offline
- zlatkoa987
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 30 Dec 2013
- Poruke: 4
|
Gama ::Moze neko da otkljuca ovo?
Advance: Presudni događaji za Siriju: pomirba Washingtona i Rijada je propala dok Moskva pokreće kontakte s Turskom i Jordanom što bi moglo otvoriti prostor sirijskoj vojsci za najveću ofenzivu do sada
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Nedavna posjeta američkog predsjednika Baracka Obame Saudijskoj Arabiji je jasan pokazatelj na koji način Washington bira svoje saveznike i pristup američke administracije je u potpunosti vođen isključivo interesima koje dvije strane dijele bez obzira na političko i civilizacijsko neslaganje. Reuters navodi kako su ključne teme bile Sirija, iranski nuklearni program i ljudska prava, a budući da je Saudijska Arabija strateški saveznik Washingtona na Bliskom Istoku, zapadni mediji nam o posljednjoj temi namjerno serviraju selektivna izvješća, a ono što se baš mora reći, kaže se na način da se kraljevska obitelj Al-Saud poštedi "neugodnosti".
Kada bi se Saudijska Arabija prikazala u njenom pravom svjetlu, dio zapadne javnosti bi sigurno od svojih vlada zatražilo da Saudijcima barem ukažu na nužne reforme i demokratizaciju tog društva. Ukoliko bi se uspoređivala s bilo kojim od "arhi-neprijatelja" zapadne liberalne demokracije, Saudijskoa Arabija je savršena zemlja za uvođenje sankcija, traženje smjene režima i miješanje u njihovu unutarnju politiku. Međutim, sve se to ne događa i ta zemlja kod medija i licemjernih zapadnih diplomata uživa jednu vrstu imuniteta.
SAD su nedavno zatvorile sirijsku ambasadu u Washingtonu i sirijskim diplomatima naredili da napuste zemlju tvrdeći "kako je neprihvatljivo da pojedinci koji su postavljeni od strane aktualnog sirijskog režima provode diplomatske i konzularne operacije u Sjedinjenim Državama", a istovremeno nastavljaju surađivati s predstavnicima najkonzervativnijeg režima u svijetu. Da bi apsurd bio veći sve ono što službeni Washington preko svojih satelitskih organizacija za ljudska prava prigovara drugim zemljama, za Saudijsku Arabiju ne vrijedi. Tako da Freedom House u svom nedavno objavljenom izvješću Saudijsku Arabiju svrstava među "neslobodne zemlje", ali su isto tako 'neslobodne' i Rusija, Kuba, Venezuela i druge, dok su SAD "apsolutno slobodna zemlja" s najvišom ocjenom. Spomenimo i Human Rights Watch čija su izvješća također čest argument za otvorene ili prikrivene napade američke administracije na suverene zemlje, koji Kraljevinu Saudijsku Arabiju u izvješću za 2013. optužuje za kršenje prava 9 milijuna žena i isto toliko stranih radnika u toj zemlji. Svjetski ekonomski forum je Kraljevinu Saudijsku Arabiju od 136 zemalja svrstao na 126. mjesto, a tu su i LGBT udruge i "prava" homoseksualaca, koja da su takva u nekoj drugoj zemlji na noge bi se digao cijeli Capitol Hill, State Department s Obamom na čelu, a pridružio bi im se i Bruxelles sa svih 28 zemlja članica EU. Spomenimo i javne egzekucije, optužbe za vještičarenje, progon kršćana, ateista i drugih skupina, što je odnos vlasti prema svom narodu nezamisliv za XXI stoljeće. Je li itko primijetio da Amerikanci imaju ikakav problem s tim? Naravno da nije i američki predsjednik je krajem ožujka posjetio Rijad gdje je dočekan počasnom gardom i crvenim tepihom, a prilikom dolaska je izjavio "kako je došao u prijateljski posjet kralju Abdullahu s kojim želi ojačati suradnju koja između dvije zemlje traje preko 80 godina".
Odavna se zna kako Saudijci financiraju i naoružavaju teroriste s crne liste State Departementa, a Reuters je pisao o ulozi saudijskih obavještajaca u stvaranju salafističkih brigada u Siriji i skupina kao što su Jaysh al-Islam koje su trebale biti katalizator za salafističke bande bez čvrstog zapovjednog lanca. Naravno tu je i Liwa al-Islam, brigada iza koje u svakom smislu stoji saudijska kraljevska obitelj, a koja se u borbama uvijek pojavljuje rame uz rame s fanaticima iz Al Nusra Fronta da je nekad teško i uočiti razliku. To su potvrdili i američki eksperti s "Instituta za proučavanje ratnih sukoba" (Institute for the Study of War), kojeg vode američki arhitekti vanjske politike i najpoznatiji zapadni trgovci oružjem.
