Zorge ::Код Совјета су, ако и у много тога, хтели да раскрсте са традицијама, па су увели да један исти орден неко може да добије више пута, тако да "иконостас" (наређано ордење као код чиче-краснофлотца на фотки изнад) очас посла буде пун к'о око.
Ono što sam teorijski znao, uverio sam se lično. Oni su veoma pompezni, vole da poklanjaju i da primaju i poštuju sve vrednosti. Kada sam se zahvalio konzulu za urgentnu vizu koju mi je isposlovao po VIP protokolu, on mi je prisebno i skromno rekao: ''Jedan čovek - to nije armija''. Ovo nisu ordeni kao iz Domanovićeve ''Stradije''. Ogromna je to zemlja i napori da se ona napravi, održi i čuva su veliki, a dobro raspoređeni, stoga su i zasluge velike. Eto, i ja sam letos iz Volokolamska poneo jednu memorijalnu medalju na grudima, i odmah sam se drugačije osećao.
Međutim, ima jedna anegdota za koju sam se uzdržavao da je do sada ispričam jer je neobična. Znam da ćete mi verovati, ali je stvarno pomalo nevereovatna. Prilikom posete tom fantastičnom manastiru Josifa Volskog (u kome je, u jednom zidu na drugom spratu četiri veka uspešno skrivan skelet Maljute Skuratova), videli smo neobičan gvozdeni ''samar'' koji liči na uprtače. Na pitanje - šta je ovo i čemu služi (pošto neodoljivo podseća na ove ''natovske'' uprtače sa ojačanjima na ramenima, samo od gvoždja) oni su rekli da se to zovu ''VERIGE''. Čemu su služile? Isposnici u manastiru su bili snažni ljudi, u najboljoj snazi i nije im bilo dovoljno što su izvodili svakodnevne teške radove na poljima oko manastira ili na samom manastiru, već su nosili, kao dodatno opterećenje, na svojim ramenima i te verige i kačili još tereta po njima - kako bi iscrpli što više svoje telo i potpuno iznemogli ušli u vreme molitve! Radiolozi su u njihovim posmrtnim ostacima našli u kostima tragove gvožđa! Finale ove priče je crnohumorno, jer kad su moja dvojica kolega (koji su prvi put videli odlikovane veterane) odmah prokomentarisali: ''Ovi ordenje nose kao verige...''. I stvarno, kad pogledate taj sako (inače specijalno krojen da ponese težinu od bar kilogram - dva) to pomalo podseća na verige. Pošto sam ja radoznao kao indijska čavka, pogledao sam unutrašnjost tog sakoa- odnosno gornjeg dela uniforme. Bio je istovetan modelu koji imam kod kuće kao zaostavštinu mog oca, oficira iz vremena kad su naše uniforme bile pravljene po uzoru na ruske (a tako je ostalo do danas). Unutra, postava je štepovana kružnim pravcima! Cela postava je štepovana u koncentričnim krugovima i na taj način izvaneredno ojačana i ukrućena. S lakoćom podnosi kačenja ovih modernih ''veriga''...
|