Vojna tematika i književnost

2

Vojna tematika i književnost

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Дозволите ми једну колегијалну сугестију, управо због великог броја посетилаца који долазе на наш форум и очекују с правом добру информацију, стручно мишљење, итд.

Покушајте да дате свој критички осврт према делима која препоручујете; то ће рећи - не морате да будете Јован Скерлић или Милан Богдановић, али један краћи осврт на дело (кратак опис садржаја) и оно што је на вас учинило утисак (па га препоручујете) било би свакако добро дошло. Сигуран сам да ми за то имамо и снаге и знања.

Ево примера: књига А. Бека је , рекао бих, култна књига у сваком смислу речи па не би требало да само наведемо наслов, већ и да се позабавимо њеном генезом. То исто важи и за друге књиге.

Надам се да сте сагласни, стога навалите, без устезања, ово није академија наука, већ једно лепо место за размену мишљења професионалаца и хобиста. Wink



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 13 Feb 2011
  • Poruke: 2819
  • Gde živiš: tamo daleko...

Ok, ide dopuna i to u par recenica o svakom djelu. U Volokolamskom drumu se govori o k-dantu bataljona kome je povjeren zadatak (necu pretjerati ako kazem strateski) da zadrzi Nijemce sto duze da bi se organizovala odbrana Moskve. U pomoc mu sa savjetom pritice sam komdiv Panfilov. Naravno, naredjenje je izvrseno iako na neortodoksan nacin. Kroz cijelu knjigu se mogu naci odlicni opisi borbi i razmisljanja jednog ratnog k-dant. Obavezno stivo iako ne lici na osnovu mog opisa.
Kako se kalio celik je takodje kultna knjiga o zivotu i prikljuceniju glavnog junaka, Pavla Korcagina u vihoru gradjanskog rata u Rusiji. Odlicna knjiga koja pokazuje da rat i revolucija nisu crno-bijeli vec uvijek crveni. A s obzirom na strastvenost kojom se glavni junak prikljucuje razlicitim formacijama, rekao bih i da odlicno oslikava rusku dusu. Da parafraziram jednog pravoslavnog svestenika, pa jos vojnog:"Rusi nemaju umjerenosti. Ili polude od ljubavi prema Bogu (jurodivost) ili pale crkve." Steta sto se mladji sprdaju sa naslovom i nazivaju ga prirucnikom iz metalurgije. Ali budala i krivih drva nikada nece nestati...
Jedini koji se izvukao. Sta reci, sem Bravo-Two-Zero. Vjerujem da nema covjeka koji se zanima za akcije SAS-a, rat u Zalivu ili uopste nemoguce misije u ratu a da nije cuo za ovu patrolu i njenu sudbinu. Patrola je imala zadatak da lovi Skadove, mada je po meni vjerovatnije da su trebali da sluze kao ekipa za dubinsko izvidjanje. Naravno, stvar je posla po zlu i ubrzo ih je pocela juriti Iracka vojska... Knjigu je napisao ucesnik patrole i covjek koji je za manje od 10 dana presao skoro 300 km i to u ocajnim uslovima. Vjerovatno je "zacinio" knjigu nekim izmisljenim akcijama da bi izgledala opasnije i da bi se bolje prodavala, ali sta se tu moze. Svejedno je zanimljiva i vjerujem da bi je trebalo prouciti, pogotovo vojnici-izvidjaci.



offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Мени остаје задатак да напишем своју књигу о Волоколамском друму, пошто сам био на месту подвига Панфиловаца бар десет пута до сада, а и самим старим Волоколамским шасе сам се провезао више пута. Нећете веровати, ''стара волоколамка'' још увек се користи за саобраћај. До земље се клањам херојима 316. стрељачке дивизије и свим Волоколамцима...

offline
  • Oxygen 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 14 Mar 2012
  • Poruke: 692

Citat:''На суровом ратном небу'' је биографска проза изванредног квалитета и садржаја, хронолошки писана, прегледна и прецизна. Уџбенички прецизна, а литерарно богата онако како то могу Руси да раде.

