Akcija Raduša - 1972. Upad terorista u SFRJ

12

Akcija Raduša - 1972. Upad terorista u SFRJ

offline
  • Pridružio: 18 Nov 2009
  • Poruke: 308
  • Gde živiš: nova jugoslavija

ne znam iz čega iščitavaš ovdje čitavu godinu. suđenje pred vojnim sudom u sarajevu je bilo u prosincu. nakon uloženih žalbi vrhovnom sudu jugoslavije i odluke predsjedništva SFRJ, pa do ponovne potvrde vrhovnog vojnog suda prošlo je tek 3,5 mjeseca (travanj).
mislim da se oko svega ovoga digla prevelika medijska pažnja. i veća od onog što su sami učesnici očekivali. kao i čitav vanjski svjet o odjeku akcije.
dovoljno o tome govori podatak da se danas imena i prezimena HRB učesnika vrlo lako nalaze a imaju i sajtovi koji ih štuju. o žrtvama njihove akcije može se iščitati samo u autorskoj knjizi Đorđe Ličine i ponekim dokumentima po knjižnicama koje je davno pokrila prašina. a borci i policajci samo su radili svoj posao. štitili ustav i poredak SFRJ. nesebično i na najbolji mogući način



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • kljift 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Okt 2009
  • Poruke: 7050

pp5d6 ::Zna li Đorđe Ličina jesu li se djeca poginulih teritorijalaca borila 20 godina kasnije za SFRJ u ex. JNA ili kontra ?
O tome nije pisao knjigu ?


Ludvig Pavlović se 20 godina kasnije borio protiv nečeg što je nekad bila SFRJ a u ime nečeg što je nekad bila NDH. Smrtno je stradao od pištoljskog metka ispaljenog s leđa. Motiv ubistva je bio podjela keša od trgovine oružjem.
Dobro si napisao ovu igru riječi. Jesu li se borili za SFRJ? U suštini jesu. Samo su iskorišteni za tajkunizaciju i ostale rabote kao i gorepomenuti Ludvig. Na kraju metak u leđa ko god bi nešto više ili barem nešto čega je bilo je sasvim pristupačna varijanta.
Ne treba zaboraviti ni da posle "oslobađanja" od SFRJ nije smanjen broj emigranata. Možda sada nema "revolucionara" jerbo su mnogi digli ruke od novoformiranih "domovina"!



offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

pp5d6 ::Prlića,Antunca i Kneza.
Naravno da on tada nije znao kako se zovu osim da su izrazito mladi i jedan je bio izrazito blond.
Bio je u štabu /zgrada općine Bugojno/ za ručkom kad je kurir došao s vjsti da je jedan oficir poginuo . Kasnije tog dana je vidio tu trojicu kak o vode u pritvor.
Uspio je vidjeti Dolanca i jednog Crnogorca (ministra unutrašnjih poslova Luku Banovića) koji su u Bugojno doletjeli direktno iz Poljske di su bili s Titom u posjeti.
Kasnije kad mu je oficir KOSa ono rekao da će mu jebati majku milu jer nije ranije uzbunio miliciju nego je čekao da dođe u Dravograd(iz Banjaluke se telefonom javio direktoru da je bio otet od nekih ljudi ali tko bi mu vjerovao), i da će se on s njime zabaviti noćas,agent slovenskog SDB ga je jednostavno odveo iz Bugojna.

У "Анализи акције Радуша-72" ова тројица се не помињу, осим да је после првог сукоба група спала на 15 људи.
У својој књизи Миловановић наводи да су ова тројица "налетела на цеви милиционера и ТО и завршила своју злочиначку каријеру", а касније наводи да су убијени у акцији.

Верзија шофера који се присећа после скоро 40 година поставља много питања:
- да их није заменио са другом тројицом који су ухваћени
- због чега би били убијени тајно у том тренутку? Могли су да дају информације, а касније би били сигурно осуђени
- због начина хватања, морало би да буде више сведока догађају, који су из локалног краја, те би било тешко заташкати да су ухваћени терористи после прве акције. Да ли се јавило још сведока.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

-U trenutku kada je akcija izvedena, SFRJ jeste bila suverena država i branila se svim zakonski dozvoljenim sredstvima. Kako su ta sredstva korišćena svakako jeste za raspravu - za to služi tema.

-Upadna grupa (koju sada može ko god želi da proglašava vizionarima, herojima, vesnicima, žrtvama, vitezovima, itd, itd) u tom momentu jeste bila terorističko-diverzantska i prekršila je mnogo tada važećih zakona (međunarodnog javnog i privatnog parava, kao i Ustava SFRJ), počevši od najbizarnijih (ilegalan prelazak granice, neovlašćeno posedovanje vatrenog oružja) do krucijalnih - rušenje državnog poretka.


Sviđalo se to nekome ili ne - to su fakta.

Dakle: ako imate nezavisnu literaturu, službene izveštaje ili fotografije, postujte ih . Pri tom imajte na umu da ni Ličina , ni bilo ko drugi, u to vreme nije mogao da objavi ni red materijala dok to neko ne vidi i odobri.
Ako tako razmišljate i tu rezervu prema građi imate, lakše ćemo se razumeti. Bez ''rekla-kazala'' i naša tema će biti korisna svima jer nas sve interesuje.
OK? OK...

offline
  • Pridružio: 03 Apr 2008
  • Poruke: 5788

pp5d6 ::



@pp5d6
Jel imas neki link gde bih mogao da procitam ovaj elaborat ??
Bas me zanima sta pise unutra.

offline
  • Pridružio: 26 Sep 2010
  • Poruke: 21

Vratimo se Temi ; smešak Ima li neko Scan tog Clanka iz Kalibra , 2006 god

o doticnom Naouruzanju Bugojanske Grupe Ziveli

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

Трпе,
Са једног ”њиховог” форума.

-------

Нисам стигао да поставим на тему пошто је закључана. Скинуто са неког ”њиховог” форума. Ево је засад овде.
Ако неког занима, могу да скенирам и поглавље из књиге ”Кроз тајни архив УДБЕ” о истом догађају.

--------


SSNO - GŠ JNA - I.

Uprava str.pov. broj evid. 37.

P r e p i s





ANALIZA AKCIJE " R A D U Š A-72 "



Uvod:

Akcija za likvidaciju ubačene diverzantsko-terorističke grupe u periodu juni-juli 1972.godine vodjena je pod nazivom "RADUŠA".

Obzirom na veličinu,karakter,planove, ciljeve i način ubacivanja grupe u zemlju,kao i na širinu,intenzitet i efikasnost naših mjera i akcija za njenu likvidaciju,ukazala se potreba i interes da se ova akcija šire izuči i prikaže u obimu koji bi dao njene prave dimenzije.Osnovni cilj ove analize je da se obradom toka akcije od ubacivanja pa do likvidacije diverzantsko-terorističke grupe, sagleda loše i dobre strane mjera i akcija naših snaga i izvuku iskustva i pouke, koje bi nam koristile u budućnosti u akcijama protiv ovakvih i sličnih neprijateljskih aktivnosti.

Težilo se da se analizom što potpunije i vernije prikaže tok akcije.Pisana je na bazi dobivenih izvještaja i analiza od strane organa komande VPO i 7.A, GŠNO BiH,Uprave bezbednosti SSNO i OC GŠ JNA.Mere i akcije organa bezbednosti nisu analizirane,pošto je to predmet posebne analize koju vrše ovi organi.

I
PRIPREMA,ORGANIZACIJA,SASTAV,CILJ DEJSTVA,NAČIN UBACIVANJA,NAORUŽANJE I OPREMA DIVERZANTSKO-TERORISTIČKE GRUPE


1.- Opšte pripreme,cilj dejstva i zadatak grupe


Definitivna odluka o ubacivanju grupe u zemlju,"doneta je decembra 1971»godine, na sastanku užeg rukovodstva " Hrvatskog revolucionarnog bratstva"/ HRB / u Salzburgu.

- Organizacija "Hrvatsko revolucionarno bratstvo" osnovana je oktobra 1961.godine.Procenjuje se da HRB ima oko 200 do 300 zakletih članova i više desetina aktivista.Njeni brojni članovi su istovremeno i članovi drugih ustaških organizacija / H0P,HN0 i dr./ koje su legalne i kroz koje djeluju HRB-ovci.

Pored Australije HRB ima punktove u nizu zemalja zapada
/ SAD,Kanada, SR Njemačka,Švedska,Španija,Francuska,Austrija i
dr. / Njenu organizacionu strukturu čine : Glavni revolucionarni
stan sa većem i sekretarijatom,povereništva za kontinente,staže-
ri za gradove i pokrajine, trojke kao najmanje udarne jedinice
i "revolucionarni sud". Unutar HRB postoje sekcije - rušilačka,
obaveštajna,za ubijstva i dr.

Članove vrbuju pretežno iz redova mladjih nekompromitovanih emigranata i pojedinih naših gradjana na privremenom radu u inostranstvu.Organizacija radi ilegalno / strogo ilegalno/ na bazi čvrste discipline i bezuslovnog izvršavanja zadataka.Učlanjivanje se vrši nakon svestrane provere kandidata,oštre selekcije i polaganja zakletve / ustaške po sadržaju i ritualu polaganja /.

Krajem marta 1972.g. ovo rukovodstvo na sastanku u Salzburgu, odlučuje da se u vremenu od 20 - 22.juna 1972.g. ubaci u zemlju grupa od 35 - 40 lica, akcija izvede pod nazivom " FENIKS", da se odredjena grupa okupi 1.juna 1972 godine u Kampu u Austriji, radi završnih priprema.

U svojim planovima za realizaciju krajnjeg cilja - stvaranja "Samostalne hrvatske države" - rukovodstvo HRB / grupe/, planiralo je da se grupa po ubacivanju u zemlju, stacionira na području Vran pl., stvori svoje baze, organizuje,razvija i izvodi gerilska i diverzantsko-teroristička dejstva, sa cilje razbijanja Jugoslavije i stvaranja početnih uslova za formiranje "nove države".

Zamisao je bila da grupa u prvo vreme ne napada veće garnizone već da osvaja manja mesta uz prethodno kidanje telefonskih veza,uništava milicijske stanice, likvidira pojedine rukovodioce i da istovremeno omasovijuje svoje redove.Izbegavali bi frontalne borbe,izrodili u milicijskim i vojnim uniformama iznenadne napade i diverzije,koristeći prigušivače pucnja,uz brzo povlačenje sa mesta akcije.

Očekivali su da će svuda biti prihvaćeni kao oslobodioci i svojim prisustvon i propagandnim efektom brzo omasoviti pokret.Pri tome su .polazili od procena da će u JNA doći do medjusobne likvidacije i prelaska jedinica JNA na njihovu stranu, te da u zemlji nema realne snage koja će im se suprostaviti,izuze organa DB, milicije, SKJ i pojedinih oficira JNA.Računali su na opšte nezadovoljstvo i odlučnu spremnost naroda za rušenje postojećeg poretka, kao i na povoljnu atmosferu, izazvanu nacionalističkim i drugim neprijateljskim aktivnostima i aernlji.
raralelno sa ubacivanjem grupe, predvidjene su sinhronizovane subverzivne i diverzantsko-terorističke aktivnosti, drugih grupa i pojedinaca, ranije ili u toku ove akcije ubačenih u zemlju.Pri tome se najviše očekivalo od akcije trovanja vode u beogradskom vodovodu,čije posledice bi po njihovoj oceni postojeću atmosferu stvorile još povoljnijom.Na tom planu razradjeni su i odredjenim teroristima, van sastava ove grupe,postavijemi zadaci i dodeljena sredstva.
Shodno planu diverzantsko-terorističke akcije, već početkom 1972.g. otpočinju sa neposrednim pripremama za njenu realizaciju : vrbovanje raznih lica u cilju njihovog pridobivanja u članstvo HRB,njihova indoktrinacija i uključivanje u sastav grupe ; konkretna razrada plana prikupljanja materijalnih sredstava,opreme i naoružanja ; podela uloga i preduzimanje drugih mera u cilju pripreme grupe za ubacivanje i drugo.

U vezi sa opštim planom akcije grupe, velika pažnja posvećena je razmatra¬njima varijanti njenog ubacivanja u zemlju. Jedna se odnosila na ubacivanje grupe vodenim putem - preko Italije.U vezi toga aprila 1972.g. HORVAT DJURO putuje u (?) a kasnije Kacijančić i Crnogorac Stipe u Veneciju sa zadatkom da izuče uslove obezbedjenja posebnog broda za odlazak grupe u zemlju i utvrdjivanja režima na našim brodovima koji saobraćaju na toj relaciji. U okviru tog zadatka poslednja dvojica odlaze u Poreč, ali je njihov izveštaj o tim mogućnostima negativan,posle čega se rukovodstvo grupe odlučuje da ubacivanje grupe izvrši suvozemnim putem na pravcu Salzburg - Dravograd.


