oktobra 1883 godinu u Aleksinačkom okrugu počela je buna u tri sreza istovremeno boljevačkom,crnorečkom i banjskom.Neposredni povod bune je bio oduzimanje oružija od naroda jer je reformom vojske kralj Milan ukunuo takozvanu narodnu vojsku i uveo stajaću odnosno regularnu vojsku koja bi mu bila odana.Istovremeno pre bune su održani izbori za narodnu skupštinu u kojoj su radikali osvojili veliku većinu i samim tim ostvarili pravo na vladu.Kako to nije odgovaralo kralju Milanu zbog netrpeljivosti prema Nikoli Pašiću i samim radikalima kralj pravi presedan i vladu poverava Nikoli Hristiću koji postaje i premijer i ministar unutrašnjih poslova. Kadar već proveren od strane dinastije Obrenović kao čovek veran dinastiji i diktaturi.
Nikola Hristić
Početak bune kreće iz Boljevačkog sreza a zatim se širi u Knjaževac gde su bile glavne vođe Buna je zahvatila i neke delove zaječarskog sreza, a sam grad Zaječar igrao je važnu ulogu u rešavanju sudbine ove bune. Vođi pobune bili su lokalni radikalski prvaci: u boljevačkom srezu pop Marinko Ivković, Dobrosav Petrović i pop Milija Petrović; u sokobanjskom srezu Ljuba Didić, a u Knjaževcu Aca Stojanović, Gavra Aničić i drugi. Novembar 1883. godine je bio najtragičniji mesec u istoriji Zaječara. Nazvan je "mesecom smrti". Preki sud je izricao smrtne kazne, koje su već sutradan izvršavane na Kraljevici. Preki sud je u Zaječaru osudio 825 učesnika bune (94 na smrt, ostale na robiju, zatočenje i zatvor, dok je 70-oro uhapšenih oslobođeno).
Laza Paču ,Pera Todorović i Nikola Pašić
U Beogradu su pohapšeni članovi Glavnog odbora Narodne radikalne partije i sprovedeni pred Preki sud u Zaječaru. Neki od njih su pred sudom pokazali slabost, kukavičluk i izdajničko držanje. Deo ih je osuđen na smrt, deo na zatvorske kazne, a deo oslobođen. Nikola Pašić, vođa stranke, uspeo je da prebegne u Bugarsku, odakle je nastavio političku borbu protiv režima kralja Milana.
Nikola Pašić se 1889. godine, nakon abdikacije kralja Milana, vraća u zemlju. Već 1890. godine je izabran za predsednika Narodne skupštine, a 1891. godine sastavio je svoj prvi kabinet Vlade
kralj Milan Obranović
Zaključak
Pokušaj vladavine demokratije u kraljevini je osujećen i zabranjen.Iako su postojali svi preduslovi za vladavinu prava pokazalo se da je ipak kralj jedini stvarni vladar a da sve ostale institucije koje su prepisane iz za to vreme demokratski uređenih država ustvari samo fikus koji treba samo da pokaže na papiru ozbiljnost i demokratičnost jedne zemlje bez stvarne volje da te institucije zaista rade svoj posao za koji su i namenjene.
Nije slučajno što je vladar naredio da se razoruža narodna vojska jer je ona zaista i bila jedina koja je mogla da zaštiti demokratiju, odnosno u to vreme narod nije ni znao šta je demokratija ali je znao šta je pravo i šta su bespotrebni nameti kraljevih činovnika i zakona koje je on donosio.Sve se to dešavalo pod izgovorom napretka i boljitka svih a u stvari samo su se stvarali uslovi da se učvrsti vlast jednog čoveka to jest kralja.Parlamentarna monarhija već u početku nastajanja je bila osuđena na propast a to je nastavljeno i kasnije kroz istoriju
|