Nadzvučno putovanje

1

Nadzvučno putovanje

offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

PREKO OKEANA ZA DVA SATA

Tokom šezdesetih godina prošlog veka trajala je međunarodna prestižna trka u pravljenju nadzvučnog putničkog aviona. Pedesete godine su postavile temelje leta bržeg od zvuka, a šezdesete su donele veliki napredak tehnologije. Logičan zaključak je bio da će zemlja koja prva proizvede putnički avion sposoban da rutniski krstari brže od zvuka, ostvariti međunarodni prestiž i ekonomsku premoć. Tri velesile su pokušale, dvema je to pošlo za rukom i da ostvare. U bipolarnom svetu ta treća sila u nastanku je bila Evropa. Naime, Velika Britanija i Francuska su se udružile i proizvele možda i najlepši avion svih vremena, simboličnog naziva „Sloga“, ili u originalu, „konkord“. Druga velesila je bio Sovjetski Savez, tj. prva, ako se uzme u obzir da je njihov ponos, Tupoljev Tu-144 poleteo pre „konkorda“. Amerikancima to nije pošlo za rukom, iako su izradili nekoliko projekata. Njihova fabrika Daglas je 1961. predložila studiju aviona koji bi leteo brzinom od 3 Maha na visini od 21.000 m i bio bi dovršen do 1970. godine. Fabrika je predvidela stotine narudžbi za svoju letelicu. Perspektiva je bila sjajna. U to vreme nije bilo razloga za bilo kakvu sumnju. Radikalni prelaz sa klipnih motora na mlazne je već bio učinjen. Veliki interkontinentalni putnički Boing 707 je bio stvarnost, a supersonični naslednik više nego logičan. U Evropi su takođe brzo delali. Nakon početnih samostalnih radova, već 1962. potpisan je bilateralni ugovor Londona i Pariza o gradnji „konkorda“. Pošto je Amerika velika zemlja visokih zgrada i velikih mašina, i njihov avion je morao biti veći i bolji od evropskog, pa su 1964. u finale nacionalnog konkursa ušli projekti fabrika Nort Ameriken, Lokid i Boing. Iako je prva kompanija, Nort Ameriken, već imala praktičnog iskustva u pravljenju tako napredne letelice, sagradivši dva primerka eksperimentalnog super-bombardera „XB-70 Valkiri“, eliminisana je nakon dve godine. Ostali su Lokid i Boing. Prvi su projektovali „L-2000“ sa krilom dvostruke delte, ali je pobedio Boing sa modelom 2707, čije je ime aludiralo na brzinu od 2 Maha i značaj ravan „boingu 707“, kamenu međašu modernog civilnog aerotransporta. Prvog maja 1967. Boing je dobio ugovor za dva prototipa. Ali, vratimo se malo unazad.

Lokid L-2000



Fabrika Lokid je započela rad po ovom pitanju pre svojih direktnih konkurenata, još 1956. S obzirom na bogato iskustvo u gradnji superletelica, opravdano su računali na uspeh. Radovi su započeti pod sloganom „jednostavnije-bezbednije-bolje“. Problemi uzrokovani promenom režima leta sa podzvučnog na nadzvučni su rešeni drugačije nego na ostalim supersoničnim konkurentima. Originalni projekat je imao trapezoidno krilo i „patka“ konfiguraciju, tj. obrnuti raspored komandnih površina, gde su se komande nagiba nalazile napred, umesto na repu letelice. Tokom pet narednih godina, projekat je značajno izmenjen, pa jedobio prvo klasično, a zatim dvostruko delta krilo, tj. krilo sa povećanim zakošenjem na korenom delu. Fabrike su 1963. predstavile svoje razrađene projekte državnoj komisiji, a Lokidov avion je u svakom pogledu nadmašivao Boingovog pulena, model „733“. Lokid je bio brži i prevozio je više putnika, 210 nasuprot Boingovih 150, a imao je i bolje aerodinamičke osobine. Nort Ameriken je ispao iz trke, pa su ostali Lokid i Boing. Dve fabrike su ušle u drugi krug takmičenja. Da ne bude zabune, pomenuti avioni su i dalje postojali samo kao idejne skice i proračuni na papiru.