2.- Organizacija i sastav grupe

a/ Sastav : Ubačenu grupu sačinavalo je 19 terorista, od čega 9 emigranata / Australijanaca/ i 10 imaoca jugoslavenskih putnih isprava /PI/ i to :

1.- ANDRIĆ AMBROZ
2.- ANDRIĆ ADOLF
3.- VEGER PAVO
4.- GLAVAŠ ILIJA
5.- HROVAT DJURO
6.- KEŠKIĆ VEJSIL
7.- KACIJANČTĆ VIKTOR
8.- BUKULA PETAR
9.- PAVLOVIĆ LUDVIG
10.- VLASINOVIĆ MIRKO
11.-LOVRIĆ ILIJA
12.-BOŠLIĆ FILIP
13.-LJUBAS STIPE
14.-MILETIĆ VLADO
15.-KNEZ VINKO
16.-PRLIĆ IVAN
17.-ANTUNAC NIKOLA
18.-ERŠEK VILI
19.-BUNTIĆ VIDAK


Rodom su iz SR BiH dvanaestorica /Tuzla-2,Ljubuški-2, Čitluk -2,Posušje-2, G.Vakuf-1,Grude-1, Cazin-1/ i 7 iz SR Hrvatske / Karlovac-1,Pazin-1,Čakovec-1,Vinkovci-1,Zadar-1,Sl.Požega-1 i Varaždin-1 /.

Ponacionalnosti su 18 Hrvata i 1 Musliman. Po zanimanju 2 hemijska tehničara, 1 KV metalostrugač 1 mašinbravar,1 pekar, 1 moler, 1 student filozofije / ranije završio versku školu/,1 zemljoradnik i 11 radnika. Većina su mladi ljudi, od 19-40 godina i to : 5 od 19-22, 2 od 26-30, 5 od 33-35,preko 36 jedan i od 40. godina jedan. Svih 9 emigranata emigrirali su u periodu od 1956. do 1965.godine.Pre su se nalazili u Australiji odakle su došli u Evropu u vremenu od kraja 1969.god do ubacivanja u našu zemlju. Od 10 članova grupa imaoca naših putnih isprava, 7 je privremeno boravilo u Austriji i 3 u SRN.Tamo su otišli na rad / studije - 1 / u vremenu od 1968. do 1972. godine. Ostali teroristi predvidjeni da ud ju u sastav grupe nisu se odazvali ili nisu mogli stići u sastav grupe pre nejnog ubacivanja u zemlju, pošto je grupa ubrzala svoje ubacivanje u zemlju iz bojazni da ne bude otkrivena u Austriji / francuska i njemačka policija bile su raspisale poternicu za braćom Andrić/.


b/ Organizacija: -"Glavni stan" - rukovodstvo grupe / pokreta/ sačinjavali su : Andrić Ambroz, glavni rukovodilac grupe /" vrhovni zapovednik glavnog stana"/ ? Veger Pavo, odgovorni rukovodilac oružanih snaga /"vojni zapovednik"/ Glavaš Ilija, rukovodilac materijalnog obezbedjenja ; Keškić Vejsil,obavještajac, i Kacijančić Viktor, zadužen za arhivu, dnevnik i verski život grupe.

Grupa je bila organizovana na vojno-gerilskim osnovama / imala je 2 voda i 4 roja/.Svi članovi grupe u isto vreme su bili članovi rojeva / odelenja/. Bio je formiran " sud" za sudjenje u kome je ulogu glavnog sudije imao Andrić Ambroz, tužioca Horvat i branioca Andrić Adolf. Svim članovima grupe obećano ; je postepeno uzdizanje na veće položaje i funkcije, srazmerno potrebama i širenju pokreta.Posle opšte " pobede" - rečeno im je da po sopstvenoj želji mogu ostati na svojim položajima"u vojsci" ili preći na političke ili druge funkcije u " novoj državi". Sastav i organizacija grupe jasno ističu ulogu "Australijanaca" na čelu sa braćom Andrić i Vegerora i ostalih,koji su odigrali značajnu ulogu u njenim pripremama za akciju - Glavaš,Horvat,Keškić i Kacijančić.


3- Naoružanje i oprema grupe

a/ Naoružanje : - Grupa je raspolagala sa : - 6 malokalibarskih pušaka / FN 11 Browing" kalibra 5,5 mm,belgijske proizvodnje , za sport i lov ; 4 karabina / 3 " Vinčesterke" kalibra 9 mm i 1 karabin " MERLIN" 7,9 američke proizvodnje, za sport i lov i 3 automata / 2 engleske proizvodnje - 1 " STEN HK -II" kalibra 9 mm,stare proizvodnje il" L2A3UF" - standardno oružje oružanih snaga Velike Britanije ; 1 automatski karabin " M-2 INLAN"7,7 mm,proizvodnje i u naoružanje OS SAD ; 1 poluautomatski karabin " M-l INLAND" kalibra 7,7 mm stare američke proizvodnje ; 2 automatske puške / 1 " COLT AR-15" kalibra 5,56 mm-standardno naoružanje OS SAD, 1 " G3FS" 7,62 mm - proizvodnje standardno naoružanje OS SRN/ ; 17 pištolja / 10 zaplenjeno od čega 6 komada kal. 9 mm-tip "TokaverU58" i 4 kalibra 7,65 mm " Walther", svi madjarske proizvodnje/, 8 prigušivača pucnja za malokalibarsku pušku i 2 prigušivača za malokalibarski pištolj ; 3 snajperska nišana od kojih 2 originalna i 1 prilagođjen konkretnom oružju, i oko 11.000 metaka svih vrsta / po nekim podacima u logoru u Austriji raspolagali su sa preko 2o.000 /, od čega oko 1.500 za malokalibarsku pušku zatrovanih kalijum -cijanidom.Ovakvim metkom bio je pogodjen poginuli vojnik Blečić Branko.Zatrovanje zrna vršili su Andrić Adolf i Horvat. Municija je poreklom iz zemalja proizvodjaca navedenog oružja, izuzev za pištolje i malokalibarske puške, koja je poreklom iz SAD,Italije,Austrije i SR Njemačke.

Proizlazi da je grupa od savremenog oružja imala samo 1 automat, 1 automatski karabin i 2 automatske puške, a ostalo je staro ili namenjeno za lov, odnosno sport.Posedovanje otrovnih zrna, prigušivača pucnja i snajperskih nišana,poboljšalo je inače slabo naoružanje grupe.


b/ Ostala sredstva i oprema . 0d ostalih sredstava i opreme grupa je raspolagala sa : - 2 radiostanice / " TOKI-VOKI"/ i 6 ručnih busola-kompasa:, 19 noževa-kama ; 6 topografskih karata,2 dvogleda,2 tranzistora,1 makaze za sečenje žice i lima,kombinirke i klešta kao i odvijače,izolir trake i plastični kanap, kompletom pribora sanitetskog materijala za pružanje prve pomoći i manje hiruške intervencije i drugim sanitetskim materijalom, propagandnim materijalom / letci-proglasi HRB i zastava NDH/ i manjim zalihama prehrambenih artikala i ličnim stvarima / pribor za brijanje, rubije,čuturice zt vodu, amblemi i dr./


c/ Odeća i obuća : Odeća i obuća diverzanata sastojala se od : - pantalona sive boje,vindjakni,košulja žuto-zelene boje,kačketa-šešira,marama,pelerina olovno-sive boje,gojzerica i dr. Grupa je imala letnju i zimsku odeću. Odeća i oprema najvećim delom nalazila se u 19 rančeva, 6 vreća i više torbica. Utvrdjeno je da lična oprema većim delom predstavlja vojnu opremu OS SAD, dok su ranci, čizme, gojzerice i pelerine nekih drugih vojnih ili poluvojnih formacija iz Evrope. Nabavku orugja i opreme vršili su članovi ubačene grupe, U početku je nabavljana iz ličnih financijskih sredstava, a kasnije iz sredstava organizacije.Nabavljeno oružje i municija sukcesivno je prebacivana na područje Austrije, a zatim u logor / kamp/.


4.- Neposredne pripreme grupe

Prema ranijem dogovoru odabrani članovi grupe napustili su posao i prikupili se početkom juna 1972.g. u Salzburg. U ranije btodabrani rejon logorovanja -kamp, kojeg su izabrali Horvat i Glavaš, prva grupa od 4 člana stigla je noću 4/5.6.1972. godine kolima članova grupe,a ostali posle 2-3 dana po delovima, osim Glavaša, kao i dvojica ekstremista / Mudronja Marko i Perčić Franjo / koji su u maju došli iz Australije radi neposrednih priprema i poraoi ći u obuci m otpremanju grupe u zemlju.
Logor / kamp/ nalazio se na području naselja Lindborg u blizini zimskog sportskog centra, na oko 11 km od naše granice, na visini od preko 2.000 metara.Teren na kome se nalazio logor bio je veoma pogodan / prilaz sa 2 strane,udaljen od puta, skriven u šumi, blizu izvora vode, mogućnost odlično, osmatranja i dr./. Logor nije bio vojnički uredjen. U njemu su bila podignut ta 2 šatora, 1 za rukovodioca grupe Andrića, a drugi za Vegera.Ostalim člano vima grupe bilo je zabranjeno da ulaze u ove šatore, a razmesteni su bili ispod drveća i nastrešnica, koje su napravili na ivici proplanka.Hrana im je u logor dopremana automobilom / uglavnom hleb i razne konzerve /. Za neposredno obezbedjenje u logoru su imali stražu,uz istovremeno dežurstvo nekog od vodećih članova grupe.
Na dva dana pred polazak, svi članovi grupe dobili su oružje, čiji se deo nalazio skriven u blizini logora.Poslednje pripreme rukovodstva izvršio je Perčić / poznati ustaša, sada stožernik za državu Viktoriju u Australiji/ koji je i ranije dolazio u logor, ali pred grupom nije javno istupao.


a/ Pre dolaska u logor / kamp/ - Pre dolaska u logor članovi grupe ranije prebačeni iz Australije u Evropu prethodno su obučavani i prešli odredjeni program iz diverzantskih dejstava i obuku iz rukovanja i gadjanja iz pešadijskog naoružanja.Sa njima u Australiji, izvodjena je obuka više godina, obično subotom ili praznikom 7-8 dana godišnje, a poslednje godine boravke u Australiji obuka je neprekidno izvodjena u okviru božičnih praznika u trajanju od 7 dana.Pored toga Veger je završio školu komandosa u okviru australijske armije. Nekolicina imaoca PI, u nekoliko navrata pre dolaska u logor, obučavani su u gadjanju iz pešađijskog naoružanja u blizini Salzburga, gde je svaki pojedinac ispalio oko 200 metaka iz malokalibarske puške sa prigušivačem pucnja i po 50 metaka iz pištolja.


b/ Po formiranju grupe - Obuka se izvodila u logoru od prikupljanja pa do polaska grupe na zadatak - u trajanju od 12 dana. Obuku je izvodio vojni rukovodilac grupe, a za diverzantsku obuku korišten je specijalni instrukkor, koji je u tu svrhu došao iz Australije / Mudronja/. Obuka se sastojala iz sledećih disciplina - predmeta i to:


- moralno-političko vaspitanje - koje se sprovodilo svaki dan po 2 sata, a sastojalo se iz dva dela : analize stanja u Jugoslaviji i prorade biblije. Prvi deo izvodio je Andrić Adolf i bazirana je uglavnom na nacionalističkim, antisocijalističkim i antijugoslavenskim parolama, na razradi taktičkih postupaka prema raznim nacionalnostima i drugim strukturama u zemlji u početku akcije, na analizi stanja u JNA, pri čemu je davata ocena o njenoj potpunoj nesposobnosti i nacionalnim suprotnostima u njoj.Drugi deo te obuke / bibliju / izvodio je Kacijančić.

- naoružanje i nastava gadjanja - izvršeno je pokazno gadjarije sa malokalibarskom puškom.Svaki terorista je obučen u rukovanju sa oružjem sa kojim je raspolagao.

- fizička obuka - sastojala se od gimnastičkih vežbi i kondicionih marševa, kojima je posvećivana velika pažnja.Svake noći od 21.oo do 04,30 časova teroristi su marševali sa celokupnora opremom.

- borenje i veza - obuka u karate-veštini, individualnoj borbi i rukovanju radiostanicama " toki-voki",

- orjentacija na zemljištu - korištenjem busole i čitanje topografskih karata.

