offline
- Pridružio: 29 Jun 2013
- Poruke: 138
- Gde živiš: Sarajevo, Jugoslavija
|
Analiza: "Slobodni Radio Rozana" i široka kampanja "Prijatelja Sirije" među izbjeglicama i dijasporom s ciljem političke eliminacije Assada putem izbora 2014.
Prema vijestima koje stižu s terena sve je izvjesnije da sirijski pobunjenici, uz svu podršku zapada, zaljevskih petromonarhija i Turske, neće uspjeti poraziti vojsku Bahsara Al-Assada, stoga je već nekoliko mjeseci u tijeku kampanja kojoj je cilj njegova politička eliminacija putem izbora koji bi se trebali održati 2014. godine. Nema nikakve sumnje da bi poraz na izborima na neki način bio ravan porazu na bojnom polju i to je opcija koju zapad nikako ne želi prepustiti slučaju. U tom scenariju glavnu ulogu igraju sirijski "politički disidenti", Sirijci koji žive i rade u inozemstvu, te brojne izbjeglice smještene u kampovima u susjednim zemljama nad kojima "Prijatelji Sirije" neometano mogu vršiti svoj utjecaj. SAD i zapadne vlade, Saudijska Arabija, Katar i Turska velike nade polažu u glasove raseljenih Sirijaca i već sad sve čine kako bi oni presudili o pobjedi na izborima, te odlučili tko će ući predsjedničku palaču i kao parlamentarna većina vladati Sirijom. Oni koji su uzrokovali "sirijsku krizu" sada su odlučni u namjeri da u Damasku na legalan način ustoliče marionetsku vladu i predsjednika koji će služiti njihovim interesima.
U Parizu je prije nekoliko dana pod pokroviteljstvom francuske vlade bivša francuska ministrica pravosuđa i aktualna čelnica Povjerenstva za vanjske poslove francuskog parlamenta, Elizabeth Guigou, zajedno sa sirijskim "disidentima" organizirala tribinu "Glas slobodne Sirije" na kojoj se govorilo upravo o potrebi djelovanja među raseljenim Sirijcima koji će na predstojećim izborima imati pravo glasa. Kome bi sirijska dijaspora i izbjeglice trebali dati svoj glas vidi se iz napisa koje objavljuje portal "Slobodna Sirija" (Souria Houria) kojega vode "istaknuti" sirijski intelektualci i politički aktivisti koji kao disidenti žive i rade na zapadu.
U borbi za izbor marionetske vlade odane Washingtonu, Bruxellesu, Riyadhu Ankari, Dohi - takozvanim "Prijateljima Sirije" - nisu zaboravljeni ni mediji. Krajem srpnja su isti oni koji čitavo vrijeme zazivaju vojnu kampanju protiv vlastite domovine, pod pokroviteljstvom krovne udruge za ljudska prava FIDH, te medija i organizacija Canal France International, International Media Support, Radio Netherlands Worlwide i neizbježnih Reportera bez granica, pokrenuli "neovisni" sirijski medij “Free Syrian Radio Rozana”, a sadržaj kojega se može pratiti i na internetu jasno govori o čemu je riječ. Laži koje su demantirale i same zapadne obavještajne službe Radio Rozana još uvijek koristi kao materijal za sotoniziranje vlade u Damasku i predsjednika Assada, a sve kako bi oni koji nemaju vremena provjeravati istinitost onoga što uredništvo pušta u eter svoj glas dali "demokratskoj prozapadnoj oporbi". Obzirom da je "Slobodni Radio Rozana" osmišljen po uzoru na "Radio Slobodna Europa", čija je uloga u Hladnom ratu, tranziciji u zemljama istočnog bloka, na našim prostorima (na žalost) za vrijeme oružanih sukoba '90-ih, a kasnije u Obojenim revolucijama, svima dobro poznata, takav pristup se pokazao kao moćno oružje u uklanjanju nepoćudnih vlada demokratskim putem. Francuski 20 Minutes navodi kako "Radio Rozana iz sigurnosnih razloga svoj program emitira iz sjedišta na nepoznatoj adresi u Parizu, te kako je program putem satelita Arabsat moguće pratiti u cijelom arapskom svijetu".
