offline
- Iskander M
- Super građanin
- Pridružio: 05 Jul 2012
- Poruke: 1250
|
Napisano: 14 Nov 2013 21:49
Informacije koje će promijeniti sva pravila igre: pakistansko nuklearno oružje spremno za isporuku Saudijskoj Arabiji - Bliski Istok i Središnja Azija na pragu trajne nestabilnosti
Već duže vrijeme se govori o namjerama Saudijske Arabije da svoje oružane snage opskrbi nuklearnim naoružanjem, a da nije riječ o glasinama govore i izjave saudijskog princa Turkia Bin Faisal Al-Sauda koji je prije dvije godine upirao prstom u Teheran kao glavnu prijetnju na Bliskom Istoku i Središnjoj Aziji i to bez obzira što Iran godinama tvrdi, a što sve do danas potvrđuju i eksperti Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), da je njihov nuklearni program isključivo u civilne svrhe.
'Mi ne možemo živjeti u situaciji u kojoj Iran ima nuklearno oružje, a mi ne. Ukoliko Iran razvije nuklearno oružje, za nas će to biti neprihvatljivo i mi ćemo učiniti isto', dužnosnike NATO saveza je 2011. upozorio saudijski princ Turki Bin Faisal. Njegove izjave je tada prenio The Guardian koji citirajući Wikileaks dodaje 'kako je saudijski kralj Abdullah još 2008. od Sjedinjenih Država pokušao dobiti nuklearno oružje, ali je američka administracija odbila njegove zahtjeve'.
Saudijska Arabija je platila Pakistanu proizvodnju nuklearnog oružja i može ga preuzeti u svakom trenutku
Pravu buru polemika, ali i zabrinutost međunarodne zajednice je izazvala opširna reportaža koju je 08. studenog objavio BBC u kojoj se citira izvješće NATO saveza u kojem stoji 'kako Saudijska Arabija već duže vrijeme surađuje s Pakistanom kojem je platila proizvodnju nuklearnih bojevih glava, te kako je sve spremno za njihovu isporuku Riyadhu koji već ima spremne kineske balističke projektile CSS-2 dometa 2500 km, kao i lokaciju na kojoj bi trebali biti opremljeni i spremni za lansiranje'.
Podsjetimo kako je Saudijska Arabija potpisnica 'Ugovora o neširenju nuklearnog oružja' (Non-Proliferation Treaty), kojem u cijelom svijetu do sada nisu pristupili jedino Izrael, Južni Sudan, Indija i Pakistan, a iz njega se naknadno nakon ratifikacije povukla Sjeverna Koreja, te ovom odlukom ne samo da krši međunarodne norme, nego remeti upitnu ravnotežu snaga na Bliskom Istoku i trajno ga pretvara u nuklearni poligon, te stvara okolnosti za utrku u naoružanju koja u bilo kojem trenutku ionako nestabilnu regiju može zauvijek zbrisati s lica zemlje.
Vijest potvrđuje i američki Foreign Policy, a Washington Times piše kako izvješća NATO saveza govore da je Saudijska Arabija već platila Pakistanu sav dogovoreni iznos za proizvodnju nuklearnog oružja, te kako su u završnoj fazi operacije za njegovu isporuku.
Iako je 2008. saudijski kralj Abdullah odbijen od strane Washingtona, on je na drugoj strani imao rezervnu opciju u Pakistanu koji će udovoljiti njegovim zahtjevima i kada je princ Turki Bin Faisal 2011. 'upozoravao NATO savez', znao je dobro da u Pakistanu već godinama rade na nuklearnom programu zahvaljujući saudijskim donacijama i da u svakom trenutku može računati na isporuku nuklearnih bojevih glava.
Prema podacima koji su objavljeni prije nekoliko dana, Saudijska Arabija već duže vrijeme ulaže velike količine novca u razvoj pakistanskog razvojnog programa za nuklearno oružje, a za BBC su to potvrdili dužnosnici iz sjedišta NATO saveza u Bruxelelsu koji su osobno vidjeli izvješća o mogućoj isporuci pakistanskog oružja Saudijcima.