- diverzantska obuka - svi članovi grupe obučavani su u postavijanji eksplozivnog punjenja i izradi tempirnih upaljača za diverzantske mine.Težište je bilo na tempirnim - vremenskim upaljačima, na bazi dejstva satnog mehanizma.Ovu vrstu upaljača i mina morao je znati pripremiti svaki član grupe, U tu svrhu je nabavljeno više uložaka za razne vrste baterija, sijalica za džepne lampe, a obučeni su kako ta sredstva da koriste za pravljenje upaljača.Obučavani su da od priručnog materijala, u uslovima ilegalnog rada,znaju konstriiisati i izraditi mehanizme aktiviranja, kao i kompletna diverzantska sredstva.Alat i pribor nadjen kod terorista bio je namenjen za izradu diverzantskih sredstava, i

- taktička obuka - iz ove oblasti kroz teoretsku nastavu i praktične vežbe, diverzanti su obučavani u : - osmatranju i izviđjanju, kretanju po različitom zemljištu danju i noću, postavljanju zaseda i dejstvu protiv zase-da, pri čemu je isticano da protivnika treba pustiti što bliže i gadjati samo onda kada je pogodak u cilj siguran.Ove dve radnje su izvodjene sa svima naizmenično, pri čemu su bili podeljenj u dve grupe i dvostrano uvežbavani.

Pored praktičnog dela, teoretski su razmatrali buduća dejstva grupe, u vezi čega su iznošene sledeće zamisli dejstva na pojedine objekte, i to:

- na stanice milicije napad bi trebalo da vrše manje grupe i iznenadno.

- u početku, pri napadu na vojne objekte čije obezbedjenje ne prelazi 50 ljudi, trebali su ići na likvidaciju stražara na ulazu u objekte, a zatim na prepad razoružati stražu i iskoristiti ljudstvo za izvlačenje materijalnih sredstava u svoje baze.Po drugoj varijanti, trebalo bi kidnapirati nekog meštanina i pod pretnjoj likvidacije njegove porodice prisiliti ga, da kao pozna valac sistema obezbedjenja, tajno ih uvede u rejon objekta,posle čega bi se izvršila likvidacija straže i došlo do željene opreme i naoružanja.

- napad na kasarne u manjim garnizonima, dok snage ne narastu,takodjer bi se vršio noću / kada su starešine odsutne/,prepadom na objekat / vatrom po prozorima/, posle čega bi se vršilo razoružanje ljudstva.Po drugoj varijanti, trebalo je zarobiti starešinu na stanovima u toku noći,a potom izvršiti prepad i zauzimanje kasarne.

- diverzije bi izvodile manje grupe na pojedine najznačajnije objekte kao što su trafostanice i sl.

- radi stvaranja uznemirenosti i panike, kao povoljna forma iznošena je mogućnost gadjanja na starešine, organe milicije i druge iz automatskog oružjć u pokretu, iz automobila i sl.

- pri dejstvu iz zasede, isticano je da protivnika treba pustiti na cev odnosno pucati prvenstveno u stomak.

- zarobljenike hrvatske narodnosti i druge sa teritorije BiH pozivali bi da stupe u " hrvatske revolucionarne jedinice", one koji se tome suprostavi likvidirali bi, a neutralne iskoristili za izvlačenje opreme, uredjenje i utvrdjivanje baza, i

- sve lakše ranjenike trebalo bi previjati i voditi sa sobom, teže ran. njenike / kada uslovi postoje/, izvlačiti iz borbe i smeštati kod pojedinih porodica uz odvodjenje taoca.Teške ranjenike bez izgleda da prežive i kada se ne mogu izvući koristili bi kao zaštitnicu i.ostavljali na položaju sa težim oružjem.

Rukovodstvo grupe proučavalo je izabrane vojne izreke Mao Ce Tunga na
engleskom jeziku i neke materijale Če Ge Vare koji se odnose na gerilska dejstva.Istovremeno, Andrić Ambroz govorio im je o planu akcije u zemlji, potrebi prethodnog stvaranja baza, snabdevanja sa većom količinom oružja,mun čijom, hranom i drugom opremom, te o akcijama za pridobivanje stanovništva u svoje redove radi proširenja gerilskog rata, o vršenju diverzija na pojedine objekte i dr. Upoznao ih je da će polazak grupe u Jugoslaviju uslediti istovremeno sa hemijskira dejstvima/ hemijskom diverzijom u Beogradu/ i miniranjem trafo-stanice u Zagrebu.Zahtevao je od svakog člana grupe da se još jednom izjasne o spremnosti za upad u Jugoslaviju, na što su svi dali dvoj pristanak.


6.- Ubacivanje grupe sa teritorija Austrije u rejon Bugojna
Prvobitnim planom bilo je predvmdjeno zadržavanje grupe u logoru do 25.6. 1972.god. Medjutim, zbog potrage policije / francuske i njemačke / za braćom Andrić, potrebe uskladjivanja i sinhronizacije dejstva grupe sa drugim akcijama u zemlji, odlučeno je da se akcija ubacivanja izvede ranije, za što grupa vrši užurbane pripreme u toku 16. i 17. da bi l8.juna oko podne napustila logor u rejonu Dojčlandsberga i krenula prema austrijsko-jugoslavensks koj granici / postoje protivrečnosti i neslaganja u podacima o' datumu napuštanja kampa, ali to nema posebneg značaja za ovu analizu /.

Pred polazak svim članovima grupe oduzeta su dokumenta i drugi predmeti na osnovu kojih bi se mogla izvršiti njihova identifikacija, uključujući i novac, a svakom pojedincu dat je pseudonim,upotrebljavan ranije ili tada izmišljen. Predvodjena Andrić Adolfom i Keškićem pomoću busole i karte, grupa se kretala u pravcu Sv.Lovrenca gde je oko I3.00 sati 20.6.72.god. prešla austrijsko-jugoslavensku granicu, kroz šumu 3 - 4 km od s. Mute,zanoćila u njegovoj blizini u jednoj šumici i uz neznatnaji pomeranja zadržala se u tom rejonu do pada mraka 21.6.72.god. Noću 21/22.6. kretala se ka komunikaciji Dravograd - Maribor, na koju izbija u zoru 22.6. i na istoj pokušala da dodje do kamiona potrebnog za prevoz grupe, ali pošto u tome nije uspela, povukla se u šumu 100 - 200 m od komunikacije, gde ostaje do pada mraka,.Sa potpunije razradjenim planom ponovno izlaze na pomenutu komunikaciju i pomoću isturenih izvidjača, provizorno izradjene " stop" tablice i petokrake na kapi jednog teroriste zaustavljaju 22 oko 22.30 sati 22.6. kamion sa prikolicom dravogradske registracije.Zatim odvajaju prikolicu od kamiona,istovaraju 45 sanduka mineralne vode, vežu vozača kamiona i zajedno sa njim ukrcavaju se u kamion i sa svojim vozačem / diverzantom Glavašom/ nastavljaju put u pravcu Bugojna.

Nastavljajući put u pravcu Bugojna, grupa se kamionom kretala pravcem : Maribor - Celje - Zidani Most- Sevnica - Novo Mesto - Karlovac - Bihać -Bos.Petrovac - Ključ - Jajce - D.Vakuf - Bugojno - Gornji Vakuf i nazad ka Bugojnu do s. Gračanice, gde je stigla 2*f.6. oko 00,30 sati i iskrcala se / put dužime oko 500 km prešla za oko 26 časova tj. prosečno 20 km/č./ U toku kretanja zadržavali su se na benzinskog pumpi u s. Rateče kod Zidanog Mosta,radi uzimanja goriva, u blizini Krškog i Ključa, radi uzimanja hrane.

Zaslužuju pažnju neki postupci grupe prilikom prelaska granice. Sa daljine od 1,5 km od granice upućena je izvidjačka patrola sastavljena od trojice diverzanata,koja je u blizini granične table izvidjala granicu.Nepoznavajući granicu patrola je prešla na našu teritoriju.Tom prilikom patrolu je primetio komandir karaule vodnik Ilić Milan / oko 9.oo 20.6.1972.god. na 1.300 m u dubini naše teritorije /, koji ih je zaustavio, ali se oni nisu na to osvrtali već se vraćaju u sastav svoje grupe na austrijsku teritoriju.Po povratku patrola je podnela izveštaj vodji grupe, koji je ostalim diverzantima rekao da na granici nema " žive duše " i da mogu krenuti.Grupa je sa napunjenim oružjem, podeljena na dve podgrupe , svaka sa radiostanicom "toki- voki", sa nešto većim odstojanjem izmedju podgrupa i ostojanjem od 5 metara izmedju pojedinaca prešla austrijsko-jugoslavensku granicu.Za vreme prelaska granice nitko ih nije primetio,pa su produžili kretanje pošumljenim delom zemljišta prema s. Mute.

Postupak pri prelazu preko granice bio je čvrsto odredjen : granicu preći pod svaku cenu, po mogućnosti u tajnosti, a u slučaju otkrivanja i dejstva naših graničnih organa uzvratiti neophodnom vatrom i produžiti kretanje u odredjenom pravcu.

7.- Zaključak
a/ U diverzantskoj-terorističkoj aktivnosti protiv naše zemlje posebno mesto zauzima ilegalna teroristička organizacija HRB.

U skladu sa proklamovanim ciljevima da oružanom borbom, diverzijama i terorom vodi borbu protiv SFRJ za stvaranje NDH, ona je već prilikom svog osnivanja planirala upućivanje diverzanata-diverzantskih grupa u našu zemlju, što je kasnije i činila / 1963« g» upućuje grupu od 9 diverzanata iz Australije; 1967.god. grupu od 3 diverzanta iz Francuske i sadašnju grupu od 19 diverzanata /.

Poslednje jednu do dve godine njena aktivnost je sve izraženija, a posebno njenih pripadnika koji su iz Australije došli u Evropu radi organizovanja i pripremanja oružanih grupa za ubacivanje u Jugoslaviju.U tome je najaktivni ja grupacija HRB države Viktorija na čijem se čelu od 1964.godine nalaze braća Andrić i Veger.Ona okuplja oko 80 članova,ima svoje baze u Australiji / u kojima drže oružje, diverzantska sredstva, otrov, arhiv i dr./ i poligone na kojima više godina obučavaju svoje članove.

U toku 1969.god. ova grupa ocenjuje da zbog udaljenosti ne može uspešno voditi borbu protiv Jugoslavije, te da zato u Evropi treba stvoriti jaka uporišta i na licu mesta izvršiti pripreme da bi se u datom trenutku moglo stupiti u oružanu akciju u zemlji.Radi toga, deo rukovodstva / braća Andrić i drugi / prebacuju se u Evropu, dok drugi deo ostaje u Australiji, da nastavi sa regrutovanjem, školovanjem terorista i njihovim upućivanjem u Evropu.Već tada je odlučeno da se u proleće 1972. god. ubaci diverzantska grupa u Jugosla viju.U daljem su radili na realizaciji i ostvarivanju planiranih zadataka. Nakon izbijanja studentskog štrajka u Zagrebu, a posebno posle 21. sednice Predsjedništva SKJ, ubrzano rade na pripremama za ubacivanje grupe u zemlju. Rukovodstvo grupe angažovalo je vodeće članove HRB u inostranstvu da po ubacivanju grupe u zemlju nastave sa prikupljanjem materijalnih sredstava, pridobijanju i obučavanju novih članova i njihovim ubacivanjem u zemlju, radi izvodjenja diveraantsko-terorističkih akcija.


b/ Naši organi za obezbedjenje državne granice nisu uspeli otkriti diveraantsko-terorističku grupu prilikom njenog prelaska na našu teritoriju. Karakteristično je da dve komisije jugoslavenska / 21.6./ i mešovita austrijsko- jugoslavenska / 23.6./ koje su izlazile na ovaj deo granice nisu uspele otkriti ubacivanje grupe iako je to bilo moguće na osnovu tada postojećih tragova na granici i odpadaka koje su diverzanti bacili u šumi kod s.Muta,a koji su kasnije pronadjeni.Komisije su izlazile samo na mesto gde je granicu prelazila izvidjačka grupa,iz sastava diverzantske grupe,pa su na osnovu nalaza na ovom mestu, zakljjčile da se najverovatnije radi o prelasku austrijskih lovaca ili šumara.No i pored toga, ocenjuje se da je sistem fizičkog obezbedjenja granice, koji vrše granične jedinice prema zapadnim zemljama i služba milicije na graničnim prelazima, u osnovi dobro postavljen.U tome treba izvrš siti samo neke korekture i poboljšanja na odredjenim sektorima granice prema zapadnim zemljama, kao i u opremanju i naoružanju graničnim i milicijskih jedinica,prvenstveno sredstvima za izvidjanje i otkrivanje.Ne zadovoljava sadašnje dubinsko obezbedjenje granice, koje uglavnom vrše stanice milicije putem patrola, zaseda i veza sa gradjanstvom, te bi trebalo uključiti i graničnu službu organa unutrašnjih poslova, a po potrebi i SDB, naročito na nekim sektorima.Potrebno je izvršiti veće uvezivanje svih snaga predvidjenih za zaštitu granice i preciznije odrediti odgovornost,nadležnost i zadatke pojedinih organa.


c/ Ovaj slučaj ponovno ističe aktuelnost rešavanja inače poznatih problea ma u vezi sa odlaskom naših gradjana na rad u inostranstvo i potvrdjuje da režim putovanja naših gradjana u inostranstvo nije regulisan na zadovoljavajući način.


d/ Diverzanti su u sprovodjenju ciljeva i zadataka HRB-grupe, duže vremena pre ubacivanja u zemlju, bili veoma angažovani, disciplinovani, sigurni i pouzdani do fanatizma. Diverzantska grupa vojnički je bila dobro pripremljene a politički objektivno obmanuta o stanju i uslovima u našoj zemlji. Grupa je uspela da izvrši pripreme za ubacivanje i ubaci se u našu zemlju i stigne u rejon Bugojna,a da pri tome ne bude otkrivena.Ubacivanje u zemlju i dolazak u rejon Bugojna,izvršila je na dosta drzak, lukav i za nas malo očekivan način.Ona nije naišla ni na kakav organiziran prihvat i podršku u zemlji a realizaciju planiranih akcija, kao što su trovanje beogradskog vodovoda i rušenje glavne trafo-stanice u Zagrebu, onemogućili su organi bezbednosti. Nema podataka da je na ubacivanja grupe radila obavještajna služba, ili neka druga zvanična organizacija, neke od stranih država.


e/ Oprema i naoružanje grupe većim delom je nesavremeno.Manji deo oružja je savremen i pripada formacijskom naoružanju nekih stranih oružaaih snaga, dok je ostalo pretežno namenjeno za lov i sport. Posedovanjea letnje i zimske opreme ukazauje da se grupa pripremala za dugoročne akcije.Naoružanje i oprema ne pripada vojnim orgamizacijama neke od stranih zemilja, nego je ista dobavljena od diverzantske organizacije - grupe na različite načine i iz raznih izvora.

