Televizija- bolest savremenog društva

1

Televizija- bolest savremenog društva

offline
  • Pridružio: 07 Mar 2009
  • Poruke: 761
  • Gde živiš: Srbija, Beograd

Дуго сам хтео да отворим овај блог ал никако да смислим неки добар текст тако да ћу приложити један који доста добро обњашњава овај проблем :
Citat:
Неколико мојих пријатеља и пријатељица више готово да не гледа телевизију. Медији који их повезују са светом су књиге и интернет. Ако телевизор понекад и укључе, онда је то зато да погледају директан пренос неке утакмице. А и то се дешава све ређе. У осталим случајевима телевизор је искључен, као да се ради о неком експонату из прошлих времена. Донедавно је овакав однос према телевизији био незамислив, а у Србији, која представља светску велесилу у гледању телевизије,[1] овакав став према ТВ пријемнику је готово бласфемичан. Ма како то звучало невероватно, телевизија је медиј који је у кризи: први пут од њеног настанка, сада се сасвим лепо може живети и без ње. Текст који следи показаће да је добро што је тако.

Свако ко је полагао испит из лингвистике, зна да је једна од лепих лигвистичких тема и она која говори о односу језика и друштва. Разумљиво је да промене у друштву остављају трага и на језик којим то друштво говори; још интересантнија је, међутим, она теза по којој језик обликује, до извесне мере, друштво које се тим језиком служи. Сличну моћ има и телевизија, као врста медија, без обзира на то о којој је станици реч. Иако је номинално телевизија спој слике и тона, није без симболичке важности чињеница да се приликом промене канала слика појави пре тона. Телевизија пре свега визуализује свет. Она га претвара у низ слика, низ блескова између којих не постоји никакав континуитет. Гледаоци специјализованих информативних канала који емитује само вести из сата у сат присуствују бујици информација које долазе из најразличитијих сфера људског деловања. И овде је, али само на први поглед, могуће приметити оно што је Петер Слотердајк приметио за штампу у својој Критици циничног ума: да између различитих вести стоји везник “и” који укида њихову хијерархију важности и ствара осећање равнодушности према свакој од њих. Нови албум популарне групе, 400 мртвих у неком пожару, пораст или пад цене нафте, нови велики фудбалски трансфер, секс скандал, све то угурано у исто корито вести, постаје подједнако важно. Али није у питању само равнодушност: када се једна вест нађе између две вести које са њом немају никакве везе, она се тиме чупа из ланца каузалности. Ствара се осећај да се тај догађај догодио, тако рећи, сам од себе. Ништа га није узроковало, нити има било какву последицу. Слично се дешава и са серијама које се на забавним каналима емитују једна иза друге. Одмах по завршетку једне, почиње друга која нема никакве везе са првом. Изгледа као да се свест гледаоца ресетује и да све креће из почетка.

Телевизијски програм подсећа на низ блескова између којих не постоји никакав континуитет. То ми је постало јасно након једног експеримента који сам начинио још пре две деценије: једне вечери сам непрекидно даљинским управљачем окретао канале, не задржавајући се ни на једном дуже од две секунде. Повремено сам морао да одморим прст, па сам тада на каналима проводио мало више времена, али не више од два-три минута. Тако сам утрошио три сата и ни у једном тренутку нисам имао утисак да се досађујем. Напротив. Међутим, да је неко од мене затражио да испричам шта сам та три сата радио, мој одговор би стао у једну једину реченицу: “Гледао сам ТВ.” Та реченица не може да се прошири, јер после гледања телевизије у глави гледатеља/тељке остају само крхотине, фрагменти, блескови, које је немогуће претворити у причу.

То је кључна последица визуелизације: свет се разбија у низ неповезаних фрагмената и више не може да буде представљен као прича, тачније као низ догађаја између којих постоји узрочно-последична веза, у које су уплетени актери у чијем је деловању опет могуће препознати одређену мотивацију. Најсликовитији пример укидања гласа у корист слике је “naked news”: обнажена водитељка која вас тобож упознаје са најважнијим светским “вестима”.[2] Током ове емисије време се замрзава: не постоји прошло, ни будуће, већ само заводљива садашњица симболизована у нагом женском телу.