Niti Izraelci sa svoje strane ne mogu biti manje uznemireni od ostalih i, bez obzira na čvrste veze koje preko Washingtona vežu Riyadh i Tel Aviv, te na svojih nekoliko desetina, a možda i 100-200 nuklearnih projektila, budno prate razvoj događaja. (Izraelski tajni nuklearni program: prijetnja miru i stabilnosti regije)
Čelnik izraelske vojno-obavještajne službe, Amos Yadlin, na konferenciji za novinare je izjavio 'da će od trenutka kada Iran proizvede nuklearno oružje Saudijci u roku mjesec dana biti spremni sa svojim projektilima'.
'Za razliku od drugih potencijalnih prijetnji u regiji, saudijska je vjerodostojna i neminovna. Oni su već platili za bombe i otići će u Pakistan i donijeti ono što im je potrebno', izjavio je Amos Yadli, čime naglašava da bi u bilo kojim okolnostima Saudijska Arabija imala nuklearno oružje prije nego Iran i čvrsto je pri stavu kako je iranski nuklearni program u vojne svrhe.
Bivši savjetnik američkog predsjednika Gary Samore je izjavio 'kako je istina da Saudijska Arabija ima bliske odnose s Pakistanom, te kako je moguće da se u ekstremnim okolnostima odluči na nabavu njihovog nuklearnog naoružanja'.
'Ekstremne okolnosti' su uvjerenje, a ne činjenica, da Iran proizvodi nuklearnu bombu i to, po prosudbi Garya Samora, Saudijcima daje za pravo da učini isto. U ovom kontekstu svakako treba promatrati i američko-francuske zakulisne igre koje su dovele do prekida pregovora oko iranskog nuklearnog programa u Ženevi od prije nekoliko dana, a za što je opet na kraju, po riječima Johna Kerrya 'kriv Teheran koji u ovom trenutku nije bio spreman prihvatiti konkretnu ponudu'. (Analiza: Zašto je Francuska sabotirala sporazum u Ženevi? Savezništvo arapskih zemalja i Izraela s Parizom u koje se ne uklapa Iran)
The Guardian također piše o mogućoj isporuci nuklearnih balističkih projektila Saudijskoj Arabiji od strane Pakistana, ali 'kako to nikada nije dokazano i niti je ikad bilo jasno na koji će se način taj posao odraditi'.
Za The Guardian je sporno što većina podataka potječe iz Izraela, iako su neki i istiniti, ali i što je vijest objavljena za vrijeme pregovora oko iranskog nuklearnog programa.
Vlasti u Riyadhu opovrgavaju navode BBC-a, ali ne treba zaboraviti da je saudijska Al-Arabiya, govoreći upravo o vezama s Pakistanom i mogućoj nabavi nuklearnog oružja, objavila članak u kojem stoji 'kako će Saudijska Arabija raditi na jačanju konvencionalnih oružanih snaga, posebice zrakoplovstva i ratne flote, kao i civilnog nuklearnog programa kojeg će po potrebi, a što najviše ovisi o tome što bude činio Teheran, preusmjeriti u vojne svrhe'.
Nova baza za lansiranje balističkih projektila srednjeg dometa u Saudijskoj Arabiji
Da ne treba olako odbaciti tvrdnje Marca Urbana govori i izvješće agencije za obranu i obavještajne djelatnosti, IHS Jane's, koja navodi da Saudijci već godinama rade na tome da dođu do nuklearnog naoružanja i kako su u tu svrhu krajem '80-ih kriomice od Kine kupili na desetke balističkih projektila CSS-2, a prema nekim je izvorima 'kako bi poboljšala svoj nuklearni potencijal, Saudijska Arabija s Kinom pregovarala je ovog ljeta o nabavi balističkih projektila Dong-Fen 21 ili CSS-5 (držeći se terminologije NATO saveza)".
Ti projektili se, prema mišljenju stručnjaka, ne kupuju da bi se koristili kao konvencionalno oružje i na teritoriju Saudijske Arabije su raspoređeni već 20 godina. Ovog ljeta su eksperti agencije IHS Jane's izvijestili da je završena izgradnja nove lansirne postaje za te projektile i da su oni upereni ka Iranu i Izraelu, a nije se mogao skriti podatak da Saudijska Arabija godinama Pakistanu uplaćuje ogromne svote novca kao 'pomoć pakistanskom obrambenom sektoru', što uključuje i financiranje proizvodnje projektila i rad pakistanskih nuklearnih istraživačkih centara koje je u dva navrata (1999. i 2002.) posjetio saudijski ministar obrane, princ Sultan Bin Abdulaziz Al-Saud.
