Iran

55

Iran

offline
  • Pridružio: 14 Feb 2009
  • Poruke: 572

https://www.mycity.rs/must-login.png

Čovjek je u svom komentaru sažeo suštinu spora sa Iranom i svo licemjerje Izraela i SAD



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 27 Okt 2011
  • Poruke: 1288

Afganistan 2001. - Libija (moguće i Sirija) 2011.
Irak 2003. - Iran 2013.

Izgleda da ima nešto mistično u brojci 10... Mr. Green



offline
  • vukm 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 24 Dec 2010
  • Poruke: 607

Neki zakljucak veoma dobar za situaciju u Siriji. Posto je Sirija prijatelj Irana unutrasnjim nemirom sa pobunjenicima se destabilizuje da nemoze da reaguje vojno u slucaju napada na Iran, nego mora svu energiju da upotrebi radi smirivanje situacije u svojoj zemlji.

offline
  • djox  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 23 Nov 2010
  • Poruke: 96066

France Warns Against Military Intervention in Iran
Citat:The French foreign minister warned Nov. 14 that taking military action against Iran over its nuclear program would drag the world into an "uncontrollable spiral."

Arrow http://www.defensenews.com/story.php?i=8247525&c=ASI&s=TOP

offline
  • nelsa  Male
  • Super građanin
  • Pridružio: 21 Sep 2011
  • Poruke: 1114

Nešto neobično, ali ne i neočekivano, se događa u području Perzijskog zaljeva. SAD, kojima nedostaje koherentna strategija koja bi se pozabavila Iranom i koje su previše rastrojene da bi uopće razvile jednu, bore se s iračkim podijeljenim političkim krajolikom u potrazi za dogovorom koji bi dozvolio Washingtonu da održi smislenu vojnu nazočnost u zemlji iza kraja 2011., što je konačan datum za povlačenje, propisan trenutnim Statutom o vojnom dogovoru. U isto vrijeme, Saudijska Arabija, sumnjajući u mogućnosti SAD-a i njihovim namjerama prema Iranu, izgleda potpuno bezvoljna prema dobrosusjedskim odnosima sa svojim perzijskim protivnicima.



Iran jasno pokušava dobiti iz ove dinamike na kratko razdoblje dok traži način da preoblikuje balans moći u najaktivnijoj, svjetskoj, energetskoj arteriji. Ali iranska moć nije niti duboka niti apsolutna. Umjesto toga, Teheran se utrkuje protiv vremena koje utječe ne samo na sposobnost SAD-a da prebaci svoju pozornost sa svojih trenutnih ratova na Bliskom istoku, nego i sposobnost Turske da zauzme svoju povijesnu regionalnu ulogu.


Iranski ministar obrane, Ahmad Vahidi je rekao nešto što je zaokupilo pozornost. Govoreći na prvoj iranskoj konferenciji o strategiji mornarice, u Teheranu, 13. srpnja, Vahidi je rekao da SAD " prave nastojanja da zabiju klin između zemalja u regiji s ciljem sprječavanja stvaranja domaćeg sigurnosnog dogovora u regiji, ali ti pokušaji imaju svoje korijene u pogrešnim analizama i neće uspjeti. " Efekt, o kojemu je Vahidi govorio, odnosi se na iransko redefiniranje dinamike moći u Perzijskom zaljevu, one koja, u iranskom najboljem scenariju, bi transformirala lokalnu politiku, posao, vojsku i vjerske odnose, zemalja Perzijskog zaljeva, u korist Shiita i njihovih pokrovitelja u Iranu.

