offline
- zoran-ruma
- Ugledni građanin
- Pridružio: 29 Sep 2006
- Poruke: 476
|
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
+ TekstUlazak Rusije u Sirijski rat biti će najveća prekretnica u ovom sukobu otkako je on buknuo u proljeće 2011. godine. Čime će ovaj potez rezultirati, može se samo nagađati, ali imati će velike posljedice. Možda će Rusija iz svega izaći kao jedna znatno veća sila nego je danas, a možda će je ovo neizrecivo skupo koštati.
Zamjenik direktora iz Kennan instituta u SAD-u, William E. Pomeranz, objavio je jutros - neposredno nakon potvrde da je ruski parlament odobrio slanje ruskih trupa u Siriju - tekst pod naslovom "Kako Putinovo kretanje u Siriju može srušiti njegovu Vladu". Da bi dodatno dočarao svoje stavove kao naslovnu fotografiju za tekst odabrao je ruševine Palmire - ispod se nalazi tekst: "Ruševine Palmire, sjedište nekoć velikog carstva".
Nije tajna da se neki nadaju kako je ovo pogreška koju će i Putin i Rusija skupo platiti, da će njegovo "carstvo" skončati u ruševinama. To je, između ostalog, i jedan od razloga zašto će SAD bez previše buke pustiti Rusiju da operira u Siriji.
Što se po Rusiju loše može desiti kada njihova akcija krene? Puno toga. Trenutačno, prema zadnjim anketama, 39% ispitanika u Rusiji podržava Putinovu politiku prema Siriji. To nije odveć puno, no pritom treba istaknuti kako je broj onih koji se eksplicitno protive njegovoj politici znatno manji, svega 11%. Dakako, taj postotak bi počeo naglo rasti ukoliko bi Rusija počela gomilati gubitke u Siriji. No, to se ne bi trebalo desiti osim ako Rusija ne krene u kopneni rat.
Može li se i takvo što očekivati? Mada to u ovom trenutku još uvijek izgleda kao nešto daleko, činjenica jest da se i iz Rusije često moglo čuti kako zračni napadi neće biti dovoljni da bi se porazio ISIL. Je li moguće očekivati, recimo, da jednog dana u bliskoj nam budućnosti ruske trupe počnu ulaziti u Aleppo? Trenutačno ne izgleda da je to plan, no u ovako nepredvidivom sukobu zaista se ništa ne može unaprijed odbaciti.
No, to su teorije kojima se više nada SAD. Nadaju se da će Rusija "zaglaviti" u Siriji, da će za Rusiju Sirija postati isto ono što je i Afganistan bio za SSSR. Dakako, takve pretpostavke proizlaze iz razmišljanja da je Rusija već sada slaba, da joj je ekonomija u ponoru, da se samo čeka na dan kada će ruski narod ustati protiv "cara" Putina. Svakako, to bi mogle biti obične zablude ili kako bi se reklo u SAD-u "wishful thinking" (puste želje).
Ako pratimo američke mainstream medije dobiti ćemo dojam da je Rusija na rubu sloma i da će Putin uskoro pasti. S druge strane, ako pratimo ruske mainstream medije dobiti ćemo dojam da je SAD pred slomom, da će izbiti nekakva revolucija, da će ustati crnci, da će se Teksas odcijepiti itd. To je, dakako, također poveća količina "wishful thinking" pristupa.
Istina je da niti SAD niti Rusija ne znaju točno u što se sada tko upušta i kako će sve to završiti. No, probajmo smanjiti brojne alternative scenarije na dva moguća kada je riječ o Rusiji. Moguće je da će je Sirija skupo koštati i da će na kraju vlasti u Washingtonu zadovoljno gledati kako se njihov najveći globalni rival sam sebe eliminirao.
Naime, do sada su svi znali da Rusija pomaže sirijskim vlastima i sirijskoj vojsci. To su, dakako, znali, i brojni džihadisti koji su otišli boriti se u Siriju, a među njima nalaze se i tisuće iz Rusije. No, ako Rusija sada počne direktno vojskom ciljati njih ovi će napraviti sve da se Rusiji osvete na bilo koji mogući način. To bi moglo značiti i znatno narušavanje sigurnosti u Rusiji, kako na njenim južnim dijelovima (Kavkaz) tako i u metropolama.
SAD-u je ipak lakše, njih čuva Atlantik, a ušuljati se u SAD s nekakvim zločinačkim namjerama bi bilo vrlo teško. Američki gigantski špijunski kompleks zaista narušava privatnost svih njihovih građana, u to nema dvojbe, ali u praktičnom smislu svakako i čuva SAD od bilo kakvih vanjskih pokušaja infiltracije, u to također nema dvojbe.
Koliko se Rusija može čuvati? Može li spriječiti terorističke napade na vlastitom tlu? To će po nju biti najveći izazov u narednom periodu. Naime, upravo ti napadi i jesu najveća opasnost koja prijeti vlastima u Moskvi. 39% Rusa danas podržava Putinovu politiku u Siriji, no što ako se desi napad u Moskvi s porukom "ovo je osveta za vaše vojne operacije u Siriji". Što će onda reći narod? Kolika će onda biti potpora?
