Ukrajina kao novo globalno odmeravanje snaga, 2014, 2015, 2016. godina

402

Ukrajina kao novo globalno odmeravanje snaga, 2014, 2015, 2016. godina

offline
  • Pridružio: 16 Jun 2010
  • Poruke: 3152
  • Gde živiš: bela crkva banat

Iskander M ::Dmitrij Sedov: Anonimno pismo iz sedišta NATO-a rukovodiocima grupe G-7

Poštovana gospodo! Obraćaju vam se saradnici jedinice koja se bavi pitanjima strateškog planiranja, iz sedišta NATO pakta u Briselu. Svi mi imamo borbeno iskustvo u različitim regionima sveta koje nam dozvoljava da izjavimo sledeće.

Još nismo videli tako nekompetentnih i kratkovidih političara po pitanju vojne strategije, kao što ste vi uz rukovodstva G-7. Svi vaši postupci u odnosu prema Rusiji, posebno u ukrajinskoj krizi, dovešće do potpunog podrivanja vojnih mogućnosti bloka, a kasnije i do njenog kolapsa.

Pod rukovodstvom Predsednika SAD Baraka Obame koji je pobrkao svetsku političku arenu sa košarkaškim terenom, vi iz dana u dan pravite nove greške. Sudeći po vašim postupcima, vi možete igrati samo ulogu sitnih provokatora, zbog čijih će dejstava iskijati čitavi narodi. Hteli bi da svoje mišljenje potkrepimo sledećom argumentacijom.

Nas ne interesuje kako ste vi vodili pregovore sa Moskvom o Evropskoj protivraketnoj odbrani (PRO). Nas interesuje ta činjenica da je u rezultatu tih pregovora Moskva na našim granicama razmestila raketne komplekse “Iskander”. Vi očigledno ne znate da će te rakete potpuno neutralizovati ne samo raketne bacače PRO, nego i ostala čvorišta komandne uprave u Evropi. Posle njihovog udara, kompletna NATO armija pretvoriće se u stado ovaca. Ne preostaje nam ništa drugo nego da vam čestitamo na tom neospornom vojno-strateškom uspehu.
Još čudnije nam izgleda vaše zastrašivanje Moskve putem patroliranja “Fantoma” po njenim jugo-zapadnim granicama. Vi očigledno ne znate da su naši “Fantomi” nemoćni pred ruskim PVO sistemima S-300 i S-400. Hteli bi da napomenemo da je akcija u Jugoslaviji bila pod znakom pitanja sve dok se nismo uverili da Srbi nemaju taj sistem. Prema informacijama koje stižu do nas, u Generalštabu Rusije je poboljšano raspoloženje i tamo se smeju mnogo više nego ranije. Rusi mogu eliminisati naše patrole jednim pritiskom prsta na dugme “Start”. Da li je potrebno demonstrirati takvu dečiju naivnost u “pokazivanju mišića”.
Mi ne razumemo svrhu slanja ratnih brodova u Crno more. Da li to želite da pokažete da ste u tim vodama gazde? No, rezultat toga je bilo to što je Moskva predislocirala na Krim puk strateških raketnih nosača “Bekfajer” koji će staviti pod potpunu kontrolu ne samo akvatorij Crnog mora, nego se mogu pojaviti u bilo kojoj tački Evrope. Radi vaše informacije, obaveštavamo vas da nije razrađena protuodbrana za nove krstareće rakete H-32 u ovim avionima. Sada je višestruko porastao stepen potencijalne pretnje za naše strukture na kontinentu i u susednim regionima. Još jednom, primite naše iskrene čestitke.
Vi podržavate i naoružavate režim u Kijevu, koji je u vojnom smislu onesposobljen. Taj režim ne može dobiti ni jedan rat, ni veliki ni mali. Da li vama uopšte pada na pamet misao da će njihova propast biti još jedna propast vaših marioneta i da će to naneti udar vašem ugledu?

Izgledalo nam je da ste svi vi posle intervencije u Avganistanu morali nešto naučiti. No, po svoj prilici, u vašem slučaju se to nije dogodilo.

Jer u sadašnjim svetskim okolnostima, samo najbeznadežnije budale mogu izabrati Putina kao objekat napada i gubiti od njega sve runde, jednu za drugom.

Gospodo, imate vi u svetu važnijeg posla, nego što je to potezanje konopca sa Rusijom na svoju štetu.

Izvinjavamo se što se nismo potpisali ispod ovog pisma. Uverili smo se da je u poslednje vreme sloboda govora u našim zemljama postala čista fikcija. Zbog toga našu želju da nastavimo sa radom i izrazimo svoje stavove, iznosimo u formi obraćanja bez potpisa.

