offline
- Pridružio: 27 Mar 2022
- Poruke: 84
- Gde živiš: Banatska kineska četvrt
|
- 18Ovo se svidja korisnicima: upitnik, nebidrag, Parker, vobo, ladro, Rogan33, Ehinacea, S2M, RileHecr, DonRumataEstorski, rovac, mgolub, ssekir75, miodrag, Denaya, Kristian_KG, zlaya011, dmn
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Napisano: 27 Mar 2022 13:05
Pozdrav svima,
Nov sam na forumu, ali čitam već neko vreme.
Postovaću pokušaj analize koju sam objavio i na Krstarici, možda bude nekom od koristi.
Ne postoji idealno ni u životu, ni u prirodi, pa ni u ratu. Čini mi se da dosta komentatora ne razume složenost i multivarijabilnost aktuelnih dešavanja u istočnoj Evropi. Ovo nije klasičan osvajački rat i voditi ga na način koji većina predlaže bi doneo katastrofu za sve učesnike u njemu. Takođe, taktike ratovanja na Balkanu i taktika imperijalne supersile se značajno razlikuju, a mi ocenjujemo njihovu taktiku kroz naše naočare.
Najviše se zamera na brzini napredovanja (uz greške u taktici, logistici itd kojih je bilo kod svih vojski u svakom ratu). Neesam ni ja tu mlogo pametan, ali pokušavam da raščlanim bar neke stvari.
Ako su deklarisani ciljevi Rusije denacifikacija i demilitarizacija ukro države, kako je to najbolje ostvariti, uz procenu da tamo ima 10-ak miliona Rusa, 10-ak miliona nasmrt preplašenih Rusa, 10-tak miliona sveže sluđenih bivših Rusa i 5 miliona fašista?
Takođe, kao uslov je deklarisana maksimalna zaštita života civila, kvaliteta života civila (u Kijevu i sada ima interneta) i civilne infrastrukture, kao i dozirano (samo ako ne milom) uništavanje nepreijateljske žive sile. Naravno, ciljeve treba ostvariti uz minimalne sopstvene gubitke u živoj sili i gubitke u redovima saveznika (narodnih milicija DNR i LNR, kao i dobrovoljaca).
Ovo su ekstremno teški uslovi za vojsku jer:
1. Treba osvojiti teritoriju od 603.548km2 (ili barem biti spreman da se osvoji čitava ukro tvorevina).
2. Neprijatelj ima preko 100 S-300 lansera, preko 100 aviona itd.
3. Neprijatelj ima punu NATO Awaks podršku
4. Neprijatelj ima preko 400.000 ljudi pod oružjem koji su prošli vojnu obuku ili su vojni profesionalci
5. Ukro tvorevina je antinarodna država, pa je za očekivati da se prema sopstvenim građanima neće odnositi u skladu sa Ženevskom konvencijom, pogotovo u proruskim regionima
Olakšavajuće okolnosti su:
1. Neprijateljska vojska je zbog pripreme napada na DNR&LNR grupisana u tom području
2. Vojno i državno rukovodstvo je totalno korumpirano, nesposobno i nesamostalno
3. Većina građana ne podržava vlast, ali se (više) i ne opiru toj vlasti
4. Ukrajinci nisu državotvorni narod (ili uopšte nisu homogen narod) - građani više gledaju sopstveni interes nego opšti
5. Većina građana govori i/ili razume ruski, a i oni koji ga ne razumeju mogu brzo da ga usvoje (prebaciš "latinično i" u "o" i gotovo, xexe)
6. Uprkos crkvenom raskolu, ostalo je zapaćeno ono što u stvari veže nas i Ruse: pravda, istina, porodica (moral uopšte) kao viši ciljevi i spremnost da se žrtvuje za iste. Zapad funkcioniše po sistemu "cilj opravdava sredstvo" i vidi se šta je to sve proizvelo u poslednjih nekoliko vekova (rasizam, fašizam, nacizam, eksploataciju/istrebljenje naroda širom sveta, cinizam u odnosima kao posledica totalne amoralnosti).
Meni je njihovo rešenje ovog optimizacionog problema prilično jasno i logično, a sastoji se u sledećem:
Čisto vojna, prva faza:
1. Neutralisati ukro avijaciju, PVO i mornaricu
2. Paralisati glavne grupacije ukro oružanih snaga
3. Opkoliti veće ukro gradove
4. Opkoliti glavni grad
5. Ostaviti ukro vojsku bez centralne komande i logistike
6. Istrebiti dokazane naciste
Čisto vojna faza je praktično pri kraju - ciljevi su ostvareni a mi to ne (želimo da) razumemo.
