Naši "stranci"

1

Naši "stranci"

offline
  • Pridružio: 16 Dec 2008
  • Poruke: 135
  • Gde živiš: srbija brale

Мислим да ће ова тема бити јако занимљива.Првенствено мислим на људе који нису били рођени Срби али су се осећали Србима заволели овај народ и били део њега кад је било најтеже.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 16 Dec 2008
  • Poruke: 135
  • Gde živiš: srbija brale

Почнимо од њега ако неко није разумео немачки реч је о генералу Павлу Јуришићу Штурму.
Шта рећи о једном пруском официру који је дошао у Србију током Српско-Турских ратова да предаје на војној академији, ту се жени и почиње живот испочетка.Опчињен Србијом мења име и презиме, веру узима св. Саву за славу и почиње да живи за Србију.
У Српску војску је примљен као поручник добровољац 15.6.1876 и бива постављен за комаданта Шабачког и Посавско-Тамнавског батаљона где због изванредних борбених напора добија прво Српско одликовање Таковски крст.
Иначе пре тог одликовања је имао и гвоздени крст који је добио у Пруско-Француском рату 1870-1871 где му је ратни друг и класић из академије био нико други него касније фелдмаршал Мeкензен.
Постоји једна анегдота питање да ли је истина пошто га је уочи балканских ратова краљ Петар први узео за ађутанта причало се да је хтео да му се одужи јер му је Павле поштедео живот у оном Пруско-Француском рату ,јер је краљ Петар био на страни Француза и заробљен од стране Павла Јуришића.
Било како било судбина је хтела да се сретне и са својим школским другом прво ратујући као комадант треће армије 1915 против фелдмаршала Мекензеа који му се 1918 и предаје.
Чувени су његови подвизи заустављања Аустоугарске офанзиве 1914 и омогућавању генералу Степи да са својом другом армијом извојује другу савезничку победу у првом светском рату у чувеној Колубарској битци.
1915 зауставља удзжене нападе Аустроугарске,Немачке и Бугарске да се пробоју ка Моравској долини.
Трећом армијом командује и на Солунском фронту и учестује у особађању Србије где му се касније предаје велики немачки генерал и бивши друг и саборац Мекензен.
После рата бива пензионисан 1921 године после равно 45 година и седам ратова које је прошао за ову нашу Србију. Упокојио се 1922 године у Београду где је сахрањен уз све војне почасти на Новом гробљу.
Још једна ствар и рођени брат је крануо његовим стопама и стрељан је за време друго светског рата јер је као мајор ЈКВО заробљен од стране Немаца одбио да буде помилован као рођени Прус и бивши Немачки официр. Толико о величинама какви су били Штурмови рођени Немци а у души велики Срби.
Мајор се звао Евгеније Јуришић.
Вечна им слава и хвала!



offline
  • Artiljerac
  • Pridružio: 07 Nov 2009
  • Poruke: 3128

Sviđa mi se tema! Ziveli Bolje pro-srpski nemac, austriajnac, holanđanin, kinez itd. nego antisrpski srbin. Zagrljaj

Za ovog ste svi čuli...makar mi koji smo imali kriminološke predmete na faksu:

Arčibald Rajs



Dr Rudolf Arčibald Rajs (nem. Rodolphe Archibald Reiss; 8. juli 1875, Nemačka — 8. avgust 1929, Kraljevina SHS) je bio švajcarski forenzičar, publicista, hemičar i profesor na Univerzitetu u Lozani. Istakao se kriminolog radom na istraživanju neprijateljskih zločina nad srpskim stanovništvom u vreme Prvog svetkog rata.

Rođen je 8. jula 1875. godine u južnonemačkoj pokrajini Baden. Posle završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja u Nemačkoj, otišao je na studije u Švajcarsku, u romanski kanton Vo. Znanje doktora hemije stekao je već u 22. godini, i biva izabran za asistenta za fotografiju a potom je postao priznati docent za tu oblast, na univerzitetu u Lozani. Za redovnog profesora kriminalistike imenovan je 1906. godine. Kao profesor bavio se predano naučnim radom i stekao ugled kriminologa svetskog glasa.
Urna Arčibalda Rajsa u kapeli na Kajmakčalanu.
[uredi] Angažovanje u Srbiji

Na poziv srpske vlade dolazi u Srbiju 1914. godine, da istražuje zločine Austro-Ugara, Nemaca i Bugara, nad civilnim stanovništvom.

