offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Pitao me je jedan forumas putem privatne poruke da ovaj tekst objavim, posto on nije registrovan. Neko je postavio vest, ali mnogi koji nisu registrovani ne mogu da je procitaju, tako da evo.. Za sve koji nisu registrovani:
Citat:Nova dimenzija prijetnji: Izrael razmatra nove napade na Siriju te u isto vrijeme traži od Sirije da ne uzvraća
U jeku informacija da Sirija dobiva naprednu protuzračnu obranu iz Rusije, Izrael ponovno prijeti zračnim napadima. Argumenti su isti kao i ranije - tvrde kako ne mogu dopustiti da napredno naoružanje dospije u ruke Hezbollaha. Drugim riječima, Izrael želi imati ekskluzivno pravo vršenja zračnih napada na teritorij Sirije kada god im se prohtije, štoviše, upozoravaju Damask da ne uzvraćaju na ove napade.
Ovo ne samo da je kršenje međunarodnih zakona već prelazi u jednu sasvim novu dimenziju u kojoj Izrael zapravo poručuje kako za iste zakone nimalo ne mari. Same prijetnje već su kršenje međunarodnog zakona, no dok god Izrael iza sebe ima apsolutnu podršku SAD-a, ovakve stvari nimalo ne iznenađuju.
Izrael kao zaštićeni napadač
"Izrael je odlučan u daljnjoj prevenciji transfera naprednog oružja Hezbollahu", rekao je neimenovani izraelski dužnosnik u razgovoru za utjecajni američki list The New York Times. "Transfer takvog oružja za Hezbollah destabilizirao bi i ugrozio cijelu regiju. Ako sirijski predsjednik Assad odgovori napadom na Izrael, ili ako pokuša udariti na Izrael sa svojim terorističkim posrednicima, riskira pad svojeg režima jer Izrael će uzvratiti", rekao je.
Pokušajmo ovo donekle pojednostavniti, jer cijela priča zvuči poprilično nevjerojatno. Dakle - Izrael najavljuje kako će ponovno napasti Siriju, pritom upozoravaju kako Sirija ne smije uzvratiti napadom jer će pritom Izrael "uzvratiti". Ovakve prijetnje ispisuju nove stranice međunarodnih prijetnji i postaju svojevrsne specifičnosti izraelskih vlasti.
Gigantska protekcija SAD-a dovela je do, u najmanju ruku "čudnog", stanja u kojem Izrael smatra da može napasti bilo koju državu, no uzvraćanje na njihov napad je apsolutno nedopustiv "prekršaj" koji bi rezultirao općim napadom izraelskih, vjerojatno i američkih, snaga.
Nadalje, opravdanje koje izraelski dužnosnici iznose izuzetno je podložno debati. Naime, Izrael može - kada god poželi - udariti na Siriju i reći kako je zapravo ciljan konvoj oružja za Hezbollah. Tko im može osporiti danas takve izjave? Damask? Hezbollah? Iran? Kompletna medijska konstrukcija Zapada podržati će izraelske tvrdnje i tu svaka rasprava prestaje.
Mediji u kontekstu izraelske agresije na Siriju
Medijsko izvještavanje glede posljednjeg izraelskog napada, na Damask, naročito je bilo jednostrano. Mnogi mediji su u prvi plan gurnuli pitanje "Hoće li Assad napasti Izrael?" - niti jedan zapadni medij, što nam govori sve o tzv. neovisnosti medija, nije osudio izraelsku agresiju, kamoli konstatirao da jedna vojno napadnuta zemlja ima pravo uzvratiti na napad.
Jedna stvar je podržavati jednu stranu u sirijskom konfliktu, no ovakvo postavljanje stvari zaista postaje smiješno. Istima bi se moglo postaviti pitanje - koliki napad Izrael treba napraviti da bi Sirija imala legitimno pravo odgovoriti na agresiju? Intenzivniji napadi? Napadi na civilno stanovništvo? Nuklearni napad?