U predviđanjima oko mogućih izbora u Siriji, te o njihovom ishodu, libanonski novinar Nasser Sharara navodi kako su Francuska i Saudijska Arabija odlučile pokrenuti satelitski televizijski program za manjine u Siriji i na Bliskom Istoku, a sve kako bi ograničili utjecaj vatikanskih medija na sirijske kršćane, ali i onih koje prate sirijski Kurdi. Podrška vatikanske agencije Fides vladi u Damasku i Basharu Al-Assadu je neupitna i zbog toga su se Pariz i Riyadh odlučili boriti i za dio glasova sirijskih kršćana i Kurda. Budući da sirijski kršćani u potpunosti podržavaju predsjednika Assada, mala je vjerojatnost da će taj projekt dovesti do bilo kakve promjene u njihovu razmišljanju, dok Kurdi s predstavnicima vlasti u Damasku pregovaraju da ih kao legitimna oporba predstavlja PYD na čelu sa Salihom Muslimom. Cijeli ovaj projekt je ipak dokaz kako se ne zanemaruje niti jedan segment sirijskog društva i kako se ne štede sredstva čak i kada je krajnje upitan njegov pozitivan ishod. (Analiza kaotične situacije na sjeveru Sirije: Na čijoj su strani sirijski Kurdi?)
Kampanja promoviranja prozapadne oporbe koju uz svesrdnu pomoć zapada i zaljevskih petromonarhija među sirijskim izbjeglicama i dijasporom vode sirijski "disidenti" mogla bi se tumačiti kao svojevrsna faza hladnog rata protiv vlade u Damasku. Naravno, za sve je opet kriv Bashar Al-Assad koji uporno ne želi napustiti predsjedničku dužnost i pri tom se namjerava kandidirati na izborima 2014., što s njegove strane tzv. "Prijatelji Sirije" tumače kao krajnju drskost.
Nasser Sharara za Al Akhbar piše kako je Collin Powell nakon 2003. vodio brojne razgovore s američkim dužnosnicima koji su predviđali i ovakav scenarij. Bivši američki veleposlanik u Damasku, Robert Ford, zalagao se da "ukoliko se Assada ne uspije srušiti vojnim putem, treba učiniti sve da ga se, ukoliko se odluči kandidirati, ukloni na demokratskim izborima koje će nadzirati predstavnici međunarodne zajednice". Nije nikakva tajna da je međunarodna zajednica podijeljena po pitanju Assadove kandidature. Rusija i Iran je podržavaju ukoliko sirijski narod to bude želio, a sam Assad je u svojim brojnim intervjuima više puta naglasio "kako će to učiniti samo ako narod to od njega bude tražio" i tu ne bi trebalo biti ništa sporno. Međutim, sama pomisao da njegovo ime bude na listi predsjedničkih kandidata 2014. "Prijatelje Sirije", u želji da Siriju napokon vide na koljenima, prisiljava na dodatne napore i financijska izdvajanja.
Istraživanje javnog mnijenja mjesecima prije izbora povjereno Kataru s ciljem da izbjeglice i "neodlučne" usmjeri prema "prozapadnoj oporbi"
Kako novog katarskog emira Tamima Al-Thania više brine hoće li za svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. morati klimatizirati samo stadione ili cijelu zemlju, istraživanje javnog mnijenja s pitanjem "Podržavate li kandidaturu i izbor Bashara Al Assada za predsjednika Sirije ?" povjereno je zakladi
"Qatar Foundation" koju vodi supruga bivšeg emira, šeika Mozah. Istraživanje na širokom uzorku je koja su vođena među među Sirijcima iz domovine, te onima koji imaju pravo glasa, ali se trenutno nalaze u izbjegličkim kampovima na Bliskom Istoku, Africi i Turskoj. Global Research prenosi rezultate istraživanja, a ona su pokazala da 54% Sirijaca u domovini želi Assadovu kandidaturu i da ostane još jedan mandat u predsjedničkoj palači, dok je 48% bilo protiv. S druge strane 83% Sirijaca koji su u izbjeglištvu u zemljama Perzijskog zaljeva je protiv takve mogućnosti. Protiv je i 93% izbjeglica u Africi, mahom bliski Muslimanskom bratstvu koje je u Egipat primio svrgnuti predsjednik Morsi, te 64% onih koji su utočište našli kod Saada Hariria u Libanonu.
Nakon toga su Francuzi i Amerikanci također vršili svoja istraživanja i rezultati su bili otprilike slični: u zemlji je preko 50% stanovništva za ostanak Assada na vlasti, dok se izbjeglice uglavnom protive takvoj mogućnosti. Treba ipak uzeti u obzir da je od 2 milijuna izbjeglica, koliko ih se otprilike nalazi u kampovima u Jordanu, Turskoj, Libanonu i Egiptu, mnogo djece koja nemaju pravo glasa, a oni koji i misle drugačije nemaju pravo to javno reći.