Lokid je izvršio niz modifikacija na avionu i dao ime „L-2000“, jasno aludirajući na planiranu krstareću brzinu od 2.000 milja na sat. Razrađene su tri varijante aviona: mali međunarodni „L-2000-1“ za 170 putnika, veliki međunarodni „L-2000-2“ za 221 putnika i, konačno, model za unutrašnje linije „L-2000-3“ za 250 putnika. U poređenju sa Boingovim konkurentom, broj upravljačkih površina na avionu je bio svega 16. Boing ih je imao čak 59. Glavni stajni trap se sastojao od dve robusne noge sa po šest točkova, a prednji deo aviona se oslanjao na nosnu nogu sa dva manja točka. Letelicom je upravljala dvočlana posada, a putnici su sedeli po pet u redu, u kabini širine 3,35 m. Konstrukcija je bila izrađena uglavnom od titanijumskih legura, koje su podnosile velike temperature pri nadzvučnom letu od 3 Maha. Avion su pokretala četiri motora smeštena u odvojenim kućištima pod krilom, pažljivo razmeštena da se izbegne upadanje stranih tela u njih, bilo pri eksploziji gume na točku ili kamenčića koji bi eventualno iskočili ispod njih tokom rulanja. Bio je to momenat koji će se pokazati sudbinskim za slavni „konkord“, nekih 40 godina kasnije. Konačni oblik projekta je bila verzija „L-2000-7B“, trup je bio produžen na 89 m, površina krila povećana, urađena je maketa u razmeri 1:1, ali je u direktnom sučeljavanju izabran Boingov model.

Boing 2707


Boing 733


Boing 2707-300

Model „2707“ nastao je preradom početnog projekta „733“ i trebalo je da bude veliki avion, dužine oko 90 m, sa mestima za 350 putnika i mogućnošću krstarenja brzinom od 2,7 Maha i doletom od 6.500 km. Krila su bila promenljive geometrije, da bi bile smanjene brzine poletanja i sletanja, a maksimalno povećana brzina leta. Pogon bi davala četiri motora Dženeral Elektrik smeštena u odvojene gondole pod krilom. Tokom razrade projekta, došlo se do zaključka da mehanizam pokretnog krila predstavlja nedopustivo veliko povećanje ukupne mase, pa je Boing preradio projekat u „2707-300“ sa fiksnim krilima i time posredno priznao da je Lokid bio u pravu. No, Amerika šezdesetih je postala i zemlja povećane brige za prirodnu sredinu, pored povećane brige za opravdano trošenje novca. Supersonični prasak nad naseljenim područjima, te bojazan od kataklizmičnog uticaja sagorevanja ogromnih količina goriva na velikim visinama na ozonski omotač, konačno su zapečatili sudbinu američkog supersoničnog trkača i ostavili Sovjete i Evropljane same u trci.

Čak su 1964. sprovedena opsežna praktična ispitivanja supersoničnog praska na stanovnike Oklahoma Sitija. Lovci „F-104 Starfajter“ su šest meseci nadletali grad i probijali zvučnu barijeru u tačno određena vremena. Zaključeno je da su se ljudi navikli na to kao na samo još jedan novi izvor buke, pored vozova i kamiona koji su tada jurili. Pojedini su čak koristili pravilni ritam probijanja zvučnog zida kao budilnik. Radnici na obližnjoj građevini su prasak u 11 sati koristili kao znak pauze za kafu. Ipak, puklo je 150 prozora na visokim zgradama, 5000 pritužbi je primljeno od građana u vezi sa manjim oštećenjima na njihovim kućama, a procenat početnih 90% ispitanika kojima buka nije smetala, vremenom je brzo opadao. Kada su se u opite uključili ogromni vojni nadzvučni avioni, leteći od zapadne do istočne obale SAD za manje od dva sata, duž njihove rute prozori su pucali kao od šale, a malter sa fasada je otpadao u komadima. Policija je imala pune ruke posla da građanima objasni da se ne radi o Sovjetskoj invaziji ili smaku sveta. Zaključeno je da američki nadzvučni lajner neće moći da leti iznad kopna, nego samo iznad otvorenih morskih prostranstava. Ipak, državna komisija i Boing su zaključili da je moguće prodati 500 takvih aviona, pa je rad na projektu nastavljen. A menadžeri su „videli“ u džepovima prihod od čak 1.200 prodatih primeraka. Boing je, posle pobede nad „L-2000“, ostao jedini takmičar u trci. Program je sada uznapredovao do ozbiljne faze, ali je ona okončana novčanim fijaskom i maketom aviona u prirodnoj veličini. To je bilo sve.