Osim već postojećih baza s kineskim projektilima CSS-2, sada je otkrivena treća lansirna postaja za lansiranje balističkih projektila koja se nalazi približno 200 km jugozapadno od Riyadha.
Riječ je o kompleksu Al-Wattan na kojem se na snimcima iz ožujka ove godine vide novoizgrađeni dijelovi koji su po svemu usporedivi s ostalim bazama u svijetu iz kojih se mogu lansirati nuklearni projektili. Na snimkama se vide i dva spremna projektila jedan usmjeren ka Izraelu, a drugi ka Iranu, ali nema informacija je li riječ o konvencionalnom naoružanju ili s nuklearnim bojevim punjenjem.
Pakistan odbacuje optužbe i dalje surađuje sa svima
Iako je pakistansko ministarstvo vanjskih poslova, kako prenose lokalni mediji, odbacilo sve navode BBC-a i priopćilo 'kako je cijela priča špekulativna, smiješna i neutemeljena', a ministarstvo obrane i vlada u Islamabadu tvrde kako 'Pakistan odgovora za svoje nuklearno naoružanje u skladu s međunarodnim propisima i ima čvrst sustav nadzora koji uključuje i mogući izvoz istog', iskustvo nas uči da Pakistan nije uvijek bio dosljedan u poštivanju međunarodnih normi.
U želji da se suprotstavi Indiji Pakistan je blisko surađivao s Kinom koja mu je prodala projektile, ali pod uvjetom da Kina proizvodi nuklearne bojeve glave. Međutim Kinezi nisu uspjeli sačuvati tehnološke informacije, što govore optužbe protiv pakistanskog znanstvenika Abdula Qadeera Khana koji je optužen od strane zapadnih obavještajnih agencija zbog prodaje tehnoloških informacija potrebnih za izgradnju nuklearne centrifuga za obogaćivanje urana Libiji i Sjevernoj Koreji.
Abdul Qadeer Khan je tim zemljama navodno prodao kinesku tehnologiju za izradu nuklearnog oružja, a ista tehnologija se koristi i za projektile CSS-2 koje su Saudijci kupili od Kineza. Da se i Saudijska Arabija uključila u utrku u nuklearnom naoružanju govorilo se još 1990., ali su vlasti u Riyadhu odbacile sve optužbe tvrdeći 'kako su oni zemlja potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja i ako netko njime ugrožava regiju, onda je to Izrael'.
Pakistan u ovom trenutku ne može priznati da sa Saudijskom Arabijom surađuje u nuklearnom programu u vojne svrhe jer bi mu to
stvorilo ogromne političke poteškoće i to ne samo sa Svjetskom bankom i drugim donatorima, nego zbog klime nepovjerenja koja bi se stvorila u ostalim zemljama s kojima surađuje.
Pakistan i Saudijska Arabija surađuju godinama i eventualna isporuka nuklearnog oružja bi samo bila logičan slijed događaja
Jasno je da bi ovakvo što bilo teško kršenje međunarodnih konvencija i Pakistan je svjestan da eventualna isporuka, za koju National Postnavodi da je pitanje trenutka kada će krenuti put Saudijske Arabije, može imati dalekosežne posljedice za cijelu zemlju, ali se isto tako svi slažu da Saudijci kada govore o Iranu i nuklearnom programu nikada ne blefiraju.
Simon Henderson, direktor washingtonskog instituta 'Global Gulf and Energy Policy Program', napisao je neslužbenu povijest pakistanskog nuklearnog programa koju je objavio u knjizi „Eating Grass“ u kojoj tvrdi da suradnja sa Saudijskom Arabijom ima puno veće značenje od obične pomoći među islamskim zemljama.
Pakistanski general-major Hasan Feroz Khan je izjavio kako posjete saudijskog princa i ministra obrane pakistanskim nuklearnim istraživačkim centrima nisu bili dokaz sporazuma između dviju zemalja, ali je priznao da 'Saudijska Arabija velikodušno financira Pakistan, čime je omogućila nastavak njihovog nuklearnog programa'.