S iranske točke gledišta, ovo je prirodna evolucija, ona koju se isplati čekati stoljećima. Ona bi koncentrirala moć među Shiitima u Mezopotamiji, istočnoj Arabiji i Levantu, na štetu Sunita koji su dominirali ovim krajem od 16. stoljeća, kada je Safavidsko carstvo izgubilo Irak u korist Otomana. Ironično, Iran duguje svoju zahvalnost za ovu povijesnu mogućnost svojim dvama glavnim protivnicima - Vehabijskim Sunitima iz redova al-Qaide, koji su izveli napade 9.11., i " Velikom Sotoni ", koji je srušio Saddama Husseina. Ako bi Iran popunio prazninu koja postoji u sferi moći u Iraku, zemlji koja dodiruje šest bliskoistočnih zemalja i demografski favorizira Shiite, Iran bi, teoretski, imao svoje zapadno krilo osigurano, isto kao i naftom bogato područje s kojim bi onda mogao pojačavati svoj utjecaj u budućnosti.

Za sada, iranski plan funkcionira. Ako SAD ne uspije, permanentno uspostaviti vojne snage u regiji, Iran će zamjeniti SAD kao najmoćnija vojna sila u regiji Perzijskog zaljeva. U biti, Iran ima vojne mogućnosti da zaprijeti Hormuškom tjesnacu, a isto tako ima i tajnu mrežu operativaca raširenih po regiji. Kroz svoju duboki prodor u iračku vladu, Iran je isto tako u najboljoj poziciji da utječe na donošenje odluka u Iraku. Očita borba Washingtona u pokučajima pregovaranja produžetka prisustva svojih snaga u Iraku je možda jedna od najboljih ilustracija koliko je Iran odlučan u namjeri osiguranja svog desnog boka. Iransko nuklearno pitanje, o kojem se dugo raspravljalo, u velikoj mjeri je sporedna stvar; zastrašivanje nuklearnom silom, ako je uopće i postignuta, bi zasigurno povećalo iransku sigurnost, ali najveći imperativ za Iran je konsolidiranje svoje pozicije u Iraku. I kako je ovog vikenda, iranski upad u sjeverni Irak - tobože da bi se borili protiv kurdskih militanata - pokazao, iran je voljan napraviti odmjerene, periodične prikaze moći da bi prenio poruku.

Dok je Iran već na putu da postigne svoje ciljeve u Iraku, potrebna su mu dva druga ključna dijela da bi dovršio teheransku sliku regionalnog " domaćeg sigurnosnog dogovora ", o kojemu je govorio Vahidi. Prvi je razumjevanje sa svojim glavnim vojnim izazivačima u regiji, SAD-om. Takav dogovor bi povukao za sobom sve od osiguranja vojne nesposobnosti iračkih Sunita, preko proširenja iranskih energetskih prava preko svojih granica, do postavljanja limita vojnoj aktivnosti američke vojske u regiji, sve to zarad garantiranog protoka nafte kroz Horuški tjesnac i iranskog obvezivanja da će ostati dalje od saudijskih naftnih izvora.

Drugi dio je razumjevanje s glavnim regionalnim protivnikom, Saudijskom Arabijom. Iransko preoblikovanje politike u Perzijskom zaljevu, povlači za sobom uvjeravanje sunitskih susjeda koji se opiru Iranu da taj otpor jednostavno nije vrijedan truda, posebno kada SAD nemaju vremena niti resursa da bi došli njima u pomoć sada. Bez obzira koliko novca Saudijci bacaju na obranu koju omogućuju zapadni saveznici, svaka vojna prijetnja od strane Vijeća za suradnju u Perzijskom zaljevu - kojeg vode Saudijci - protiv Irana, bila bi šuplja bez aktivne uključenosti vojske SAD-a. Iranski cilj je, stoga, prinuditi glavne snage Sunita u priznavanje proširene iranske zone utjecaja u vrijeme kada, američke garancije o sigurnosti u regiji propadaju.

Naravno, postoji uvijek jaz između namjere i mogućnosti, posebno u iranskom slučaju. Oba smjera pregovora su nabijena nepovjerenjem i smisleni napredak nije nikako zajamčen. Veliki broj signala je isplivao na površinu posljednjih tjedana, navodeći nas da istražimo potencijal saudijsko - iranskog dogovora, koliko god kratkoročan on bio.
Saudijska pozicija

Nije iznenađujuće da je Saudijska Arabija uvelike iznervirana razvojem političke situacije u Iraku. Saudijci će sve više se oslanjati na regionalne sile kao što je Turska u pokušajima da održe sunitski bedem protiv Irana u Iraku, ali Riyadh se pomirio s činjenicom da je Irak, barem za sada, u rukama Teherana. Ovo je neugodna stvarnost s kojom se Saudijske vođe moraju boriti, ali ono što uvećava saudijsku zabrinutost u regiji trenutno - i izgleda primiče Riyadh pregovaračkom stolu s Teheranom - je trenutna situacija u Bahrainu.