Grupa starijih oficira u sedištu NATO pakta. Brisel, 20.04.2014. godine.

http://web-tribune.com/tema_dana/anonimno-pismo-iz.....grupe-g-7#


по мом скромном мишљењу, ово је чиста пропаганда. не верујем да би иједан нато официр авионе назвао "фантомима", осим ако се не ради о ф-4, а они не лете близу руских граница у европи (не рачунам турску). друго, не верујем да би г-7 назвали "ситним провокаторима". и треће, не делује озбиљно прича о смеху у генералштабу руске војске.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • djox  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 23 Nov 2010
  • Poruke: 96088



offline
  • Pridružio: 30 Dec 2011
  • Poruke: 13

Američki predsjednik Barack Obama je u okviru skupine G7 najavio nove sankcije Rusiji, a o detaljima će se raspravljati sutra, u ponedjeljak 28. travnja. Naravno, američkom predsjedniku za to treba podrška saveznika, što se vidi i iz izjave koju je dao tijekom konferencije za novinare u Tokiju, gdje mu je u vlastitoj zemlji društvo pravio japanski premijer Shinzo Abe.

"Postoje neke stvari koje Sjedinjene Države ne mogu učiniti same. U konačnici to će biti zajednički napor, kolektivni napor", rekao je Obama na konferenciji za novinare u Tokiju.

Zanimljivo je koliko se Barack Obama pred japanskim premijerom trudio da dokaže nemoguće. Govorio je o "ruskoj prijetnji", "nepoštivanju Ženevskog sporazuma zbog kojega SAD s partnerima Rusiji moraju uvesti sankcije u ključnim granama gospodarstva", potom tvrdnja potpuno netočna "kako je 80% sirijskog kemijskog oružja uništeno samo zahvaljujući naporima Sjedinjenih Država" i na kraju je japanski premijer Shinzo Abe morao slušati o "snažnim odnosima Amerike s Kinom, ne samo u regiji, nego i na globalnoj razini".

"Želimo potaknuti nastavak mirnog uspona Kine i zajedno raditi na razvoju trgovinskih odnosa i rješavati probleme klimatskih promjena", izjavio je Barack Obama.

Kineski dnevni list Global Times navodi kako SAD "u osnovi priznaju snagu Kine", dodavši "da Washington u teritorijalnim sporovima na Dalekom Istoku pokazuje izričitu naklonost Tokiju i Manili, ali Kinu ne želi iritirati zbog njene gospodarske važnosti".

Barack Obama u Tokiju govori o "jačanju odnosa s Kinom i ostalim dostignućima i naporima američke administracije u očuvanju svjetskog mira i stabilnosti":
Ovo nije prvi put da Obama podilazi Kini pokušavajući azijskog diva nagovoriti da se stegne obruč oko Rusije. Svima je jasno da europski saveznici Washingtona Rusiju mogu "kažnjavati" do određene granice, no kada to počne izravno zadirati u financije, radna mjesta i gospodarski rast, tada svi gledaju vlastiti interes.

Podsjetimo koliko je Obama krajem ožujka na sigurnosnoj konferenciji u Haagu bezuspješno uvjeravao kineskog predsjednika Xi Jinpinga da se pridruži "međunarodnoj" izolaciji Rusije. U tome nije uspio, a Moskva i Peking su nakon toga u rekordnom roku dogovorili niz zajedničkih projekata vrijednih na milijarde dolara. Bez obzira na odbijanje Kine da sudjeluje u izolaciji Rusije, poruka američkog predsjednika pred nimalo oduševljenim japanskim premijerom govori kako Washington još uvijek računa na Peking i na sve načine želi unijeti pomutnju u rusko-kineske odnose.

Kao zanimljivost recimo da se Kina, osim mega-projekata kao što je plinovod "Moć Sibira" kapaciteta 60 milijardi kubnih metara plina godišnje, samo mjesec dana nakon ujedinjenja Krima s Rusijom odlučila na izgradnju najveće trgovinske luke u toj novoj jedinici Ruske Federacije.
Kinezi su odustali od 5 milijardi dolara planiranog projekta solarne energije u Nevadi i taj novac odlučili uložiti u Krim, javlja China Topix.

"Rusija i Kina će nastaviti suradnju, a kineske tvrtke će graditi 25 metara duboku luku na Krimu koja je Pekingu važna kao dio novog prometnog koridora od Azije do Europe, novog Velikog puta svile", izjavio je ruski veleposlanik pri EU, Vladimir Chizhov.

Podsjetimo kako je riječ o projektu koji će izravno povezivati Kinu s Njemačkom, a prelaziti će gotovo kroz sve zemlje Dalekog i Središnjeg Istoka, Rusiju i dobar dio Europe. Nakon susreta s Obamom u Haagu, kineski predsjednik je 29. ožujka u Düsseldorfu pozvao Njemačku da se pridruži kineskom infrastrukturnom projektu posve novih željeznica, autocesta i pomorskih luka.