Ima i "Pilot lovac" od Pokriškina.

offline
  • Pridružio: 29 Avg 2011
  • Poruke: 5389

Сад нисам баш сигуран колико спада у ову тематику, али по мени су одлични историјски романи писани од стране Хенрика Сјенкјевича, пољског нобеловца. Човек је по мени једноставно врхунски писац. Наравно од њега не треба очекивати тоталну неутралност везану за периоде које покривају његове књиге, јер је он ипак познат и по томе што је био велики патриота, али без обзира на то, све и један његов историјски роман је одличан.

Мени се посебно свиђа трилогија "Огњем и мачем", "Потоп", "Пан Волдијовски", а такође у одличне историјске романе спадају и "Крсташи".

Горе поменута трилогија прати различите ратове из пољске историје, а који се наслањају практично један на други, тако да су главни ликови у све три књиге практично исти, уз различиту заступљености и увођење неких нових ликова. Оно што је по мени одлично је то што Сјенкјевич у целу ту велику историјску причу одлично убацује све своје ликове са својим личним причама које за сам роман нису ништа мање битне од велике позадине коју пружају сви ти ратови. Уједно се кроз све то одлично осликава цео један период, прилике и карактер људи тог доба. А романи имају у себи све почевши од љубавне приче па све до битака епских размера.

Радња романа Огњем и мачем је смештена највећим делом у период козачке буне у Украјини, покренуте од стране Запорожаца, која уједно прераста и у свеопшту сељачку буну, а у целу причу као савезници Запорожаца се укључују и Татари. На крају Пољаци успевају да истрају и поразе Запорожце и Татаре у великој битци код Брестечка, где се и завршава први део ове трилогије.

Али цео овај период доводи до великог слабљења Пољско-Литванске државе, што прво користе Швеђани нападајући Пољску, која рат дочекује потпуно неспремна што због претходне побуне Украјинаца што због унутрашњих прилика. Ипак успевају да избегну потпуну пропаст, али је зато цео овај период у њиховој историји познат као Потоп (отуд и име романа) јер су услед рата, болести... изгубили четвртину популације а држава им је буквално била на коленима.

У задњем делу трилогије главни ликови (иначе моји омиљени у целом серијалу) су Пан Заглоба и Пан Волдијовски, иначе већ помало (а у случају Заглобе и мало више) остарели јунаци из претходна два дела а овај пут је у питању рат са Турцима.

Све у свему сјајна трилогија, и ко год је није прочитао, ја му од свег срца предлажем да то уради. Ја сам доста давно читао ове књиге па не замерите на врло штуром приказу истих. Када је у питању Хенрик Сјенкјевич и његова дела, шта год да узмете у руку, не можете погрешити.

offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Za mene, neponovljivi dogadjaj je kada sam, ni od koga teran, pre tridesetak godina ugrabio jedini primerak knjige (a) "Vreme smrti" od Dobrice Ćosića. Naime, biblioteka u Štipu je toliko dobila. Iz nekog, meni nerazumljivog razloga, ta se knjiga nikada nije pojavila u biblioteci Doma JNA. Knjiga nije bila obavezni deo lektire u mojoj školi.
Sećam se samo da scene iz Valjevske bolnice nisam mogao dugo da čitam, koliko su mi bile teške, realistične i bolne.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Могли бисмо да се на овој теми мало више посветимо његовом пресудном роману ''Далеко је сунце''. На том штиву, али и на текстовима Антонија Исаковића учили смо се моралним вредностима и упознавали са животима ''људи посебног кова'', али и са тзв. обичним људима. Приповетка ''Црвени шал'' је, рецимо, потресно сведочанство о томе како се лако губио живот тих сурових година.

offline
  • Pridružio: 29 Dec 2011
  • Poruke: 1478
  • Gde živiš: Usce dve Morave u jednu veliku