Nešto je zauzeto, nešto je u (polu)okruženju, a negde se pretnjom vezuju neprijateljske snage (npr Odesa). Primer tretmana prema dokazanim nacistima je pri kraju, u Marijupolju, uz stalno naglašavanje da regularni vojnici imaju drugačiji tretman.
Dalje, a u skladu sa gore navedenim ciljevima i ograničenjima (uslovima) treba:
1. Dopremati humanitarnu pomoć ugroženim civilima
2. Očistiti ruševine i organizovati medicinsku pomoć
3. Započeti obnovu oštećene/porušene civilne infrastrukture
4. Uspostavljati nove lokalne strukture vlasti
5. Podržavati stvaranje federalnih jedinica i njihovih organa vlasti (npr policija nije lokalni organ vlasti)
6. Dati primer uništenja okorelih nacista
7. Uopšte, preduzimati različite mirne radnje za uspostavljanje poverenja i naklonosti građana i njihovu translaciju u ljude Ruskog sveta
Ovi zadaci se kose sa brzinom napredovanja koju zameramo Rusiji. Da objasnim teze:
Idealno je imati primer većeg grada gde će se na primeru videti da život teče normalno, vojska ne ubija civile i da je u stvari bolje nego što je bilo pre sukoba. Pikovi su bili: Harkov, Herson, Odesa, Marijupolj. Posle par dana zauzet Herson bez borbe, život teče normalnije nego pre, proglašena Hersonska Narodna Republika, uvedena rublja, izgleda da će dobijati i ruske penzije. Dobra tema za razmišljanje građanima u npr Žitomiru šta je za njih bolje. Dakle, žurba u osvajanju npr Harkova, dovela bi do većih civilnih žrtava i uništenja civilne infrastrukture, velikim sopstvenim gubicima, značajnom ugrožavanju civila, većem animozitetu civila prema ruskoj intervenciji itd. Dok njihovi u Hersonu normalno žive i rade, oni bez komunalne infrastrukture i uz zavijanje sirena pružaju otpor moskaljima. Put od dupeta do glave jeste najduži, ali i on se pređe kad čovek bude primoran da sagleda realno situaciju i ima ogledni primer.
Povećanjem oslobođene teritorije doći će do običnih građana i podaci šta se i kako radilo u prethodnom periodu. Meni je potpuno neshvatljivo da država od 40mil ljudi bude pod nacističkom okupacijom jednog (vrhovnog) oligarha, ali tako je bilo.
Po meni, sve ovo ide po planu, treba razumeti da je jako velik posao odraditi pozadinski sve ove stvari, u tek oslobođenim područjima i sa masom ljudi koji ne znaju kome pripadaju.
Marionetska, nacistička oligarska vlast se smrtno plaši federalizacije, jer bi svaki region, pre ili kasnije, želeo da izađe iz ovakve nakaradne države.
Što se tiče budućnosti ove greškom nastale, zlonamerom uvećane, raspale i unesrećene države, mislim da Rusi nikako ne treba da je uzmu kompletnu, jer će se to uvek smatrati okupacijom u pojedinim državama. Sve suverene države su veoma osetljive na komadanje teritorije (i spremne da zarate zbog toga), makar se radilo o stenčugi veličine jednog ara. Zato je možda dobra varijanta dati i drugima pomalo, pa da to bude zajedničko delo. Problem je što bi, istorijski gledano, Poljska trebalo da dobije najviše, a najmanje je zaslužila. Belorusija bi mogla da dobije deo, ali bi to onda bio stalni povod za napad od strane Anglosaksonaca. Mađarskoj svakako treba da ide deo, da imaju kopnenu granicu sa Rusijom radi energetske stabilnosti, vode koliko mogu suverenu politiku i državotvorni su narod - nikad se neće odreći te teritorije. U svakom slučaju, mislim da je najbolje da što više njih dobije nešto: Rumunija, Mađarska, Slovačka, Poljska, Belorusija. One bi bile garant budućnosti za nepostojanje novog kancera za Rusiju u budućnosti. Realno, ako je moguće, najbolje bi bilo u dogovoru sa Rumunijom rešiti Moldaviju, koja nema nikakvu perspektivu a podeljena je nerešivo na rumunski i proruski deo.
Još jedan aspekt, veoma bitan a koji ne sagledavamo u želj ida Rusi umarširaju u Lavov, jesu globalne svetske geostrateške, vojne i ekonomske posledice ruske specijalne operacije.