Henderson piše da su kralj Abdullah i državni dužnosnici razmatrali tri opcije: proizvodnju vlastitog nuklearnog oružja, sklapanje ugovora s drugim nuklearnim silama kako bi zaštitili kraljevstvo ili se oslanjati na uspostavu denuklearizirane zone na Bliskom Istoku.
To se događalo otprilike u vrijeme kada su nakon američke invazije na Irak počele prve napetosti na relaciji Washington-Riyadh. Saudijci su Americi zamjerili uklanjanje Saddama Husseina, kao i neupitnu podršku Izraelu, a sve je kulminiralo s iranskim nuklearnim programom.
U godinama koje su slijedile sve se više govorilo o suradnji Saudijske Arabije i Pakistana u nuklearnom sektoru, a izdašna financijska sredstva koja su odlazila za Islamabad jedan je pakistanski dužnosnik komentirao riječima: 'Što vi mislite; da nam Saudijci daju sav taj novac zato što nas vole?'. Stoga danas mnogi s punim pravom upozoravaju kako je taj novac poslan za isporuku nuklearnih bojevih glava.
'Saudijska Arabija danas nema potrebe za nuklearnim oružjem i može čekati i vidjeti hoće li iranski program biti zaustavljen diplomatskim putem. Vanjskopolitičke odluke Saudijske Arabije su u posljednje vrijeme potpuno drugačije od očekivanih, kao što se vidi iz odluke da ne prihvati mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Za pretpostaviti je da je Saudijska Arabija sama ponudila neke od dokaza za tu priču, kao bi vršila pritisak na SAD koji ima mekši pristup Iranu', tvrdi Mark Fitzpatrick, direktor Programa za nuklearno razoružanje, a sada uposlenik Međunarodnog instituta za strateške studije.
Kao što vidimo, nije nikakva tajna da Saudijci godinama financiraju pakistanski vojni nuklearni program, što navodi i izvješće NATO saveza, no vijest o isporuci nuklearnih bojevih glava koja se temelji na informacijama izraelskih tajnih službi i koja je plasirana u vrijeme pregovora u Ženevi treba uzeti s rezervom. Izraelu je Iran neprijatelj jednako kao i Saudijskoj Arabiji, stoga nije isključeno da u svemu ipak ima dobar dio istine. Zbog prevelikog rizika kojem se izlažu, kako Pakistan, tako i Saudijska Arabija čije vlasti negiraju navode BBC-a, najvjerodostojnijom se čini informacija da Saudijska Arabija u zemlji razvija nuklearni program u civilne svrhe, dok s druge strane financira pakistanski vojni program i vrši obuku vojnog osoblja koje postojeće balističke projektile CSS-2 (i/ili CSS-5) u trenutku mogu preinačiti u nuklearne projektile dugog dometa čija će meta biti Iran. Jednako tako je i moguće, zbog čvrste odluke Riyadha da se nametne kao nezaobilazna regionalna sila, kao kad su od Kine kriomice kupili balističke projektile, da su nuklearne bojeve glave na putu za Riyadh i u tom slučaju nam ne preostaje ništa drugo nego čekati odgovor svjetskih velesila, te onih prema kojima su projektili usmjereni - Iran među prvima.
http://www.advance.hr/vijesti/informacije-koje-ce-.....abilnosti/
Dopuna: 14 Nov 2013 21:49
Moskva jača utjecaj na Bliskom Istoku i sjeveru Afrike: sastanak u Egiptu na najvišoj razini u "formatu 2+2"
Kada je krajem lipnja egipatski pokret Tamarod pokrenuo kampanju prikupljanja potpisa za ukidanje predsjedničkih ovlasti Mohamedu Morsiju među zahtjevima koje je potpisalo 22 milijuna Egipćana na zadnjem mjestu je stajalo: 'Prekid svih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama', što su tada mnogi prokomentirali da je dodano pro-forme kako bi se skupilo što veći broj potpisa.
Nakon masovnih demonstracija zapovjednik egipatske vojske general Abdel Fattah Al-Sisi je donio neopozivu odluku da vlada predsjednika Morsija pored tolikog broja potpisa više nema nikakav legitimitet. Egipat je gotovo dva mjeseca bio u stanju neposredne opasnosti od izbijanja građanskog rata između protivnika i pristaša Morsija i Muslimanskog bratstva, a vojska je stala na stranu onog dijela Egipćana koji su željeli da zemlja nakon Mubaraka krene jednim drugim smjerom, a to svakako nije bila teška ekonomska kriza i vraćanje u srednji vijek u
22 milijuna Egipćana je peticijom tražilo i prekid veza sa SAD-om
okviru političkog islama.
