Ratna mornarica predstavla treći vid Severnokorejske armije, koja svoju komandu ima smeštenu u Pjongjangu. Prema nekim izvorima brojno stanje se kreće oko 43.000 oficira,podoficirac i mornara sa isto toliko brojnom rezervom. Zadatak ove moranrice prvenstveno ima cilj odbranu obale, protivpodmorničke operacije, operacije miniranja i razminiranja i podršku kopnenim snagama. Mornarica je podeljena u dve flote « Istočnomorsku flotu» čija zona delovanja se nalazi u Japanskom moru i « Žutomorsku flotu» koja u svom sastavu ima 14 flotila. Interesantno je da flote svoja plovila ne razmenjuju i isključivo su vezani za svoju organizacijsku strukturu.
Žutomorska flota sastavljena je od 300 plovila. Komanda flote se nalazi u Nampou. Istočnomorska flota ima oko 400 plovila i komandu u Tojeo- Dongu.
Oprema mornarice je veoma raznolika i sastavljena uglavnom od manjih brodova, koji mogu da izvode operacije u pojasu do 50 morskih milja. Moranrica poseduje tri fregate klasa « Soho» i « Najin» koje su naoružane protivbrodskim raketama «P-21 Styx» i torpedima za protivbrodsku borbu. Šest korveta klase « Sariwon» i « Tral». Najveću opasnost ipak predstavlja 39 raketnih čamaca « soju», « osa» naoružani sa po četri protivbrodske rakete i « Komar» i « Souhung» sa po dve protivbrodske rakete SS-N-styx».
Podmornička flota je uglavnom zastarela i spora. Uglavnom služi za napad brodova Južnokorejske mornairce i za polaganje mina unutar južnokorejskih teritorijalnih voda, ali se najviše koriste za inflitraciju i ubacivanje diverzanata i špijuna kod južnog komšije. Do 1990-tih godina uglavnom su gradili podmornice klase « Romeo», kojih je 25 još operativno pored 4 klase « Whiskey». U pitanju su konvecionalne dizel-električne podmornice koje imaju tehnologiju iz 50 i 60-tih godina 20 veka. Poseban problem ovih podmornica je buka zbog čega se mogu lako otkriti. Od 1992. godine otpočeli su ambicozni program gradnje minipodmornica za ubacivanje diverzanata, a tehnologija je prema nekim izvorima uvezena iz Nemačke i SFRJ.
Veliki broj brodova negde oko 130 čine amfibijskodesantni brodovi klase « Nampo» koji mogu da prevezu 60 vojnika. 130 lebdelica klase « Kong bang» za upotrebu na močvarnom i blatnjavom zemljištu. Veoma su brza, mogu da pristanu bilo gde i odlična su za napade iznaneđenja, jer mogu iskrcati vojku bilo gde uz obalu Južne Koreje. Tehnologija za izgradnju lebedelica uvezena je iz Velike Britanije. U upotrebi mornarice Severne Koreje nalazi se 150 patrolnih brodva i 100 torpednih čamaca. Severnokorejska mornarica poseduje i 23 minolovca, 10 teretnih lađa.
Obalska odbrana Severne Koreje ima na istočnoj i zapadnoj obali locirana dva puka raketa » samlet« i » silkworm« dometa 95 kilometara. Predpostavlja se da je nešto raketa namešteno i na mobilnim lanserima. Oko 60 posto flote smešteno je u isturenim bazama u blizini glavnog fornta.
Problemi mornarice: Zastarela tehnologija i neefikasna PVO brodova. Logistika se suočava sa velikim problemima zbog mešane kinesko- sovjetske tehnologije. Sposobnost i efikasnost mornarice je veoma teško oceniti je ne postoje podaci o obuci mornara, zameni dotrajale opreme i naoružanja.
|