U Njemačkoj su 31. ožujka su kineski predsjednik Xi Jinping, njemački vicekancelar Sigmar Gabriel i premijerka Sjeverne Rajne-Vestfalje, Hannelore Kraft, dogovorili izgradnju željeznice "Yuxinou”, koja će ići od kineskog grada Chonqinga do njemačkog Duisburga, a prolaziti će kroz Kazahstan, Rusiju, Bjelorusiju i Poljsku.
"U sklopu ovog projekta, jedan odvojak će ići i do Krima, gdje će kineske tvrtke u gradu Frunze iskopati rupu dubine 25 metara i rušenjem brane ispuniti je morskom vodom", komentirajući ovaj projekt, koji je samo u prvoj fazi vrijedan 3 milijarde dolara, izjavio je Vladimir Chizhov i dodao "kako će Kina na Krimu ulagati u alternativne energetske projekte", što je potvrdio i zamjenik premijera Arkadij Dvorkovich.

EU Observer javlja kako su se odmah mobilizirale ekološke udruge koje su prosvjedovale protiv projekta, tvrdeći "kako će se učiniti nepopravljiva šteta u ekosustavu u cijeloj regiji koja je poznata kao ljetovalište", na što su ruski dužnosnici odgovorili "da su problemi očuvanja okoliša prioritet i da će biti riješeni".

Na veliku žalost Washingtona i "ekologa" projekt ide dalje, ali je on i potvrda da Njemačka u odnosu na Rusiju vodi svoju neovisnu politiku, jer da je suprotno, od Kineza bi se zahtijevala druga željeznička trasa u ovom zaista veličanstvenom infrastrukturnom projektu. (Raste američka frustracija Njemačkom i Italijom - Obama će danas pokušati uvjeriti EU članice da se Rusiji nametnu sankcije)

Kao što smo rekli, u svom nastojanju da izolira Rusiju, Washington pokušava ojačati odnose s Kinom, što mnogi definiraju kao "samoubilačku politiku Baracka Obame", jer će se pokazati da ona nije nimalo iskrena.

U najboljem slučaju po Baracka Obamu, Sjedinjene Države na euroazijskom prostoru i Pacifiku mogu ostati ravnopravni partner Rusiji i Kini. Međutim, prateći retoriku i poteze američke administracije puno realnija opcija je da će se na globalnoj razini SAD u budućnosti suočiti s koalicijom Rusije i Kine.

Aktualni odnosi na relaciji Moskva - Peking – Washington ne odražavaju samo odnos snaga u svijetu, nego ukazuju da je u tijeku ubrzano restrukturiranje cijele globalne arhitekture na kojoj se temelje međunarodni odnosi.

Rusija se u ovom restrukturiranju okreće prema istoku i to ne zato što se Washington odlučio na ovu infantilnu igru u kojoj neprestano prijeti sankcijama, nego zato što je okretanje istoku za Rusiju puno korisnije od suradnje sa Zapadom, a konfrontacija sa Sjedinjenim Državama samo ubrzava taj proces.

Postoje mnogi objektivni razlozi za jačanje globalne suradnje između Rusije i Kine. Dugoročni i strateški, a samim tim i saveznički odnosi dviju zemalja su u potpunom skladu s ključnim interesima obiju država, a to će u bliskoj budućnosti dovesti do izgradnje novog svjetskog poretka u kojem pravila igre neće diktirati anglo-američki arhitekti globalne hegemonije osmišljene projektom "New American Century".

"Geopolitički interesi Kine i Sjedinjenih Država s jedne strane, te Rusije i Sjedinjenih Država s druge, u temeljnoj su suprotnosti jedni s drugima, a te razlike se ne mogu se premostiti u sadašnjem svjetskom modelu", tvrdi Petar Akopov u ruskom dnevnom listu Pogled.

Američkoj aroganciji iz vremena "kraja povijesti" nema kraja i za ne povjerovati je s kojom su lakoćom američki stratezi prešli preko rusko-kineskog ugovora iz 2001. u kojem se suradnja u gospodarstvu, kulturi, energetskom, vojnom i svim ostalim sektorima podigla na jednu višu razinu, uz obećanje da će ta suradnja progresivno rasti i još više jačati u budućnosti. Danas, 13 godina poslije, stojimo na pragu istinskog saveza u kojem ni Rusija, ni Kina jedna drugoj ne nameću svoju ideologiju, sustav vrijednosti ili političko uređenje, a što je karakteristika za zemlje pod kišobranom NATO saveza.