Sjedinjene Države su od samog početka egipatske krize preko Anne Patterson, američke veleposlanice u Kairu, a potom i iz samog predsjedničkog ureda na glavni stožer egipatske vojske vršili pritisak da povuče svoju odluku i 'poštuje volju građana koji su na prvim slobodnim demokratskim izborima izabrali Mohameda Morsija'. Kada diplomatska inicijativa američke administracije nije urodila plodom, Barack Obama je zaprijetio da će Egiptu uskratiti godišnju vojnu pomoć u iznosu od 1,3 milijarde USD, na što su mu Egipćani odgovorili 'da taj novac slobodno može zadržati za sebe'. Potpora Muslimanskom bratstvu i prijetnja uskraćivanjem za Egipat beznačajnih 1,3 mlrd$ u narodu je još više budila anti-američki sentiment i sve više se počelo govoriti o okretanju ka istoku, odnosnu zaboravljenom savezniku iz vremena SSSR-a – Ruskoj Federaciji.
Službena Moskva se ni na koji način nije izravno uplitala u smjenu Morsija i Muslimanskog bratstva i naznake o obnovi suradnje s Kairom su uglavnom stizale s egipatske strane. Nakon što je vojska ugušila pobunu Morsijevih pristaša, prijelazna vlada i glavni stožer su imali vremena analizirati tko im je cijelo vrijeme pružao podršku, a tko je iz inozemstva pristašama MB i radikalnim islamistima ulijevao lažnu nadu koja ih je tjerala u izravni sukob s vojskom i narodom. Sjedinjene Države su još uvijek čvrsto stajale 'na braniku demokracije i poštivanja legitimiteta slobodnih izbora', što je bila jasna poruka da o nikakvoj suradnji više ne može biti govora. U rujnu je egipatski ministar vanjskih poslova Nabil Fahmy posjetio Moskvu gdje je razgovarao sa Sergejom Lavrovom koji Egipćanima poručuje 'kako o svojoj sudbini moraju odlučivati sami i bez vanjskih utjecaja'. Susret u Moskvi je bio prvi sastanak na tako visokoj razini između ruskih i egipatskih dužnosnika otkako su s vlasti uklonjeni Mohamed Morsi i njegova islamistička vlada.
Reakcija Washingtona na zbivanja u Egiptu i na naznake okretanja istoku bila je odluka predsjednika Baracka Obame od 9. listopada kada je blokirao isporuku tenkova, borbenih zrakoplova, helikoptera i raketa Kairu, kao i uskraćivanje 260 milijuna dolara pomoći egipatskoj vojsci i vladi, što su navodno 'sredstva koja su bila američka financijska potpora na putu ka demokraciji'. Dakle u to vrijeme američka administracija i dalje uporno i tvrdoglavo ostaje pri stavu da je privremena vlada nelegitimna ili drugim riječima da je Adbel Fattah Al-Sisi izvršio vojni udar 'što SAD kao zemlja s najdužom demokratskom tradicijom ne može prihvatiti'. (SAD obustavljaju dostavu F-16 vojnih zrakoplova Egiptu zbog aktualne situacije)
Jophn Kerry pokušava vratiti izgubljeno povjerenje Egipćana
Tijekom listopada kada je Barack Obama riskirao fiskalnu liticu, a rušenje Assada mu je ostao nedosanjani san i Saudijska Arabija mu počela okretati leđa, mnogi su ga upozoravali kako svojim pristupom Ameriku gura u sve veću izolaciju i da je hitno potrebno poduzeti neke korake da se spasi ono što se još može spasiti. Američki državni tajnik John Kerry se početkom ovog mjeseca, prije no što će otputovati u Ženevu na pregovore o iranskom nuklearnom programu, odlučio na bliskoistočnu turneju tijekom koje je prema rasporedu trebao posjetiti Saudijsku Arabiju, Izrael, Jordan i Maroko, gdje je s državnim dužnosnicima, kako navodi The Guardian, trebao razgovarati o izraelsko-palestinskom pitanju koje opterećuje regiju.
