Da se ne zaboravi ni današnja dvadeseto godišnjica kao ni svih 78 dana milosrđa natoa a stradalima večni mir i SLAVA jer mnogi od njih nisu proglašeni za heroje iako mnogi to zaslužuju !
Komandant 241. lovacko-bombarderske eskadrile potpukovnik Zivota Djuric poginuo je 25. marta 1999. godine posle napada na kamp za obuku teroristicke takozvane OVK. U trenutku pogibije upravljao je borbenim avionom tipa J-22 Orao, ev.br.25104.
Zivota Djuric upisao se u Vojnu vazduhoplovnu skolu u Mostaru, zatim je bio na Akademiji u Zemuniku kraj Zadra i dve godine u Podgorici.
Sluzbu vojnog pilota je poceo 1986. godine na aerodromu Petrovec kraj Skoplja. Tu se i ozenio Biljanom koja je iz okoline Paracina. Na svet je donela prvo sina Aleksandra, zatim cerku Anu.
Pilot Zivota Djuric,zvani Zika pilot poginuo je 25.III 1999. u odbrani zemlje od NATO agresora pa mu je na taj dan drustvo otkrilo spomenik - 25. 03 2005 godine.
Nikada nije proglašen za heroja.[/b
20.godina posle nista se nije promenilo a verovao sam da hoce...
Vecna ti slava i vecna nasa sramota...
----------- [b]Dopuna: 26 Mar 2019 10:59
Vlada78 ::
Zoran Radosavljevic, major pilot RV i PVO VJ
Rodjen je 26.02.1965.godine u Pristini, od oca Svetozara i majke Radojke. Ima sestru Snezanu. Nije bio ozenjen.
Posle zavrsetka osnovne skole nastavio je skolovanje u Vazduhoplovnoj srednjoj vojnoj skoli “Marsal Tito”. U Mostaru, kao ucenik 19.klase. Potom je bio pitomac Vazduhoplovne vojne akademije u zadru. Koju zavrsava 1987.godine sa odlicnim uspehom, kao peti po rangu, sa zvanjem pilot lovac.
U toku vojnicke karijere postize zapazene rezultate i kao jedan od najboljih pilota zavrsava preobuku za avion MiG-29, 1992.godine. Paralelno sa radom zavrsava postdiplomske sudije na smeru za vazduhoplovnu navigaciju Saobracajnog fakulteta i 11.juna 1998.godine stice zvanje magistra tehnickih nauka. Pripremljunu doktorsku disertaciju nije stigao da odbrani na fakultetu, odbranio ju je na nebu svoje otadzbine s najvecom ocenom.
Izvrsavajuci borbeni zadatak na avionu MiG-29, u odbrani SRJ od agresije NATO-a, poginuo je 26.marta 1999.godine u 17,12 casova u rejonu Loznice. Sahranjen je na groblju Lesce u Beogradu.
Ukazom predsednika SRJ ,za herojski cin odlikovan je Ordenom za hrabrost, a naredbom komandanta RV i PVO ,unapredjen je u cin majora.
Poslednje reci:
Ovo su jedne od poslednjih reci njegovoj majci koja mu je rekla da ne leti u smrt, rekao je majci
:"moram,mama,sta je covek ako izgubi domovinu"
Ime Zorana Radosavljevica danas nosi glavna ulica u Batajnici, jedrilicarski klub u Nisu koji je osnovao njegov prijatelj Dejan Milosavljevic, kao i najbrojnija regata koja se odrzava svake prve nedelje septembra na crnogorskom primorju. Svetska srpska zajednica proglasila ga je srpskim vitezom za izuzetne zasluge ucinjene za dobro sveukupnog srpskog naroda.
Pohvalih tekst kao lepo secanje na Z.Radosavljevica ali ima tu dosta tvrdnji za koje nisam bas siguran da autor moze da ih napise sa takvom sigurnoscu..