To je po Rusiju "crni" scenarij, no postoji i onaj drugi. Naime, kako upravo javljaju pojedini ruski mediji, Rusija zahtjeva da svi američki vojni zrakoplovi "odmah napuste Siriju". Teško da će se to desiti, ali nešto se ovakvim stavovima ipak nastoji projicirati. Rusija je do sada sebe stavljala u poziciju pregovarača koji nastoji nagovoriti SAD da se ponaša razumno, a sada bi mogli "okrenuti ploču", pristupiti na jedan sasvim drugi način, mogli bi poručiti SAD-u: "Dosta je bilo, mi sada preuzimamo i riješiti ćemo ovaj nered kojeg ste stvorili".
Može li to Rusija? Smije li to Rusija? Itekako - iza nje stoji cijela osovina koja je vrlo snažna, osovina Damask, Bagdad, Teheran. Dovoljno je da još samo Peking da nekakvu, barem moralnu, podršku, pa da zaista utvrdimo da je na scenu stupila nova, snažnija, anti-ISIL koalicija.
Dakako, u toj kompleksnoj situaciji ISIL postaje samo vreća za udaranje, pravi cilj je nametanje moći. Rusija može ući u Siriju snažno i preuzeti geopolitički položaj kojeg je SAD držao desetljećima. Biti će tu raznih aktera koji će je podržati - naći će ih se i u Libanonu, i u Egiptu, i u Jordanu, vjerojatno i u UAE-u, u Palestini, ali, da i tamo, i u Izraelu.
Drugim riječima, dok se SAD nada da je to potez u kojem će Putin sam sebe srušiti, možda će dobiti "super Putina", daleko moćnijeg geopolitičkog aktera čiji će dolazak pozdraviti mnogi, uključujući i neke koje je SAD do sada smatrao svojim saveznicima.
Nekome će zvučati krajnje neozbiljno, ali SAD mogu biti istisnuti s Bliskog istoka kada bi Rusija odigrala ovu situaciju bez ijedne greške. No, da bi se to desilo moralo bi se jako puno toga posložiti. Teško je oteti se dojmu da Rusija ipak ulazi u Siriju preuranjeno (neki će pak reći da je to trebala učiniti prije nekoliko godina). Zašto? Zato jer ulazi u trenutku kada je sirijska vojska počela nizati neke ozbiljne gubitke. Ovako ispada da Rusija možda ulazi samo kako bi spriječila kolaps vlasti u Damasku.
Teško da bi onda iz toga mogle proizaći neke velike geopolitičke pobjede, naročito ne ona o izguravanju SAD-a s Bliskog istoka.
Dakako, postoji i treća varijanta, ona najbolja koja bi se svodila na zajedničko djelovanje SAD-a i Rusije protiv "zajedničkog neprijatelja", odnosno ISIL-a. No, može li to prihvatiti američka administracija koja već godinama glasno ističe ideologiju koja zagovara "američku izuzetnost"? Može li "izuzetni" biti partner sa silom koja bi ravnopravno sudjelovala? Izgleda da može samo s podanicima. SAD voli partnerima nazivati manje, često marginalne, zemlje, projicirajući time svoju vlastiti snagu.
No, može li se rame uz rame boriti s Rusijom protiv, zaista sada već velike i ozbiljne, terorističke prijetnje? Prije 48 sati ruski predsjednik Vladimir Putin upravo je to nudio Baracku Obami - savezništvo sa svim snagama protiv ISIL-a. Što je Obama učinio? Indirektno je prozvao Putina za davanje podrške "diktatorima koji ubijaju nevinu djecu". To nije način za prihvaćanje ispružene ruke savezništva.
Sve u svemu, veliki razvoj situacije u sirijskom ratu upravo počinje. Ruska strana ističe kako će uskoro početi davati zračnu podršku sirijskim vlastima, odnosno da će udarati na položaje terorista tamo gdje im sirijske vlasti kažu. Znači li to da bi uskoro ruski lovci mogli udariti i na položaje pro-zapadnih militanata jer iste sirijska vlast također naziva teroristima? Moguće je, ali te ljude Zapad doslovno smatra svojim trupama na terenu u Siriji. Hoće li onda američke zračne snage, u znak odmazde, početi bombardirati Damask?
Bez obzira što Rusija i SAD tvrde kako će nastojati izbjeći direktan sudar u Siriji, on bi se mogao sam od sebe manifestirati, a to bi bilo jako, jako loše. Zadnje što nam u ovoj cjelokupnoj napetoj situaciju treba to je da se američka i ruska vojska počnu sukobljavati međusobno - jer zna se jako dobro u kakav apokaliptični scenarij to vodi.
|
a jednim fejlom nikada nece ni biti. Malo je i neozbiljno pricati o preuranjenim akcijama Kremlja, i jos smesnije kako nisu organizovani. Svaka cast svakom ekspertu ali reci da Rusi nemaju organizaciju i da srljaju kao muve bez glave moze samo reci onaj ko je RF video samo na televiziji. Relano, pogledajmo samo brodove koji svakodnevno krecu put Sirije i sve te kontejnere koji se nalazi na njima, Rusi ovo zovu ''navigacija'' , i zapitajmo se koliko treba vremena da se to sve pripremi, ubaci, obelezi i spakuje na brod, pa cemo samo tu videti da nije po principu danas neko ustao u Kremlju i rekao ajmo malo da se igramo u Siriji. Ako neko ume da planira onda su to Rusi, a ako neko ume da planira do u detalje sa hiruskom preciznoscu onda su to opet Rusi 
