davno pokrila prašina. a borci i policajci samo su radili svoj posao. štitili ustav i poredak SFRJ. nesebično i na najbolji mogući način

pp5d6 ::Zna li Đorđe Ličina jesu li se djeca poginulih teritorijalaca borila 20 godina kasnije za SFRJ u ex. JNA ili kontra ?
O tome nije pisao knjigu ?

Ludvig Pavlović se 20 godina kasnije borio protiv nečeg što je nekad bila SFRJ a u ime nečeg što je nekad bila NDH. Smrtno je stradao od pištoljskog metka ispaljenog s leđa. Motiv ubistva je bio podjela keša od trgovine oružjem.
Dobro si napisao ovu igru riječi. Jesu li se borili za SFRJ? U suštini jesu. Samo su iskorišteni za tajkunizaciju i ostale rabote kao i gorepomenuti Ludvig. Na kraju metak u leđa ko god bi nešto više ili barem nešto čega je bilo je sasvim pristupačna varijanta.
Ne treba zaboraviti ni da posle "oslobađanja" od SFRJ nije smanjen broj emigranata. Možda sada nema "revolucionara" jerbo su mnogi digli ruke od novoformiranih "domovina"!