Napisano: 29 Dec 2013 1:14

@Sirijuse,
Sam si trazio, krecemo opsirno, obrazlozenja, razglabanja, analize!
Prvo "Daleko je Sunce", prvi Cosicev roman. Mislim da smo ga se dotakli skoro, na temi o sedmoj umetnosti i vojnoj tematici i da smo obojica pohvalili film sa Radetom Markovicem, Brankom Plesom i Dragomirom Felbom.
Sto se knjige tice, osnovna motivacija Cosicu je bila da napise roman u kome ce istaci partizanski doprinos antifasistickoj borbi. Cosic je bio prvoborac u rasinskom kraju i njega je, kao i mnoge jugoslovenske komuniste, izuzetno pogodila sovjetska kritika prema kojoj je nasa kompartija "digla nos" i da istice svoj doprinos pobedi u Drugom svetskom ratu u odnosu na ostale clanice Informacionog biroa. I onda je Cosic napisao roman. Dotle je u partizanima pisao neke pesme i pricice koje se, iz nekog razloga, uopste ne izdaju, za razliku od drugih njegovih dela.
Prvo, originalna, iskljucivo Cosiceva verzija nastala je za vrlo kratko vreme i odnesena je u Agitprop (ili u neko drugo komunisticko telo zaduzeno ne za cenzuru kao cenzuru, nego za ocenu umetnickog kvaliteta dela. Naravno, da se znalo sta se ne sme napisati, ali svrha ovog tela bila je vise umetnicke nego ideoloske prirode). Partijskim zvanicnicima se ova verzija nije dopala jer je bila previse dokumentarna i premalo umetnicka. Onda mu je partija odredila "literarnog ucitelja" - Oskara Davica, koji je sa njim radio. Osim toga sto su pisali roman, Davicu mu je preporucio da dosta cita i najvise je u vreme nastanka "Daleko je Sunce" citao Fjodora Dostojevskog i Mihaila Solohova.
Sto se tice samog dela, slozili smo se da je centralno mesto u romanu streljanje Gvozdenovo. O toj sceni smo pisali vise puta i o znacaju slikanja politickog komesara kao ljudskog lika, coveka koji je u stanju da napravi krupne greske u zivotu. Postoji vise individualnih drama. Recimo, partizan Malisa preziveo je paljenje sopstvenog sela koje su Nemci upalili u znak odmazde, posto je kod njega, bas u njegovoj kuci, zakonacio Ucin deo odreda. I, zaista, Nemci su zapalili u toku Drugog svetskog rata selo Slatinu. Zatim, pogibija Uce ne Bojanine oce. Pa, onda Vuk, covek kao stena, saznaje da su mu u Pomoravlju cetnici zaklali citavu porodicu i da njegovi zemljaci nisu ni prstom mrdnuli da je zastite. Ipak, meni je najdramaticnija scena susreta Pavla sa zarobljenim drugom iz Gimnazije. Nekada su bili drugovi iz klupe, a sada su ih ideologije i rat doveli do toga da su neprijatelji.
Sto se tice partizanskog morala, i to sam pisao na temi o vojsci i filmu. "Crveni sal" i "Kasika" su primeri takvog morala. Napisao sam vise puta da je mojoj pokojnoj babi brat od rodjenog strica streljan na isti nacin - odred je prolazio kroz neko albansko selo na Kosovu i Metohiji, on je usao da se ugreje i streljali su ga jer je prekrsio naredjenje da se ne ulazi u kuce jednog neprijateljskog sela. Posebnu dramatiku tom dogadjaju daje cinjenica da je otac moje babe, sto ce reci stric streljanog, prisustvovao tom streljanju i do kraja zivota nije rekao losu rec za tu odluku!
Vraticu se kasnije na "Hajku" i "Lelejsku goru", interesantna su oba romana, pa opus Branka Copica, meni je interesantan roman Mileta Kordica "Zloslut" o zivotnom putu jednog srpskog partizana iz Vitomirice koji dozivljava da ga na kraju bivsi balisti bace na Goli otok.
Sto se tice "Vremena smrti", mislim da je to nas najbolji romak sa ratnom tematikom. Secam se da su u doba najvece Cosiceve slave "Vreme smrti" poredili sa "Ratom i mirom", a "Deobe" sa "Tihim Donom", ali to nema ni veze jer su Tolstoj i Solohov "tate" za sve pisce o ratu. Kada je u pitanju Tolstoj, eto, opet idem u digresiju, ne treba nikako, u senci voluminoznog "Rata i mira", zanemariti "Kozake" i "Hadzi-Murata" (nadam se da cemo malo i o njima pisati).
"Vreme smrti" je roman koji je bio razgrabljen. Ne samo sto je ta tematika bila zanemarena, a narodu je bila zanimljiva, vec i zato sto je na kvalitetan nacin obradjena jedna ogromna tema - srpsko stradanje u Prvom svetskom ratu.
U jednom delu to je celokupna srpska epopeja (cela Srbija nalazi se krajem novembra 1914. godine, sto bi rekao Nikola Pasic "na umoru", zatim epidemija pegavog tifusa koja dobija razmere posasti u valjevskom kraju, pa povlacenje celog jednog naroda od kralja Petra I koji se brine da mu majstori u isto vreme jeftino i brzo zavrse manastir Oplenac do najobicnijih vec izmucenih redova, moderni egzodus mojsijevskih razmera itd.), a u drugom prikaz individualnih drama. Samo bih spomenuo neke scene koje su na mene ostavile utisak. General Zivojin Misic spasava Dragutina koga razjareni kapetan bicuje na Suvoboru i uzima ga za posilnog u stabu. Zatim svadja generala Misica sa stabom Vrhovne komande u kome njemu vojvoda Radomir Putnik njemu kaze "vi ste jedna seljacka zadiribanda", a Zuca im odgovara "ma, svi ste vi u Vrhovnoj komandi govnari i seronje"! Onda scena kada su austro-ugarski i srpski rovovi na svega par desetina metara jedni od drugih i cuje se poziv Srbima u plavim uniformama da se predaju "braco, Srbi, predajte se, necemo vam nista". Odatle se cuje "gde si ti cuo da se Srbin predaje". A iz hrvatskih rovova se cuje "Od Triglava do Vardara, Hrvatska ce bit drzava!" Zatim, Vukasin Katic koji je prikazan kao Don Kihot, koji usred rata vodi borbu protiv ratnih profitera na celu sa njegovim surakom Najdanom Tosicem. Kompletan Djacki bataljon opisan je sa toliko zivopisnih likova - Stanislav Vinaver, pa coravi Ivan Katic, kome su veliki cvikeri beleg za ceo zivot, pa precanin, nacionalista, romanticar Danilo Istorija, pa kockar i "bon vivan" Bora Pub, pa socijalista Bogdan Dragovic. Pa onda, scene iz Valjevske bolnice u kojoj seoski baksuz Miloje Dacic, ipak, na kraju pristaje da mu odseku ruku. U Valjevskoj bolnici imamo puskinovskog majora Gavrila Stankovica koji niposto ne da ga sakate i ubija se. Milena Dacic, kao Cosicev najhumaniji i najnamuceniji lik u celoj sagi. Tola Dacic, tip srpskog seljaka koji ne izumire. U isto vreme veseo, lopov, lazov, snazan, snalazljiv u svako doba. Mogao bih ovako do ujutru...Secam se da me je posebno dirnula scena kada matori Acim Katic vozi konjskim kolima unuku Milenu iz Prerova u Palanku i broji ko ce mu, a ko nece doci na sahranu i tacno zna zbog cega ga neko voli ili mrzi. To je kao neki seljacki bilans u Sumadiji, ljudi te cene na taj nacin - doci ili ne doci na sahranu.
Eto, toliko od mene, pa mozemo da nastavimo o ovim romanima.