No, sve ima svoju cijenu, pa tako i ovo pristrano izvještavanje o izraelskoj agresiji na Siriju. A cijena je možda i viša no što tvorci anti-sirijske propagande u ovom trenutku zaista shvaćaju, a to je nepovratni gubitak kredibiliteta koji se već manifestirao u najnovijim anketama koje kazuju kako se američka javnost protivi svakom obliku vojne intervencije u Siriju. Taj gubitak kredibiliteta ovih mjeseci osjeća se ubrzano, jer mass-mediji - po inerciji, ideologiji, ili nečem trećem - jednostavno ne mogu sakriti svoju potpunu pristranost po pitanju ovog sukoba.
Mediji u širem kontekstu sirijskog sukoba
Prije nekoliko dana pojavio se degutantan video snimak sirijskog pobunjenika koji se bavi kanibalizmom. Nije trebalo dugo čekati prije no što vodeći mediji jednog te istog propagandnog bloka krenu s - koliko god to zvučalo nemoguće - opravdavanjem ovog čina koji je šokirao svijet. Tako su jedni pisali da je mrtvi vojnik, kojemu je pojedeno srce, zapravo bio silovitelj, dok su drugi počeli tvrditi kako su "ratne strahote Assadovog režima" pretvorile pojedine sirijske pobunjenike u krvoločne manijake.
Imajući taj detalj u vidu, zamislimo ovo - što da se, hipotetički, pojavila video snimka u kojoj sirijski vojnik čupa i jede srce (ili jetru ili pluća, štogod da je prikazano na spomenutoj snimci) ubijenom pobunjeniku? Da li bi i tada apologete dobivali centralno mjesto na medijima kao što su CNN i drugi? Definitivno ne. No, ovim pokušajima opravdavanja takvog čina sami sebi dodatno ruše kredibilitet jer čak ni najindoktriniranije mase nisu toliko slijepe da vide kako se iza ovoga krije jedan poprilično zlokoban proces u kojem se na sve načine nastoji opravdati jednu i u isto vrijeme demonizirati drugu stranu sirijskog sukoba.
Isti postupak, po istim koracima, događa se i kada su u pitanju izraelski napadi. Prvo se počinje s naslovima u stilu "Sirijski režim tvrdi da ih je Izrael napao", da bi se zatim - nakon što postaje jasno da su informacije kredibilne - krenulo s novim valom apologetike prema izraelskim postupcima.
Medijska pokrivenost je možda i najsnažnije oružje u modernom ratovanju i ovdje nema nikakve dileme - Izrael ima svu podršku koju može dobiti u ovakvom trenutku.
Izraelsko slanje poruke cijeloj "Osovini Otpora"
Osvrnimo se i na druge komponente ove prijetnje. Neki tvrde kako su prijetnje zapravo usmjerene protiv Irana i Hezbollaha. Podsjetimo, vlasti u Damasku "obećale" su kako će idući put reagirati na izraelsku agresiju. Pojedini analitičari smatraju kako Izrael sada razmatra ponovne napade kako bi potvrdio svoju dominaciju znajući kako je sirijska vojska prezauzeta sukobima unutar zemlje da bi otvorila još jedan front protiv Izraela.
Ne treba ni spominjati koliko je ovo opasna igra. Pojedinci u izraelskoj vladi očito smatraju kako Siriju mogu pretvoriti u novi poligon za gađanje, kao što imaju Pojas Gaze. No, da li bi to zaista bilo tako? Jer ovakva politika može zaista voditi u kaos koji će biti nemoguće kontrolirati.
"Ovaj napad otvorio je vrata za sve mogućnosti", rekao je sirijski zamjenik ministra vanjskih poslova, Faisal Mekdad, nakon izraelskih napada 3-og ovoga mjeseca. Također je istaknuo: "Odgovoriti ćemo odmah i žestoko na svaki novi izraelski napad".