Уколико свет перцепирамо као причу, то онда значи да садашњост доводимо у везу са прошлошћу, и што је још важније, са будућношћу; догађаји тако престају да буду блескови и постају елементи различитих прича од којих су неке неважне, јер немају будућност (рецимо, актуелни циклус неког “ријалити програма”), а неке пак стичу важност, јер наслућујемо или претпостављамо какве последице тај догађај може да има у будућности. Прича, дакле, претпоставља да један догађај треба схватити – што значи открити његов узрок и утврдити његове последице – односно да га треба разумети – што значи открити какав смисао тај догађај има за нас, на који начин нас дотиче. Управо тај смисао догађаја утврђује његову важност или неважност. Негирајући причу, телевизија негира могућност заједнице да успостави однос између садашњости, прошлости и будућности који је неопходан за њено трајање. Тиме гледаоце осуђује на живот у вечној садашњости, односно на животарење. Слика тог животарења је ТВ пријемник који је укључен и онда када га нико не гледа. Тада ТВ пријемник највише подсећа на шарена врата са којих животиња не може да скрене поглед ни онда када не гледа директно у њих. Када се то деси, онда је човек коме припада тај ТВ пријемник спреман за дресуру.

Можда је телевизија заиста прозор у свет, али веома прљав прозор. Телевизијске станице су повезане са мултинационалним корпорацијама било да су у њиховом власништву, било да су зависне од маркетиншких фондова корпорација. У оба случаја, оне су агенси конструисања и ширења једне слике света, иза које стоји идеологија глобалног корпоративног капитала.[3] Телевизија је, дакле, политички субјект, у шмитовском значењу те речи, јер има могућност да одреди непријатеља, и то независно од државе у којој емитује програм, а то значи независно и од гледалаца који тај програм троше.

Будући да телевизија представља и даље најраширенији медиј који у највећој мери обликује слику света својих потрошача, она представља постмодерни ехо народне, односно усмене књижевности. Заправо, она је њена карикатура. Док је у случају усмене књижевности колектив био истовремено и произвођач и корисник усмене књижевност, у случају слике света коју конструише телевизија колектив се претвара у неартикулисану масу пасивних корисника, који партиципирају у конструкцији слике света само као њени потрошачи: зато то и није њихова слика света. Док је усмена књижевност била збирка прича, ТВ програм је збир блескова од којих се неки понављају чешће, а неки ређе: тако ови први добијају на вредности, и зато човек који се пет пута појави на телевизији неминово постаје “ауторитет” и “експерт”, па макар по образовању био и полуписмени студент са два положена испита на првој години “нечега”. Док је слика света коју је формирала усмена књижевност артикулисала политички став једног колектива, слика света који колективу намеће телевизија ништи тај политички став, јер настаје изван тог колектива. Све ово разуме се, не значи да треба да се вратимо у доба асиметричног десетерца и епских јуначких песама: оно што треба учинимо јесте да одаберемо медије који допуштају да корисник садржаја буде и његов произвођач, а такви медији, бар у хипотетичком смислу, јесу књижевност и интернет. Уколико се зависност од телевизије као медија настави, довршиће се и процес који се тренутно одвија у Србији: грађани и грађанке више нису део државе, већ постају власништво мреже корпорација које им се обраћају преко телевизијских канала, док упорну деградацију патриотизма (без којег је немогуће замислити било коју успешну државу, па и оне које просечном грађанину Србије служе као идеал) прати охрабривање лојалности корпорацији и њеним промотерима, који се учестало појављују на ТВ екранима, понављајући исте речи. Истовремено, код конвертита који патриотизам замењују лојалношћу корпорацији, јављају се аутошовинистичке црте, јер да би се избрисало горко осећање издаје, мора се убити оно што се издало. Тако је данас у Србији на делу оно што су поједини теоретичари назвали корпоративним популизмом[4]: грађани и грађанке прихватају корпоративну идеологију која све жртвује профиту, иако од те идеологије немају никакве користи. У тој конверзији из грађана у потрошаче: идеју државе, а самим тим и идеју добре владавине.

