|
"Iracka Hirosima"
Karlos Zurutuza, nezavisni novinar koji je i prije posjećivao Irak, Iran, Pakistan i Libiju, objavio je šokantnu reportažu. Istražio je zanemarenu priču u Iraku, djecu žrtve posljedica razorne bitke u Falluji i dobio dopuštenje doktora i porodice da fotografiše bolesnu djecu.
Zbog šokantnih paralela sa deformiranom djecom rađanom nakon nuklearnih napada na Hiroshimu i Nagasaki nazvao je priču "iračkom Hirošimom" prenosi portal "Vice".
Britanci zgroženi "pretjeranim granatiranjem"
Falluja je uništena u poznatoj bici 2004. godine. Zapravo su postojale dvije bitke, a druga je bila velikih razmjera. Falluja je smatrana uporištem al-Quaede pa su je koalicijske snage odlučile zauzeti nakon ubistva i spaljivanja četvero pripadnika američke sigurnosne kompanije Blackwater.
Pri zauzimanju su korištene supstance poput bijelog fosfora za osvjetljavanje meta (što je u početku poricano). Bijeli fosfor gori na temperaturi koja topi metal. SAD poriče da je korištena municija sa osiromašenim uranom prilikom bitke, iako se sumnja i na to. Šta više, iz samog NATO saveza potekao je poziv za istragom o njegovoj mogućoj upotrebi.
Iz izvještaja se vidi da su američki zapovjednici smatrali Falluju depopuliranom zonom pa su naređivali obilne artiljerske udare.
Britanski zapovjednici bili su zgroženi prekomjernim granatiranjem. Britanski brigadir Nigel Aylwin-Foster, izjavio je da je prilikom pripremnih stadija ispaljeno preko 40 granata 155 mm u mali sektor grada, a američki zapovjednik nije taj čin niti spomenuo u svom izvještaju, jer se radilo o "nevažnom detalju".
Foster smatra da su "koristili novi tip oružja protiv zgrada koji probija zidove i ubija sve unutra". Drugim riječima, najvjerojatnije se radi o municiji koja sadrži osiromašeni uran.
Bolesna djeca o kojoj niko ne želi govoriti
Od tada je rođena prva generacija djece nakon invazije i stope deformiteta, raka i leukemije su abnormalno visoke i u daljnjem porastu. Falluja je sunitski grad kojemu je trenutno nadležna šiitska politička garnitura što problem čini još većim.
Nevladine organizacije radije finansiraju putovanja djece u bolnice u Iranu, Jordanu i Siriji, jer su jedine potpuno funkcionalne bolnice u zemlji u Bagdadu. Inače, inicijator tog projekta je otac dvoje djece rođene sa rakom.
Još od 2005. irački doktori govore o ogromnom povećanju broja djece rođene sa ozbiljnim defektima, uključujući dvoglavu djevojčicu, suvišne udove i djelomično paralizu. Prema izvještaju iz 2010. godine, stopa oboljenja od raka povećala se četiri puta među odraslima, a čak 12 puta među djecom ispod 14 godina.
Infantilni mortalitet je osam puta viši od onog u Kuvajtu i četiri puta od onog u Jordanu.
Studija: Falluja "gore od Hirošime"
Studija doktora Busbya, Malaka Hamdana i Entesara Ariabija "Rak, dječija smrtnost i omjer spolova u Falluji, Irak 2005.-2009." potvrđuje anegdotalne priče o porastu raka i defekata u djece.
Tim od 11 istraživača je u januaru i februaru 2010. posjetio 711 domova u Falluji. Pri tom su se susreli sa otporom stanovnika, jer je državna televizija izvijestila da je u toku teroristička akcija popisivanja civila te da će biti uhapšen svako ko odgovori na pitanja.
Infantilni mortalitet u Falluji je 80 na 1000 rođene djece u poređenju sa 19 u Egiptu ili 17 u Jordanu. Međutim, studija navodi i da su tipovi rakova "slični onima u preživjelih stanovnika Hirošime koji su izloženi ionizirajućoj radijaciji iz bombi i urana u otpadu".
Nalazi govore o povećanju učestalost leukemije od 38 puta, 10 puta većoj pojavi raka dojki i značajnim povećanjima pojave limfoma i moždanih tumora u odraslih. Busby je naglasio da ga je zgrozila ova učestalost (u Hirošimi je povećanje učestalosti leukemije iznosilo 17 puta) koja raste mnogo brže nakon one zabilježene u Hirošimi, iako je to možda i rezultat bolje medicinske pripremljenosti.
Promijenio se i omjer rađanja dječaka i djevojčica pa je broj rođene muške djece opao za 18 posto od 2005. Genetska šteta više utječe na mušku djecu što je zapaženo i Hirošimi i Nagasakiju.
Irak bez bolnica
SAD je prilikom obnove gradio nove bolnice, ali i to je bio katastrofalno planiran posao. Nova bolnica u Basri, čiju izgradnju je potaknula Laura Bush izgleda predivno, ali nije opremljena radioterapijskom opremom.
Kada je kupljena, preko godinu dana je potrošena na odluku ko će platiti troškove njenog vođenja. Oprema je dobivena tek nakon 16 mjeseci, a i tada je manjkao pribor za njeno postavljanje. Navodno i danas stoji u skladištu.
Problem pojačava i siromaštvo, jer mnoge porodice ne mogu sebi priuštiti niti putovanje do bolnice, a tu je i pitanje sramote. Djeca se često ostavljaju u bolnicama, a ako uz njih ostanu i majke, dolazi do raspada porodica. Zurutuza se nada ovom reportažom ukazati na ovaj sramotni problem, kako bi se pomoglo postojećoj, ali i budućoj teško bolesnoj djeci.
|