II
LIKVIDACIJA DIVERZANTSKO-TERORISTIČKE GRUPE


1./ Obostrane akcije u vremenu 24. do l6.6.1972.g. / do prvog oružanog sukoba - prilog br. 1 i 2 /

1/ Akcije diverzantsko-terorističke grupe - Grupa je po stizanju u s.Gračanicu pustila vozača HABERNIK FRANCA sa vozilom,zapretivši ubijstvom njega i njegove porodice u slučaju njihovog otkrivanja pre njegovog dolaska u Sloveniju.Dozvolili su mu da svoje osustvo pravda prevoženjem jedne grupe " Hrvatske vojske koja se iskrcala u šumi kod Zagreba ". Pored toga, na njega su vršili propagandni uticaj, govorili su mu o perspektivama pokreta koga započinju, a prilikom rastanka dali mu 300 DM. Iz rejona iskrcavanja grupa je kompletna krenula u pravcu s. Lužani / rodno mesto teroriste Glavaša / gde je i predanila, u šumi severno od sela. U toku 24.6. Glavaš je sa još nekolicinom terorista odlazio kod svojih rodjaka u s. Lužani i donosio hranu.Toga dana jedan od terorista ukrao je ovna iz stada u rejonu s.Bojska doneo ga u logor gd§ su ga ispekli i pojeli. U toku dana, pored kontakta sa Glavaševim rodjacima, grupa je pojedinačno i u grupicama kontaktirala i sa desetak drugih seljaka, nudila im letke i na drugi način vršila na njih uticaj u skladu sa planiranim delovanjem.

U večernjim satima krenuli su iz rejona s. Lužani u pravcu s. Gračanica, a odatle prema jugu u pravcu pl. Raduša.Ostatak noći 24/25.6. proveli su u rejonu s. Prištevac, da bi 25.6. u ranim jutarnjim satima nastavili kretanje. Toga jutra oko 10,oo časova naišli su na grupu od 6 lovaca,istočno od s.Kordić, razoružali ih, vezali i tako držali do oko 13.oo časova, kada su ih pustili uz oštru pretnju da ih ne smiju otkriti, a puške im vratili bez municije.U toku kontaktiranja teroristi su na lovce naizmenično vršili snažan pritisak psihološko-propagandnog karaktera.Govorili su im o pokretu kojeg sprovode, veličajući ga i tražili njihovu podršku.Dali su im propagandni materijal i ukazali na njihove zadatke u stvaranju uslova za razvijanje " oslobodilačke vojske i ustanka u zemlji".Uporedjivali su sadašnje stanje u zemlji sa planiranim stanjem u " novoj državi", po svim pitanjima i pošto se lovci nisu suprostavljali, dobili su utisak da su uspeli izvršiti na njih svoj uticaj,upravo tako kako su zamišljali širenje svojih ideja i akcija. Oko 13,oo 25.6. nastavili su put prema pl. Raduša i u rejonu Šarića kuća prenoćili da bi sledećeg jutra produžili pokret.

U toku svih zadržavanja i noćivanja organizovali su stražarsko obezbedjenje, ali bez preciznih zadataka i veće budnosti stražara, usled čega su im u nekim rejonima prilazili čobani i druga lica a da pri tome nisu obraćali veću pažnju na njihove postupke niti preduzimali mere bezbednosti i zaštite.


2/ Naše mere m postupci u cilju otkrivanja i likvidacije grupe

a/ Formiranje,mobilizacija i stizanje jedinica i komandi u rejon Bugojna

Prve,neproverene podatke o ubacivanju grupe komanda 7.A dobila je 24.juna oko 23,30 časova / oko 23 časa posle stizanja grupe u rejon Bugojna /, od SUP BiH preko dežurnog odeljenja bezbednosti komande armije,posle čega je u 7.A preduzeto sledeće :

- sve jedinice i ustanove upozorene su na potrebu pojačane budnosti i preduzimanju mera potpunijeg obezbedjenja,

- referent policije armije sa grupom policajaca odmah je upućen u rejon Bugojno, sa zadatkom da na pravcu kretanja stupi u kontakt sa organima SUP-e i jedinicama za obezbedjenje značajnih objekata u širem rejonu Travnika,

- jedan viši oficir iz sastava odelenja bezbednosti armije uključen je u operativnu grupu SDB SR BiH,koja je oko 04,00 25.6. upućena u Bugojno sa zadatkom da učestvuje u rekonstrukciji i utvrdi tačnost raspoloživih podataka o grupi, na bazi saslušanja vozača kamiona kojim je diverzantska grupa došla u rejon Bugojno / isti je helikopterom prebačen iz Maribora u rejon Bugojno, gde je stigao oko 11,00 25.6./,
-oko 06,00 25.6. naredjena je delimična pripravnost armijske čete vojne policije,

- oko 10,oo 25.6. iz SSNO je naredjena pripravnost odredjenog broja helikoptera na aerodromu u Mostaru.

Pošto je oko l4,oo 25.6. / 5 dana posle ubacivanja grupe u zemlju, a 37 časova posle ubacivanja u rejon Bugojna / potvrdjeno prisustvo ubačene grup€ i njen boravak u širem rejonu Bugojna,komanda 7.A naredila je oko 15,00

- formiranje posebnih jedinica jačine oko 50 ljudi u garnizonima Sarajevo,Kiseljak,Travnik i Zenica, a oko 17,oo formiranje još po jednog voda u pomenutim garnizonima - pošto ni u jednom od bližih garnizona nije bilo veće jedinice operativne armije sa obučenim ljudstvom, i

- da se stave u pripravnost čete vojne policije u Mostaru i Banja Luci i pripreme aa pokret u pravcu Bugojna. Pokret formiranih jedinica počeo je oko 18,3o časova i u rejon Bugojna stigle su u toku noći 25/26.6.

Odlukom predsjednika Saveta NO SR BiH, oko 22,00 25.6. formiran je operativni štab za rukovodjenje jedinicama i organima bezbednosti na likvidaciji ubačene grupe, na čelu sa načelnikom Eepubličkog štaba narodne odbrane SR BiH general-potpukovnikom Nikolom Prodanovićem, i njegovim zamjenikom načelnikom I.odelenja komande 7.A pukovnikom Stevom Dokmanovićem. U sastavu štaba uključena je operativna grupa ranije upućena u Bugojno,koja je u toku 25.6. vršila proveru raspoloživih podataka,utvrdjivala kretanje i boravak grupe, te vršila potrebnu procenu za njenu likvidaciju.

Istovremeno, u večernjim satima 25.6. odlukom Savjeta NO SR BiH, naredjena je mobilizacija teritorijalnih jedinica u opštinama Bugojno,G.Vakuf,Kupres, Prozor i Duvno, a 26.6. i u opštini D.Vakuf. Prema tome, već u toku 25/26.6, / dva dana posle stizanja diverzantske grupe u rejon Bugojna/ u rejonu Bugojna stiglo je :

- oko 350 vojnika i starešina 7.A,od čega oko 150 vojnih policajaca,

- oko 300 pripadnika milicije i SUP-a,od čega je jedan deo milicionera mobilisan, i

- teritorijalne jedinice, jačine oko 3.400 ljudi,otpočele su mobilizaciji u toku noći 25/26.6. i pristizale u odredjene rejone po meri završavanja mobilizacije u toku 26.6.. Dakle,ukupno je u toku 26.6. angažovano nešto preko 4.000 ljudi.

U večernjim časovima 25.6. i u toku noći 25/26.6. sa naše strane preduzete su brojne mere na prikupljanju i utvrdjivanju podataka o prisustvu i aktiva nosti grupe, rejonu njenog boravka i pravcima kretanja. Medjutim, ništa odredjenije nije se dobilo o sastavu, planovima i trenutnoj lokaciji grupe. Utvrdjeno je samo prisustvo Glavaša,preko njegovih rodjaka sa kojima je kontaktirao,ali naši organi u toku 25.6. nisu imali pouzdane podatke o grupi u rejonu Bugojna.Raspolagalo se nesigurnim podacima u pogledu karaktera, sastava,lokacije i namene grupe.


b/ Odluka i plan za likvidaciju grupe : - Pretpostavljajući da se ubačena diverzantska grupa nalazi južno od Bugojna, na prostoru pl.Raduša, štab za rukovodjenja akcijom je u toku noći 25.6. odlučio :

- glavnim, do tada prikupljenim snagama operativne armije i milicije blokirati širu prostoriju : Bugojno-G.Vakuf-Prozor-Ravno-Kupres.

- delora snaga,uglavnom četom vojne policije 7.A ojačanom sa milicijom / oko 50 vojnika,150 policijaca i 90 milicionera- svega 290 / izvršiti pretragu pl. Raduša, utvrditi uži rejon lokacije grupe i sa istom u toku 26.6. uspostaviti neposredan kontakt, i

- teritorijalnim jedinicama, po meri njihove mobilizacije i pristizanja, ojačavati blokadu, delom vršiti pretragu,ojačavajući operativne jedinice, a deo imati u rezervi.


c/ Bitne karakteristike našeg rada- potvrdjeni podaci o ubacivanju grupe u zemlju i prebacivanja u rejon Bugojna dobijeni su sa zakašnjenjem / tek 25.6./. Iako na bazi oskudnih podataka o grupi, a naročito o njenoj lokaciji, dosta je brzo i pravilno ocenjena šira lokacija grupe,

- veoma brzo je doneta odluka o angažovanju snaga,izvršeno njihovo formi ranje, mobilizacija i dovodjenje u rejon Bugojna,

- štab za rukovodjenje akcijom doneo je brzo u osnovi pravilnu odluku za angažovanje snaga.Akcija ge uglavnom izvodi pretraživanjem i blokadom odredjene teritorije.Helikopteri se ne koriste / za izvidjanje,pretragu, osmatranje i prenos naših snaga, vezu i dr./,

- organizacija sadejstva i veza izmedju jedinica - grupa i komandi nije bila dobra.Zadatak grupa čete vojne policije dosta je jednostran i nepotpun / samo pretraga terena i uspostavljanje kontakta sa diverzantskom grupom/,

- jedinice i komande angažovane su u akciju nedovoljno pripremljene i neobezbedjene / u psihološkom,stručnom i pozadinskom pogledu / i bile su bez iskustva.

Mnoge ove slabosti u znatnoj meri su uslovljene objektivnim razlozima, a posebno potrebom brzog izvodjenja akcije,što će imati znatnog uticaja na efikasnost naredjenih,naročito početnih,akcija naših jedinica.

2./ Tok i karakteristike obostranih akcija 26.6. / prvi oružani sukob - prilog 1 i 1-a /


1/ Tok akcije-U cilju pretrage terena i uspostavljanja kon-takta sa DG, odlučeno je da četa vojne policije 7.A, podeljena na 4. grupe -svaka jačine po 20 ljudi ojačane sa po 10 milicionera, krene iz rejona Bugojno paralelnim pravcima severoisto-jugozapad u cilju pretraživanja pl. Raduša, na medjusobnom rastojanju od više kilometara.Svakoj grupi dodeljen je po jodan službbnik SUP-a sa radiostanicom i po jedan meštanin za vodica. Medjutim, zbog navodnog pomanjkanja milicionera, a izgleda više zbog nesporazuma i angažovanja istih, na drugim zadacima, grupe nisu ojačane sa milicionerima,pa su iste bez njih krenule na zadatak oko 05,00 26.6. i iz rejona Bugojno do polaznih tačaka prebačene motornim vozilima.