Идеји добре владавине нужна је идеја држава, јер само она може да обезбеди праведну, дакле, оптималну поделу ресурса којима се располаже. Једино у оквиру државе може се остварити брига за грађанина која произилази, у идеалном случају, из равномерног односа права и обавеза између грађанина и државе, а чији легитимитет проистиче из дубинског осећања грађанина или грађанке да држава није ни нешто страно, ни нешто што га или је ограничава, већ нешто што грађанину или грађанки симболички припада и што изграђује. Са друге стране, корпорација према својим “грађанима” нема никакве обавезе, нити на било који начин брине за њих, јер она и не познаје идеју грађанина: то значи да не познаје идеју јавног добра (осим у маркетиншке сврхе) ни грађанске приватности (сетите се телефонских позива које примате у којима вам нуде кредите), па ни људских права – она суштински познаје само категорије потрошача и робе, често у једној те истој особи. Отуда када се на телевизији, као експоненту корпоративне слике света и корпоративне политике, појави обичан човек, он је најчешће уплашени муцавац са улице који има на располагању две секунде да одговори на неко небитно питање. На јавним аудицијама за музичке ријалити програме, затичемо те обичне људе у форми сировина које не могу да се обраде, па се зато одбацују након што се из њих исцеди кап-две бруталне забаве: чланови жирија их немилосрдно вређају, што публику са ове стране екрана непрекидно забавља. Они који на тим аудицијама пролазе сведоче да у телевизијским изборима има нечега из селективне праксе Хитлерове Немачке: пожељни су само здрави, млади, високи, лепо развијени и обликовани. Остали завршавају у смећу, претходно лишени сваког достојанства, попут радникâ који и поред доброг пословања фабрике у којој раде, услед тзв. “реструктуирања”, остају без посла како би неки акционар додао још који долар или евро на свој пребукирани рачун. Тај ужасан социјални дарвинизам, подобан пре свега тоталитарним режимима, телевизија приказује као нешто нормално, разумљиво и природно.

Није отуда чудно што доста људи које познајем, било да су свесни свега овога, било да то интимно осећају, одлучује да искључи телевизор. Јасно, то не значи да никада нећете гледати ТВ програм: ту и тамо, могуће је и у том низању блескова уочити неке заметке приче, неки мотив, неког истинског јунака, неки пример интелектуалног поштења или људске части, неког новинара или новинарку, која зна свој посао, а није манекенка, што значи да се на телевизији понаша потпуно нетелевизијски. Искључити телевизор овде значи, једноставно, изградити своју слику на бази медија у којима је могуће, што директније, чути глас појединца, његово сведочанство, његову бол и патњу, његово искуство, које неретко има више везе са нашим искуством, него филтрирана искуства такозваних “ТВ лица”.

offline
  • Pridružio: 02 Avg 2008
  • Poruke: 6896

@Shufle

Problem koji se javlja sa internetom je jos vece prljanje. Potpuna manipulacija informacijama, sindrom Vikipedije gde neko sa dva razreda osnovne moze da izbrise doktora nauka i napise sta hoce (imam i konkretne primere za suptilnije oblike).
Lepo (i dobro) je ako se snabdevas informacijama iz vise izvora ali ljudi ponekad postepeno biraju one koje im odgovaraju i cesto ne one koje imaju korektne informacije vec one koje zele da cuju.
Mycity i jos par foruma imaju svoju politiku koja funkcionise koliko toliko korektno, ali zato ima i drugih na kojima najglasniji dobijaju najvise paznje i uguse druge, zakon jaceg. Vecina brzo propadne ali ne svi, neki caki vrlo suptilno proturaju temu koja im se svidi.

Posebno je bitno sa aspekta jezika postepeno siromasenje recnika i ignorisanje pravopisa, tako da je i to destruktivna strana jer nema lektora ili nekog ko ce kontrolisati nacin izrazavanja.

Naravno da televizija ima mogucnosti za manipulaciju i da nije uvek pouzdan medij, ali takvih nema. Prepustanje TV znaci uslovno prihvatanje diktature, iskljucivo oslanjanje na internet pretstavlja potencijalni "divlji zapad" u informisanju, nijedno nije dobro. Svaki covek bi kao i u teoriji oglasavanja morao da ima neki svoj "mix" kako bi informacije mogao da primi iz vise izvora i da ih uporedi. Cini se da je to lakse sa internetom, ali je iskljucivo oslanjanje na njega potencijalno veliki problem jer ono ne iskljucuje nijednu slabost televizije, ni uticaj korporacija ni interesnih grupa, moze cak i da ih ojaca.

Dani "nezavisnog" i buntovnickog interneta su odavno za nama.

offline
  • Pridružio: 07 Mar 2009
  • Poruke: 761
  • Gde živiš: Srbija, Beograd

stegonosa ::@Shufle

Problem koji se javlja sa internetom je jos vece prljanje. Potpuna manipulacija informacijama, sindrom Vikipedije gde neko sa dva razreda osnovne moze da izbrise doktora nauka i napise sta hoce (imam i konkretne primere za suptilnije oblike).
Lepo (i dobro) je ako se snabdevas informacijama iz vise izvora ali ljudi ponekad postepeno biraju one koje im odgovaraju i cesto ne one koje imaju korektne informacije vec one koje zele da cuju.
Mycity i jos par foruma imaju svoju politiku koja funkcionise koliko toliko korektno, ali zato ima i drugih na kojima najglasniji dobijaju najvise paznje i uguse druge, zakon jaceg. Vecina brzo propadne ali ne svi, neki caki vrlo suptilno proturaju temu koja im se svidi.

