Vela incident 1979.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dobro, ali ima li šta preciznije o tome? Da li je i do koje mere bilo saradnje sa Južnoafričkom Republikom, čime je transportovana? U ovomi tekstu koji sam okačio http://nuclearweaponarchive.org/Safrica/Vela.html se pominju priče iz "Samson opcije" da je u pitanju bio test nuklearne artiljerijske granate (treći po redu!).

Second, if the existence of stories supporting the hypothesized test are taken as a requisite for believing that it occurred then this condition was well satisfied by 1991 when Hersh recounted detailed stories about an Israeli-South African test collaboration in The Samson Option [Hersh 1991; pg. 271-272]. In his treatment Hersh takes the reality of the test as a given, a matter beyond dispute. He refers to former Israeli government officials who indicated that the flash was a test of a low yield nuclear artillery shell, and was actually the third such test in the area. At least two Israeli navy ships had sailed to the site and a contingent of Israelis, and the South Africa navy was observing the test. The tests were conducted under cover of bad weather, but a gap in the clouds allowed the detection.

Ali to je samo jedna knjiga koju je pisao čovek koga ili neko plaća da piše šta mu ovaj naredi ili želi da zaradi prodajom svoje knjige (a ko bi kupio knjigu u kojoj nema ničeg spektakularnog pa bila to i izmišljotina). Ne pokušavam da tvrdim da nije tako, samo bih voleo još neke informacije sa detaljima. I moram reći da se slažem sa zaključcima pisca ovog teksta da je verovatnije da su prenosioci bili lažni civilni brodovi ili južnoafrički brodovi nego plovila izraelske mornarice - ako je to zaista bio izraelski test.

Hersh claims Israeli navy ships were sent - but Israeli has a small blue water Navy most of which is based in the Mediterranean. It would require a very unusual extended deployment out of the area to reach the Indian Ocean for a test - and the whereabouts of Israel's navy ships around the time of the test would provide a means for evaluating its plausibility. I do not know whether anyone has publicly documented information about this - although I have been told by someone convincingly representing himself as a former South African naval intelligence officer that in fact Israel's ships were not unaccountably absent around this time. Even if so, the possibilities exist of staging the test using commercial ships - operated by Israeli crews possibly under a front company, as an all-airborne operation using air-to-air refueled transports, or by using South African platforms.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Prvi američki predsjednik koji je podržavao izraelski nuklearni program je bio Johson.
On je 1968. godine nakon samo 135 dana ukinuo embargo na isporuku američkog oružja Izraelu i odobrio prodaju borbenih aviona F-4E Phantom uprkos izraelskom odbijanju da potpiše ugovor o neširenju nuklearnog oružja na kojem je insistirao State Department.
Jednako su nastavili i ostali predsjednici od kojih su neki čak morali moljakati Izrael da se uzdrži od upotrebe nuklearnog oružja. Tako je bilo tokom VI arapsko-izraelskog rata 1973. i Pustinjske oluje 1991. nakon čega su morali da izraelcima isporučuju još više i još modernije oružje i tehnologiju.

Da li ih je Izrael stvarno na to prisiljavao činjenicom da je spreman upotrebiti nuklearno oružje ili je to bio samo izgovor za američke predsjednike da bi učinili Izrael jačim možemo samo predpostavljati.

Inače neposredno nakon rata iz 1973. IDF je formirao 3 artiljerijska diviziona opremljena haubicama M107 175 mm (koje su kasnije zamjenjena sa haubicama M110 203 mm) za taktičke nuklearne udare.

Jedan od rijetkih funkcionera CIa-e koji nije htio da čuva izraelsku nuklearnu tajnu je bio Karl Dakit. On je u 3/1976. na seminaru Udruženja za astronautiku izjavio da Izrael posjeduje između 10-20 bombi spremnih za dejstvo.
Odmah je reagovao tadašnji direktor CIA-a Buš, nastojeći da zataška i obezvrijedi datu izjavu, poturajući priču da je Dakit bio pijan kada je davao izjavu. Funkcioner je bio primoran da podnese ostavku mada je bio pred imenovanjem za zamjenika direktora.
Prvo javno prizmanje nekog izraelskog zvaničnika o posjedovanju nuklearnog oružva se desilo 1976. u intervjuju izraelskog ministra odbrane Moše Dayana.
On izjavljuje da je nuklearni program za Izrael od životne važnosti jer nacija ne može biti fizički i finansijski u stanju da drži korak sa višestruko brojnijim susjedima i da bi se u jednom trenutku cijelo stanovništvo moglo naći u situaciji da podmazuje tenkove.