Dopuna: 29 Dec 2013 1:23

lajavi krelac ::A s obzirom na strastvenost kojom se glavni junak prikljucuje razlicitim formacijama, rekao bih i da odlicno oslikava rusku dusu.
Ja koliko se secam, Pavka Korcagin je od pocetka, pa do kraja romana "Kako se kalio celik" "crven". Druga stvar, uopste nije Rus, nego Ukrajinac.
Taj roman je, inace, bilo obavezno stivo komunistima. To su im bacali u ruke kao sto savremeni pravoslavni misionari novim vernicima bacaju u ruke Svetog Nikolaja. Po selima i manje obrazovanim sredinama, najcesce majstori i kalfe, nisu nista razumeli iz Manifesta saveza komunista ili "Kapitala", ali su zato u zivotu na svakom koraku videli primere iz "Kako se kalio celik". Ja kada sam citao tu knjigu, secam se izbacena je iz svih lektira (to je vec izobilna tema, kolicina sovinisticke gluposti pre 20 godina, kada su skidali Miroslava Krlezu i razne druge pisce samo zato sto su iz nacija sa kojima smo ratovali), a otac mi se smejao i zezao me da sam zakasnio jedno 40 godina i da je u njegovo vreme taj propagandni roman bio vise predmet sprdnje nego predmet obozovanja. Bebee Dol

offline
  • EOD 
  • Legendarni građanin
  • UES
  • Pridružio: 03 Okt 2011
  • Poruke: 3580
  • Gde živiš: Tanhauser Gate