Bio je član srpske vlade na mirovnim konferencijama u Parizu. Zavoleo je srpskog vojnika i srpski narod i do kraja života ostao u Srbiji. Sa srpskom vojskom prešao je Albaniju, Solunski front i sa Moravskom divizijom umarširao u oslobođeni Beograd, novembra 1918. godine. Posle rata modernizovao je tehničku policiju pri Ministarstvu unutrašnjih poslova nove države. Tadašnja kriminalistička tehnika po mišljenju američkih istraživača koji su putovali po Evropi ciljno proučavajući ovaj vid policije, bila je na veoma visokom nivou. Međutim, Arčibald Rajs, razočaran nekim negativnim pojavama u društvenom i u političkom životu povukao se pred kraj života iz svih javnih funkcija. Živeo je skromno u svojoj vili „Dobro polje“ u Beogradu.

Pred kraj života objavio je svoj ratni dnevnik u knjizi pod naslovom Šta sam video i proživeo u velikim danima. Kao svoje posmrtno zaveštanje srpskom rodu ostavio je neobjavljen rukopis knjige „Čujte Srbi!“.[1][2] na francuskom jeziku, u originalu Ecoutez les Serbes!. Ova knjiga je završena 1. juna 1928. godine, a 2004. godine je štampana u velikom tiražu i deljena besplatno. Zasluge za ovo su imale fondacija „Dr Arčibald Rajs“ iz Beograda i šabačko-valjevska eparhija Srpske pravoslavne crkve.

Dr Arčibald Rajs je 1926. godine postao počasni građanin grada Krupnja. Te godine je takođe proizveden u počasnog kapetana I klase u pešadiji Vojske Kraljevine SHS od strane jugoslovenskog ministra i generala Dušana Trifunovića.

U septembru 1928. godine Rajs je nameravao da ode iz Kraljevine SHS. U intervjuu za Politiku izjavio je:
“ Ali, svako strpljenje ima svojih granica. I moje je iscrpljeno do najdaljih granica. Moj rad se toliko ometa i bagateliše, da mi se dovoljno stavlja na znanje kako vam više nisam potreban". Rajs dalje objašnjava kako je sa prijateljima iz mnogih beogradskih društava godinu dana radio na organizaciji proslave desetogodišnjice proboja Solunskog fronta: "Međutim, gospodin dr. Marinković, ne obaveštavajući o tome odbor, negirao je ceo taj posao. Određen je jedan novi odbor koji će da pripremi proslavu. A proslava je zakazana za osmi oktobar. Zašto? Kakav je to znameniti dan osmi oktobar u istoriji vašega naroda. ”

Umro je 8. avgusta 1929. godine u 4.30 sati, u Beogradu. Sahranjen je na topčiderskom groblju, dok je po njegovoj želji njegovo srce sahranjeno na Kajmakčalanu.

offline
  • Pridružio: 16 Dec 2008
  • Poruke: 135
  • Gde živiš: srbija brale

Bravo Deki to je to idemo dalje da pokazemo ljudima da nismo najgori na svetu i da ljudi koji su dolazili i ostavljali kosti za nasu Srbiju nisu bili neki vagabundi, nego ljudi od imena i integriteta.I da pokusamo da ovim putem ih istrgnemo od zaborava i kazemo vecno hvala NISTE POGRESILI STO STE VEROVALI U NAS.

Flora Sanders.

Ili ti nasa Engleskinja jedini oficir Srpske vojske zenskog pola i nosilac Karadjordjeve zvezde. Da se zna da je prvi oficir uopste u prvom svetskom ratu.

1914 godine pridruzuje se sanitetskoj jedinici sv Jovan koju je osnovala Amerikanka Mejbel Grouc i dolazi u Srbiju da pomogne Srpskoj vojsci. Stacionirana u Kragujevcu pomaze oko ranjenika tokom austo-ugarske ofanzive. Posto je postajalo previse opasno po osoblje americka misija se vraca a Flora prelazi u Srpski crveni krst i radi u ambulanti drugog pesadiskog puka i tu postaje oficir.1916 godine tokom napredovanja prema Bitolju biva ranjena od granate po rukama i prsima ,uspesno se oporavila i dobila najvise odlikovanje karadjordjevu zvezdu .Za vreme oporavka pise autobiografsku knjigu Engleskinja narednik u Srpskoj vojsci i od prodaje knjiga pomaze finansiranje Srpske vojske. Prelazi Albaniju sa Srpskom vojskom i aktivno ucestuje u borbama rame uz rame sa Srpskim vojnicima prolazi i solunski front.Ostaje aktivna u sluzbi do 1922 godine kada se udaje za belogardejskog generala. Kasnije drzi predavanja po Engleskoj,Austaliji,Novom Zelandu o svom ucescu u ratu kao Srpski vojnik i ta predavanja je uvek drzala u Srpskoj uniformi.
Pocetk Drugog svetskog rata je zatice u Srbiji gde sa suprugom biva internirana, supruga joj muce i on umire a nju pustaju kuci.Poslednje godine zivota provodi u Engleskoj nezadovoljna posleratnim poretkom gde i umire 1955.


offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28485
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Citat:и омогућавању генералу Степи да са својом другом армијом извојује прву савезничку победу у првом светском рату у чувеној Колубарској битци.
Prva saveznička pobeda je izvojevana na Ceru.

offline
  • Pridružio: 19 Feb 2010
  • Poruke: 62
  • Gde živiš: Slovenija, Krško

Pozdravljeni!

Skoro svaki dan čitam vaš forum i ništa ne napišem.

Sad je došao red i na mene:


Citat:JAVORNIK Antonija alias Natalija BJELAJAC, narednik srbske vojske, 1912 kot prva slovenska dobrovoljka vstopila v srbsko vojsko, kot borka in bolničarka sodelovala v obeh balkanskih in prvi svetovni vojni, dvanajstkrat ranjena in prejela isto število odlikovanj, tudi Karađorđevo zvezdo z meči in francoski red legije časti, rojena 1893 v Mariboru, dijakinja, umrla 1974 in pokopana v Beogradu



Slovenački dobrovoljci srpske vojske 1912-1918:
users.volja.net/marijankr/Z13-seznami.html#dobrovoljci

Nadam se, da čete se snač sa slovenštinom.

Pozdrav iz Slovenije!

offline
  • Pridružio: 16 Dec 2008
  • Poruke: 135
  • Gde živiš: srbija brale

vandrej ::Pozdravljeni!

Skoro svaki dan čitam vaš forum i ništa ne napišem.

Sad je došao red i na mene:


Citat:JAVORNIK Antonija alias Natalija BJELAJAC, narednik srbske vojske, 1912 kot prva slovenska dobrovoljka vstopila v srbsko vojsko, kot borka in bolničarka sodelovala v obeh balkanskih in prvi svetovni vojni, dvanajstkrat ranjena in prejela isto število odlikovanj, tudi Karađorđevo zvezdo z meči in francoski red legije časti, rojena 1893 v Mariboru, dijakinja, umrla 1974 in pokopana v Beogradu



Slovenački dobrovoljci srpske vojske 1912-1918:
users.volja.net/marijankr/Z13-seznami.html#dobrovoljci

Nadam se, da čete se snač sa slovenštinom.

Pozdrav iz Slovenije!


Свака част, таман кад смо помислили да је Флора прва и једина сиже нам деманти из Словеније

offline
  • gloyer  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 23 Feb 2007
  • Poruke: 3787
  • Gde živiš: Banat

U 2. sv. ratu bilo je dosta folksdojčera koji su bili u partizanima. Ukoliko spadaju u ovu temu, ja bih pomenuo par Vrščana:
Koriolan Doban, Rudolf Kornauer, Janoš Lenđel, koji su uz mnoge druge Srbe položili živote u borbi protiv fašizma.

Rudolf Kornauer, levičarski orijentisan Folskdojčer, jedan od glavnih osnivača antifašističkog pokreta, saradnik Žarka Zrenjanina (po kome je Veliki Bečkerek kasnije dobio ime). Antifašistička borba ga je stajala života, a posthumno je odlikovan ordenom Narodnog Heroja. Kao Nemac i izuzetna ličnost, mogao je da napravi vrtoglavu karijeru u nacističkom svetu i poretku. Umesto toga, odabrao je da se sa Srbima, Mađarima i Rumunima bori protiv zla.
(Svakodnevno prolazim pored njegove nekadašnje kuće, u kojoj se sada nalazi jedna državna institucija. Kada budem imao vremena, slikaću spomen-ploču.)
Takođe, na zidu gradskog stadiona ima spomen-ploča sa imenima poginulih fiskulturnika u drugom sv. ratu, među kojima ima mnogo ne-Srba. I to ću slikati.
Na žalost, na Internetu nema puno podataka o navedenim osobama, ali ću pokušati da pronađem nešto od literature kada odem kod mojih. Otac mi je bio profesor istorije, sigurno da ima neke monografije.

Ukoliko proširimo temu i na ne-vojno polje, treba spomenuti i Nikitu Tolstoja, Feliksa Milekera, i mnoge druge koji su se bavili istorijom, književnošću, umetnošću. Jedan od najpoznatijih Cincara, Jovan Sterija Popović, otac je srpske drame i komedije.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14735

Страни држављани код нас су били мање познати по свом учешћу у Другом светском рату.

