|
Radi se o ručnoj bombi koja se pojavila početkom rata u bivšoj Jugoslaviji,bila je dosta zastupljena u Hrvatskoj vojsci,te u Armiji BiH.
Pouzdan izvor mi je rekao da je sama matrica za ovu bombu,dakle kalup razvijena u tvornici Slavko Rodić u Bugojnu,gdje su se radile bombe M-75,te da su trebali obaviti završna testiranja nakon čega bi bila usvojena u naoružanje JNA.Međutim rat je počeo i sve je to otišlo kvragu.Na jednom stranom sajtu je čak nazivaju M-85 te govore da je i bila službena bomba JNA,što uopće nije točno.
Dakle rat je počeo 1991,Jugoslavija se raspala,i čitav projekt razvoja bombe za JNA u tvornici SRB je stao.
Negdje oko 1992 ova bomba stiže u postrojbe Hrvatske vojske,i to dolazi u običnim drvenim sanducima,bez oznaka,neobojanim u kojima su samo naslagane bombe jedna do druge,bez ikakvih plastičnih kutija u kakvima su pojedinačno pakirane jugoslavenske M-50P3,M-52PR i M-75.Dva izvora mi daju potpuno kontradiktorne podatke-prvi kaže da su ih hrvatski vojnici nazivali "slovenke" i da se širila priča kako su prošvercane iz Slovenije gdje su proizvođene,dok drugi izvor kaže da su hrvatske proizvodnje.
Postojalo je nekoliko varijanti ove bombe:
PRVA VARIJANTA
Ovo nije vježbovna verzija kao što bi se dalo zaključiti po žutom upaljaču od bombe M-75 koji je korišten na ovoj bombi,već bojeva verzija.Vježbovna ili školska bomba ovog tipa nikad se i nije proizvodila.Objašnjene da je korišten žuti upaljač je to da se u ratnim uvjetima u Hrvatskoj,pa i u Bosni na proizvedene ručne bombe stavljalo vježbovne upaljače jugoslavenske bombe M-75 na kojima bi se prethodno odvrnuo vježbovni detonator i stavio improvizirani bojevi kako bi upaljač bio sposoban inicirati eksploziv u bombi.Na taj način se maksimalno štedilo vrijeme i ubrzavala sama proizvodnja jer su korišteni gotovi vježbovni upaljači zaplijenjeni u bivšim kasarnama JNA na kojima se samo zamjenjivao detonator.
DRUGA VARIJANTA:
Ovo je iduća varijanta u razvoju ove ručne bombe u kojoj su proizvođači razvili vlastitu proizvodnju upaljača te u potpunosti prestali sa korištenjem standardnih jugoslavenskih vježbovnih upaljača žute boje od bombe M-75 s improviziranim detonatorom.
OZNAKE NA DNU BOMBE:
Kao što se vidi na slici iznad,obe varijante ove bombe su imale na sebi jednu jedinu oznaku,a to su bila slova BIM na dnu tijela bombe.Gotovo svaka od ovih bombi,a vidio sam ih jako puno ima tu oznaku BIM na svom dnu.
POSEBNA VARIJANTA PUNJENA SA SUZAVCEM-CS:
Ova ručna bomba je označena sa M-94 CS,te se i danas nalazi kao sastavni dio opreme hrvatske specijalne policije,punjena je sa CS-om.Najvjerojatnije je ona hrvatske proizvodnje,te također ima oznaku BIM na svom dnu.
Pošto su ovu bombu sa eksplozivnim punjenjem(prva i druga varijanta) hrvatski vojnici tijekom rata nazivali "slovenka",raspitao sam se kod više prijatelja iz slovenije koji se bave militarijom i moram napomenuti da su je oni po prvi put vidjeli,te da nitko od njih nema informaciju da je ona stvarno slovenske proizvodnje.
Poznanik koji je pirotehničar u bosni mi je rekao da je ova ručna bomba bila tijekom rata zastupljena osim kod HV-a i Armije Bih također i kod VRS i kod HVO-a.
Inače vojnici je nisu baš voljeli jer se mnogo nesreća dogodilo upravo tijekom korištenja ove bombe:
-tijelo je bilo sastavljeno od 2 stožasta dijela spojena ljepilom na najširem središnjem dijelu bombe,te se često znalo dogoditi da ako ti ispadne iz ruke ili kad je baciš,da se razdvoji na ta 2 dijela jer je bila loše zalijepljena.
-tijelo je bilo napunjeno nekakvim čudnim plastičnim eksplozivom koji smrdi na ljepilo te koji je navodno bio jako nestabilan
Molim vas ima li netko više informacija o ovoj bombi,o njenoj zemlji proizvodnje te o tvornici u kojoj se proizvodila?
Također što znači oznaka BIM na dnu bombe,jedina oznaka koju ova bomba ima na sebi?
Jesu li ikad postojale transportne plastične kutijice kao što su postojale za M-50P3,M-52P3 i M-75 za ovaj model bombe i ako jesu imate li sliku tih kutijica?
|