John Kerry je sve iznenadio svojim nenajavljenim dolaskom u Kairo i to na sam dan početka suđenja bivšem predsjedniku Morsiju, a BBC piše kako je ova odluka donesena zbog 'zabrinutosti Amerike stanjem u Egiptu, ali i zbog osjetnog jačanja anti-američkog raspoloženja u zemlji nakon svrgavanja Mohameda Morsija'. Svi oni koji prate skrivene poruke diplomacije znaju kako je ovo jasan znak da je Americi stalo do mirovnih pregovora između Izraela i Palestine pod njihovim pokroviteljstvom, ali im je još važnije da ne izgube saveznika kao što je Egipat.
Kerry je nastojao ublažiti narušene odnose zbog prekida američke pomoći i dodao kako je 'Egipat uvijek bio, te da je, bez obzira na Obaminu odluku, važan partner Sjedinjenih Država', prenosi Israel Herald koji je posjet američkog državnog tajnika opisao kao 'američku podršku režimu u Kairu'.
Razgovarajući o aktivnostima egipatske prijelazne vlade i potezima vojnog vrha egipatski ministar vanjskih poslova Nabil Fahmy diplomatski je izjavio kako Egipat nema nikakve namjere "okretati se prema Moskvi". Kerry je s razlogom bio zabrinut jer je sam dan ranije govoreći o američkom oružju Nabil Fahmy za medije izjavio kako 'Washington više ne može ignorirati volju naroda i promjene u Arapskom svijetu, te da će Egipat partnere birati u skladu s nacionalnim interesima'.
Iako je Fahmy poručio Kerryu da nema razloga za zabrinutost, te da nema nikakovg zbližavanja Moskve i Kaira, razvoj situacije govori da Egipat ide baš u tom smjeru. (Morsi stigao na suđenje, Kairo Washingtonu: "Ne možete više ignorirati volju naroda, a mi ćemo partnere birati u skladu s nacionalnim interesima")
Egipat kupuje 4 mlrd$ oružja od Rusije o čemu će se razgovarati 13. i 14. studenog na povijesnom ministarskom susretu u fromatu 2+2 u Kairu
Izjave egipatskih ministara i državnih dužnosnika su jedno, a realno stanje u zemlji nešto posve drugo i general Al-Sisi i vrhovni stožer znaju kako u okolnostima kada su pristaše Muslimanskog bratstva još uvijek spremni na oružanu pobunu, a na Sinaju prijeti opasnost od terorističkih aktivnosti islamskih ekstremista ne smiju ostati bez novog naoružanja.
RIA Novosti navode kako je Egipat odlučio da svo moderno oružje i tehniku koju im je uskratio Barack Obama za 4 milijarde dolara kupe od Rusije.
Da nije riječ o 'mogućoj suradnji', nego o stvarnom zbližavanju Rusije i Egipta govori i vijest koju je prije nekoliko dana objavila agencija Interfax koja navodi 'kako će ruski ministri vanjskih poslova i obrane - Sergej Lavrov i Sergej Shoigu - 13. i 14. studenog boraviti u Kairu na prvom sastanku ikada održanom sastanku između dvije zemlje u ovom formatu'. Vijest je potvrdio i glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Alexander Lukashevich.
'Ministri vanjskih poslova i obrane Rusije će se sastati sa svojim egipatskim kolegama u formatu 2 +2 u Kairu 13. i 14. studeni. To će biti prvi razgovor održan u ovom formatu u povijesti naših prijateljskih odnosa', izjavio je Lukashevich u Moskvi u petak 08. studenog, a zakazani susret se može naći i na službenim stranicama MVP Ruske Federacije.
'Korištenje ovog pregovaračkog mehanizma pokazuje prioritet koji u očima Rusije ima daljnji sveobuhvatni razvoj odnosa s Egiptom. Na sastanku će biti riječi o vojno-tehnološkoj suradnji i Rusija je iskreno zainteresirana da Egipat provede gospodarske, socijalne i političke reforme na dobrobit cijelog naroda', naglasio je Lukashevich i uklonio svaku sumnju o smjeru u kojem će ići razvoj rusko-egipatskih odnosa.