Grupa kojom je komandovao komandir čete VP, kap.I kl. Popović Miloš,kretala se pravcem : Pelovac /k.1152/ - Glava - Nišan - Raduša Kam, upravo pravcem kretanja diverzantske grupe / koja je toga jutra krenula iz rejona s.Šarića koliba u pravcu Vran pl. / i oko 09,30 26.6. sustigla diverzantsku grupu na ostojanju i opštem odnosu kako se vidi po priloženoj šemi / prilog br. 1-a /.

Grupa vojne policije kretala se sa potrebnim borbenim obezbedjenjem.Njeni čelni izvidjači. su izlaskom iz šume na otvorenom prostoru - proplanku ispred sebe u pravcu kretanja osmotrili zadnji deo kolone diverzantske grupe / na udaljenosti oko 300-500 metara /, dok je njen prednji deo zalazio iza pošumljenog uzvišenja i približavao se ivici šume koja se nalazila na pravcu kretanja diverzantske grupe.Izvidjači su o ovome odmah izvestili kapetana Popovića, koji brzo pristiže, sa dvogledom proverava dobijene podatke i lično se uverava da se radi o diverzantskoj grupi,a zatim već pristigloj koloni svoje grupe naredjuje razvijanje u strelce desno i levo od puta, a on nastavlja kretanje putem za diverzantskom grupom, gotovo trče ćim korakom. Razvijena u streljački stroj grupa vojne policije ubrzo je otvorila vatru svim raspoloživim sredstvima u pravcu diverzanata,uz istovremeni poziv kapetana Popovića, koga su policajci jedva sledili, diverzant skoj grupi da se preda iako je njeno začelje bilo još udaljeno oko 200 m. Vatra policije naterala je diverzante na brzo pretrčavanje otkrivenog dela zemljišta,koristeći mrtvi prostor, a grupa policajaca na čelu s kapetanom Popovićem, koga su policajci jedva sledili na desnom i levom krilu, brzo"je savladala prostor do diverzantske grupe,pa je deo policajaca sa kapetanom Popovićem vrlo brzo sustigao u šumu i našao se na bliskom ostojanju sa tero ristima, tj. gotovo medju njima. U bliskoj borbi na nekoliko desetina metara rastojanja poginuli su kapetan Popović i vojnik-policajac Blečić Branko i ranjeni su vodnik-stažista i jedan vojnik. U skkobu su nestali vodić i službenik SUP-a. Ubijen je Andrić, jedan od vodećih terorista diverzantske grupe, a trojica su se razbežala i sutradan uhvaćena.Na mestu sukoba nadjeno je 7 rančeva sa ličnom opremom, oko 5000 metaka, 2 puške i drugo.


2./ Osnovne karakteristike akcije

a/ Neiskorišteno iznenadjenje : - Grupa vojne policije iznenadila je diverzante, ali to preimućstvo slabo je iskorišteno.Komandir čete kapetan Popović zaslužuje najveću ocenu za hrabrost i odvažnost, pa i sastav grupe vojne policije u celini, sve do njegove pogibije.Teško je oceniti, što se i rekonstrukcijom sukoba potvrdilo, kako je Popović mogao stići do mesta pogibije, na takvom ostojanju, brisanom prostoru i za tako kratko vreme.Njegovi postupci su odraz velikog zanosa i želje da se što pre razbije diverzantska grupa, ali su taktički u osnovi pogrešni. Svojim naredjenjima i ličnim postupcima suviše brzo i nepotrebno otkriva prisustvo svoje jedinice i gubi komandu nad istom. Grupa vojnika vojne policije mogla je neopažena i ubrzano da produži kretanje desnom i levom ivicom šume, sa ciljem iznenadnog sustizanja diverzantske grupe,iznenadnog bočno i čeonog dejstva,što je moglo dati neuporedivo bolje rezultate, a pre svega bi bili izbegnuti znatni sopstveni gubici.Postojale su mogućnosti i za drugačiji postupak grupe koji bi dali veće rezultate od onog koji je primenjen.


b/ Neefikasnost vatre vojne policije - Grupa vojne policije, na početku sukoba otvorila je iznenadnu vatru svim raspoloživim sredstvima,ali pri tome nije nanela nikakve gubitke diverzantima / Andrić je najverovatnij< ubijen kasnije u bliskoj borbi/, što znači da su policajci pucali u prazno. Iz nekih materijala se vidi da je kapetan I kl. Popović pre polaska na izvršenje zadatka par puta pitao starešine od kojih je dobio zadatak da li treba otvoriti vatru na diverzante bez upozorenja.Ovo, kao i postupci kapetana Popovića pri sukobu sa diverzantima,upućuje na zaključak da ni kapetanu Popoviću niti policajcima nije bilo unapred jasno naredjeno,kako da postupe u slučaju nailaska na diverzantsku grupu,posebno da li treba odmah ubijati diverzante.Takvo naredjenje / da se ubijaju diverzanti odmah po nailasku na njih /, po svemu sudeći niko nije izdao, pa su kapetan Popović i policajci, najverovatnije, smatrali da diverzante treba pohvatati žive. Sve je to doprinelo da se, u momentu otkrivanja diverzantske grupe, od strane vojne policije postupilo na opisani način.Osnovano se može pretpostaviti, da je kod vojne policije postojala iluzija da će se diverzanti., predati uplašeni njihovom iznenadnom pojavom,pucnjavom i drugim postupcima, te da u početku nisu ni gadjali da bi ubijali nego uplašili diverzante, sve dok nisu pale naše prve žrtve. Malo je verovatno da je za neefikasnost vatre policije bitan uzrok njihova moguća nedovoljna obučenost u gadjanju iz ličnog naoružanja, ali nepoznavanje neprijatelja / diverzantske grupe /, neiskustvo i njihova nepripremljenost u drugom pogledu, svakako su bitno ovome doprineli.


c/ Ostali uzroci našeg neuspeha - Koristeći povoljne mogućnosti -iznenadjenje, zemljište, bolje naoružanje - uz celishodne taktičke postupke koji su se u ovim uslovima mogli primeniti i snažnu i efikasnu vatru,grupa vojne policije bila je u mogućnosti da razbije diverzantsku grupu i nanese joj znatno veće gubitke, bez obzira što brojno nije bila jača i što je verovatno bila slabije obučena u gadjanju iz pešadijskog naoružanja i za blisku borbu.Pogibija kapetana Popovića / u odlučujućem momentu / dovela je do napuštanja borbe i potpune dalje aktivnosti grupe vojne policije.Napuštanje mesta sukoba i gubljenje kontakta sa DG, od strane ostataka grupe vojne policije, predstavlja nedopušten, krajnje štetan i ničim opravdan postupak.Ovim postupkom grupa vojne policije otežala je dalje vodjenje akcije,a naročito time što se ponovno moralo tragati za diverzantskom grupom.To je težak primjer neodlučnosti, nesnalažljivosti,nesamoinicijative i nedovoljne hrabrosti grupe vojne policije. Naši gubici u ovoj akciji uticali su negativno na odlučnost i aktivnost jednog dela naših jedinica, a kod pojedinaca izazvali strah, pa i primetno izbegavanja direktnih sukoba sa diverzantima. Štab za rukovodjenje akcijom, dobivši sa zakašnjenjem izveštaj o ovom sukobu, nije mogao brzo i efikasno reagovati. Nemanje veze sa drugim grupama vojne policije i sa štabom za rukovodjenje akcijom,onemož gućilo je angažovanje drugih grupa za praćenje i dejstvo protiv diverzantsk grupe.

Nedolazak 10 milicionera u sastav grupe vojne policije, kao što je planirano i nedostatak helikoptera za prebacivanje rezerve u rejon sukoba i na pravcu kretanja diverzantske grupe,kao i sporo kretanje odredjenih delova jedinica teritorijalne odbrana za grupama vojne policije ozbiljno je uticalo na izvršenje zadatka.


d/ Dejstvo diverzantske grupe : - Diverzantska grupa,iako iznenadjena napadom vojne policije, brzo se snašla i efikasno suprostavila ovom napadu, naročito dobrim korištenjem zemljišta i vatre u bliskoj, borbi i korištenjem slabosti vojne policije.I pored toga, u ovom sukobu dosta je narušena kompaktnost, psihološka i brobena vrednost grupe,iako ista i dalje nastoji dejstvovati po iŽHkxxsxB8i prvobitnom svom planu.



3./ Tok i karakteristike akcije 27.6.


1/ Tok akcije / drugi oružani sukob - prilog br. 1 / - Posle sukoba sa vojnom policijom teroristi su se sakupili na mestu sukoba,ocenili svoje gubitke i preko uhvaćenog civila - vodica vojne policije, nastojali da dodju do saznanja i podataka o svom položaju i daljim mogućnostima dejstva. Odlučili su da nastave pokret u pravcu Vran pl. s tim da se u rejonu s.Rumboci, nekoliko dana odmore i srede.Tako su posle kraćeg zadržavanja u rejonu sukoba, krenuli prema s. Rumboci. Bili su veoma iznenadjeni pojavom i dejstvom vojne policije, jer to nisu očekivali, interesovali su se koja je to jedinica i oficir koji je poginuo,tražili dokumenta kod Popovića i zatim napustili mesto sukoba.U jutarnjim časovima / oko 10,00 / 27. 6. otkriveno je prisustvo nekolicine terorista u šumici / prečnika oko 200 m/ iznad s. Rumboci i to prilikom njihovog odlaska po vodu na izvor iznad sela Upravo tu na izvoru kontaktirali su sa jednom ženom kojoj su rekli da su šverceri duvana iz Hercegovine. Posle ovih podataka,pojačane su naše snage u tom rejonu i vršeno njihovo izvidjanje, ali nije došlo do uspostavljanja vatrenog kontakta.Tek oko podne 27.6. podaci iz više izvora potvrdili su
prisustvo diverzantske grupe / 15 diverzanata/.Na relativno povoljan izbor mesta lokacije grupe uticalo je prisustvo jednog teroriste rodom iz s. Varvare, susednog sela s. Rumboci,koji je dobro poznavao teren.
U toku 27.6. po meri dobijanja podataka o prisustvu terorista u pomenutom rejonu, vršeno je ubrzano dovodjenje / svim raspoloživim sredstvima, uključujući i 5 helikoptera / naših snaga dok se deo naših jedinica nalazio u širem rejonu Zahuma i s. Rumboci. Tako, raspored naših snaga oko l6,oo 27.6. bio je sledeći :

- sa severa, zahvatajući uvalu koja deli šumu na dva dela,angažovane su snage milicije,

- sa sjevoroistoka napdalu se dva čete teritorijalne odbrane / iz G. Vakufa i Prozora /,

- sa sjeverozapadne strane šume napadala je teritorijalna četa iz Duvna,

- sa južne strane teritorijalna četa iz Prozora i deo milicije,

- deo jedinica teritorijalna odbrane i milicije zatvarale su spoljne prilaze i bile rasporedjene na liniji s.Rumboci - s.Varvare i zapadnije na komunikaciji prema s. Kavno. Cilj dejstva naših snaga bio je sužavanje obruža oko terorističke grupe i napad u cilju njenog uništenja.

Dejstva su počela oko l6,oo časova. Odnos snaga, sa razliku od osnosa snaga u prvom susretu, bio je veoma povoljan za nas, ali ovog puta teroristi nisu bili iznenadjeni.Čitavo vreme pratili su naš podilazak i njihovo opkoljavanje i na vreme izabrali mesto i način odlučnog sukoba.Za vreme podilaženja naših snaga, nisu se otkrivali, a gadjali su samo na bliskom ostojanju i kada je pogodak siguran. Naše snage nisu delovale sinhronizirano, a sužavanje obruča nije bilo ravnomjerno.Pored ostalog i zbog toga što nisu imale medjusobnu vezu usled nedostatka radio-sredstava.

U početku napada izg ledalo je da će akcija uspeti,posebno zbog toga što se jedan terorista ubrzo predao,a čitava grupa ostala je na malom prostoru napadnuta jakim snagama.Streljačkim naoružanjem naše jedinice bile su kraj¬nje neefikasne,jer su se teroristi bili dobro zabarikadirali - zaklonjeni i maskirani u jednoj pogodnoj vrtači,koja u mnogo čemu liči na prirodni bunker Naše jedinice nisu imale težeg peš. naoružanja,kao ni bombi i tromblona.

Izuzetno veliki gubiti / 8 mrtvih i 6 ranjenih / koji su naneti prozorskoj četi, svakako su negativno uticali na napad naših jedinica.Gubici su izazva¬ni time što se veća grupa vojnika našla na brisanom prostoru pod snažnom vatrom automatskog naoružanja diverzanata, u pokušaju spašavanja ranjenog druga. Dakle, iako je izvršeno okruženje i napad jakim snagama, nije došlo do likvidacije DG, čak joj nisu naneti nikakvi gubici, a naše snage su odustale od daljih napada.Primicanjem mraka os«tila se mogućnost izvlačenja terorista iz obruča,ali značajnijih pomeranja i manevra kod naših snaga nije bilo sa ciljem da se to onemogući.