Posebno je bitno sa aspekta jezika postepeno siromasenje recnika i ignorisanje pravopisa, tako da je i to destruktivna strana jer nema lektora ili nekog ko ce kontrolisati nacin izrazavanja.

Naravno da televizija ima mogucnosti za manipulaciju i da nije uvek pouzdan medij, ali takvih nema. Prepustanje TV znaci uslovno prihvatanje diktature, iskljucivo oslanjanje na internet pretstavlja potencijalni "divlji zapad" u informisanju, nijedno nije dobro. Svaki covek bi kao i u teoriji oglasavanja morao da ima neki svoj "mix" kako bi informacije mogao da primi iz vise izvora i da ih uporedi. Cini se da je to lakse sa internetom, ali je iskljucivo oslanjanje na njega potencijalno veliki problem jer ono ne iskljucuje nijednu slabost televizije, ni uticaj korporacija ni interesnih grupa, moze cak i da ih ojaca.

Dani "nezavisnog" i buntovnickog interneta su odavno za nama.


Не знам колико си помно читао текст ал би хтео да издовојим пар пасуса које сам иначе хтео да замастим ал матлтретира овај рутер GUZ - Glavom U Zid

Citat:
Уколико свет перцепирамо као причу, то онда значи да садашњост доводимо у везу са прошлошћу, и што је још важније, са будућношћу; догађаји тако престају да буду блескови и постају елементи различитих прича од којих су неке неважне, јер немају будућност (рецимо, актуелни циклус неког “ријалити програма”), а неке пак стичу важност, јер наслућујемо или претпостављамо какве последице тај догађај може да има у будућности. Прича, дакле, претпоставља да један догађај треба схватити – што значи открити његов узрок и утврдити његове последице – односно да га треба разумети – што значи открити какав смисао тај догађај има за нас, на који начин нас дотиче. Управо тај смисао догађаја утврђује његову важност или неважност. Негирајући причу, телевизија негира могућност заједнице да успостави однос између садашњости, прошлости и будућности који је неопходан за њено трајање. Тиме гледаоце осуђује на живот у вечној садашњости, односно на животарење


Дакле оно што је посебна природа Тв-а као медија је управо то да фрагментише податке и не ствара човеку потпуну слику шта се око њега дешава што није ипак случај код интернета поготово код блогова и форума. Ипак нешто може да се закључи јер једноставно човек чита и може да застане и размисли што није случај са покретном сликом.Једноставно,човек не може да прати слику и да размишља о њој...

И на крају то добија на исход ово :

Citat:
Уколико се зависност од телевизије као медија настави, довршиће се и процес који се тренутно одвија у Србији: грађани и грађанке више нису део државе, већ постају власништво мреже корпорација које им се обраћају преко телевизијских канала, док упорну деградацију патриотизма (без којег је немогуће замислити било коју успешну државу, па и оне које просечном грађанину Србије служе као идеал) прати охрабривање лојалности корпорацији и њеним промотерима, који се учестало појављују на ТВ екранима, понављајући исте речи. Истовремено, код конвертита који патриотизам замењују лојалношћу корпорацији, јављају се аутошовинистичке црте, јер да би се избрисало горко осећање издаје, мора се убити оно што се издало. Тако је данас у Србији на делу оно што су поједини теоретичари назвали корпоративним популизмом


Аутошовинизам...сјајан термин,то виђам сваки дан и управо је то последица ТВ-а тј он носи највећи део кривице за то...

Текст је преузет одавде :
http://www.nspm.rs/kulturna-politika/ziveti-bez-televizije.html#_ftn3

offline
  • Artiljerac
  • Pridružio: 07 Nov 2009
  • Poruke: 3128

Nisam gledo tv dugooooo. A ovako je doživljavam:

offline
  • Pridružio: 07 Mar 2009
  • Poruke: 761
  • Gde živiš: Srbija, Beograd

Dejan84 ::Nisam gledo tv dugooooo. A ovako je doživljavam:


Тооо деки тај видео сам тражио Zagrljaj

Ево један мали тест :

Ајд да неко препича шта је чуо на овим вестима Mr. Green

offline
  • Pridružio: 02 Avg 2008
  • Poruke: 6896

Na stranu sto i ovde autor skrece vodu na svoj mlin (i svoju politiku), internet nije moguce potpuno kontrolisati kao sto nije ni TV. Kada se gro populacije prebaci na net i tamo ce se pojaviti realiti show programi i ko zna sta vec. Kao sto se uostalom i vec radi, i kao sto svako ko hoce moze da promeni kanal i gleda onaj posvecen samo pecanju (bese bio je i taj svojevremeno, moda ga ima jos), slicno je i sa netom. Samo sto ce ovaca uvek biti.