Vratimo se na uskraćenu isporuku oružja kojom je Barack Obama generala Al-Sisia htio prisiliti na popuštanje, no zbog kojeg je na kraju u Kairo morao slati Johna Kerrya da pokuša vratiti sve ono što je od kraja lipnja nepovratno izgubljeno.
RIA Novosti navode kako je Moskva Kairu ponudila 'povijesni ugovor koji će egipatskoj vojsci omogućiti da kupi najsuvremenije oružje bez ikakvih ograničenja'. Ruski dnevni list je, citirajući neovisne arapske izvore, navodi 'kako je jedna zemlja iz Perzijskog zaljeva pristala da Egiptu osigura sredstva za kupovinu ruskog oružja', a vijest je objavljena uporedo s odlukom Sergeja Lavrova i Sergeja Shoigua da posjete Kairo. U ruskoj delegaciji bi osim ministra vanjskih poslova i obrane za Kairo trebali otputovati i prvi zamjenik direktora Federalne službe za vojno-tehnološku suradnju, Andrei Bojtsov, te dužnosnici državne tvrtke za izvoz oružja Rosoboronexport čija će zadaća biti da s egipatskim vojnim vrhom dogovore posao o isporuci potrebne tehnike i naoružanja, piše Glas Rusije.
Ovaj sastanak 2+2 je dogovoren tijekom diplomatskih aktivnosti Moskve i Kaira koji su rezultirali s više neslužbenih susreta i razgovora iza zatvorenih vrata. Do jače suradnje Egipta i Rusije je došlo iz sigurnosnih razloga, a RIA Novosti potvrđuju medijske napise kako su se kontakti državnih dužnosnika dvije zemlje intenzivirali odmah nakon što je Kerry napustio Kairo.
Nakon Obamine odluke o blokadi isporuke oružja Egiptu koju je obrazložio riječima 'kako želi pričekati da vidi hoće li doći do pomaka u egipatskom društvu i hoće li se formirati vlada koja će biti izabrana na demokratskim i pravednim izborima', Nabil Fahmy je američko-egipatske odnose definirao kao 'turbulentne i nestabilne'. Ruski dnevni list navodi kako je John Kerry predložio da Kairo vrati odnose s Washingtonom na razinu na kojoj su bili prije početka srpnja, ali je ministar obrane u prijelaznoj vladi, general Abdel Fattah Al-Sisi, odbio sve ponude američkog državnog tajnika.
Za Moskvu bi jačanje vojne suradnje s Egiptom ujedno značilo jačanje utjecaja na Bliskom Istoku i na sjeveru Afrike, dok u isto vrijeme američka diplomacija niže poraz za porazom u cijeloj regiji. Egipat i Sovjetski Savez su blisko surađivali tijekom '60ih i početkom '70-ih, dok je zemlju vodio Abdel Nasser, no, kao što smo rekli, u samo nekoliko godina je novi egipatski predsjednik Anwar El-Sadat okrenuo zemlju zapadu i u srpnju 1972. je na kraju iz Egipta protjerao 20 000 ruskih vojnih savjetnika. Nakon toga odnosi između Moskve i Kaira nikada nisu bili onakvi kakvi su bili za vrijeme Nassera, međutim razvoj događaja u proteklih nekoliko mjeseci ukazuje kako postoji mogućnost da se ne radi samo u pukoj kupoprodaji oružja koje je prijeko potrebno egipatskoj vojsci, nego da je riječ o suradnji Moskve i Kaira na puno višoj razini, možda baš na onoj koja je prekinuta početkom '70-ih. Ukoliko se obistine predviđanja brojnih analitičara, to će značiti da general Abdel Fattah Al-Sisi nije zaboravio što su peticijom Tamaroda tražili Egipćani: prekid veza sa Sjedinjenim Državama koje su više desetljeća u Egiptu smatrali ponižavajućima.
http://www.advance.hr/vijesti/moskva-jaca-utjecaj-.....rmatu-2-2/
Dopuna: 14 Nov 2013 21:56
Rusija ulazi na veliko u Egipat - Nova trka u naoruzavanju!