Diverzantska grupa podeljena na dve podgrupe uspela se izvući iz okruženja u toku naredne noći bez gubitaka.


2./ Zaključak

a/ 0 našim_snagama - Grupisanje naših snaga izvršeno je relativno brzo. Angažovane su jake snage za napad, a nedovoljne u spoljnom obruču okruženja. Napad je izveden sa svim snagama sa svih strana.Nije postignuto iznenadjenje u napadu, kao ni pri dovodjenju naših jedinica. Nije bilo obezbedjeno jedinstveno komandovanje ćelom grupacijom jer to, pored ostalog, sredstva veze nisi omogućavala. Po nekim podacima bilo je mešanja u komandovanje, od strane lica koja nisu bila članovi operativnog štaba koji je rukovodio ovom akcijom.Jedinicama nisu dati jasni i precizni zadati, a njihova dejstva nisu bila sinhronizovana / učestvovalo je oko 10 četa/. Nedostatak težeg naoružanja / čak i minobacača 60 mm/, a naročito ručnih bombi, učinilo je daše jedinice nemoćnim u takvim uslovima,pa je i to jedan od razloga što do uništenja grupe nije došlo. Slaba obučenost jedinica TO i njihova neadekvatna opremljenost i neiskustvo za ovu vrstu dejstva imali su znatnog odraza na tok i rezultate dejstava.

Radio saobraćaj obavljan je otvorenim tekstom,što je omogućilo diverzantskoj grupi da prisluškujući otkrije naše namere. Obustavljanjem napada gubi se kontakt sa grupom i omogućava joj se izvlačenje iz blokade, a zatim se čak i ne osmatra,čime joj se potpuno omogućava izvlačenje.pogotovo time što se postojeća blokada ne pojačava. Nemanje sredstava za osvetljavanje / raketnih pištolja,raketa i drugo/, otežalo je osmatranje i praćenje diverzantske grupe po padu mraka.


b/ 0 diverzantskoj grupe - Diverzantska grupa bila je, najverovatnije, u mogućnosti da u toku noći 26/27.6. izadje iz naše blokada i da u toku narednog dana ne otkrije svoje prisustvo, ali ona još nije bila svesna opasnosti. U toku samog sukoba,pokazala se odlučnom i smelom, vesto koristi slabosti naših jedinica i svoje prednosti. Posebno se ističe preciznošću vatre i postupcima pri izlasku iz obruča. I pored naših ozbiljnih manjkavosti i slabih rezultata, ovom akcijom grupa terorista bila je razbijena i onesposobljena za izvršenje namenjenog zadatka, jer je njena kompaktnost bila jako narušena iako joj nisu naneti fizički gubici.

./ Dalje akcije do uništenja diverzantsko-terorističke grupe / 27.6. do 28.7. / - prilog br. 1 i 2


1/ Tok akcija - posle drugog oružanog sukoba, još u toku izvlačenja iz blokade diverzantska grupa se pocepala.Od grupe su odmah se odvojili i pojedinačno krenuli Keškić / uhvaćen 29.6./, Horvat / uhvaćen 2.7. / i Kacijančić / ubijen 2.7./. Ostalih 11 terorista krenulo je u dve grupe,koje više nisu imale medjusobne veze.

Prva grupa od 6 diverzanata / Glavaš,Bošlić, Bakula, Ljubas, Miletić i Pavlović /, kretala se pravcem Ljubiš pl. - Vran pl. - s. Rakito - brana Peruća - pl. Svilaja. Prvi sukob sa jedinicama TO imala je 2.7. u rejonu Debelo Brdo - Kaldrma, ali bez gubitaka, dok su jedinice TO imale 2 mrtva i 2 ranjena. Na teretorijm SRH prešla je 8.7.1972. godine. Iako informacije o grupi pristižu sa dosta zakašnjenja, sa naše strane preduzimaju se mere u cilju njene likvidacije. U jutarnjim časovima 13.7. na Kamišnici dolazi do pripucavanja izmedju naših snaga sa teritorije SRH i BiH, zbog neusklađenosti akcije,posle čega diverzantska grupa donosi odluku o proboju po manjin grupama/ Miletić i Pavlović vraćaju se ka zavičaju i bivaju likvidirani istog dana, a ostala 4 probijaju se u grupi /. U naredna dva sudara sa našim zasedama, grupa nije imala gubitaka / 15.7. pri prelazu preko brane Peruća i 18/19.7. /• Grupa je otkrivena i likvidirana 24.7. u s. Leskur na pl. Svilaji.

Druga grupa / Andrić Ambroz, Veger, Buntić, Vlasinović i Lovrić,koji se ubrzo izdvaja iz grupe / kretala se pravcem : pl. Ljubiša - Vran pl. -istočno od s.Rakitno - zapadno od Listića - s. Ogradjevik - s. Slivno -s. Grabovac - Blato - Blisko i - pl. Mosor. Na putu se zadržavala na Vran pl. 2 dana, na Blidinjskom jezeru do 2.7. i u s. Ogradjevik oko 10 dana / rodno mesto diverzanta Buntića /. Njeno prisustvo na teritoriji SRH otkriveno je 20.7. /u s. Prodani tražili su soli i vode /, a sutradan su ubijeni Veger i Andrić u Trumbucima na pl. Mosor. Ostali dvojica brzo su . likvidirani / Buntić 25«7., a Vlasinović uhvaćen 28.7. /.

Posle drugog oružanog sukoba, na teritoriji SR BiH pristupilo se demobilizaciji jedinica TO, uz istovremenu mobilizaciju novih jedinica i štabova TO i formiranje specijalnih jedinica TO za borbu sa diverzantima. U SRH odmah se formiraju specijalne jedinice od pripadnika TO iz više opština,uz istovremeno angažovanje ostalih jedinica TO i snaga organa bezbednosti.Formira se štab za vodjenje akcije u Dalmaciji / po jedan predstavnik javne i državne bezbednosti RSUP-a, komandant zonskog štaba za Dalmaciju,oficir bezbednosti iz komande VPO, sekretar 0K SK Sinja,predstavnici ŠNO i stanica JB Sinja /. Postojali su rukovodioci sektora i operativnih grupa.

U likvidaciji diverzantske grupe primenjivani su naročito : - operativni zahvati organa bezbednosti, zasede noću i danju,pretrage, potere,najčešće danju, blokade danju i noću, kontrola teritorije i saradnja sa narodom i društveno-političkim organizacijama.



2.- Zaključak

Na osnovu raspoloživih,dosta oskudnih,podataka o ovom delu akcije,mogu se izvući samo delimični zaključci kao :

a/ Diverzantske grupe neprekidno beže i nastoje da se prikriju.Zadržavanjem u rajonima odakle su rodom pojedini diverzanti i kontaktima sa stanovništvom zbog nabavke hrane i odeće ili zbog nepoznavanja terena otkrivaju svoje prisustvo i olakšavaju njihovu likvidaciju.Za pokrete i kontakte sa stanovniefc štvom najčešće koriste noć a dan za skirvanje i odmaranje.U sukobe ulaze samo kada su na to primorani / nailazak na zasedu,proboj blokade i sl./.Dejstvovali su u manjim grupama i parovima.

b/ Za naše snage karakteristično je :
- gubljenje kontakta sa diverzantima i nemanje podataka o njima,naročito posle drugog oružanog sukoba i o drugoj grupi,što je imalo za posledicu donošenje pogrešnih odluka o angažovanju sopstvenih snaga,

- formiranjem specijalnih jedinica i njihovom upotrebom naše akcije postale su znatno efikasnije,

- u uskladjivanju zajedničkih akcija i dalje se ispoljavaju slabosti, a naročito kada se izvode istovremeno na širem prostoru ili graničnom prostoru izmedju SR BiH i Hrvatske,

- primenjuje se više vrsta dejstava i aktivnosti, dejstva se izvode sa znatno manjim sopstvenim gubicima.U nekim akcijama odlučujuću ulogu odigrali su operativni zahvati organa bezbednosti, i
.
- u ovoj fazi akcije naročito dolazi do izražaja saradnja sa stanovništvom i društveno-političkim organizacijama.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

OPŠTA ISKUSTVA I POUKE

Ovde se ističu samo iskustva i pouke koja imaju veći značaj za naš dalji rad i aktivnost na planu priprema i izvodjenja akcija protiv ovakvih i sličnih neprijateljskih aktivnosti.


1./ Bitne karakteristike diverzantsko-terotističke grupe
Postupci grupe po pristizanju u rejon Bugojna,koji više predstavljaju demonstraciju prisustva, doprineli su u znatnoj raeri njenoj brzoj likvidaciji.Da se grupa u početku prikrila,uspostavila veze i baze na terenu, zašto je imala dobre mogućnosti, njena likvidacija bila bi znatno teža.Razloge za ovakav njen postupak treba tražiti,pre svega, u njenoj indoktriniranosti i uverenosti da je političko stanje i raspoloženje naroda u zemlji tako loše da će oni već samom svojom pojavom izazvati masovnu podršku naroda i naići na slab otpor naših bezbednosnih i drugih snaga.

Po nameni, ciljevima i zadacima imala je karakter gerilsko-diverzantske-terorističke grupe,organizovane,pripremijene i naoružane po vojnim osnovama.Našim dejstvima bila je onemogućena da ispolji ulogu gerile. Po ubacivanju u zemlju diverzanti su pokazali odlučnost, energičnost, drskost i not allowed u izvršenju dobijenih zadataka pa i u oružanim sukobima sa našim snagama, naročito do prvog oružanog sukoba, a što se posebno odnosi na "Australijance". Iznenadjena slabim prijemom naroda, našim brzim akcijama i snažnim dejstvom i usled pretrpljenih gubitaka, grupa je posle drugog oružanog sukoba primorana da odustane od planirane akcije i nastoji da se spasi podelom na manje grupe, skrivanjem ili povratkom u inostranstvo. Diverzanti su veoma dobro gadjali iz ličnog naoružanja i snalazili se u bliskoj borbi.Dobro su izdržali fizičke i psihičke napore kojima su bili izloženi i uspešno se orjentisali danju i noću, naročito na terenu odakle je rodom bio neki od diverzanata. U oružane sukobe ulazili su samo kada su na to prisiljeni, dejstvujući najčešće u vidu prepada,zaseda i proboja.Proboj i izvlačenje iz okruženja, kao i kretanje vrše pretežno noću i u uslovima ograničene vidljivosti, a danju se skrivaju i odmaraju.Vatru otvaraju samo kada su lično napadnuti i sa bliskih ostojanja. Prisiljeni da se snabdevaju iz mesnih izvora hranom i vodom,čime najčešće otkrivaju svoje prismstvo.No i pored toga,pojedine grupe uspevale su da ostanu duže prikrivene / druga grupa posle drugog oružanog sukoba preko 20 dana/.
Iako oko 70%. diverzanata nije služilo vojni rok, grupa je bila znatno obučena i borbeno sposobna. Ipak je borbena i taktička vrednost grupe nije bila na nivou zadatka kojeg je imala.Ona je po nizu pitanja bila slaba, a u nekim svojim taktičkim postupcima napravila je ozbiljne greške./ postupci po stizanju u rejon Bugojna, duže kontaktiranje sa stanovnicima i u istim rejonima i dr./, te kao takva nebi mogla poslužiti kao realno - tipično i šire iskustvo, u našim sveukupnim razmatranjima i pripremama za borbu sa gerilskim snagama. Ona je mogla postati znatno opasnija i borbeno vrednija da je nismo brzo onemogućili u njenim namerama, a zatim i likvidirali.Otuda opravdanost naših brzih akcija, na njenoj likvidaciji. Grupa nije dobila podršku u zemlji ni iz inozemstva.

Ovaj dogadjaj - ubacivanje gerilsko-diverzantske grupe u našu zemlju i pokušaj organizovanja diverzantsko-terorističkih akcija na našem prostoru - pokazuje da su snage ekstremne političke emigracije i klasne neprijateljske snage u zemlji, sve agresivnije i bezobzirnije u borbi protiv naše socijalističke zajednice sa krajnjim ciljem, rušenja našeg samoupravnog socijalističkog društvenog sistema.Radi ostvarenja tog cilja može se očekivati i u buduće ubacivanje gerilsko-diverzantskih grupa, a eventualno i stvaranje takvih grupa u zemlji, a naročito u zategnutim medjunarodnim situacijama i u slučaju agresije na našu zemlju, a koje mogu biti i brojnije, bolje naoružane i opremljene i na širem prostoru upotrebijene.