Kada su izbili prosvjedi u Bahrainu, pod vodstvom Shiita, ovog proljeća, nismo gledali na prosvjede kao jednostavno izrastanje tzv. Arapskog proljeća. Postojali su, zasigurno, faktori koji su se međusobno preklapali, ali malo što je prikrivalo činjenicu da je Iran iskoristio priliku da nametne scenarij iz noćne more saudijskim vođama: shiitski ustanak, podržan od strane Irana, koji se širi od bahrainskih otoka do, naftom bogate, istočne provincije Saudijskog kraljevstva, gdje većinu čine upravo Shiiti.

Ovo objašnjava ishitren odgovor Saudijske Arabije na nemire u Bahrainu, tijekom kojih su poveli, rijetko viđenu, vojnu intervenciju snagama GCC-a ( Vijeće za suradnju zemalja Arabije - Gulf Cooperation Council ) u Bahrainu, na poziv iz Maname da stave u neugodan položaj veliku iransku kampanju destabilizacije. Prosvjednici u Bahrainu su daleko mirniji sada nego su bili sredinom ožujka na vrhuncu krize, ali brige zemalja članica GCC-a nisu nestale i to iz dobrog razloga. Polupokušaji nacionalnih dijaloga na stranu, shiitsko neslaganjei u ovom dijelu regije će vjerovatno trajati i ovo je realnost koju Iran može iskoristiti na duge staze kroz razvoj svojih prikrivenih sposobnosti.

Kada smo vidjeli, krajem lipnja, da Saudijska Arabija, samovoljno povlači svoje vojno prisutstvo u Bahrainu, dok u isto vrijeme Iranci, preko medija izbacuju navode o pregovorima s Riyadhom na, praktički, dnevnoj bazi, otkrili smo, kroz naše izvore, da se dijelovi slagalice uklapaju, dio po dio, za saudijsko - iranske pregovore. Da bi razumjeli zažto, moramo istražiti saudijsku percepciju trenutne američke pozicije u regiji.

Saudijci ne mogu potpuno vjerovati američkim namjerama u ovom trenutku. Američka pozicija u Iraku je, u najbolju ruku, slaba i Riyadh ne može eliminirati mogućnost da Washingtno uđe u dogovore s Iranom i tako ostavi Saudijsku Arabiju u teškom položaju. SAD imaju tri osnovna interesa: zadržati prolazak nafte kroz Hormuški tjesnac, smanjenje broja snaga koje su predodredili za vođenje rata protiv sunitskih islamističkih militananta ( koji su itso tako, prema definiciji, i u ratu s Iranom ), te pokušati rekonstruirati balans moći u regiji, što bi u konačnici zaustavilo bilo koju zemlju - bilo arapsku, bilo perzijsku - da kontrolira svu naftu u Perzijskom zaljevu. U ovom slučaju, pozicija SAD-a je fleksibilna i dok razvija razumijevanje s Iranom, barem u pokušajima, ništa ne obvezuje SAD prema Saudijskoj Arabiji. Ako SAD dođu do zaključka da nemaju nekakve dobre opcije, u bližem razdoblju, da bi se pozabavile Iranom, iransko - američki dogovor - koliko god neskladan na površini - nije nemoguć.

Najbitnije sada je, što se tiče pregovoa SAD-a i Irana, status američkih snaga u Iraku. Iran bi htio vidjeti potpuno povlačenje tih snaga sa svog zapadnog boka, ali već je vidio drastična smanjenja. Pitanje za obje strane nije samo broj jedinica nego i njihova mogućnost da se preorjentiraju iz ranjivog ostatka uloge savjetnika i asistenta u snagu koja može blokirati Iran. Isto tako se mora uzeti u obzir, koliko je opasno američko vojno prisustvo u Iraku ( a da ne spominjemo i preostalo diplomatsko prisustvo ) za iranske konvencionalne i nekonvencionalne mjere.

