offline
- Kubovac

- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 12 Jul 2016
- Poruke: 6875
|
- 48Ovo se svidja korisnicima: Bobrock1, bojank, Milometer, pein, Milos1977, DJUNTA, Koce, Njubara, sedan, Nemanja.M, boro975, zdrebac, madza, ladro, Prašinar, Kajzer Soze, celt, GrobarPovratak, Denaya, gajasvi, singa, draganca, novator, Istman, yrraf, lacko, Romibrat, In_hero, Boroš, Bubimir, sap, draganl, mile33, djox, kalens021, HogarStrashni, kendzo-andzo-boni-fju, skylab1111, BraneS, Žrnov, Vrač, vlad4, ILGromovnik, GrammaticalAnalysis, Milos82, laurusri, IvanM1984, amaterSRB
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Uništenje (najmanje 2) AN/GSC-52 radara u Kuvajtu
Kakav je njihov značaj?
Dakle, prvo da odgovorimo na pitanje kako se radari AN/GSC-52 i slični radari iste namene, integrišu u američki sistem ranog otkrivanja na lansiranje balističkih rakete srednjeg, produženog srednjeg i interkontinentalnog dometa.
Sistem funkcioniše tako što bi potencijalno lansiranje balističke rakete bilo identifikovano od strane satelita u geostacionarnoj orbiti, a koji bi imali zadatak da svojim naprednim i veoma osetljivim toplotnim senzorima detektuju lansiranje takve rakete još u ranoj fazi lansiranja. Podatak o tome bi se prosledio radarskim sistemima za rano otkrivanje poput AN/FPS-132, koji je pogođen u Kuvajtu, a koji imaju zadatak da započnu praćenje tih ciljeva na velikim visinama i odrede njihovu brzinu i trajektoriju leta.
Konačno, ti podaci se slivaju u Stanice za satelitsko očitavanje AN/GSC-52 koji te podatke primaju i zatim prosleđuju u kopnene baze američkih Kosmičkih snaga, gde se ti podaci analiziraju, verifikuju i potvrđuju, a zatim se šalju signali za uzbunjivanje u "realnom vremenu".
Zajedno, ova tri ešalona: sateliti u geostacionarnoj orbiti, radari ranog otkrivanja i stanice za satelitsko očitavanje, formiraju jedan od najsavremenijih sistema za rano uzbunjivanje na balističke napade na svetu. Ovaj sistem garantuje da će, ako balistička raketa ikada bude lansirana, SAD će prve znati taj podatak.
Radari AN/GSC-52 i drugi radari iste namene, nalaze se najčešće u zaštitnim kupolama izrađenim od pločica fibeglasa, koji imaju za cilj da obezbede uslove za zaštitu antene i složenih i osetljivih komponenti radarskog sistema od atmosferskih uticaja, poput kiše, snega, jakog sunca i da unutra obezbede temperaturu vazduha koja najbolje odgovara pravilnom radu sistema. Takođe, kupola deluje i donekle maskirno, jer se ne zna na koju stranu je antena okrenuta, pa se "špijunskim" aktivnostima drugih velikih sila ne može utvrditi koje zadatke trenutno izvršava.
Iako pod kupolom ne vidimo ništa i sve deluje "stacionarno i nepokretno", unutra antenski sistem rotira u azimutnoj i osi elevacije, prateći stalno satelite u geostacionarnoj orbiti, radi održavanja stabilne komunikacije. Na svakom položaju stanice za satelitsko očitavanje, nalazi se uvek više od jednog radara, od kojih svaki ima svoju misiju i zadatak, ali mogu se koristiti i kao "rezervni" sistemi u slučaju da jedan radar iz ovog ili onog razloga prestane sa radom.
Dakle, napadi Irana sada dobijaju i širu sliku. Dakle, napadnute su stanice za satelitsko očitavanje u Kuvajtu sa radarima AN/GSC-52, pri čemu je potvrđeno uništenje najmanje 2 takva radara, ali je pogođeno i više drugih kupola, za koje nemamo podatke o tome da li su se i koji radari nalazili unutra. Pogođen je radar ranog otkrivanja AN/FPS-132 u Kuvajtu i na duže vreme onesposobljen za rad u smeru Irana (istoka). Pritom, u nekim izvorima se pominje i uništavanje višenamenskog radara AN/TPS-59 u Bahreinu, koji se takođe koristi u sistemu protivvazduhoplovne i protivraketne odbrane, ali sa sekundarnom primenom u protivraketnoj odbrani kada su u pitanju balistički projektili.
Pogođeno je i nekoliko radara AN/TPY-2 koji funkcionišu u sistemu protivraketne odbrane THAAD, ali mogu i samostalno u sistemu ranog otkrivanja (konkretno u regionu jedan takav radar funkcioniše u bazi CENTCOM u Kataru).
Dakle, osim satelita koje Iranci objektivno nemaju sa čim da pogode, može se reći da su Iranci uradili sasvim "solidan" posao u degradaciji mogućnosti sistema ranog otkrivanja na balističke napade i na mogućnosti samih protivraketnih sistema koji treba da obaraju te projektile.
|