Dakle za rušenje Assada je potrebno dobiti naklonost svih izbjeglica i uvjeriti ih kako su kandidati koje predlože "Prijatelji Sirije" jedina "svijetla budućnost" za sirijski narod.
Tome se ne treba čuditi jer ni u prihvatu stradalnika i civilnog stanovništva ništa nije prepušteno slučaju. To potvrđuje i činjenica da su međunarodne organizacije u susjednim zemljama kampove za prihvat sirijskih izbjeglica namjerno podizali u područjima koja nisu naklonjena vladi u Damasku.
Na tu činjenicu je upozorio i libanonski premijer Najib Miqati kada je pred stranim diplomatima otvoreno izjavio "kako je takav odnos prema izbjeglicama protivan međunarodnim normama". S druge strane to međutim govori da su Washington i njegovi saveznici potpuno svjesni klime koja vlada u Siriji i da njihovi kandidati ne mogu računati na podršku sirijskog naroda.
Assadova snaga je unutar granica Sirije
Sada je već potpuno jasno da zapad uporedo s vojnim aktivnostima igra i na kartu demokratskih izbora, no za uklanjanje Bashara Al-Assada je nužna jednoglasna podrška prozapadnoj "demokratskoj oporbi". Teško je prije mirovne konferencije u Ženevi reći tko bi mogao biti njihov kandidat, ali i stoga što se u Sirijskom nacionalnom vijeću čelnici smjenjuju svakih nekoliko mjeseci, a Sirijska nacionalna koalicija je sve samo ne homogena demokratska oporbena skupina. No, kada i dođe taj trenutak, treba uzeti u obzir niz faktora, a brojni idu u prilog Basharu Al-Assadu.
Sva istraživanja govore kako su građanski srednji sloj i sirijska elita (većinom suniti) više nego zadovoljni što je otklonjena prijetnja vojne intervencije i svrgavanje Assada po libijskom scenariju. Zbog njihovih poslovnih aktivnosti njima je potrebna stabilnost zemlje i vjeruju kako im na međunarodnom planu to može jamčiti samo aktualna vlada i nijedna druga.
Drugi važan detalj je što su dijelovi Sirije još uvijek pod (izravnim ili neizravnim) nadzorom ekstremista iz Al Nusra Fronta, "Islamske države Iraka i Sirije/Levanta" (ISIL) ili nekih drugih terorističkih skupina čiji predstavnici neće moći sudjelovati u izborima. Ukoliko se kojim slučajem pod nadzorom FSA na tim područjima i organiziraju izbori, biračka mjesta će sigurno biti meta terorističkih napada kao što je bio slučaj u Iraku. To od Bashara Al-Assada opet čini jedinog kandidata koji je u stanju građanima jamčiti sigurnost, što se za ostale nikako ne može reći.
Sirijski predsjednik je sigurno upoznat s cijelom situacijom i nema sumnje kako on također ima svoj plan i program kako se predstaviti narodu. Po svemu sudeći nema boljeg načina za dobivanje povjerenja od oslobađanja područja koja pod kontrolom drže pobunjenici i u kojima vlada opće bezakonje i teror. U svim gradovima i selima u koje je ušla sirijska vojska svakodnevni život se vraća u normalu i to je najbolja moguće predizborna kampanja.
Budući da državnika koji u svojoj zemlji jamči mir i stabilnost moraju prikazati kao diktatora i tiranina, sirijski "disidenti" i "oporbeni aktivisti" koji iz Europe šire laži o onome što se događa domovini imaju izuzetno tešku zadaću. Sam sirijski predsjednik im otežava posao svojim postupcima, jer kakav je to "tiranin" koji svim pobunjenicima koji su se predali, a nisu okrvavili ruke čineći ratne zločine, daje oprost i pušta ih da se slobodno vrate svojim kućama. Nešto slično se prije par dana dogodilo u blizini grada Matrasa, gdje se skupina pobunjenika iz redova FSA predala sirijskoj vojsci i nakon što su prošli sigurnosnu provjeru, te što je utvrđeno da nisu počinili nikakve zločine, svi su pušteni da se slobodno vrate svojim obiteljima. Sirijski mediji navode kako je to "najbolji način za postizanje trajnog mira". Nakon svega navedenog, slobodno se može reći kako je predizborna kampanja za izbore 2014. u Siriji već počela.
Zarobljeni pobunjenici koji su nakon sigurnosne provjere i obzirom da je utvrđeno da nisu činili ratne zločine, pušteni svojim obiteljima:
|
