offline
- Pridružio: 18 Avg 2009
- Poruke: 1124
- Gde živiš: Gde je krunisano 7 srpskih kraljeva
|
Napisano: 02 Feb 2012 19:27
su47berkut ::trutcina ::Nece Kina i Rusija gadjati SAD ako ovi poklope Iran nuklearkom pošto onda sledi odgovor i tu se završava priča.
Ови поклопе Иран,не мароју Руси и Кинези да поклопе САД,већ ће Русија Турску ,а Кина Тајван ни једни ни други не могу да се бране,а зна се колико ће се амери и европске земље да се потресу што је која нуклаерка поклопила Турску и Тајван,заболе ЕУ и САД за њих.Nece Rusi da diraju Tursku sem ako ona ne napadne Grcku a to se nece desiti verovatno.Jedino koga bi Rusi stvarno mogli da ugroze je Gruzija i Azerbejdzan.Jer tu imaju naravno veliki interes.A Kina i Rusija da napadaju zemlje koje nemaju nuklearno oruzje sa istim,to je u domenu naucne fantastike.
Dopuna: 02 Feb 2012 22:22
Analiza Reuters-ove ekskluzive: SAD i saveznici planiraju izvesti progon Bashar al-Assada
Novinska agencija Reuters objavila je danas ekskluzivna saznanja po pitanju aktualne sirijske krize.
Prema njihovim izvorima, SAD, EU i arapski saveznici planiraju izvesti progon sirijskog predsjednika Bashar al-Assada, po uzoru na jemenski scenarij.
Kako prenosi Reuters, zapadne sile odlučile su pokrenuti pritisak na sirijskog predsjednika kako bi ga natjerali da se odluči za egzil. Ipak, kako navodi izvor, postoje jasne indicije da će biti jako teško izvesti takav plan, pogotovo kad se uzme u obzir Assadova odlučnost da ostane na vlasti.
Bijela kuća najsnažnije vrši pritisak na sirijskog predsjednika, ponavljanjem vrlo poznate retorike kako su mu "dani odbrojani", nastoje mu sugerirati kako bi mogao doživjeti istu sudbinu kao i libijski vođa pukovnik Muammar Gaddafi prošle godine, navodi Reuters.
Dva izvora tvrde kako nijedna europska zemlja nije spremna Assadu ponuditi egzil, ali jedan izvor navodi kako bi se "tako nešto moglo organizirati s Ujedinjenim Arapskim Emiratima".
Bruce Reidel, bivši CIA-in analitičar i savjetnik predsjednika Baracka Obame, navodi kako pojedine arapske zemlje žele riješiti aktualnu krizu u Siriji po uzoru na Jemen.
Jemenski predsjednik Ali Abdullah Saleh otputovao je u SAD-a na lječenje ozljeda koje je zadobio u pokušaju atentata na njega prošle godine u lipnju.
U isto vrijeme na snagu je stupio plan Zaljevskih zemalja koje su pozivale na njegovo odstupanje s vlasti. Potpredsjednik je preuzeo vlast u Jemenu, ali samo do slijedećih predsjedničkih izbora koji će se održati 21.2. ove godine.
Ali Abdullah Saleh je efektivno napustio vlast i pritom dobio imunitet od progona, vjeruje se kako su udružene anti-Assad snage spremne sirijskom predsjedniku ponuditi isto.
Analiza
Za pretpostaviti je kako Reuters-ov ekskluzivni tekst ima uporište u aktualnoj situaciji.
Naime, bliži se rok za donošenje UN rezolucije o Siriji. Prema svemu sudeći Rusija i Kina uložit će svoj veto na predloženu rezoluciju (dovoljan je samo jedan veto da se rezolucija odbije).
Bez rezolucije zapadne sile nisu u stanju zadobiti legalitet za novu vojnu invaziju.
Naravno, UN-ova rezolucija nije ništa drugo nego pravno pokriće za brutalno kršenje međunarodnih prava.
Ipak, ne bi bilo prvi put da Amerika ili neka druga vojna sila iz anti-Assad skupine pokrene vojnu ofenzivu bez ikakvog odobrenja UN-a.
U tom slučaju sve bi se svelo na nekoliko prosvjednih pisama od strane Ban Ki-Mona.
Libijski sukob kao povijesno iskustvo - NATO je spasio pobunjenike kada su već bili na rubu sloma. (Na slici: pripadnici libijske vojske)
Idealno rješenje, kojeg su sve zapadne sile priželjkivale, bilo bi svrgavanje Assada od strane pobunjenika.
Prema svemu sudeći, sada je već jasno kako se to zasigurno neće dogoditi.