Jasno je kako Siriji ovo sada ne treba, no to zna i Izrael koji ovim provokacijama nastoji direktno pomoći pobunjenicima u Siriji. Kako? Ako ponovno napadnu, Sirija će morati reagirati. Zašto? Iz razloga da očuvaju kredibilitet, ne-odgovaranje na izraelske napade moglo bi znatno oslabiti potporu Sirijaca za Assada, naročito u redovima vojske. Koji je konačni cilj? Proglasiti Siriju za "agresora", zemlju koja se drznula napasti Izrael, te pokrenuti vojnu intervenciju zapadnih saveznika kao odgovor na ovo novo stanje.
Zaustavljanje izraelske agresije u zraku i obavještajna komponenta
Nema sumnje da je ovo izuzetno delikatna situacija za Siriju. Vlasti u Damasku jednostavno nemaju adekvatan odgovor na ovu situaciju. Jedino uspješno rješenje bilo bi da Sirija pokuša odbaciti nove izraelske vojne napade. To je jedino rješenje u kojem Sirija izlazi kao pobjednik, a Izrael kao gubitnik. No, za takav scenarij Sirija mora imati najmodernije sustave protuzračne obrane. Ovih dana sve se više govori o tome da je Rusija dostavila, ili da će uskoro dostaviti, S-300 sustave Siriji. Ako zaista jest tako - informacije još nisu potvrđene - onda je sada sve na timu koji će upravljati tim sustavom.
No, Izrael svakako ne treba podcjenjivati. U napetim godinama 20-og stoljeća Izrael je pobjeđivao daleko veće vojske, dok je arapski front još uvijek bio ujedinjen, često zahvaljujući izuzetno dobro informiranim obavještajnim službama. "Curenje informacija" mogao bi biti najveći problem za Siriju, definitivno je bio u prošlosti, kao i za Irak i Egipat.
U istom razgovoru za NYT, neimenovani izraelski dužnosnik ističe: "Izrael se do sada suzdržavao od interveniranja u sirijski građanski rat i nastaviti će s tom politikom sve dok se Assad bude suzdržavao od direktnog i indirektnog napada na Izrael". Američki analitičari tvrde kako Izrael nema interes od intervencije u sirijski rat. Logika nalaže da je tako, jer logički Izrael bi trebao biti više zabrinut zbog radikalnih Islamista nego zbog sekularne Assadove vlasti. No, logika tu prestaje - kao prvo to možemo vidjeti i u ponašanju SAD-a koji u potpunosti podupire pobunjenike unatoč tome što je poznato - a to priznaju i zapadni mediji - da glavne borbene skupine čine esktremisti i radikali. Kao drugo, ako je nešto dio američkog geostrateškog plana, onda je to dio i izraelskog, i obrnuto.
Opasnost od širenja sukoba i nužnost mirovnog rješenja
U konačnici, tko vodi glavnu riječ u ovom odnosu na relaciji Washington - Tel Aviv? Odgovor je da nije zapravo ni bitno. Izraelska i američka vanjska politika nadopunjuju se idealno kada je riječ o geostarteškim ciljevima. Izrael se postavio na takvu poziciju da mu je dovoljno "javno ne priznati" pa da može raditi što hoće. Podsjetimo, Izrael također ima i arsenal nuklearnog oružja o kojem svijet svjesno šuti jer "Izrael nije priznao ni opovrgnuo njegovo postojanje". U ovom kontekstu takva izraelska pozicija odlično odgovara SAD-u koji preko Izraela može provocirati Siriju.
Ovi planovi novih napada na sirijski teritorij prijete razbuktavanjem rata na cijelu regiju, stoga je od izuzetne važnosti da mirovni proces - na kojem su navodno Rusija i SAD postigli konsenzus - krene što prije. No, nažalost, izgleda da će "konsenzus" trajati samo do onda dok se ne počne razgovarati o sudbini Assada, a tada bi cijeli proces mogao ponovno neslavno propasti kao i prošlog ljeta. Obamine izjave za vrijeme jučerašnjeg sastanka s Erdoganom također nikako ne idu u prilog mirovnom rješenju.
http://www.advance.hr/vijesti/nova-dimenzija-prije.....e-uzvraca/
|