U sigurnosnom izvješću za Bliski Istok za 2013. godinu u dijelu u kojem se govori o tzv. "Slobodnoj sirijskoj vojsci (Middle East Security Report: The Free Syrian Army) ISW jasno navodi: "Liwa al-Islam je skupina poznata po suradnji s Al Nusra Frontom, salafističko-džihadističkom organizacijom u Siriji koja je povezana s Al Qaidom u Iraku(AQI), s kojom provodi zajedničke borbene aktivnosti".
Logično bi bilo da lideri i državni dužnosnici vlada koje financiraju globalni terorizam budu nepoželjni u Sjedinjenim Državama, ali za Saudijsku Arabiju to pravilo ne važi još od vremena administracije Georga Busha starijeg, pa sve do danas.
Na kritike zapada za kršenja ljudskih prava je saudijski zamjenik premijera, princ Abdullah bin Abdul Aziz, na summitu Ujedinjenih naroda u New Yorku rekao "kako je apsurdno da se pojedincu ili društvu nameću pravila koja su protivna njihovim uvjerenjima ili načelima". Princ Abdullah bin Abdul Aziz je nastavio upozorenjem o posljedicama neobuzdane globalizacije i njene upotrebe "kao paravanom za kršenje suvereniteta država i uplitanje u njihove unutarnje poslove pod raznim izgovorima među kojima se koriste i ljudska prava".
Teško se ne složiti sa saudijskim princem i tvrdnjom da se sve koristi za uplitanje u unutarnje prilike suverenih zemalja, ali je saudijska unutarnja i vanjska politika puna apsurda i on je zadnji koji se može pozivati "na pravo država da same odlučuju o načinu na koji će živjeti".
Osim svojih unutarnjih rigidnih zakona, Saudijska Arabija se kao što znamo financiranjem i naoružavanjem pobunjenika u Siriji miješa u unutarnju politiku susjedne zemlje, što znači da svoja "načela" koristi selektivno i kako joj u određenom trenutku odgovaraju.
Teško je procijeniti tko je u kojem periodu u ovoj višedesetljetnoj farsi vodio glavnu riječ, no poznato je da i Washington slijedi isti princip. Načela koja Amerika promovira samo su fasada, primjenjuju se selektivno i napuštaju kada ne mogu poslužiti u realizaciji zacrtanih ciljeva.
The Guardian u članku u kojem govori o Obaminoj posjeti Saudijskoj Arabiji navodi "kako je američki predsjednik doputovao da bi riješio odnose s ključnim saveznikom".
Britanski dnevni list američko-saudijske odnose opisuje kao "napete", a razlog je rastuća zabrinutost Rijada zbog "navodnog pokušaja približavanja Iranu oko njihovog nuklearnog programa čime je Saudijska Arabija razočarana, jednako kao i odustajanjem od napada na Siriju u rujnu prošle godine".
Možda The Guardian smatra da su čitatelji zaboravili kako prepreka za američku vojnu intervenciju u Siriji nije bila u Bijeloj kući, nego odbijanju NATO saveznika da se Obami pridruže u toj avanturi, a prije svega u američkoj javnosti umornoj od ratovanja i nepovjerljivoj nakon katastrofalnih invazija na Afganistan, Irak i Libiju. Iz bezizlazne situacije je Baracka Obamu tada spasio nitko drugi nego Sergej Lavrov koji je u jednom televizijskom obraćanju američkog državnog tajnika Johna Kerrya čuo kako izjavljuje: " "Kada bi se Assad riješio kemijskog oružja ne bi više bilo razloga za intervenciju."
Lavrov tada promptno reagira i kontaktira Assada, potom Johna Kerrya i sve rješava u nekoliko sati. Washington je tada bio zadovoljan jer je očuvao "status velesile čije se crvene linije poštuju", ali je zato razočarao saveznike u Riyadhu.
Saudijska Arabija ni u snu nije računala na takav scenarij i susret američkog predsjednika Baracka Obame i kralja Abdullaha bi mogao značiti pokušaj dogovora kako usuglasiti stavove u pružanju potpore pobunjenicima u Siriji, čime bi se u konačnici ugrozio i Iran.