Prema dostupnim informacijama, Peking i Moskva u proteklih trinaest godina nijedan sporazum nisu uvjetovali nekim zahtjevom kojim bi se zadiralo u suvereno pravo druge zemlje u donošenju unutarnjopolitičkih odluka. S druge strane, europska svakodnevica su "upozorenja" na obveze u "poštivanju pravne stečevine, civilizacijskih i demokratskih vrijednosti", u protivnom slijede sankcije, uskraćivanje pristupa fondovima ili pravima koje imaju ostale zemlje članice, itd. Vlade pojedinih zemalja se prisiljavaju da donose odluke koje često znaju šokirati veći dio domaće javnosti, međutim, to nikoga ne zanima, budući da smo mi ionako samo mali kotačić u anglo-američkoj globalizacijskoj mašineriji.
Što se tiče odnosa Moskve i Pekinga, o njima se može samo nagađati i praviti analize na temelju službenih priopćenja koja su često vrlo kratka, pogotovo kada je službeni Peking u pitanju, ali se iz postupaka da nazrijeti kamo ta suradnja vodi.

Kako zajednička strategija Moskve i Pekinga još nije službeno objavljena, postoji još uvijek prostora za zapadni protuudar i propagandu. Za pravo čudo, nakon svega što je dostupno u medijima neki stvarno vjeruju da SAD protiv Rusije ima priliku igrati "na kartu Kine". Pokušaji da se "zajednički" izolira Rusija se nastavljaju i sve govori kako je Washington ipak spreman sudjelovati u ovom "eksperimentu".

Iako Barack Obama u svom nastojanju da se nametnu sankcije Rusiji ne može uvjeriti čak ni Europu, povremeno zna govoriti o potrebi da zajedno s Kinom Rusiju dovede u svojevrsno "okruženje".

U Washingtonu zaboravljaju da Kina glavnu prijetnju vidi upravo u američkoj politici i Obaminoj "Azijsko-pacifičkoj doktrini" i tajnim pregovorima o Transpacifičkom partnerstvu, zoni slobodne trgovine u kojem SAD namjerava ograničiti pristup tržištu kineskim proizvodima u regiji koju Kina smatra svojim prirodnim okruženjem.

Barack Obama je, kako bi ojačao utjecaj Sjedinjenih Država, trenutno na azijskom proputovanju i bez obzira na njegove poruke iz Tokija, Kina je svjesna da će morati poduzeti protumjere.

Uzmimo samo analizu koju The Diplomat objavio u studenom prošle godine kada je Susan Rice potvrdila Obaminu azijsku turneju u travnju ove godine i bit će nam jasno da sve što Obama sada izjavljuje nema puno veze s istinom.

Ruski portal OnlineSMI citira pojedine američke analitičare koji izjavljuju "kako su u State Departmentu poludjeli ako misle da mogu posvađati dvije svjetske sile i da će time samo doprinijeti njihovom još jačem zbližavanju".

Obamin posjet Aziji se trebao održati prije sedam mjeseci, ali je odgođen zbog problema oko izglasavanja proračuna i blokade vladinih agencija u listopadu prošle godine; igrokaz koji je posebno ražestio Kinu.

Sada Obama posjećuje Japan, Južnu Koreju, Filipine i Maleziju. Obama nije pozvan u Kinu, i unatoč želji Amerikanaca Kinezi očito nisu spremni prihvatiti "visokog" gosta. Razlog je jednostavan - Pekingu je jasno da je Obama došao kako bi ojačao protukinesku koaliciju u regiji.

"Tijekom svoje turneje po Aziji predsjednik Obama će pokušati povratiti povjerenje zemalja u regiji i pokazati spremnost da ograniči sve veći utjecaj Kine. Moramo izvršiti pritisak na Kinu i prisiliti Peking na kompromis i mirno rješavanje problema ", izjavio je pomoćnik američkog državnog tajnika za Istočnu Aziju i Pacifik, Daniel Russel.

"Sporazum Sjedinjenih Država i Japana o zajedničkoj obrani obuhvaća sve teritorije kojima upravlja Japan. Mi smo dosljedni i nećemo promijeniti svoj stav. Članak 5. o zajedničkoj obrani pokriva sva područja pod japanskom upravom, uključujući i Senkaku otočje", kazao je Barack Obama nakon posjete Japanu, što je u Pekingu odjeknulo kao grom iz vedra neba.

Umjesto toliko željenog "zbližavanja" američki i japanski veleposlanici u Pekingu su danas "pozvani na hitne konsultacije" u kinesko ministarstvo vanjskih poslova.

"Viši dužnosnici ministarstva vanjskih poslova su pozvali američkog i japanskog veleposlanika odvojeno te su im predane službene prosvjedne note. Apeliramo na SAD i Japan da napuste retoriku Hladnog rata, iskreno poštuju interese i drugih zemalja u regiji, te da se suzdrže od daljnjih povreda mira i regionalne stabilnosti", izjavio je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Qin Gang, a kao što vidimo Obamina obećanja su i ovog puta bila kratkog vijeka.