Treba paziti i da je mogucnost za manipulaciju na internetu veca. Tu onda upravo mozemo preci na nivo osecanja, ponekad i instrumentalizovane svesti gde sve jeste i ne mora da bude. Pa i na ovom forumu imamo ljude koji vise veruju postavljenom linku nego coveku sa iskustvom, ili pak imamo samoproklamovane eksperte.

Otkud znamo da iza tog nekog na netu ne stoji korporacija/interesna grupa, razliciti modeli pshihologije se mogu iskoristiti da zapravo onaj koji najvise vice protiv njih bas i radi za te iste.

Evo uzmi ovaj tekst za primer, sve se moze spinovati, eto on poziva na patriotizam, ugasite TV, dodjite na net, slusajte zov sirena, verujte nama, nasem sajtu, ostali lazu, osecate se lose ali sa pravom, mi imamo odgovor itd. A pitanje je ko su oni, i koji su motivi? Daleko od toga da uopste imam pojma ko je ovo napisao ili da sumnjam u dobre namere, ali svaki tekst moze lepo da zvuci. To je problem sa internetom. Moze biti ali ne mora da znaci, sta vredi i najobimnije i najpotpunije ispricana prica ako je frizirana?.

Mi uopste ne znamo ponekad ko moze da stoji iza nekog teksta, akcenat se baca na perspektivu, dozivljaj i pricu pre nego na informaciju.

Tacno je da informacioni sajt moze da kompletnije isprica pricu od TV, ako nista zbog faktora vremena, ali sajt da bi opstao mora da udje u neki od finansijskih modela koji ugrozavaju njegovu nezavisnost.

Nije sve u vezi neta lepo, svakako da decu ne treba prepustiti TV i pretvoriti ih u TV zombije, ali pokazatelji kriminala povezanih sa internetom, potpuna dostupnost najrazlicitijih sadrzaja kojih ranije nije bilo, mogu da naprave i ogromnu stetu pre svega deci, a da roditelji nisu ni svesni sta se desava. Kada babaroga preti tvom detetu preko TV, onda iskljucis TV. A babaorga sa tvojim detetom na netu moze direktno da komunicira predstavljena kao andjeo, obucena u sve ono sto zelis da cujes, da udara u ono najcasnije i najpostenije u tebi i da time bezobrazno manipulise..

Daleko od toga da pozivam na paranoju ka netu, i vremenom ce se pojaviti ostrva racionalnosti na njemu, pouzdanija od drugih, ali sa problemom sto ce se i tu iskrena rasprava i slobodna voditi iza zakljucnih vrata jer ce se javne rasprave moci pratiti i njima manipulisati od strane placenih osoba ili aktivista, bilo politicke ideje bilo neceg drugog.

Svaka stvar na svetu se moze zloupotrebiti, pa i na netu pustati lazne informacije, voditi informativni rat, uticati na mase, a sto veci pristup ljudima ima to ce veci biti uticaj, ali za razliku od televizije net ce se moci pratiti, moci ce da se saznaju reakcije populacije i sl. postoji i povratna sprega.

Odgovor je kao i sa TV, svaciju slusaj svoju svidjaj, izadji medju ljude, kreci i druzi se. Valjda je lepse biti sa momkom/devojkom nego gledati Farmu, niko te nije vezao ni za TV ni PC. Ako vec sam izaberes da budes deo stada, ko je tu kriv, ovce su za šišanje.

offline
  • Pridružio: 02 Apr 2010
  • Poruke: 271

@Shufle
A, ja se taman 'prepao' da je ovaj tekst iz tvog pera Smile


@stegonosa
Da li znaš li se sećaš, bilo koje emisije na RTS (izuzimam-Kvadraturu kruga) koja i kada se završi, drži te pod utiskom i 'tera' na razmišljanje?
Lično, ne znam gde bih se to mogao informisti o položaju našeg društva da nema interneta.
Za vreme Zlobe, imao si bar Sorošove medije kao kontratežu, a šta imamo danas?
Potpuno jednoumlje, potpuno isto ispiranje mozga!
Pre 2000 smo imali dva puta nedeljno Grand po 1sat, a koliko su zastupljeni danas?
Ima li razlike između dnevnika RTS i PINKA, između vesti: b92, košave, avale, studiaB..?
Ima li razlike između Farme i Velikog Brata?Sem što su jedni na Pinku a drugi na 'urbanoj TV' - jednu prate seljačići a drugu građančići (isto g.... drugo pakovanje).
Imali li danas razlike između NUNS-a i UNS-a?
Znači, klasična unifikacija do bola!