Upravo zbog tih pregovora Al-Arabiya samo tri dana prije dolaska Baracka Obame u posjet kralju Abdullahu objavljuje vijest o mogućem povratku na mjesto čelnika saudijskih obavještajnih službi smijenjenog "princa džihada, Bandara bin Sultana. Podsjetimo kako je princ Bandar pao u nemilost i kod kralja, ali i u Washingtonu jer nije ispunio zadaću i u zadanom roku svrgnuo Bashara Al-Assada.
Dakle, imamo apsurdnu situaciju u kojoj Washington predano radi na "promicanju demokracije i ljudskih sloboda", a njihov najsnažniji regionalni partner, Saudijska Arabija, siječe glave na gradskim trgovima i progoni vještice. Svima je jasno da ovo savezništvo počiva isključivo na geopolitičkim i geostrateškim interesima obiju strana.
Uloga Saudijske Arabije kao "najvećeg svjetskog proizvođača i izvoznika nafte" je samo jedan od razloga američkog licemjernog stava. Iako američku politiku uvelike određuje saudijsko bogatstvo, istina je i da su Washingtonu u njegovim hegemonističkim nakanama vazalske države uvijek bile od presudnog značaja. S druge strane, egzistencija i opstanak Saudijske Arabije uvelike ovisi o američkoj vojnoj pomoći, ali i zbog imidža na globalnoj razini kojeg Zapad vješto prikriva gurajući u prvi plan vijesti o gay pravima u Rusiji, slobodi medija u Bjelorusiji, "represiji režima" u Venezueli i drugih tema od kojih su većina neprovjerene izmišljotine, ali zato o saveznicima s Arapskog poluotoka nećete čuti gotovo ništa.
Washington svim ovim aktivnostima, koje su sve samo ne slučajne, trenutno Saudijsku Arabiju sklanja od međunarodnog nadzora, međutim, to se može promijeniti u bilo kojem trenutku. Saudijci se mogu naći u velikoj opasnosti, samo ako nastave s aktualnom politikom, posebno iz razloga što je globalni utjecaj njihovih zaštitnika iz Washingtona u vidnom opadanju.
Posljednji pokušaj stvaranja koalicije protiv osovine Moskva-Teheran
Dugo pripremana Obamina posjeta Saudijskoj Arabiji se odvija u jednoj atmosferi nepovjerenja, ali isto tako i potrebi da se napokon prevaziđu nesuglasice, jer je to u konačnici od obostranog interesa.
Iranski i ruski mediji su dali naglasak na pokušaj dogovora Obame i kralja Abdullaha u stvaranju zajedničke platforme kojom će se suprotstaviti sve jačem savezu Moskve i Teherana. Jasno je da je fokus razgovora bio o situaciji u Ukrajini, Siriji i utvrđivanju, bolje rečeno "obaranju" cijene energenata i stoga je logično zaključiti da se su pregovori bili usmjereni protiv Rusije i Irana.
"Podrška Obame prevratu u Ukrajini je na kraju rezultirala ozbiljnim porazom Washingtona. Događanja na Krimu su Sjedinjene Države doveli u neugodnu situaciju i Barack Obama koji mora mobilizirati sve svoje saveznike i pokušati ih uvjeriti da zauzmu zajednički stav protiv osovine Moskva - Teheran – Peking", prenosi portal Strategic Culture Foundation.
Logički je da u ovoj situaciji Bijela kuća što prije uspostavi što bolje odnose sa Saudijskom Arabijom, iako Riyadh i Washington i nemaju nekih razlika u strateškim pristupima različitim međunarodnim pitanjima. Dakle, kada je u pitanju jedinstven stav protiv geopolitičkih suparnika - Moskve i Teherana - došlo je vrijeme da se okonča svađa i pređe preko nekih razlika u stavovima, a sve kako bi se izolirali Rusija i Iran, što bi u konačnici dovelo i do pada Bashara Al-Assada, te jačanja geostrateškog utjecaja kako Sjedinjenih Država, tako i Saudijske Arabije.
Tu je i problem Egipta s kojim Saudijci žele surađivati, ali budući egipatski predsjednik, general Abdel Fattah Al-Sisi, isto tako i Moskvu vidi kao vrlo važnog saveznika. Trenutno je u tijeku i svađa između Katara i Saudijske Arabije i SAD se nalaze u neugodnoj situaciji, budući da žele sačuvati "prijateljske" veze i s Dohom i s Riyadhom.