Nezamislivo je na koji način Barack Obama misli pridobiti naklonost Pekinga da uvede sankcije Rusiji, dok na drugoj strani prijeti oružjem i da će Japanu pomoći da sačuva teritorijalni integritet, uključujući i sporno otočje Senkaku.
Činjenica je da se u kontekstu krize na Bliskom Istoku u posljednje tri godine i zbog događaja u Ukrajini manje obraća pozornost na pogoršanje situacije na Pacifiku. Teritorijalni sporovi oko otoka i morskih područja su samo vanjska manifestacija napetosti koja se odavna osjeti u regiji. Problem je nastao kada je Washington najavio "prebacivanje težišta svoje vanjske politike na Aziju i Pacifik", kao da nije dovoljno što svojim hegemonističkim prisustvom posljednjih 70 godina geopolitički, vojno i ekonomski ionako destabilizira regiju.

Japan s gospodarskim rastom kojeg je imao '70-ih nikako nije ugrožavao geopolitičku dominaciju Sjedinjenih Država, a Tokijo ionako ima ograničeni suverenitet pod nadzorom Washingtona. Razvoj Kine je nešto sasvim drugo i on bi neminovno mogao dovesti do sukoba s Amerikom. Jaka Kina neće tolerirati situaciju u kojoj je okružena američkim saveznicima i američkim vojnim bazama duž svojih granica. One se nalaze od Tajvana (čiji povratak je glavni vanjskopolitički cilj Pekinga), preko Filipina i Južne Koreje, sve do Japana. Kina možda ovog trenutka i nije spremna za vojni sukob, ali stalno povećava pritisak na susjede i slabi njihove veze za Sjedinjenim Državama. Kao odgovor, SAD pokušava pronaći ravnotežu između podržavanja saveznika i očuvanja mira s Kinom, ali takva igra ne može trajati vječno.

Kao što vidimo, odnosi s Japanom su iznimno napeti i Pekingu se nimalo ne sviđa namjera japanske vlade za jačanjem vojnog kapaciteta, iako ustav Japanu brani da vodi bilo kakav rat, osim u samoobrani.
Sjedinjene Države uvijek podupiru namjere Japana i što god da je Obama rekao tijekom posjeta Tokiju, on, njegovi ministri i savjetnici će uvijek podržavati sve planove japanske vlade, a premijer Shinzo Abe je nedavno izjavio kako "želi da savez između Japana i SAD-a igra vodeću ulogu u osiguranju mira i stabilnosti u azijsko-pacifičkoj regiji".

Ovdje moramo podsjetiti na članak kojeg je objavio kineski People's Daily, glasilo Kineske Komunističke Partije koje tvrdi gotovo istu stvar i koje već nekoliko mjeseci neprestano objavljuje analize, uvodnike i priopćenja o potrebi jačanja suradnje s Moskvom.

"Strateški savez između Rusije i Kine bi mogao postati sidro stabilnosti u suvremenom svijetu", navodi se u priopćenju Kineske Komunističke Partije.

Dok Zapad pokušava izolirati Rusiju, Kina se slaže s Vladimirom Putinom koji je izjavio "kako će odnosi Rusije i Kine značajno će utjecati na suvremenu arhitekturu međunarodnim odnosima".

"Mi i dalje jačamo odnose s Kinom i oni nikada u povijesti nisu bili tako pouzdani. Suradnja s Kinom, uključujući i onu oko međunarodnih pitanja, je na dosada neviđenoj razini", rekao je ruski predsjednik tijekom svog nedavnog obraćanja javnosti.
Putin je doduše izjavio i "kako Rusija ne traži vojnu-politički savez s Kinom, jer je blokovska podjela svijeta odavno zastarjela", ali s druge strane stručnjaci ruskog ministarstva vanjskih poslova rade na nacrtu ugovora o "vojnoj suradnji" s Kinom. Detalji nisu objavljeni, ali je jasno da će dokument biti značajniji od sporazuma o "prijateljstvu i suradnji" između dviju zemalja koji je potpisan 2001. Ovaj sporazum predviđa proširenje "vojno-tehničke suradnji" između ruske i kineske vojske, koja je ionako na vrlo visokoj razini, što se vidi i po brojnim zajedničkim vježbama. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, u skoroj budućnosti možemo očekivati zajedničke rusko-kineske projekte u području pomorske brodogradnje i zrakoplova.
"SAD i Europa u odnosu na Putinovu Rusiju izgledaju kao tigar od papira koji misli da je pravi. Zapad je podcijenio Rusku sposobnost da brani svoje interese u Ukrajini. Strategija Zapada, koji nema nimalo političke mudrosti, podrškom prozapadnoj vladi u Ukrajini više ne daje rezultate i taj eksperiment ne vodi nigdje, osim u kaos. Mi ne možemo zanijekati podršku Rusiji u ovom teškom trenutku", piše utjecajni kineski Global Times, što dovoljno govori o stavu Pekinga
Tek kada se sve navedeno uzme u obzir, možemo definirati odnose u trokutu Rusija - Kina - Sjedinjene Države, koji su danas ključ svjetske politike i otprilike liče na odnose između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država u poslijeratnom razdoblju.