SAD bi možda bile voljne priznati iranske zahtjeve kada je u pitanju iranski plan za iračku vladu ili koncesije na naftu na shiitskom jugu, ali isto tako se žele osigurati da Iran ne prijeđe preko svojih granica i zaprijeti naftnom bogatstvu Saudijske Arabije. Da pojačaju potencijalni dogovor s Iranom, SAD moraju održavati svoju snagu blokiranja Irana vojnom silom i tu dolazi do prestanka svih pregovora.

Prijetnja prevarom je stvarna za sve strane u ovom konfliktu. Iran ne može vjerovati da SAD, kada se jednom oslobode, neće krenuti u vojnu akciju protiv Irana negdje uz put. Amerikanci ne mogu vjerovati Irancima da neće pokušati preuzeti naftno bogatstvo Saudijske Arabije ( iako, potreba vojne logistike za takav potez je vjerovatno izvan mogućnosti Irana u ovom trenutku ). I na kraju, Saudijci ne mogu vjerovati SAD-u da će ih braniti kada bude potrebno, posebno ako su SAD prezauzete drugim stvarima i/ili razviju odnos s Iranom, a koji bih onda previše okupirao.

Kada se sve ovo sagleda zajedno - prijetnja ilustrirana shiitskim nemirima u Bahrainu, slabost američke pozicije u Iraku i mogućnost dogovora Washingtona s Teheranom - Riyadh možda i nema drugog izbora nego tražiti mir s Iranom, barem dok ne dobije bolji osjećaj o pravim američkim namjerama. Ovo ne znači da bi Saudijski više vjerovali u odnos sa svojim povijesnim protivnicima, Perzijancima, nego što bi vjeroavli u odnose sa SAD-om. Saudijsko - iranski animozitet je ugrađen u duboku političku povijest, vjersko i ekonomsko nadmetanje između dvije glavne kuće moći Perzijskog zaljeva, a to neće nestati potezom olovke i rukovanjem. Umjesto toga, ovo bi bilo primirje na ograničeno na kratke staze. Ovakvo primirje bi primarno imalo za cilj prekidanje iranske tajne aktivnosti povezane sa shiitskim disidentima u državama GCC-a, što bi dalo sunitskim monarhističkim režimima privremeni osjećaj olakšanja dok pokušavaju nastaviti svoje napore da izgrade arapski otpor Iranu.

Ali Iran bi vidio takav preliminarni dogovor kao put prema širem dogovoru, onom koji bio dao Iranu titulu najeminentnije sile Perzijskog zaljeva. Tako da se može očekivati kako će Iran postaviti veći broj zahtjeva, svi vezani uz ideju sunitskog priznavanja šire iranske zone utjecaja - vrlo teška ideja za Saudijce da ju progutaju.

Ovdje se stvari posebno kompliciraju. SAD, teoretski, može postići dogovor s Iranom, ali samo onda ako bi smatrale da se mogu osloniti na tradicionalno sunitsko teškaštvo u regiji, da bi eventualno ponovno izgradili relativni odnos snaga. Ako glavne sunitske snage postignu svoj dogovor s Iranom, neovisno o SAD-u, pozicija SAD-a u regiji postaje upitna. Koja bi bila ograničenja saudijsko - iranskih dogovora ? Da li bi SAD mogle osigurati, primjerice, da Saudijska Arabija neće u pregovorima prodati američke vojne instalacije Iranu ?