Alamut, Vladimir Bartol

Od dva romana koja sam pročitao u kojima je detaljno opisan lik Hassan al Sabbaha, utemeljitelja i vođe ismailističke sekte Assasina koja je tokom 11. vijeka sijala strah i smrt seldučkim carstvom, Alamut Vladimira Bartola i Samarkand Amina Maloufa, Alamut mi je svojim jasnim političkim i društvenim stavom ostao mnogo bliskiji i da kažem draži. Iako to ni malo ne umanjuje umjetničku vrijednost potonjeg romana.

Roman Alamut prati mladića koji odlazi u Assasinsku tvrđavu gdje postaje pripadnik odabrane čete fedajina/fidajia pod komandom Hassana al Sabbaha. Mladić biva podvrgnut indoktrinaciji koja je kombinacija brižljivog obrazovanja, uživanja hašiša sa biranim djevojkama u vrtu koji je napravljen da podsjeća na raj i vojne obuke kako bi postao vrhunski egzekutor. Rezultat indoktrinacije je jako lijepo pokazan u odlomku u kojem se, na Sabbahovo naređenje, jedan fedajin sa osmjehom baca sa kule.

Bartol je roman pisao tridesetih godina, u vrijeme uspona Hitlera i Musolinija, ideološke indoktrinacije nacizmom i fašizmom, SA odreda i Crnih košulja. U romanu je književno-umjetničkim tekstom povezao vrijeme je u kojem je živio i njegove dominantne politike i uobličio svoj stav prema njemu pričom istorijskim činjenicama; Hassan al Sabbah kao Hitler/Musolini, fedajini kao stranački odredi, interpretacija religije kao ideologija.

Ovaj je roman u jednom periodu bio 'bunkerisan' za vrijeme SFRJ, pretpostavljam zbog veoma kritičkog odnosa prema ideologiji i indoktrinaciji kao takvoj. Objavljen je tek 1988. u Mladinskoj knjizi u izvorniku (roman je pisan na slovenskom jeziku), a 1990. u Svjetlosti u prevodu Josipa Ostija. Zanimljivo je da je u Češkoj Alamut objavljen 1946. godine.

Danas je ovaj roman mahom interpretiran u odnosu na trenutnu situaciju na Bliskom istoku iako ga sa Bliskim istokom povezuje jedino jako vješta alegorija.

offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Citat:Druga stvar, uopste nije Rus, nego Ukrajinac.

Ovo je prvi put da sam i pomislio o tome jeli P.K Rus ili Ukrajinac. Mada je to nevažno. Ni u jednom jedinom redu romana o Pavlu Korčaginu se ne pominje njegova nacionalna opredeljenost. Jeste, Šepetovka je u Ukrajini. Ali u Ukrajini živeli i Rusi, i to najmanje pola stanovništva.
Sam N.Ostrovski (Knjiga "Kako se..." je njegova svojevrsna autobiografija) se rodio na teritoriji danažnje Ukrajine, ali je odrastao u porodici vojnoslužećeg, neke vrsta vojnog službenika, pa pretpostavljam da je bio Rus, ali ceo svoj život je sebe predstavljao sovjetskim piscem.
Tako da je mnogo ispravnije reći da je Korčagin sovjetski čovek. Bez nacionalne odrednice.

Što se tiče promena strana, kako neko pomenu, mislim da je kolega pogrešio. Književni lik koji relativno često menja strane je iz druge priče. O tihom Donu.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1163 korisnika na forumu :: 32 registrovanih, 2 sakrivenih i 1129 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: bokisha253, Boris90, cenejac111, CikaKURE, doktor1964, FileFinder, GandorCC, Georgius, hyla, ILGromovnik, Još malo pa deda, Kruger, Mi lao shu, milutin134, Mixelotti, nesa1962, ostoja, Panter, Pikac-47, shone34, Srki94, Srle993, taz1cl, tmanda323, Toper, Tvrtko I, vathra, Vlada1389, vukovi, yrraf, zlaya011, 79693