Veliko je pitanje koliko dugo će u tom trokutu trajati ravnoteža snaga. Hoće li u onom trenutku kada se poremeti odnos snaga doći do apsolutnog zbližavanja Rusije i Kine koji će se kao saveznici ujediniti u borbi protiv onoga što poznajemo kao "Pax Americana", teško je sa sigurnošću reći, ali sve ukazuje na upravo takav scenarij.

Rusija i Kina su dvije najveće euroazijske sile, dok se Sjedinjene Države fokusiraju na euro-atlantski savez. Ovakav razvoj situacije nije došao iznenada i moglo bi se reći kako slijede povijesna previranja.

U 19. stoljeću je Kina postala žrtva Europljana, a kasnije su iskorištene i ruske slabosti. Međutim, '20-ih godina prošlog stoljeća je Rusija podržavala nacionalno orijentirane snage u Kini koje su se borile protiv zapadnog imperijalizma. Do druge polovice '40-ih je Kina bila u građanskom ratu i područja suparništva između dviju supersila. Na kraju su na vlast došli kineski komunisti, bivši saveznici Sovjetskog Saveza. U ranim '50-im kineske i američke trupe su se borile u Koreji, a sovjetski piloti su pomagali Kineze. Čitavo to desetljeće je bilo razdoblje sukoba između Sovjetskog Saveza i Kine s jedne strane i SAD-a s druge.

U '60-im su odnosi Kine sa Sovjetskim Savezom i SAD-om jednako loši, ali ni odnosi između SSSR-a i SAD-a nisu bili mnogo bolji. Na sve tri strane tog trokuta su vladali napeti bilateralni odnose, ali u međunarodnoj areni, u kojoj se glavna borba vodila između SSSR-a i SAD-a, Kina je još uvijek u velikoj mjeri izražavala anti-američki stav. Iritirala je Washington sa svojom inačicom marksizma i još više s pomoći koju je pružala anti-imperijalističkim pokretima, posebice u Vijetnamu i Africi.

U '70-ima Kissinger uspijeva uspostaviti normalizaciju odnosa s Kinom, kao i sa SSSR-om, ali Amerika počinje manipulirati s proturječjima između Moskve i Pekinga.

"Naš odnos s potencijalnim protivnicima mora biti takav da naše sposobnosti u odnosima s njima uvijek nadjačaju njihove zajedničke sposobnosti", napisao je tada predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost Kissinger.

Doista, s obzirom da su u drugoj polovici '80-ih odnosi između Moskve i Pekinga postali iznimno napeti, SAD je istovremeno imao najbolje odnose sa Sovjetskim Savezom i s Kinom. Za Ameriku je to bio izuzetno povoljan položaj. Mogla je podgrijavati i kineske strahove, igrati na kontradikcije, iako je u cjelini nemoguće reći da su u Washingtonu imali puno koristi od toga. Možda je najveći uspjeh bio Afganistan, gdje su i Peking i Washington slali oružje mudžahedinima.

Ipak, sovjetski-američki odnosi su ostala središnja os svjetske politike, a Kina je bila slaba i nije predstavljala veliku prijetnju Sjedinjenim Državama.

U '90-im, nakon samouništenja SSSR-a, Sjedinjene Američke Države su ostale jedina velika sila u tom trokutu. Naime, Rusija u vrijeme Jeljcina nije imala neovisnu geopolitičku strategiju, a Kina, iako se nikada nije odrekla suvereniteta, još uvijek nije mogla štititi svoje interese na globalno razini. U to vrijeme su odnosi Washingtona s Moskvom i Pekingom još uvijek bili bolji nego bilateralni odnosi Rusije i Kine.
U Rusiji je u usponu bila prozapadna ruska elita, a nastojanja Borisa Jeljcina u zbližavanju s Kinom u Pekingu nisu dočekali s povjerenjem. Kinesko vodstvo je vidjelo da geopolitičke odluke Jeljcina u ruske vlade ovise o aktivnostima prozapadnih krugova

No, tada se pojavljuje Vladimir Putin, koji je već postao noćna mora američkih neokonzervativaca i krugova kojima je američka globalna hegemonija životni san i u posljednjih 15 godina Rusija i Kina počinju graditi temelje za strateško partnerstvo. Prvi korak je bio prevazilaženje problema u percepciji jednih prema drugima oko određenih kontroverznih pitanjima. Krenulo se u prekograničnu suradnju, došlo je do isporuke ruskog oružja kineskoj vojsci, pregovaralo se o energetskim projektima, kao i u svim ostalim gospodarskim sektorima.