Nakon potrošene milijarde dolara, koja je svakako mnogo veća od današnje milijarde, Kongres je 24. marta 1971. svojom odlukom o obustavljanju rada na SST-u, kako je glasila skraćenica za Super-Sonični Transport, zakucao i poslednji ekser u njegov sanduk. U tom momentu je, navodno, bio naručen 121 avion. Amerika je istupila iz nezahvalnog nadmetanja, a takva se odluka dugoročno pokazala više nego ispravnom. Sovjetski i evropski takmaci su poleteli, ali je i njihov uspeh ostao u senci tehničke nedorečenosti i ekonomske neosnovanosti. Ipak, dali su nam temu za naredne priče.
Wink



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 24 Feb 2006
  • Poruke: 328

Ne mogu da verujem...u pola 4 ujutru sam procitala u jednom dahu ovako dug post...svaka cast!



offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

Delete ::Ne mogu da verujem...u pola 4 ujutru sam procitala u jednom dahu ovako dug post...svaka cast!

Hvala Exclamation

Nadam se da ti je bilo zanimljivo Smile

Inače, ostao sam dužan priču o druga dva nadzvučna putnička aviona koji su i poleteli - Konkordu i Tupoljevu.
Intenzivno skupljam podatke o njima i uskoro ću ih pretočiti u tekst...

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

Ameri su dobili Ruski avion. Mislim da je u pitanju Tu144.
NASA sad razvija mogucnost da ukloni masivni sistem za spustanje prednjeg dela aviona. Time bi se smanjila tezina odnosno dobila mogucnost za veci br piutnika. Znaci pilotima bi ugradili ekrane a ne prozore napred.
Razvija se koncept mali mlaznih avina za supersonicni let jer prave znatno manji bum kao posledice probijanja zvucnog zida. Firma Desault je u pitanju. Medjutim ako bi sad krenuli trebalo bi im 10 god da razviju taj proekat.
Mislim da prica o gotovim Americkim prototipovima i ekoloskoj brizi ne stoji. To je bila cista propaganda i nacin da se zabije noz Konkordu. Ameri su potrosili oko 400 miliona i nisu se pomakli od drvene makete kad je Evropa vec poodmakla. To sto su dopustili da leti do NY. Mislim da je to bila odluka kojom nisu hteli da dovedu odnose sa Evropom u nezgodnu poziciju. Hladni rat. Wink

Amerika ne brine previse za ekologiju kad to njoj neodgovara!
Glavni razlog propasti Konkorda je bio BUM! Kao to bi smetalo ljudima etc... Borba za trziste.

offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

Kao što sam već napisao:
To što su se SAD povukle iz programa SST, pokazalo se kao veoma mudro. Godine koje su dolazile su potvrdile tu činjenicu. Nije Konkord "propao" zbog BUM-a! Jeste to bio jedan od bitnijih razloga, ali bilo je tu još mnogo stvari.
A borba za tržište - pa to je normalna stvar. Ona je neprekidna. Kao što samo tžište kreira zakon ponude i potražnje. To je neminovnost.

Još jednu stvar bih hteo da napomenem - da je ne izgubimo iz vida:
SAD su nakon odustajanja od nadzvučnog putničkog aviona, konstruisale najveći putnički avion - Boing 747. On je poleteo 1970. godine i do danas je još uvek najveći putnički avion na svetu, tzv. džambo-džet.

offline
  • Pridružio: 29 Okt 2006
  • Poruke: 1991
  • Gde živiš: nedaleko odavde

VLADA-M. ::SAD su nakon odustajanja od nadzvučnog putničkog aviona, konstruisale najveći putnički avion - Boing 747. On je poleteo 1970. godine i do danas je još uvek najveći putnički avion na svetu, tzv. džambo-džet.
Zar primat najvećeg nije preuzeo Airbus A380?

offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

Preuzeće...

Kad bude uveden u operativnu upotrebu Wink

Njegova serijska proizvodnja se već nekoliko godina odlaže. Stalno postoji neki izgovor.

Airbus ga stalno prikazuje na aviosalonima, sve po propisima.