2./ Iznedadjenje
Pojava diverzantsko-terorističke grupe u centru zemlje,izazvala je kod nas,odredjeno iznenadjenje, a u početku i nevericu u verodostojnost podataka o grupi,što je uslovilo izvesna naša kolebanja, sve do prijema izveštaja o prvom sukobu vojne policije sa diverzantskom grupom. Ovo je uz manjkavost širih podataka o grupi,imalo izvesnog odraza na obim i kvalitet početnih priprema i izvodjenje početnih akcija na likvidaciji grupe.

Iako su od ranije postojale brojne informacije o pripremama ekstremne emigracije za diverzantsko-terorističke akcije i druge neprijateljske aktivnosti u zemlji,izvodjenje diverzantskih dejstava u miru na našem prostoru najčešće se nije uzimalo kao realnost,što se potvrdilo i ovog puta.Može se prihvatiti mišljenje da su u našim početnim procenama predimenzionirane borbene vrednosti i mogućnosti diverzantske grupe i da je to imalo posledice ne samo u okviru akcije, već i u drugim postupcima - čemu uzroke treba tražiti u prethodno iznetom,našim početnim gubicima i nepotpunim podacima o grupi. Osim toga, usled naše nedovoljne pripremljenosti i potrebe brzog izvodjenja akcije, došlo je u toku njene realizacije, do izvesnih slabosti,teškoća i ljudskih žrtava. Sve ovo nije nas onemogućilo, da se brzo organizujemo i preduzmemo potrebne mere u cilju likvidacije diverzantske grupe i da ovu akciju uspešno u relativno kratkom vremenu završimo.


3./ Borbena vrednost naših snaga
Zalaganje,odgovornost,disciplina i spremnost pripadnika naših snaga da se angažuju u akciji bila je na visini. Borbena vrednost i spremnost naših jedinica u velikoj meri bila je uslovljena nekim bitnim elementima obučenosti,organizovanosti,popunjenosti,komandovanjem i pripremijenošću za ovakvu vrstu dejstva. Naročito su značajna neka iskustva koja ovde ističemo :

a/ U početku su upotrebljene postojeće jedinice koje za ovakve akcije nisu bile dovoljno osposobljene / organizacijski,popunom ljudstva,pokretljivošću i dr./. To su pokazale prve akcije,čija su iskustva i pouke u tom pogledu brzo iskorištene.Naime, brzo se pristupilo formiranju specijalnih jedinica / odreda-bataljona / sastavljenih od manjih borbenih grupa - jedinica, čija je borbena vrednost bila na primernoj visini.One su bile prilagodjene zemljišnim i drugim uslovima, dovoljno pokretijive,tako da su se mogle brzo i u različitim uslovima efikasno upotrebljavati. Obveznici koji su najčešće služili vojni rok u gardi, vojnoj policiji i graničnim jedinicama služili su za primer u ovim jedinicama i vukli ih napred.

b/ Vojnici, staresine i jedinice, bili su nedovoljno obučeni za ovakvo dejstvo,naročito za pretresanje terena,izvodjenje potera, dejstva u zasedama, kretanje i maskiranje na različitom zemljištu i danju i noću,savladjivanje brisanog prostora,gadjanje iz ličnog naoružanja, bliskoj borbi,izvidjanju, prevođenju helikopterima i dr. Ovo, kao i nedostatak iskustva, zatno su umanjili efikasnost dejstva naših jedinica i prouzrokovali njihove gubitke.

c/ Naše jedinice nisu bile adekvatno naoružane i opremljene za ovakva dejstva.Naročito je nedostajalo teže pešadijsko naoružanje / minobacači posebno/, ručne bombe, i oprema za noćni rad / signalizaciju,osmatranje i dejstvo/. Dosta ovih sredstava nije sledovalo našim jedinicama / vidi formaciju čete vojne policije i partizanskih jedinica-odreda u BiH /. Ako se ovome dodaju, u početku dosta često slučajevi slabog materijalnog obezbedjenja jedinica, kao naprimer, da su jedinice upotrebljavane sa nedovoljnom količinama municije bez ručnih bombi i tromblona, neproverenora ispravnosti oružja i bez najnužnijeg sanitetskog obezbedjenja u materijalu i ljudstvu / vojnik policajac ranjen u prvom sukobu previjea je prvi put h časa posle ranjavanja /, razumljivo je da je sve ovo umanjilo borbenu vređnost naših jedinica i doprinelo njihovim gubicima,

d/ Zanemarivane su i druge pripreme jedinica pre njihovog upućivanja na zadatak,kao što su upoznavanje njihovih pripadnika sa predstojećim konkretnim zadatkom,političko-psihološke pripreme,odredjivanje lične opreme i hrane koju treba nositi / vojnici i starešine istom su nepotrebno opterećivani /, uvežbavanje jedinica u izvršenju zadataka i kada je za to bilo mogućnosti i si. Do ovih propusta najčešće je dolazilo zbog nedostatka vremena i iskustva.

I pored svih iznetih slabosti, uspeli smo brzo i totatlno likvidirati diver-zantsko-terorističku grupu, nedozvolivši joj izvršenje bilo kog od planiranih zadataka, a što ima veliki vojnički i politički značaj.

4.- Upotreba i način dejstva naših snaga

a/ Iskustva iz upotrebe - Do razbijanja diverzantske grupe / drugi oružani sukob /, neposredni nosilac borbenih dejstava bile su jedinice JNA i TO, a kasnije u nekim kkcijama to su bile snage javne i državne bezbednosti No, pri tome sve akcije izvodjene su zajedničkim snagama / JNA, TO,organi bezbednosti i dr./.

Razloge zašto smo u prvoj fazi imali znatno veće gubitke, a manje diverzanatć likvidirali,treba tražiti pre svega u sledećem : - u prvoj fazi diverzantska grupa dejstvovala je kao kompletna i vojnički organizovana jedinica ; naše jedinice u oružane sukobe ulazile su nedovoljno pripremljene, bez iskustva, sa slabim poznavanjem neprijatelja /- diverzantske grupe /, zemljišta, neadekvatnim naoružanjem, kao i u tome, što su akcije izvodjene u vidu napada i prepada,koji su imali karakter bliske borbe.U daljem toku akcije mnogi ovi činioci izmenili su se za nas u pozitivnom smislu.

Iskustvo pokazuje da pri likvidaciji manjih / naročito skrivenih / diverzantskih grupa prioritet treba dati operativnim akcijama organa bezbednosti, a da jedinice - organi za neposredne intervencije u sukobu sa diverzantima, trebaju biti brojno manje i neposredno potčinjene organima bezbednosti.

Akcija je pokazala da je za likvidaciju diverzantske grupe bilo neophodno angažovanje dovoljno jakih oružanih snaga, a da je njihova uspešna i efikasna upotreba bila veoma zavisna od sistema bezbednosti na terenu.Same oružane snage ovakve zadatke nebi mogle uspešno da izvrše,a pogotovo brzo i efikasno. Pokazalo se da je solidan sistem bezbednosti preduslov optimalne upotrebe oružanih snaga i da moramo imati jaka bezbednosna i obaveštajna uporišta na terenu ako želimo kvalitetno i blagovremeno obavještavanje i na tome imati solidnu kombinaciju zajedničkih akcija OS i organa bezbednosti.

Jedinice TO i JNA korištene su naročito za :

- blokiranje teritorije-rejona lociranja diverzantske grupe i naselja,
- okruženje diverzantsko-terorističke grupe,
- napade - razbijanje i uništenje diverzantske grupe,
- pretragu teritorije,
- potere i prepade.


b/ Neka iskustva iz našina dejstava- Zasede su primenjivane - naročito u II fazi - za uništenje manjih grupa terorista,zatvaranje pravaca,pri blokadi,obezbedjenju važnih prelaza / preko rekatbrana,prevoja i sl./t prilaza i objekata.Pokazalo se potrebnim da zasede budu po sastavu ljudstva i vatrenoj moći - naoružanju,takve, da su u stanju brzo likvidirati grupu diverzanata koju očekuju, da se mogu tajno postaviti i duže trajati / zaseda koja traje 2k časa treba da broji najmanje 3-5 ljudi /.Moraju biti solidno pripremljene i obučene, a akciju izvoditi iznenadno, odlučno i brzo.

- Okruženje najčešće je izvodjeno sa dva obruža, s tim da je unutrašnji posedan jačini snagama. Dešavalo se da su snage u spoljnjem obruču bile nedo-volje.jačine i to je dovodilo do neuspeha.Kada unutrašnji obruč nije bio postavljen na odstojanju od diverzanata sa koga su se mogli dobro osmatrati i gadjati iz pešadijskog naoružanja ,takodje je dolazilo do neuspeha.Pokazalo se neophodnim da izmedju snaga susednih obruča postoji taktička veza / potreb na je i vatrena, makar težim naoružanjem / i obezbedjeno sadeggtvo, a da nesme biti prostora koji nisu osmatrani i vatrom kontrolisani.

- Napad je izvodjen više puta - najčešće u toku dana - u cilju razbija¬nja i uništenja diverzantskih grupa.Njegov uspeh najviše je zavisio od tajnosti priprema,organizacije,jačine i vrste vatre i umešnosti izvršenja«.Štetno je bilo angažovanje 6uviše jakih snaga u napadu na grupe diverzanata,jer je to doprinosilo većim sopstvenim gubicima,otežavalo sadejstvo i komandovanje. Potvrdjena su poznata pravila da napad na okružene snage ne treba izvoditi sa svih strana - kružno / u ovom slučaju na okruženu diverzantsku grupu/, već takoreći polukružno, ali sa zasedama na otvorenim stranama -pravcima,kao i da ne treba napadati - jurišati na diverzantsku grupu,kada se ista nadje u jakim objektima, već treba stvoriti uslove da se ista iz njih pokrene, a zatim uništiti / ovo pogotovo kada se ima slaba vatrena podrška/. Halo su, ili nikako korištena neutralna kemijska sredstva i zapaljiva sredstva, kao i sredstva vatrene podrške / u materijalima ima podatak da su korištene otrovne dimne kutije na teritoriji SR Hrvatske /.Naše jedinice nisu raspolagale sa plamenobacačima.

- Noć su diverzanti koristili za kretanje,izvlačenje i proboj iz blokade i okruženja, kontaktiranje sa stanovnicima,nabavku hrane i vode i za skrivanje. Naše jedinice u noćnim dejstvima ispoljile su niz slabosti koje su bile dobrim delora uslovljene njihovom nedovoljnom obučenošću i opremljenošću za dejstva noću i u uslovima ograničene vidljivosti,a što je posebno dolazilo do izražaja pri blokadi i oknuženju diverzanata, organizaciji sadejstva, vatre, osmatranja i borbenog obezbedjenja. Ima primedbi da su jedinice TO pretežno korištene na način kao i jedinice JNA, a manje za dejstva u manjim grupama u sastavu snaga organa bezbednosti, iako su za to pogodne,obzirom da se u njima nalaze ljudi koji dobro poznaju zemljište i mesne prilike.

Helikopteri su veoma dobro korišteni za prevoženje - manevar naših snaga / samo u toku 27.7. izvršeno je za 10 časova 38 helikopterskih letova i prevezeno je 240 ljudi/, izvidjanje i osmatranje - pretragu terena, vezu, pozadinsko obezbedjenje i dr. Nisu bili osposobljeni za vatreno dejstvo.

U akciji su korišteni psi - tragači, ali to nije dalo zadovoljavajuće rezultate, u prvom redu zato što isti nisu bili izvežbani za kretanje po kamenitom Brdovitom i šumovitom zemljištu.Suviše su bili vezani za vodića,nisu se mogli naterati da udju u šumarke i špilje.Neki su se brzo izranjavali na kamenu. Zbog toga ih treba obučiti i osposobiti za ovakve terene i zadatke.



5.- Rukovodjenje i komandovanje

Čitav tok akcije, a naročito njen početak je istakao problem rukovodjenja, koraandovanja i veze.U tome je bilo dosta problema, a naročito po pitanjima :

- organizovanosti i efikasnosti komandovanja, i
- ostvarenju jedinstva komandovanja i rukovodjenja.

