E pa da vam i ja ispričam jednu pričicu koja više govori o vremenu iz kog potiče i nekom sada već davno izgubljenom moralu koji je u to vreme postojao. Elem, pre nekih četrdesetak godina u Vazduhoplovnoj vojnoj gimnaziji "Maršal Tito" u Mostaru, školovao se i Titov unuk Edvard Broz. Bio je vrlo lep, zgodan i prijatan mladić, koji je pomalo koristio svoj rodoslov i pravio razne gafove i ludorije, kako u gimnaziji, tako i u Mostaru. Znao je ukrasti gradski autobus da proza devojku. Naravno, pored njega svi mi ostali smo takodje pravili svakakve gluposti, svojstvene svojoj mladosti i vremenu. Sve je to trajalo izvesno vreme, dok tadašnjem direktoru gimnazije, pukovniku Zdravku Lončaru nije dozlogrdilo, pa je (pretpostavljam) skupio hrabrosti i Tita referisao o svemu.
I znate šta se dogodilo ...
Edvard Broz je izbačen iz gimnazije i napustio je dalje školovanje.
Zbog čega sve ovo iznosim?
Pa probajte sada nekog sestrića ili sinovca (o sinu već i da ne govorim) nekog predsednika mesne zajednice, (naravno ukoliko je član neke partije sadašnje vladajuće garniture, a to svakako jeste) da izbacite iz škole ili ne daj Bože pritvorite zbog bilo čega!
Dalji komentar i priča su suvišni.
|