offline
  • Artiljerac
  • Pridružio: 07 Nov 2009
  • Poruke: 3128

Isti su jer dobijaju informaciju iz istog izvora (nemam pojma kojeg). Imaju čak i isti redosled reči. GUZ - Glavom U Zid

offline
  • kljift 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Okt 2009
  • Poruke: 7050

Dejan84 ::Isti su jer dobijaju informaciju iz istog izvora (nemam pojma kojeg). Imaju čak i isti redosled reči. GUZ - Glavom U Zid

Danas je sve na jednom serveru! Rojter, APTN, neke siromašnije televizije podatke skidaju direktno sa neta (nepotvrđeni podaci). Inače Rojter, APTN i ostali iz prve lige su vjerovatno vlasništvo jedne te iste Korporacije. Ove nazovi lokalne televizije uglavnom su vlasništvo "lokalaca". Samo što je "lokalaca" mnogo! I svi burgijaju u istu rupu, dobro neke su više kvazi - nacionalističke! Na primjer u Hrvatskoj država veoma dobro pazi na HRT, u prošlosti im je mnogo značio a i sad im služi da običnom narodu na "naučnoj" osnovi objasni neobjašnjivo!
Sa druge strane formirani su kanali poput Eurosporta, Travela, TCM, Animal Planeta gdje nema agresivnih reklama ili ih nema uopšte a ni teme same po sebi nisu agresivne. Francuzi imaju kanal o Lovu i ribolovu na primjer. Što se sjedenja ispred televizora tiče, pa televizor je zamijenio ognjište. I narod bi da gleda tenis, kakav starinski film ili divlje životinjke al kako to obično biva nekome je mali ekran ogledalo političke moći (ili nemoći) drugom je pak izvor zarade. I umjesto tenisa, fudbala ili starinskog filma (a može i Gruz 200 Very Happy ) gledamo masturbaciju nekih "lokalaca".
Zanimljivo je i da se na televizijske programe iz Kine, Rusije, Južne Afrike, Brazila i mnogih drugih zemalja gledalo ko na tele sa dvije glave.
A što se tiče bljeskova, piksela, high resolutiona, plazmi i ogromnih ekrana po bagatelnim cijenama + najgori izbor sa kablovskih - ako ništa drugo, hebiga neko zna da radi radnju!

offline
  • Pridružio: 02 Apr 2010
  • Poruke: 271

Pošto je sadržaj teksta jasna aluzija na medijsko ispiranje i 'prevaspitavanje' postaviću ga u ovoj temi.
Ako se slažeš Shufle? Smile

Citat:MEDICINSKI EKSPERIMENT: KAKO SRBE UČINITI POLITIČKI KOREKTNIM KROZ ODMOR I IGRU



Vaš reporter je bio gost ovog odmarališta i već se oseća kao druga osoba

Braćo građani i sestre građanke!


Čast mi je da vas obavestim da je otvoreno elitni turističko-rehabilitacioni centar “Goli Otok“. Odmaralište se nalazi na periferiji Požarevca, a dobilo je ime po mnogo poznatijoj instituciji koja je služila za rehabilitaciju i oporavak onih građana koji nisu verovali u bratstvo i jedinstvo. Novi kompleks ima više od hiljadu potpuno opremljenih soba. U svakoj sobi nalazi se betonski krevet, ćebe i kućni ljubimci. Usled nedostatka prostora, u sobama je dozvoljeno držati isključivo pacove koji vremenom nekima postanu i jedini prijatelji.

Odmaralište u svom sastavu ima i sportske terene, koji se sastoje od kamena i šljunka, zatim rekreativnu salu za intimne ispovesti, takozvanu „buvaru“, zatim sobu u kojoj se posmatraju aktuelni obrazovno-dokumentarni filmovi i upis za redovno učešće u zabavnim tv emisijama „Izdajnik“. Ovaj kompleks je namenjen svima za koje je dokazano da pate od „slobodnogmišljenikutisa“, opasne i teško izlečive bolesti.