Komandovanje i rukovodjenje bilo je usloženo naročito :

- raznovrsnošću snaga koje su učestvovale u akciji / po nameni,opremljenosti naoružanju,obučenosti, it.d., sa čime se mora računati i u buduće kod ovakvih

- nizom elemenata o kojima se moralo voditi računa u zoni u kojoj se akcija odvijala / jedinice - JNA i TO, snage javne i državne bezbednosti, stanovništvo, društeno-političke organizacije, kontrola teritorije, samozaštita i zaštita objekata i ustanova na terenu i dr. /,

- nepostojanje posebno pripremljenih, organizovanih,obučenih,uvežbanih i materijalno-obezbedgenih komandi za ovakve zadatke / što je bilo uslovljeno našom nepripremljenošću za ovakve akcije /,

- nedovoljnom obučenošću nižih stepena komandovanja i neiskustvom / za ovakve akcije /,

- dinamika dejstva zahtevala je neprekidno praćenje situacije na ćelom području na kome se akcija odvijala, putem brzog prikupljanja i obrade informacija uz donošenje brzih i kvalifikovanih procena i odluka za dejstvo,

- neraspolaganjee potrebnim radiosredstvima / po broju, dometu, i unificiranosti /,posebno se negativno odražavalo na komandovanje, kao i nemanje razradjenih dokumenata TKT / naročito na nižim stepenima komandovanja /,

- nedovoljnom koordinacijom akcija na teritoriji SR BiH i Hrvatske, i

- angažovanje više jedinica i jakih snaga / 10 - 18.000 ljudi, sa teritorija SR BiH učestvovalo je oko 10.000 ljudi iz 29 općina, a sa teritorije SRH oko 8.000 ljudi - pripadnika oružanih snaga i organa bezbednosti /, usložilo je i otežalo komandovanje.

Ne raspolaže se potrebnim podacima o radu komandi na osnovu kojih bi se mogla izvući šira iskustva i pouke.Mogu se istaći samo neke pojave u njihovom radu :

- komande i starešine, u najviše slučajeva, radile su brzo / cenile situaciju,donosile odluke,izdavale naredjenja / i dovoljno efikasno. U njihovom radu nije bilo krutosti i šablonizma,niti većeg i nepotrebnog iščekivanja stavova i naredjenja pretpostavljenih,

- komandovanje je neprekidno radilo na prikupljanju podataka,njihovoj obradi i donošenju odluka za izvodjenje akcija - sa više ili manje uspeha. Gubljenje kontakta sa diverzantskom grupom u nekoliko slučajeva, naročito posle drugog oružanog sukoba,otežalo je donošenje brzih i pravilnih odluka. Ovo je doprinelo da su i neke odluke donošene čak i na bazi dezinformacija, jer je nedostajala organizirano i neprekidno izvidjanje i obavještavanje,zajedničke akcije / OS i OB i drugih / u celini dale su pozitivne rezultate,pri tome se nailazilo na teškoće i propuste u pogledu usaglašavanja izvodjenja pojedinih akcija, kao naprimer : - u nekim akcijama nije bilo obezbedjeno jedinstveno komandovanje svim snagama koje su u njima učestvoval štabovi za rukovodjenje akcijama nisu bili uvjek sastavljeni od kvalitetnih predstavnika svih struktura učesnika u akcijama ; nije uvek bila obezbedjena medjusobna veza i blagovremeno obaveštavanje, i dr. Pored toga, u nekim materijalima ističe se da je bilo slučajeva nejedinstvenosti u procenama i donošenju odluka, kao i direktnog mešanja u komandovanje - rukovodjenje akcijom od strane lica koja nisu bili članovi štabova za rukovodjenje akcijom . / U materijalima za ovo ima primera koji se odnose na komandovanje snagama u BiH i SRH/. Pokazalo se da nije dovoljno imati samo zajedničku komandu-štab,nego i zajedničku procenu,planiranje,kontrolu izvršenja težišnih zadataka i jedinstvene postupke, a da je veoma štetno svako mešanje sa strane u rukovodjenju akcijama mimo za to odredjenog štaba ;

- u izvršavanju naredjenja i zadataka,ispoljen je visok stepen discipline i odgovornosti.Ima primera da naredjenja- zadaci nisu bili jasno i na vreme izdavana, kao i slučajeva krutog pridržavanja dobivenih naredjenja, bez obzira što je situacija nametala drugačije postupke.Nepotpuno,neprecizno,neblagovremeno izdavanje naredjenja i zadataka, kao i nesnalaženje u njihovoj realizaciji imali su veoma štetne posledice / izraziti primeri mogu se naći u prvom i drugom oružanom sukobu /;

- u toku cele akcije nije bilo obezbedjeno ni na jednom nivou, tajno komandovanje već se komandovalo otvorenim tekstom radiosredstvima,što je omogućavalo diverzantima da saznaju našu odluku i namere, a u nekim akcijama nekoj drugoj situaciji mogli bi vršiti i radioometanje:,

- pokazalo se veoma potrebnim, da se u sastavu stabova-organa,kojima su stavljene pod komandu jače jedinice JNA i TG, nalaze i vojna-kvalifikovana lica, i

- pokazalo se opravdanim, da se u nekim akcijama ima više varijanti upotrebe snaga i da se ne može računati da će se u svim akcijama dugo i uspešno izvoditi dejstva samo na osnovu početnih odluka.



6.- Učešće naroda u akciji

Društveno-političke organizacije na čijem se terenu odvijala akcija, sprovele su široku političku akciju u cilju objašnjavanja narodu ciljeva i namera diver zantske grupe. Organizacije SK pružile su znatnu pomoć štaboiima koji su učestvovali u akciji, analizom stanja na terenu,upoznavanjem sa političkom opredeljenošću pojedinaca,prikupljanjem podataka o diverzantima,izborom vodica i dr.
Odnos naroda prema oružanim snagama i snagama bezbednosti bio je veoma pozitivan.Stanovnici su ispoljili punu spremnost na svaki vid saradnje,pa i za neposredno učešće u likvidaciji grupe.Dobra povezanost naroda,DPO i poternih snaga omogućili su relativno brzu likvidaciju diverzantske grupe.Ovu opštu pozitivnu ocenu ne umanjuju pojedinačni primeri pružanja pomoći teroristima u hrani,odeći i drugom,kao ni postupak meštana zaseoka Lijići i Majići u SRH koji nisu prijavili boravak terorista u njihovim podrumima.

Ocenjuje se da od više desetina stanovnika koji su kontaktirali sa diverzantima, samo nekolicina nisu o tome obavestili, ali je karakteristično da smo o tim kontaktima obaveštavani sa zakašnjenjem , pa i u slučajevima kada su se teroristi zadržavali više dana u istom rejonu / kod rodjaka naprimer /.

Bilo je pojava dezinformacija, tj. obaveštavanja o pojavi " sumnjivih lica" / nekim slučajevima radilo se o namernim dezinformacijama /.
Iskustvo ove akcije ukazuje da se rad DPO u ovakvim akcijama može i treba šire postaviti, kako na planu informativno-propagandne delatnosti,tako i u pogledu većeg učešća stanovništva u likvidaciji neprijateljske grupe,zaštiti objekata,kontroli teritorije i dr. Primeri zaobilaženja u nekim mestima tako značajnih DPO u ovakvim akcijama kao što su Savez boraca i omladine, imali su štetne posledice.Cinjeiica da mnogi borci NOR nisu imali oružje, a da se istog dosta nalazilo kod problematičnih lica, kod istih je izazvalo opravdano reagovanje i prigovor.Ovo ukazuje na potrebu da se preispita naša dosadašnja praksa u pogledu dozvoljavanja nošenja oružja i dodele vatrenog oružja gradjanskim licima.Na nekim terenima je bilo reagovanja što se nije oštrije postupalo prema neprijateljskim raspoloženim gradjanima, a koji su se i ovog puta kao takvi ispoljili pa i u pogledu režima kretanja na teritoriji. Od stanovnika u planinskim selima prigovaralo nam se da smo kod njih vrlo malo prisutni,pa čak i politički i bezbednosno.

Dopuna: 16 Nov 2010 13:41

germanluger ::Vratimo se Temi ; smešak Ima li neko Scan tog Clanka iz Kalibra , 2006 god

o doticnom Naouruzanju Bugojanske Grupe Ziveli

Из претходне анализе извучен део о наоружању и опреми:

3- Naoružanje i oprema grupe

a/ Naoružanje : - Grupa je raspolagala sa : - 6 malokalibarskih pušaka / FN 11 Browing" kalibra 5,5 mm,belgijske proizvodnje , za sport i lov ; 4 karabina / 3 " Vinčesterke" kalibra 9 mm i 1 karabin " MERLIN" 7,9 američke proizvodnje, za sport i lov i 3 automata / 2 engleske proizvodnje - 1 " STEN HK -II" kalibra 9 mm,stare proizvodnje il" L2A3UF" - standardno oružje oružanih snaga Velike Britanije ; 1 automatski karabin " M-2 INLAN"7,7 mm,proizvodnje i u naoružanje OS SAD ; 1 poluautomatski karabin " M-l INLAND" kalibra 7,7 mm stare američke proizvodnje ; 2 automatske puške / 1 " COLT AR-15" kalibra 5,56 mm-standardno naoružanje OS SAD, 1 " G3FS" 7,62 mm - proizvodnje standardno naoružanje OS SRN/ ; 17 pištolja / 10 zaplenjeno od čega 6 komada kal. 9 mm-tip "TokaverU58" i 4 kalibra 7,65 mm " Walther", svi madjarske proizvodnje/, 8 prigušivača pucnja za malokalibarsku pušku i 2 prigušivača za malokalibarski pištolj ; 3 snajperska nišana od kojih 2 originalna i 1 prilagođjen konkretnom oružju, i oko 11.000 metaka svih vrsta / po nekim podacima u logoru u Austriji raspolagali su sa preko 2o.000 /, od čega oko 1.500 za malokalibarsku pušku zatrovanih kalijum -cijanidom.Ovakvim metkom bio je pogodjen poginuli vojnik Blečić Branko.Zatrovanje zrna vršili su Andrić Adolf i Horvat. Municija je poreklom iz zemalja proizvodjaca navedenog oružja, izuzev za pištolje i malokalibarske puške, koja je poreklom iz SAD,Italije,Austrije i SR Njemačke.

Proizlazi da je grupa od savremenog oružja imala samo 1 automat, 1 automatski karabin i 2 automatske puške, a ostalo je staro ili namenjeno za lov, odnosno sport.Posedovanje otrovnih zrna, prigušivača pucnja i snajperskih nišana,poboljšalo je inače slabo naoružanje grupe.


b/ Ostala sredstva i oprema . 0d ostalih sredstava i opreme grupa je raspolagala sa : - 2 radiostanice / " TOKI-VOKI"/ i 6 ručnih busola-kompasa:, 19 noževa-kama ; 6 topografskih karata,2 dvogleda,2 tranzistora,1 makaze za sečenje žice i lima,kombinirke i klešta kao i odvijače,izolir trake i plastični kanap, kompletom pribora sanitetskog materijala za pružanje prve pomoći i manje hiruške intervencije i drugim sanitetskim materijalom, propagandnim materijalom / letci-proglasi HRB i zastava NDH/ i manjim zalihama prehrambenih artikala i ličnim stvarima / pribor za brijanje, rubije,čuturice zt vodu, amblemi i dr./


c/ Odeća i obuća : Odeća i obuća diverzanata sastojala se od : - pantalona sive boje,vindjakni,košulja žuto-zelene boje,kačketa-šešira,marama,pelerina olovno-sive boje,gojzerica i dr. Grupa je imala letnju i zimsku odeću. Odeća i oprema najvećim delom nalazila se u 19 rančeva, 6 vreća i više torbica. Utvrdjeno je da lična oprema većim delom predstavlja vojnu opremu OS SAD, dok su ranci, čizme, gojzerice i pelerine nekih drugih vojnih ili poluvojnih formacija iz Evrope. Nabavku orugja i opreme vršili su članovi ubačene grupe, U početku je nabavljana iz ličnih financijskih sredstava, a kasnije iz sredstava organizacije.Nabavljeno oružje i municija sukcesivno je prebacivana na područje Austrije, a zatim u logor / kamp/.

Dopuna: 16 Nov 2010 13:49

pp5d6 ::Vojnika Blečića su američkim zavojima previli diverzanti HRB nastojeći ga spasiti.
Војник Блечић је погођен из пригушене малокалибарске пушке са затрованим зрном, како се наводи у извештају који си помињао.
Стављање завоја на рану му није могло спасити живот, већ само пружити терористима још времена за испитивање.

offline
  • Pridružio: 19 Feb 2006
  • Poruke: 11156
  • Gde živiš: Banja Luka

@vathra....
Citat:Стављање завоја на рану му није могло спасити живот, већ само пружити терористима још времена за испитивање.
Ili su nameravali "produziti" zivot zaustavljajuci krvarenje, kako bi proverili efikasnost kalijum-cijanida, tj. zatrovane municije.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

Шта год да су урадили/планирали током првог сукоба, је било урађено у брзини и неплански, те се не може рећи са сигурношћу било шта.
Једино су припреме биле темељно планиране и урађене - укљ. и тровање муниције и пригушивање оружја.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1378 korisnika na forumu :: 27 registrovanih, 5 sakrivenih i 1346 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Alibaba1981, aramis s, bestguarder, Bobrock1, croato, FileFinder, GandorCC, Georgius, hyla, jackreacher011011, janbo, Koca Popovic, laki_bb, loon123, Luka Blažević, M1los, Mi lao shu, Milometer, Oscar, Parker, stegonosa, Vatreni Zmaj, Volkhov-M, vukdra, W123, zlaya011, zzapNDjuric99