Dedolarizacija, (subjektivni) osećaj kod struktura u raznim zemljama da više ne moraju biti USA robovi, opšti ekonomski slom EU, potencijalni ekonomski slom u USA i njihov odgovor na takav tok dešavanja. I u tom kontekstu, ruski vojni potezi ne treba da budu nikako brži od ovog što se dešava - treba dati vremena i drugim zemljama da preuzmu deo odgovornosti i sami se izbore za svoju slobodu.
Rusija sama ne može da oslobodi ceo svet, ali može da bude bastion slobodarstva i međunarodne pravde. S druge strane, ako dođe do promena, one će se dešavati lančano, i bez obzira na vojni budžet, broj baza u svetu i hiljadama NVO i medija, SAD i EU će izgubiti svu moć. A bez te moći i resursa, videće se konačno da su mantre BDP/GDP samo bajke.
Svetu trebaju (a naročito evropskim zemljama) suverenizam (antiglobalizam) jer je to osnova opstanka i razvoja države. Saradnje na bilateralnoj osnovi a ne preko nekih svetskih organizacija sa tajnim društvima na vrhu (primer: WHO i Bil Gejts).
Dopuna: 27 Mar 2022 13:05
Jedan dodatak na moj pokušaj analize stanja, a koji možda daje odgovor na dilemu oko malog broja angažovanih kopnenih trupa Rusije:
Ako se bude išlo na denacifikovanje cele teritorije (a tako je deklarisano sa ruske strane), to bi u najpovoljnijem scenariju (a što ne sačekati da se vidi da li je realan umesto srljanja sa milion pešadinaca ruske armije), trebalo da odrade prvenstveno jedinice DNR, LNR, preobraćene jedinice sadašnjih neprijateljskih oružanih snaga, kao i novoformirane jedinice novih republika (Hersonske i u perspektivi Odeske, Harkovske itd). Treba pružiti lokalcima priliku da preuzmu odgovornost u svoje ruke, a podržati ih opremom, logistikom, avijacijom i raketnim snagama. Manje ruskih gubitaka, manje odgovornosti za tretman prema neprijateljski nstrojenim civilima, brže preobraćenje lokalnog stanovništva, veći legitimitet vlasti novoformiranih republika. Novoformirane republike se kasnije referendumom naravno mogu priključiti Rusiji.
Jedno zapažanje u geostrateškom delu i posledice na prostor na kojem živimo i mi i ova sila trolova na forumu: ruska principijelna politika je do totalnog apsurda dovela antimoralni, dekadentni Zapad - svaki, ali svaki potez koji povuku kao kontrameru je kontraproduktivan, nanosi im direktnu štetu i njihovi predstavnici deluju kao osobe koje su za ludnicu a ne za vođenje sopstevnih država i svetske politike. Nisam neki idolopoklonik, ali ovo stvarno liči na partiju šaha nabeđenog početnika sa topom fore protiv velemajstora. Na kraju, nabeđeni početnik sve izgubi, a nije mu jasno kako se to dogodilo. To je izgleda sudbina posebnih, naročito EU: bez resursa, bez saveznika, bez paradiranja "najpoznatijim brendovima" po svetskim tržištima po nenormalno visokim cenama, bez novca, sa sopstvenim građanima koje su ugrozili useljenicima (potpuno drugih rasa, religija, običaja, kulture) - to su postale države apatrida, ljudi koji bi samo nešto da dobiju, a da doprinesu samo koliko i ako moraju. Kako takva društva mogu ići napred u realnoj priči (bez kolonija, štampanja novca, ucenjivanja), uz dodatnu dekadenciju kao što su LGBT i slične besmislice, prosto ne mogu niti da razumem niti da zamislim.
Drago mi je što ako dođe do ovog scenarija, mi ćemo lakše živeti, tj možda se naivno nadam da ćemo više ćemo živeti u skladu sa načelima koje čine naše živote srećnijim. Neki očekuju da ako padne pritisak oslobodimo Krajinu ili nešto i pride, ali mislim da to nije dobar put. Svi smo u istom loncu, a okolnosti nam ne idu na ruku, svima nama na prostoru bivše SFRJ sledi borba za goli opstanak kao naroda i bez dodatnih međusobnih sukoba. U svakom slučaju, u iole poštenijem svetu, i muslimani (Bošnjaci) i Hrvati će sami prići nama, jednostavno takvi su, oni nisu kao Srbi državotvorni narod. Ne propagiram bratstvo i jedinstvo, ali mislim da ne treba da ponavljamo greške, kao što je etiketiranje muslimana nazivom "poturice". Samo treba da promovišemo svoje vrednosti i da više ne budemo široke ruke, i više ili manje će mirnim putem do dovesti do istog rezultata koji bi se možda mogao postići uz krvoproliće.
|