Tada se još nije pronašao model kako ujediniti Središnju Aziju i od poprišta sukoba pretvoriti to područje u zonu suradnje. Kao spasonosno rješenje je osnovana Šangajska organizacija za suradnju, koja danas rješava možda posljednji veliki problem, a to je vraćanje američkih trupa iz Afganistana u domovinu ili u savezničke matične zemlje, koje su kao topovsko meso svoje vojnike slali u da služe američkim interesima.

Tko bi prije 20-30 godina rekao da će danas Rusija i Kina u okviru Šangajske organizacije igrati ključnu ulogu u stabilnosti Afganistana, s tim da lideri SCO nikoga ne isključuju i izjavljuju "kako položaj Afganistana, njegov nacionalni sastav, povijesne i kulturne veze sa zemljama u euroazijskoj regiji to područje čine zonom posebnog interesa za članove SCO, promatrače, uključujući Indiju i Pakistan", što je pristup kojega žele čuti sve vlade Središnje Azije, ali i plemenske vođe koji su jedini pravi vladari Afganistana.

Nakon ovog kratkog povijesnog presjeka Petra Akopova, ruskog povjesničara, novinara i političkog analitičara, stvari postaju puno jasnije.

Rusiji i Kini je zajednička namjera da promjene svjetski poredak i da Sjedinjeni Državama oduzmu prava i mogućnosti da cijelom svijetu diktiraju svoje uvijete.

U posljednjih 10 godina su se američki odnosi s Kinom i Rusijom pogoršali, no odnosi Moskve i Pekinga još uvijek nisu na razini na kojoj su bili prije '50-ih godina prošlog stoljeća, kada su bili saveznici, ali su vrlo blizu da opet postanu takvima.

Između Kine i Rusije nema geopolitičkih kontradikcija, naprotiv, te dvije zemlje imaju zajedničke strateške interese. Nema ni ideoloških razlika, jer obje zemlje drže do vlastitog, nacionalnog razvojnog puta i ne nameću svoj model i vrijednosti drugoj strani. Mnogi tvrde kako Kinezi i Rusi imaju puno više svjetonazorskih sličnosti, nego razlika, no to je sklizak teren u kojega se oni ne žele upuštati i kulturna suradnja i razmjena je Moskvi i Pekingu sasvim dovoljna.

S druge strane, geopolitički interesi Sjedinjenih Država u odnosu na Kinu i Rusiju su u suprotnosti i te razlike ne mogu biti uklonjene o okviru modela po kojem svijet danas funkcionira.

Pokušavajući ograničiti utjecaj Kine azijsko-pacifičkoj regiji, a Rusiju u Euroaziji, SAD ne samo da su sebi postavili nemoguću misiju, nego će ubrzati svoj geopolitički pad. Čak i ako Moskva i Peking ne postanu saveznici, nego "samo" vrlo jaki partneri, pojedinačno se suprotstavljajući Sjedinjenim Državama će polučiti isti rezultat i proširiti svoju sferu utjecaja.

To je dobro razumjeli čak i neke američki analitičari koji pozivaju Washington da se barem opredijeli za "glavnog neprijatelja".

"U idealnom slučaju, Sjedinjene Države trebaju pokušati uspostaviti odnose s obje zemlje kakvi su bili prije. Ako Obama i njegovi dužnosnici ne mogu prihvatiti ovakav pristup, oni bi, u najmanju ruku, trebali odabrati jednu od dvije države kao glavnog neprijatelja, a ne se u isto vrijeme suprotstavljati Rusiji i Kinu. Kako sada izgleda američki pristup i ukoliko se ne riješi taj problem, doći će do rizika od sučeljavanja s Moskvom i Pekingom u isto vrijeme, što je ogromna pogreška. Ako nastavimo tim putem, pred nama je moguća katastrofa", piše američki The National Interest.

