offline
- weez
- Elitni građanin
- Pridružio: 23 Apr 2011
- Poruke: 1518
- Gde živiš: Planet Earth
|
https://hr.rbth.com/science/83447-5-velikih-zabluda-o-specnazu
Umirovljeni časnik elitne ruske specijalne jedinice u razgovoru s novinarom Russia Beyonda otkriva sve zablude koje postoje o Specnazu.
Jedna od najvećih neistina jest ta da je specnazovac građen kao Sylvester Stallone u čuvenom filmu "Rambo". Čovjek kao John Rambo se nikada neće izgubiti u ljudskoj masi, što je prijeko potrebno. "On će se uvijek izdvajati iz gomile. A tijekom marša i dužih operacija trebat će mu puno hrane i vode da bi održavao svoje mišiće", kaže naš sugovornik.
Pravi specnazovac mora biti u stanju dugo trčati, puzati, a pritom ne jesti i ne spavati. To su obično "žgoljavci" visoki oko 1,7 m, ali pucaju i brzo i precizno.
"Da, postoje mitraljesci. Jaki su k'o volovi i zaista nalikuju na Ramba. Ali takvi se borci obično iskrcaju iz prijevoznog sredstva na samo mjesto gdje se izvodi operacija. Oni nikada ne idu na duge marševe."
Još jedna zabluda je da specnazovac obavezno zna kung fu.
"Borilačke vještine su potrebne samo ako se dva idiota nađu na brisanom prostoru bez automatske puške, pištolja (čak i praznih), bez noža, vojničke lopate, bez kamena u ruci. Ma kakvog kamena, bez najobičnijeg štapa! Specnazovac bi samo u tim uvjetima primijenio borilačke vještine."
S druge strane, borilačke vještine su veoma potrebne tijekom obuke zbog jačanja vojničkog karaktera. Da ne bi bježao glavom bez obzira čim zafijuču pravi meci.
Nemojte misliti da specnazovac zna i može sve. On nije Superman.
Svatko ima svoju specijalnost i svoje zadatke. Jedan zna kako se radi u gradu i gomili, drugi u planinama i šumama. Treći mora znati strane jezike kao svoj materinji, a četvrti s udaljenosti od 1,5 km pogoditi vjevericu ravno u oko. Svatko ima svoj zadatak i svoju specijalnost.
"Moja specijalnost je rad u šumi i na brdovitom terenu, protuterorizam. Iskačete iz helikoptera, automobila ili kamiona i hodate dan ili dva do cilja", kaže naš sugovornik.
"Krećete se samo po mraku da vas neprijatelj ne bi primijetio. Danju spavate u skrovištu. Netko je uvijek na dužnosti. Spavamo u smjenama. Čim stignete do cilja, imate dan ili dva na ispunjenje zadatka."
"Moja jedinica je bila zadužena za čišćenje teritorija. Napadu prethodi dugo promatranje, prikupljanje podataka. Događalo se da smo tjedan ili dva čekali neprijatelja u zasjedi na nekom brdu ili kraj šumske staze. Bilo je zadataka i u urbanoj sredini, ali rjeđe", kaže bivši specnazovac.
Za rad u gradu postoji posebna obuka. Tu se obično traže čovjek ili grupa ljudi u zgradi ili transportnom sredstvu. Postoje jedinice koje rade samo na frontu. Njihov glavni zadatak je likvidacija žive sile. Prikradaju se, izvode munjevit napad i odlaze.
"Nekad ulaziš duboko na teritorij neprijatelja, 3-5 km, i prenosiš koordinate za napad topništva ili avijacije. Izučavaš objekt, šalješ informaciju zapovjedništvu, a oni planiraju i izvode napad. Tebi ostaje vrlo kratko vrijeme da se povučeš."
"Na zadatak možeš čak i bez odjeće, ali ne i bez automata. A ako ćemo ozbiljno, postoje četiri glavne stvari: osnovno i rezervno oružje, sredstva veze i prve pomoći. To je obavezno", kaže naš sugovornik.
Oprema ovisi o mjestu i dužini trajanja operacije: hoće li biti potreban prigušivač, koliko će biti udaljen neprijatelj tijekom paljbe, je li dan ili noć, u zatvorenom ili na otvorenom, je li zgrada, polje, šuma ili brdo?
Ovisno o svemu navedenom izabere se oružje, duži automat Kalašnjikova, kraći Vitez, ili nešto treće.
"Ja sam obično radio sa snajperskom puškom, automatom i običnim pištoljem. Izbor oružja nije velik - ono što ti je domovina dala. Uglavnom je sve domaće proizvodnje, puške ORSIS T-5000, različiti modeli Kalašnjikova, snajperske puške Vintorez, VSK, VSV. Ali pištolj je austrijski Glock. To je ono što sam ja obično imao na zadatku."
|