Iranski ministar obrane je najavio ovakvu ideju tijekom svog govora, prošlog tijedna, kada je rekao: " SAD nisu uspjele uspostaviti odgovarajući sigurnosni sistem u Perzijskom zaljevu, i nije moguće da će mnogi brodovi moći održati stalno prisustvo u regiji. " Vahidi je pokušao prenijeti poruku Irancima, u isto vrijeme pokušavajući uvjeriti sile sunitskih Arapa da garancija sigurnosti koju nudi SAD više nema onu težinu koju je nekada imala, te da sa Iranom, koji sada ispunjava prazninu, SAD se može suočiti sa mnogo težim vremenima u nastojanjima da održe svoja vojna postrojenja.

Pitanje koje se prirodno podiže iz Vahidijevih izjava je budućnost američke 5. flote u Bahrainu te da li Iran može usaditi pravu količinu straha u umove svojih arapskih susjeda da bi prodrmao temelje američke vojne prisutnosti u regiji. Za sada, ne čini se da Iran ima vojnu snagu kojom bi zaprijetio državama GCC-a do one točke gdje bi oni pregovarali izvan američke garancije sigurnosti u zamjenu za iransku suzdržanost. Ovo je prijetnja koju će Iran puštati kontinuirano pa čak i takva da ju Saudijska Arabija može koristiti da uhvati pozornost Washingtona u nadi da će SAD pojačati svoju podrku sunitiskim Arapima protiv Irana.


Trenutna dinamika postavlja Iran na primarno mjesto. Njihove političke investicije se isplaćuju u Iraku i pozicioniraju se za pregovore i sa Saudijcima i sa Amerikancima kojima bi ispunili svoje planirane konture iranske zone utjecaja. Ali iranska sila nije toliko izdržljiva na duže staze.

Iran je vrlo dobro obdaren energetskim resursima, ali je prenaseljen i dosta brdovitog reljefa. Cijena unutarnjeg razvoja znači da, dok se Iran može provući ekonomski, ne može prosperirati kao mnogi njihovi arapski konkurenti. Dodajte na to problematični demografiski profil u kojemu etnički Perzijanci tvore samo malo više od polovice ukupne populacije zemlje i razvojne izazove klerikalnog kadra, i Iran, jasno je, ima previše toga što se događa interno, što mu blokira prilike izvan zemlje.

Dugoročna regionalna slika isti tako nije u korist Irana. Za razliku od Irana, Turska je utjecajna zemlja s dubokom vojnom, ekonomskom i političkom silom kojima može utjecati na događaje na Bliskom istoku - sve to pod sunitskom zastavom, koja prirodnije pripada regijskom religijskom krajoliku. Turska je isto tako povijesno, autohtona provjera perzijske moći. Iako će potrajati dok se Turska ne vrati u svoju ulogu, snažne najave ove dinamike već se pojavljuju.

U Iraku, turski utjecaj se može osjetiti u politici, biznisu, sigurnosti i kulturnoj sferi, jer Ankara radi potiho i uporno da održi sunitski bedem u zemlji i naglo uvede turski utjecaj u arapski svijet. A u Siriji, iako alavitski režim, vođen od strane al Assadsa nije na točki pucanja, nema sumnje da se pojavljuje konfrontacija između Irana i Turske oko Sirijske države. Turska ima interes u razvoj održive sunitske političke sile u Siriji koja može u konačnici zamijeniti alavitsku, dok Iran ima interes u očuvanju trenutnog režima te održavanja strateškog položaja u Levantu.

Za sada, Turci ne žele sukob s Iranom, niti su spremni za jedan. Regionalne sile ubrzavaju turski rast, ali bit će potrebno iskustvo i dodatni pritisak da bi Turska s retorike krenula u akciju kada se situacija gleda s točke razumne projekcije snage i moći. Ovo je još jedan faktor koji izgleda pokreće Saudijce da uđu u svoje osobne pregovore s Iranom u ovom trenutku.

Iranci su tako u utrci s vremenom. Možda je pitanje nekoliko kratkih godina prije nego se SAD oslobode dosadašnjih obveza i budu u mogućnosti preispitati dinamiku sile i moći u Perzijskom zaljevu sa svježim zanosom. Unutar tog vremena, možemo očekivati i očekujemo Tursku da nadođe i preuzme svoju ulogu prirodnog, regionalnog, protuutega Iranu. Do tada, Iranci se nadaju da će imati strukture i dogovore na mjestu, protiv prevladavajućih regionalnih sila, ali taj novi dugoročne sigurnosti ovisi o sposobnosti Teherana da stvori put kroz dva vrlo bodljikava seta pregovora sa Saudijcima i Amerikancima dok još ima prednost.