Danas bi Sojgu i Lavrov koji su otisli u Egipat trebalo da barem delimicno otkriju sta je sve predmet saradnje Rusije i Egipta - Prema odredjenim informacijama, Sojgu i Lavrov ce provesti danas i sutra u Egiptu (Cetvrtak i Petak) gde ce se voditi direktni razgovori na najvisem nivou o nabavci naoruzanja, izgradnji vojnih luka za kontrolu Sueckog kanala i dodatnoj lepezi poslovnih prilika i mogucnosti
Prema odredjenim nepotvrdjenim informacijama, a koji potvrdjuju nase prethodno pisanje Egipat bi isgleda trebalo da dobije bas ono o cemu smo mi pisali
Viseslojne PVO i PRO sisteme velikog i srednjeg dometa za (denial of access) kontrolu svog neba - Potencijal istih je takav da ce sluziti ne samo za kontrolu sopstvenog vazdusnog prostora vec i tudjih a pre svega Izraelskog - Egipat ce sa tim i takvim sistemima moci da kontolise odnosno onemoguci prakticno svaki vazduhoplov na velikom prostoru ukljucujuci avione sa smanjenom radarskom vidljivoscu, bespilotne letelice smanjene radarske vidljivoste ali i balisticke i krstarece rakete cime je Egipat prakticno napravio upravo ono sto smo i predvidjali - Izvrsen je pritisak na Izrael cime je prakticno smanjena i skoro pa anulirana svaka prednost koju je Izrael do sada imao na tom prostoru - osim nuklearnog oruzja - Samo nuklearno oruzje ne znaci nista ako Egipat sada ima sisteme za odbranu svoje teritorije gde moze prakticno obarati rakete cak i sa nuklearnim bojevim glavama na velikim daljinama a potencijalno cak i nad samom Izraelskom teritorijom - Dodatna tema za razgovor ce biti Egipatski zahtev za obezbedjivanje preciznih sistema za plasman balistickih raketa velikog dometa - Tu imamo u opciji vise varijanti, ali sasvim sigurno ce u prici biti sistemi poput Iskandera, sistema Klub i slicno - Egipat zeli ne samo da se ODBRANI vec i da moze da napadne nekoga ko mu je cak i do 2-3 hiljade km daleko ... Ovde svi pominju Iran, ali mi gledamo i na drugu stranu u pravcu pre svega Etiopije ali sa ovakvim ofanzivnim mogucnostima Egiptu je u dometu cela Libija, Sudan, Jemen i Somalija - Etiopija je trn u oku Egiptu i sasvim je sigurno da ce Egipat sa ovim izazvati talas naoruzavanja Egipatskih "meta" razlicitim sredstvima za samoodbranu i plasman "svoje vojne moci"!
Sa druge strane Rusija bi trebala da dobije pravo na koriscenje luke u Aleksandriji ali mozda i pravo da sagradi nesto novo na ustima Sueckog kanala u Mediteranu - Sasvim je moguce a to se i pominje kao jedan od zahteva Rusije da ona dobije JOS jednu luku i to na ustima Sueckog zaliva preko puta Saudijske obale na mestu gde ce ne samo moci da kontrolise ulaz u Suecki zaliv vec i ujedno i kanal vec ce moci da kontrolise Izraelce kontrolisuci ujedno ulaz u zaliv Aquba negde u blizini Sarm El Seika ili mozda na Vrhu sinajskog poluostrva odakle ce bez problema moci da kontrolise tih 50-70 km plovnih puteva.
Ако се ово испостави као тачно Израел је готов он губи сву снагу тј секу му се сва крила која су најважнија.
Авијацију неће моћи да користи јер ће Сирија која добија С300 моћи да обара авионе,а врло лако може да се деси да и она добије ПРО систем С300В,а са Друге стране и Египат ће имати ако су наводи горе истини системе ПВО и ПРО великог домета што ће покрити цео ВАП Израела. Ако ово Египат и Сирја спроведу у дело а велике шансе да хоће онда Хеимско,биоолошко нуклаерно оружије Израел може да отпише јер ће пројектили које би Израел покушао да лансира бити оборени још на самим Израелом.
Сирија и Египат још пешадију да добро опреме,и да ојачају авијацију пре свега ту мислим на Сирију и Израел ће морати да игра по њиховим правилима,тако да ће наредни период бити врло занимљив за Израел по највише.
|
Ovo kao da je neki prekvalifikovani automehanicar napisao, izmisljen text koji nema apsolutno blage veze sa realnoscu niti medjunarodnim odnosima.