Što se tiče Sirije, Barack Obama ne popušta zahtjevima kralja Abdullaha, i bez obzira što je islamistima koji drže manji dio područja na jugu Sirije odobrio slanje protuoklopnih bacača, sirijske ekstremiste, smatrajući to prevelikim rizikom, odbija opskrbiti prijenosnim protuzračnim sustavima MANPADS.
Odgovor Moskve na napore Washingtona u posljednjem, pokušaju svrgavanja Bashara Al-Assada i podrivanja utjecaja Irana i Rusije
Nakon što je već ranije s Iranom sklopio sporazum o energetskoj suradnji i zamjeni iranske nafte za ruske proizvode u vrijednosti 20 milijardi dolara, što bi bila isporuka oko 500 tisuća barela dnevno u slijedeće dvije do tri godine, potom o suradnji u civilnom nuklearnom sektoru, a stručnjaci navode kako će se Vladimir Putin i Hassan Rohani uskoro dogovoriti i oko isporuke oružja i vojne opreme, kao i obnove vojno-tehničke suradnje, ruski predsjednik je učinio najbolji mogući potez kojim će osujetiti planove svrgavanja Bashara Al-Assada.
Naime, ruski predsjednik je 8. travnja u Kremlju ugostio jordanskog kralja Abdullaha II Al-Husseina , a glavna tema razgovora je naravno bila Sirija.
"Drago mi je što sam ovdje u Moskvi i to ne samo zbog našeg prijateljstva, nego i povezanosti naših dviju zemalja. Mi smo tu da potvrdimo ne samo osobni odnos između nas dvojice, nego i između naših dviju zemalja. Rusija je oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u našem dijelu svijeta i mi u Jordanu smo o vama uvijek imali vrlo visoko mišljenje. Ja sam ovdje u Moskvi kako bih razgovarao s mojim dragim bratom o pitanjima koja se tiču Bliskog Istoka. Dvije od glavnih tema o kojima ćemo razgovarati je palestinski mirovni proces i pitanje Sirije. Vjerujem da svi od nas očekuju iznalaženje političkog rješenja za krizu koja pogađa sirijski narod. U atmosferi jakog prijateljstva kojeg smo uvijek imali, ja sam siguran da će ovo biti vrlo plodan susret i presretan sam što sam se vratio ovdje u društvo mog dobrog prijatelja", u Kremlju je izjavio jordanski kralj Abdullah II.
Glas Rusije prenosi kako se Vladimir Putin zahvalio Jordanu za snažan doprinos u rješavanju složenih procesa na Bliskom Istoku, a na početku susreta su se obojica složili "kako se kriza u Siriji treba riješiti mirnim putem". Svima je jasno da bez pristanka jordanskog kralja od tzv. "Južnog fronta" neće biti ništa. Teško je za povjerovati da će kralj Abdullah II Al-Hussein nakon susreta u Moskvi američkim i saudijskim plaćenicima, koji su spremni u blizini južne sirijske granice, dati zeleno svjetlo za korištenje teritorija Jordana za agresiju na Siriju.
U isto vrijeme Bashar Al-Assad se odlučuje na vojnu kampanju čišćenja džepova otpora islamističkih ekstremista upravo u tom području, koje je započelo snažnim zračnim udarima na područje Al-Mleha.
Samo par dana ranije je, nakon što je Vladimir Putin razgovarao s turskim premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom i čestitao mu na izbornoj pobjedi, sirijska vojska krenula u snažnu ofenzivu u Latakiji, gdje je do jučer zauzela niz važnih uporišta, što bi uz oslobađanje Rankousa na Qalamounu doista moglo označiti dugo očekivani kraj pobune.
Turski premijer se ruskom predsjedniku zahvalio na čestitkama i izrazio "veliko zadovoljstvo što je Moskva odlučila da tatarski jezik na Krimu bude drugi službeni jezik, što se vlasti u Kijevu nikada nisu usudile učiniti", prenosi New Eastern Outlook.
Ukoliko je cilj posjete američkog predsjednika Baracka Obame Saudijskoj Arabiji doista bio "izolacija Irana i Moskve, te rušenje Bashara Al-Assada", a iz svega navedenog ispada da jest, onda se doista može reći kako je nepotrebno trošio novac američkih poreznih obveznika.
|