Najveći broj naših gostiju dolazi iz redova pisaca, umetnika svake vrste, analitičara i rep-pevača. Posle utvrđivanja dijagnoze, dobićete uput za ovaj božanstveni centar. Na prijemu će Vas sačekati upravnik drug Joca, koji će Vas uputiti u svakodnevne obaveze, dužnosti i pravila ponašanja. Pošto potpišete pisanu izjavu da doista bolujete od „slobodnogmišljenikutisa“, uputiće Vas pred komisiju. Komisija je tu da utvrdi pod kojim uslovima i zašto ste odlučili da učinite prekršaj verbalnog delikta, u narodu poznatog pod kodnim imenom „govor mržnje“. Predsednik komisije dr Autonomija će Vas obavestiti da su i on i mnogi drugi članovi komisije svojevremeno pozivali na nasilje. On sam je pozivao na vešanje predsednika, a ostali su vređali jedan deo građanki i građana. Međutim, oni i jesu tu zbog Vas. Oni su tu da pomognu Vama da ne učinite istovetnu grešku. Ne dao Bog da stvari koje su oni govorili o svojim političkim protivnicima Vi govorite o njima. Zato se svaka slobodna misao treba zaseći u začetku!

DNEVNI REDPošto uspešno prođete prvu fazu, biće Vam uručen nedeljni raspored aktivnosti. Doručak počinje u petnaest do pet, a završava u deset do pet, posle čega započinju vežbe oblikovanja tela i duha. Imaćete priliku da iz prve ruke saznate šta su to i kolike su bile Sizifove muke. Cilj je prebaciti gomilu kamenja sa jednog mesta na drugo i obratno. Ovo ćete raditi svakoga dana po osam sati. Potom Vas očekuje kulturno-umetničko društvo „Priznaj“, koje će Vam pomoći da razvijete fizičku i psihičku izdržljivost. Zatim ćete učestvovati u igri „Trenutak istine“ i „Najslabija karika“. Ukoliko date odgovor koji ne zadovoljava voditelje programa, provešćete noć u elitnom apartmanu za jednu osobu pod imenom „konzerva“.

Tu ćete imati priliku da iskušate sebe i svoje sposobnosti. Posle par noći u ovom apartmanu, poželećete da ste učesnik tv šou-a „Survivor“.

Osnovno je da shvatite na vreme - drugovi evropejci su tu da Vam pomognu. Oni su tu radi Vas. Poštovanje svih pravila i evropskih vrednosti se neće dogoditi samo od sebe. Nisu oni krivi što ste Vi stavljali svakakve statuse pune mržnje na Fejsbuku i Majspejsu!

Pre nego što odete na spavanje, imaćete priliku da na jedinom tv kanalu gledate kulturno obrazovne emisije poput: „Zašto se morate stideti samih sebe“, „Zaboravljanje istorije - put u bolje sutra“, „Odgovornost - sva je naša“, „Da, i ja se stidim!“, „Puls pravovernog naroda“, „Stanje nedovoljno frustrirane nacije“, „Šund parada“ itd. Posle toga uslediće emitovanje nekih od poučnih velemajstorskih dela domaće i svetske kinematografije: „Mi smo krivi“, „Zaslužili smo bombardovanje“, „Agresori zaslužuju da umru, i ja želim da me nema!“, „Kosovo zemlja tolerancije“

Nakon prvih mesec dana, počinje sa radom škola koja deluje u okviru odmarališta - „Prevaspitavanje“. Slušaćete kurs iz oblasti politike. Kurs je podeljen u nekoliko oblasti. U delu o spoljnoj politici, učićete o neizbežnosti puta u carstvo zemaljsko - Evropsku Uniju, i to kroz neupitno savezništvo sa Sjedinjenim Američkim Državama. U delu o regionalnoj politici učićete o poštovanju tuđih i zanemarivanju sopstvenih žrtava, a najveći deo ove oblasti biće posvećen pravilnom i iskrenom izgovaranju „izvinjenja u ime naroda“ kao najvažnijeg segmenta srpske regionalne politike. Izvinjenje ima više slojeva, od kojih je vredno istaći kolektivno žaljenje kao poželjnu komponentu. Unutrašnja politika se temelji na zaštiti svih interesa spoljnopolitičkih partnera i saveznika i to po svaku cenu. Ukoliko budemo dovoljno dugo i istrajno sprovodili ovakvu politiku, naši i neprijateljski ciljevi će se poklopiti. Svako suprotno mišljenje ne sme dobiti medijski prostor za delovanje.

