offline
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 22350
|
Komplikovanije je od toga.
KPV je zakasnio skoro 10 godina. Trebao je da bude usvojen negde 1942., ali se razvoj otegao pa je (efektivno) usvojen tek pocetkom '50ih.
A do tada su se brzine avina povecale ~2x za maksimalnu i najbitnije, skoro 3 puta u zoni napada...
Ukratko, veoma ukratko, istorija SSSR cevnog PVO.
Prvo su nabavili odredjenu kolicinu 37mm i 40mm Vickers automatskih topova (dzinovski Vickers mitraljez u 37 ili 40mm). Medjutim isti su imali dosta mana i vec krajem '20ih nisu smatrani preterano perspektivnim za PVO. Zbog toga su od Nemaca nabavili licencu za PAT 20mm (2cm Flak 30) , 37mm (buduci 3.7cm FlaK 18 ) i 75mm. 75mm ce postati 76mm obr.1931, 20mm je napravljeno 100ak komada kao ZP 20mm obr.1930 uz uzasne probleme u proizvodnji zbog neadekvatnosti industrijske baze, a 37mm je napravljen samo jedan primerak.
Projekat 12.7mm mitraljeza kao pukovske PVO se isto jako otegao i proizvodnja DShK je pocela tek 1941.
Za to vreme gledaju se tudja resenja i dolazi do konstrukcije PAT 37mm obr.1939, po ugledu na Bofors i neka nemacka resenja. Proizvodnja pocinje 1940. Kalibar je izabran jer je vec postojala proizvodnja 37mm municije (za PT top 37mm obr.1930 i nesudjeni 37mm PAT po nemackoj licenci), a 40mm bi trazio novu liniju, a 45mm (kompatibilan sa novijim PT topom 45mm obr.1932/1938) bi bio pretezak.
Ovo je bilo OK resenje, ali dva odlicna kalibra su zaobidjena. Interesantno, ali SAD ce napraviti isti izbor, vodeci se istom logikom (kompatibilnost municije) i izabrati PAT 37mm... koji ce potom, po izbijanju 2.s.r. zameniti za 40mm jer se 37mm pokazao losijim i zbog kompatibilnosti municije sa saveznicima.
No, 37mm je diviziona PVO, apsolutno je pretezak za pukove, pogotovo pesadijske. Zbog toga se razvija novi 20mm top (slicna konstrukcija kao avionski ShVAK) koji se ne pokazuje dobro, pa onda zahtev raste na 23mm od koga ne biva nista, pa na 25mm, po uzoru na novi krik mode - Boforsov 25mm. Top biva uveden u naoruzanje kao ZP 25mm obr.1940, ali kao i Boforsova varijanta pokazuje se da je pretezak za pukovski nivo, a premalog dometa za divizijski...
Onda nastupa 2.s.r. i sve se stavlja "na cekanje", svo orudje koje je smatrano iole efikasno se ne menja. Pojavljuje se samo dupli 25mm, ali on ostaje u zapecku.
Ono sto se trazi je resenje za pukovsku PVO i trazi se kalibar veci od 12.7mm jer isti vec zastareva. Odluka pada na 14.5mm jer je vec u proizvodnji, ali razvoj mitraljeza se otegao i isti ne biva zavrsen do posle 2.s.r. Tako pukovski PVO ostaje na nivou PAM 12.7mm ceo rat, ubedljivo najslabije od svih velikih (i nekih manjih) sila.
Posle 2.s.r. vojni budzet je drasticno skresan prvih par godina i razvoj PVO pomalo pada u zapecak. Mornarica razvija 45mm PAT, radi se na 57mm PAT i konacno se, krajem '40ih uvodi 14.5mm. Sada vec ozbiljno zastareo, ali "to je sta je".
Vojska odbija 45mm kalibar (iz nepoznatog razloga) i inspirisani nemackim radom na 55mm PAT-u razvijaju PAT 57mm. Koji je OK, ali apsolutno pretezak za pukovski nivo.
Zbog toga, na minimalnom budzetu, opet "reciklirajuci" postojeci kalibar (od topa VYa) nastaje PAT 23mm.
Za to vreme mornarica je uvela i novi 25mm i 57mm.
23mm u trenutku uvodjenja (rane '60e) je opet ~onako resenje (kao i razni 20mm sa druge strane), ali dobija novi dah zivota sa pojavom helikoptera.
Dalje, radi se na SPAT. Prvi, 14.5/2 i /4 na OT BTR-40 i BTR-152 su zastareli u trenutku uvodjenja u naoruzanje. Razvija se ZSU-57-2, koji je problematican zbog apsolutno neadekvatnog SUV-a - dok je vucni 57mm bio uvezivan u radarski kontrolisan sistem ZSU-57-2 se oslanjao na iskljucivo opticko navodjenje nisanom koji nije u stanju da prati moderne avione (opet, ironijom sudbine, slicna sudbina je stigla i americki SPAT 40/2mm M42 Duster)
Sledi ozbiljno pretresanje stanja i rad na novoj genaraciji.
I nastaju Siljka i Jenisej. Prva 23/4, druga 37/2 (novi 37mm visoke balistike). I oba bivaju usvojena, ali samo Siljka zavrsava u proizvodnji. U praksi, jako brzo, vec sa pojavom prvog vodjenog naoruzanja njen domet postaje neadekvatan (naprasila se na Bliskom istoku 1973., ali je efektivno ratovala protiv avijacije iz prethodne dekade).
Sledi novi razvoj, koji se zavrsava sa Tunguskom. Koja ima topove "da se nadju" i primarno je raketni sistem.
Samo su Ameri imali toliko nesrecan odabir kalibara za PVO pre 2.s.r., ali oni su se "dozvali pameti" za vreme 2.s.r., a posle efektivno batalili cevnu PVO uprkos par veoma obecavajucih projekata.
|