Орден Народнг хероја је добило 19 особа, већином високих официра из СССР и неколико из ”братских” комунистичких земаља.

Осим војсковођа који су учествовали у београдској операцији, Орден народног хероја су добили пилоти који су достављали залихе партизанима, пилот који је обучавао наше, официр који је организовао чишћење Дунава...

Комплетна листа је овде
http://zagorac.slobodnajugoslavija.org/Knjige/stra.....heroji.pdf

Занимљиво је да нема ниједне особе са запада, иако је и са њихове стране дошла велика материјална помоћ, а и велик број рањеника је лечен у Италији. Такође, и савезничке војне мисије су биле код партизана, укљ. и Черчиловог сина.

Dopuna: 12 Nov 2010 13:30

Посебну епизоду страних држављана у Југославији представља цела јединица - италијанска дивизија Гарибалди.

После капитулација Италије септембра 1943, Немци су окупирали остатак Италије, као и делове Југославије који су држали Италијани. Италијанске јединице су могле да се прикључе Немцима или да оду у заробљеништво.
Припадници дивизије Тауринензе и Венеција су одбрали трећи пут - прикључивши се Титовим партизанима, са којима су ратовали следећу годину и по, док марта 1945. нису пребачени у Италију.

По овоме је прилично јединствена, а на жалост ова прича није шире позната.
http://www.vojska.net/hbs/drugi-svetski-rat/jugoslavija/divizija/garibaldi/

Dopuna: 12 Nov 2010 14:05

Можда најзанимљивијег странца смо поменули у теми о Жељави.

RJ ::Glavni projektanti i realizatori projekta su puk.dr.Lj.Kodelja i p.pukV.Smirnov (inače ruski carski emigrant).
Владимир Смирнов, који је био један од главних пројектаната базе у Жељави, имао је врло занимљиву улогу у другом светском рату:


Владимир Смирнов је као један од ”белих” емиграната дошао у Југославију 20-их година. Радио је као инжењер, правећи железничке мостове. Током рата се прикључује партизанима, за разлику од већине његових сународника.

Током битке на Неретви је поставио експлозив на мост, а после тога је као инжењер направио мост на рушевинама старог. Очигледно да без овако способног човека партизани тешко могли да то изведу у тешким околностима. Ова бриљантна инжењерска акција, са којом су се партизани извукли из обруча, је постала њихов најпознатији маневар током рата.

Тражио сам по нету и по књигама још података о г. Смирнову, очигледно врло занимљивој особи, али нисам нашао ништа осим пар реченица.

У филму Вељка Булајића Волођу Смирнова, у улози минера Владе, игра Јул Бринер.

offline
  • Pridružio: 12 Nov 2010
  • Poruke: 1121

Malo poznati ministar vojni u vreme Knjaza Mihaila, Ipolit Monden je prvi napravio velike korake u modernizaciji i ustrojstvu Srpske Vojske, koja se tako zvala decenijama pre nego ste uplasila svog imena.

naravno, na ovome mestu bi trebalo pomenuti i generala Cernjajeva, porucnika Rajevskog (koji je posluzio kao inspiracija za Vronskog u Ani Karenjini Lava Tolstoja), koji su sa mnogobrojnim riskim dobrovoljcima ucestvovali u Srpsko-Turskom ratu 1876-77. Pa zatim garibaldinci koji su takodje ucestvovali u ovom ratu.

Jedna od zanimljivih tema bi bila i Srbi kao istaknuti komandanti u drugim vojskama. Ima lepih primera u novoj ilustrovanoj monografiji "Srpski Husar", koju je objavio Zavod za udzbenike

Dopuna: 12 Nov 2010 14:34

Pardon, i Franja Zah, Ceh koji je bio nacelnik staba Srpske vojske 1876-78, kasnije upravnik Vojne Akademije....

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 948 korisnika na forumu :: 41 registrovanih, 8 sakrivenih i 899 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: airsuba, ajo baba, Apok, Atomski čoban, babaroga, Brana01, CikaKURE, DPera, Excalibur13, Georgius, herrDule, Jahorina, Karla, Kibice, Kruger, Kubovac, laurusri, maiden6657, milos.cbr, milutin134, MiroslavD, Mixelotti, naki011, nemkea71, nenad81, pein, procesor, raptorsi, Romibrat, Smajser, Srky Boy, stegonosa, tmanda323, Toper, Trpe Grozni, udbas, vlahale, W123, wizzardone, šumar bk2, 125