ŠTA TREBA ZNATI Gosti odmarališta bi zatim bili učesnici političke radionice u kojima će biti podeljeni u grupe. Cilj je dati što više pozitivnih odgovora na postavljena pitanja. Ekskluzivno prenosimo neke od pravilnih odgovora:

2. Koji je narod pretnja stabilnosti na Balkanu?
Srbi!

3. Navedite koja su to ljudska prava Albanaca sistematski kršena na Kosovu?
Sva!

4. Koji je po Vama najveći problem za mir na Kosovu?
Opstrukcija srpske manjine, koja ne želi da učestvuje u vlasti!

6. Vojvodina je...?
Najnapredniji evropski deo Srbije, koji će se odvojiti ukoliko za tim bude postojala potreba.

7. Pripadnici koje nacionalnosti čine najveći procenat u Vojvodini?
Vojvođani i Mađari!

8. SPC je...?
Leglo velikosrpske politike!

9. SPC se meša u politiku zemlje a to je...?
Apsolutno nedopustivo i ugrožava sekularni karakter našega društva!

10. Muftija ima pravo da se direktno meša u politiku zato što...?
Želi da oslabi uticaj velikosrpskog šovinizma i stoga mu je to dopušteno. I u sekularnom društvu je ponekad dobro saslušati verske lidere.

11. Bosna i Hercegovina treba da bude centralizovana država radi...?
Bolje funkcionalnosti.

12. Srbija treba da bude decentralizovana država sa mnoštvo regiona i AP Vojvodinom sa izvršnom, zakonodavnom i sudskom vlašću radi...?
Bolje funkcionalnosti.

13. Prodaja NIS-a Rusima je dokaz...?
Velikoruske politike i želje Srbije da postane ruska gubernija. NIS smo im poklonili, a ne prodali.

14. Ideja o prodaji Telekoma Nemcima je...?
Dobra ideja, koja će pospešiti našu saradnju sa Nemačkom. Cena nije važna, važno je partnerstvo!

15. Kada neko u Vašem prisustvu kaže da je Mađar ili Mađarica, Englez ili Engleskinja, Vi to...?
Glasno podržavate. Nacionalna pripadnost i izjašnjavanje je normalno i važno!

16. Kada neko kaže da je Srbin ili Srpkinja, Vi...?
Nečuveno je pominjati te gnusne nazive koji podsećaju na rat, stradanja, zaostalost i neofašizam. Svako ko to kaže piše ćirilicom, obožava Ratka Mladića i ubio je jadnog Brisa Tatona. Sve to, pošto je spalio ambasade. Budimo moderni, budimo građani i građanke, nemojmo se opterećivati nacionalnom pripadnošću u 21 veku.

17. Kada posmatrate fudbalski meč između Italije i Francuske, Vi ste...?
Oduševljeni kako komentator sve reprezentativce Francuske naziva Francuzima bez obzira na njihovo poreklo!

18. Kada posmatrate meč srpske reprezentacije...?
Uplašite se kada komentator spomene da su „Srbi u napadu“. Ružno je vređati pripadnike manjina koji igraju za Srbiju, tolerantnije je reći da su „naši u napadu“!

19. Onaj ko zna i voli da igra kolo, zna srpske pesme i mitove je...?
Najveći problem Srbije. On je zreo za prevaspitavanje. Takvi zaostali građani kao on su i upropastili ovu zemlju!

20. Evropa je...?
Jedini put!

Vaš reporter je bio gost ovog odmarališta i već se oseća kao druga osoba.

Evropa nema alternativu!


Određene delove teksta sam izostavio (z.p.f) a kompletan tekst imate na:
http://www.standard.rs/vesti/36-politika/5238-medi.....igru-.html

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 994 korisnika na forumu :: 50 registrovanih, 4 sakrivenih i 940 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., arsa, Asparagus, babaroga, bojanM84, BORUTUS, BraneS, brundo65, CrazyDiablo, Dannyboy, djboj, doklevise, DonRumataEstorski, doom83, Dorcolac, dragoljub11987, DragoslavS, gorval, ikan, Istman, Ivan Campo, ivan979, jukeboxer, kokodakalo, kovinacc, Kubovac, kunktator, kybonacci, ljuba, LUDI, Marko Marković, mercedesamg, Metanoja, milenko crazy north, Nemanja.M, nemkea71, oldtimer, opt1, raptorsi, raykan, repac, sap, sasakrajina, savaskytec, slonic_tonic, stalja, Vlad000, voja64, wolverined4, zlaya011