Za pretpostaviti je kako se uloga pobunjenika u ovoj krizi napuhala izvan proporcija od strane sklonih medija i sukladno tome se dobiva iskrivljena slika koja nam prikazuje pobunjenike kao relevantnu snagu koja je spremna srušiti vlast i preuzeti zemlju.
Imajući u vidu Libiju kao veliki povijesni primjer, pobunjenici su vjerojatno na rubu sloma i sada se panično traži način kako da se spriječi Assadov trijumf.
Dovoljno je samo prisjetiti se velike vojne ofenzive na Benghazi kada je libijsku vojsku doslovno od potpune pobjede dijelilo tek nekoliko sati vožnje kroz pustinju.
Vojni analitičari i svi upoznati s tadašnjim omjerom snaga na terenu zaključit će kako pobunjenici nisu imali nikakve šanse. No, tada je uslijedilo višemjesečno NATO bombardiranje kao prevencija potpunog poraza.
Gubitkom Sirije, Rusija i Kina bi možda zauvijek izgubile svoje uporište na Bliskom Istoku.
Ipak, NATO je napao Libiju bez ikakve prepreke - doslovne sve snažne zemlje svijeta dopustile su taj napad. U slučaju Sirije stvari su daleko kompleksnije.
Teško je za očekivati da bi se NATO usudio napasti dok Moskva i Peking čuvaju Siriji leđa.
Izgleda kako zapadne sile gube možda i puno veći cilj no što im je bila Libija.
Svakako, kontrolom Libije dobili bi ulaz za dominaciju cijele Afrike, ali kontrolom Sirije - dobili bi uporište za kontrolu pola svijeta.
Strateška pozicija Sirije je od neizmjerno velikog značaja.
Pritom je jako važno napomenuti čvrstu vezu, gotovo nalik simbiozi, između Irana i Sirije.
Zauzimanjem Sirije, ili instalacijom "prijateljskog" režima, zapad bi izolirao Iran i mogao sistematski pripremati konačni obračun protiv Teherana.
Mnogi su već konstatirali da plan dominacije Bliskog Istoka mora ići preko Sirije, ta zemlja je na neki način "logičan" korak u kontroli šire regije.
S druge strane Rusija i Kina svjesne su da bi gubitkom Sirije, a kasnije i mogućim gubitkom Irana, možda zauvijek izgubile uporište u trenutačno najvažnijem dijelu svijeta.
Na snazi je još neviđena diplomatska ofenziva, možda i jedna od najvećih u povijesti. U istom trenutku vrši se ogroman pritisak na Damask, Teheran, Moskvu i Peking. Dovoljno je da samo jedna od navedenih vlada popusti kako bi se nesmetano krenuli dalje sa zacrtanim planovima.
Naravno, "planovi" su prije svega u domeni teorije, jasno je kako zapadni mediji isti proces zasigurno neće opisati sličnim terminima. Srećom po njih, postoje mnogi sinonimi koji su daleko prihvatljiviji u ovakvim slučajevima, "dovođenje demokracije", "zaštita ljudskih prava", "zaštita civila" i sl.
Činjenica da zapadne sile stvaraju plan za potencijalni egzil Bashar al-Assada, vrlo je vjerojatno tek dio općeg pritiska koji se vrši na vlast u Damasku.
U neku ruku ovo bi se moglo opisati kao "daleki pokušaj" zastrašivanja. Za pretpostaviti je kako osobe, koje navodno aktivno rade na spomenutom planu, itekako dobro znaju da se Assaad sigurno neće odlučiti za egzil, pogotovo ne sada kada je već davno "pređen Rubikon".
Podsjetimo, slične priče, jako glasno, su se spominjale i za vrijeme libijskog sukoba. Objavljivanje su "ekskluzivne" vijesti kako je Muammar Gaddafi već na avionu za Venezuelu.
No, kako danas i znamo, svi ti navodi su bili obične fabrikacije - ali ciljano plasirane, svrha im je bila uvesti dodatni nemir i dezorijentaciju na samom terenu.
Stoga ne bi uopće bilo čudno da se uskoro pojavi vijest kako se Assad nagodio sa zapadom i da je zajedno s obitelji već na putu za UAE ili neku drugu destinaciju.
Ipak, za pretpostaviti je kako sirijska kriza ima samo dva moguća ishoda - ili će Bashar al-Assad krenuti u potpunu ofenzivu protiv pobunjeničkih elemenata, koristeći ruski i kineski veto kao zaštitu od zapada ili će pak NATO povući ishitreni potez, napasti Siriju i time kockati se sa izbijanjem daleko većeg sukoba koji bi u ratni oganj mogao povući cijeli Bliski Istok, ali i širu regiju.
izvor(i): Reuters http://www.advance.hr/vijesti/analiza-reuters-ove-.....al-assada/
|