A 747 leti i leti Mr. Green

offline
  • Pridružio: 19 Feb 2006
  • Poruke: 11156
  • Gde živiš: Banja Luka

@VLADA-M......
Ako se ne varam, pre nekoliko meseci je bio promotivni let A-380 i najavljena je serijska proizvodnja.
Gresim li u vezi serijske proizvodnje?

offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

@cezar 35

Možda smo malo otišli u OT Laughing

Elem, ne grešiš. Međutim, to oni najavljuju od 2005. godine i tri puta odlažu početak serijske proizvodnje.
Na sajtu Wikipedie detaljno je opisan razvojni put A380:

http://en.wikipedia.org/wiki/Airbus_A380

Nadam se da će ovaj put ispoštovati rečeno, a to je prva isporuka u oktobru 2007. Pošto su malte ne došli u situaciju da im od toga zavisi i opstanak cele firme, jer su uložili ogroman novac u taj projekat i traba ga nekako opravdati i vratiti. Čak su od nekih avio kompanija unapred uzeli novac u vidu avansa - a avioni nikako da stignu...

Evo, pogledaj i hrvatski link:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Airbus_A380

U svakom slučaju, ne bih im bio u koži Mr. Green

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Putnički supersonični avioni nastali su kao ''kolateralna korist'' trke u naoružanju, odnosno hladnoga rata i kao takvi su se razvijali i takvu sudbinu doživeli. Avion Tu-144 bio je već na prvi pogled rasni nadzvučni strategijski bombarder koji je prevozio putnike (rekao bih da su ga u šali zvali putnički avion) . Sva znanja i tehnologije primenjene na njemu (uključujući i motore) su vojnog porekla - a shodno tome i potrošnja. Ona je u vojnoj upotrebi deo ratne stavke,a u civilnom vazduhoplovstvu se zove ''nepodnošljivo skupa vožnja''. Kao rezultat tog eksperimenta proizašao je najveći i najteži, a svakako i najrespektabilniji bombarder današnjice - Tu-160. Amerikanci se nikada strateški nisu opredelili za takvu vrstu bombardera i najdalje dokle su otišli u tome jeste neuspešni bombarder B-1. Imam previše materijala na tu temu pa ga mogu postovati na zahtev nekoga od forumaša (odličan tekst '' Tu-160 protiv B-1 : cena rivalstva'', ali i mnogi drugi tekstovi).

Medjutim, nisu samo Rusi i ''Konkordaši'' bili ti koji su se bavili nadzvučnim putničkim prevozom. U izvanrednom tekstu ''Businessman faster than sound'' koji je svojevremeno izašao u ''Aerosvetu'', na šest strana stručno se objašnjava anglo-ruski projekt nadzvučnog biznis-džeta iz familije ''Suhoj''. I gle čuda (naravno, čuda nema) - i Suhoj je svojevremeno razvio izuzetno perspektivni strateški supersonični bombareder dvostruke brzine zvuka (Su-100), tako da je već imao izuzetno iskustvo u takvom projektnom zadatku. Koga interesuje, mogu taj tekst postovati i na srpskom i na engleskom. Reč je o avionu koji se zove ''Sukhoy Gulfstream''.
Još jedno medjutim: i tri zemlje sa ogromnim aeronautičkim iskustvom rešile su se da iskoriste svoja iskustva i ponude nešto novo. Dokle su stigle u tome, može takodje da bude razlog za duži život ove teme.
Obećao sam postove, odnosno skenove tekstova, o nadzvučnim teškim bombarderima (direktnim sledbenicima putničkih, odnosno eksperimentalnih verzija), ali i rasnog, prvorodjenog biznis-džeta nove generacije. Koga interesuje, postovaću, a dotle, neka se zadovolji i ovim skenom - i on je interesantan. Naravno, kolegi ostavljam prvenstvo da nam predstavi nekadašnje rivale Tu-144 i konkord.


Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1377 korisnika na forumu :: 37 registrovanih, 6 sakrivenih i 1334 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., bestguarder, Boris BM, Brana01, CikaKURE, darkangel, doom83, draganca, Dukelander, dzoni19, Excalibur13, Georgius, gmlale, hyla, Kibice, kolle.the.kid, Lošmi, Lutvo_Redzepagic, Marko Marković, marsovac 2, Mcdado, Metanoja, Milometer, Misirac, Mixelotti, nikoli_ca, raptorsi, Smajser, Srle993, Stanlio, stegonosa, Toper, vladulns, voja64, yrraf, zbazin, zlaya011