The U.S.-Saudi Dilemma: Iran's Reshaping of Persian Gulf Politics is republished with permission of STRATFOR."

offline
  • Levi  Male
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 12 Nov 2011
  • Poruke: 582

Na ovom tekstu iznad sto je Nelsa napisao, fino se vidi koliko je ustvari u poslednje vreme Izrael postao trn u oku Amerima! To donekle bahato ponasanje Izraela, smeta americkim interesima koje je Nelsa naveo iznad. Izrael polako postaje teret Amerima. Naravno nece oni njih napustiti, ali trpe ih bogme, zbog para, josh sada izborna godina. . .

Glavna uloga Izraela je otisla sa padom SSSR-a, josh sada sve te arapske zemlje su pro-zapadno orijentisanje, osim Sirije.

offline
  • Pridružio: 18 Avg 2009
  • Poruke: 1124
  • Gde živiš: Gde je krunisano 7 srpskih kraljeva

http://www.youtube.com/watch?v=Q2OI-yeBWO4&feature=related Covek kada vidi ovakvu vojsku tesko da moze da se odluci na kojoj strani bi bio.

offline
  • medicina
  • Pridružio: 29 Dec 2010
  • Poruke: 1709
  • Gde živiš: Srbija, Levač

Arrow veljko82 ::http://www.youtube.com/watch?v=Q2OI-yeBWO4&feature=related Covek kada vidi ovakvu vojsku tesko da moze da se odluci na kojoj strani bi bio.

Muškarci su im ružni ko lopovi, žene može se po koja probere, a uniforme su im klošarske... Mr. Green

Idea Daj Srbiji godišnji vojni budžet kao Izraelski i da se ne krade, pa će da vidiš šta je sila i vojska za nekoliko godina... Taman imamo istu populaciju. Sve je to para i marketing. Lako je da se k***iš kad imaš leđa i pare.

Doduše ni perzijanci nisu svetlost spojih predaka i oni su manje više prašinari što se tiče vojske, mada ne baš ko oni Libijski papučari i čobani...

U svakom slučaju biće lep i zanimljiv ratić (kako voli da kaže moj jedan drug), mnogo interesantniji od ovog kriminala letos u Libiji...

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2007
  • Poruke: 8384
  • Gde živiš: Ravni Banat

Левчанине, где ли си покупио инспирацију за овакав пост?

offline
  • Pridružio: 27 Okt 2011
  • Poruke: 1288

U svakom slučaju biće lep i zanimljiv ratić (kako voli da kaže moj jedan drug), mnogo interesantniji od ovog kriminala letos u Libiji...[/quote]


Budimo realni, niti jedan rat ili 'ratić' nije 'lep i zanimljiv'. Ja ne vidim ništa lijepo u sukobu u kojem pogibaju ljudi. Bili to vojnici ili civili, žene i djeca. Nema ljepote u tome.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1016 korisnika na forumu :: 57 registrovanih, 7 sakrivenih i 952 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, _Rade, arsa, babaroga, bojank, dane007, dankisha, DeerHunter, djboj, Djokkinen, Doca, doklevise, DonRumataEstorski, Dorcolac, dule10savic, GandorCC, gorican, havoc995, ikan, Istman, Još malo pa deda, Klecaviks, KOV, Krusarac, kunktator, kybonacci, lord sir giga, LUDI, Luka Blažević, mercedesamg, Metanoja, mgolub, milenko crazy north, MiroslavD, Misirac, mnn2, mrav pesadinac, Nemanja.M, nemkea71, Neretva, oldtimer, pein, S2M, sap, sasa87, slonic_tonic, Stoilkovic, tubular, vathra, VJ, vladulns, voja64, Volkhov-M, Wrangler, yufighter, zlaya011, 79693