Urednik Galen Carpenter piše "kako ni Obama, niti bilo tko drugi u Washingtonu ne može zaustaviti tijek povijesti"

"SAD želi zadržati globalnu hegemoniju i zaustaviti Rusiju i Kinu, ali mi nemamo snage. Naravno, neki bi htjeli da se odgodi početak oštrog sučeljavanja s Kinom i da se posveti izolaciji Rusije, ali za to, u principu, treba biti spreman napraviti neke ustupke u Pekingu. No, problem je što Kinu ne zanimaju ustupci o sekundarnim pitanjima. Oni žele da se SAD odrekne temeljnih stvari poput vojne prisutnosti u regiji. Washington ne samo da neće dati ništa, već naprotiv, još uvijek pokušava ojačati protivnike Kine i stvara protukineski savez. Osim toga, Peking vrlo dobro razumije američku taktiku i ne samo da neće surađivati s Washingtonom protiv Rusije, već se povećati svoj pritisak u pacifičkoj regiji, shvativši da Sjedinjene Države više nemaju snage da istovremeno kontroliraju situaciju na tri fronta - Bliski Istok, Europa i Pacifik.

Manjak povjerenja u SAD se pojavljuje i kod saveznika. Bliski istok smo već su izgubili, a mnogi u Europi misle kako pretjerani američki pritisak prijeti da će izazvati revolt među njihovim partnerima i klijentima u Aziji. Mnogi saveznici Amerike su sve više u nedoumici i sumnjaju u sposobnost Washingtona da zaista može osigurati njihovu sigurnost. Vrijeme kada je Amerika diktirala pravila igre je nepovratno nestalo i sada se sve ne ovisi o mogućnostima i izboru koju će Washington zemlju odabrati u procjeni da mu je glavna prepreka u razvoju. Naravno, prije svega govorimo o Rusiji i Kini. Postoje ozbiljni argumenti protiv Moskve i Pekinga kao strateškog neprijatelja, ali nikako obje zemlje zajedno. To je trenutno glavno pitanje za SAD i ne postoji ništa što bi nas moglo utješiti, a novi Hruščov u Kremlju sigurno neće gubiti vrijeme", 18. travnja 2014. za The National Interest piše urednik Galen Carpenter.

Srećom, u Washingtonu nikoga nije briga za njegova upozorenja i dovoljno je pogledati najnovije vijesti iz Ukrajine, Bliskog Istoka ili Pacifika da bi shvatili kako su u Bijeloj kući i na Capitol Hillu još uvijek duboko uvjereni u svoju "izuzetnost" i snagu kojom će pokoriti cijeli svijet. Kotač povijesti se ipak neumoljivo okreće, a hoće li rusko-kineski odnosi biti "savezništvo" ili "jako strateško partnerstvo", moglo bi se znati već prilikom službene posjete Vladimira Putina Pekingu kroz nekoliko tjedana.

offline
  • Pridružio: 30 Jul 2011
  • Poruke: 775

djox ::

Ovo se malo deca umislila kako da se igraju vojske. Uglavnom sav taj "neonaci" i desnimilitantni basibozuk tako zamislja vojsku. Crna odeca, kozne cizme i jakne i neko poziranje, bas im je ovak kriza u Ukrajini dobro dosla da prosetaju te rekvizite i da se osecaju kao "prava" vojska.

offline
  • Pridružio: 31 Jan 2014
  • Poruke: 1597
  • Gde živiš: na zalasku sunca

djox ::

sa zadovoljstvom bi je uhapsio Laughing

offline
  • Pridružio: 12 Dec 2011
  • Poruke: 211

ShurikSST ::djox ::

Ovo se malo deca umislila kako da se igraju vojske. Uglavnom sav taj "neonaci" i desnimilitantni basibozuk tako zamislja vojsku. Crna odeca, kozne cizme i jakne i neko poziranje, bas im je ovak kriza u Ukrajini dobro dosla da prosetaju te rekvizite i da se osecaju kao "prava" vojska.


Dok ne dobiju metak , pa će shvatiti da ovo nije igra GUZ - Glavom U Zid

offline
  • Pridružio: 03 Jan 2012
  • Poruke: 1075
  • Gde živiš: Beograd

mirbat ::Može li neko sa pretplatom da postavi ovaj članak sa advance-a? Indirektno je vezan i za ovu temu.

Istovremeno kretanje protiv Rusije i Kine je najveća strateška pogreška Washingtona koja će dovesti do čvrstog saveza Moskve i Pekinga, a SAD koštati globalne dominacije



Evo na ovoj adresi:
https://www.facebook.com/SupportSyriaFromBalcan1/p.....eam_ref=10

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2007
  • Poruke: 1090
  • Gde živiš: Republika Srpska,Banja Luka

Писмо јесте плагијат,али немојте мислити да је НАТО структура чврста као гранит,па нама је онај Француз одао цјелокупне НАТО планове за напад ,па је напад због тога помјерен са Октобра 1998 на март 1999,јер је дошло до дислокације наше ПВО:

offline
  • sezan  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 29 Dec 2008
  • Poruke: 3132
  • Gde živiš: Kragujevac

SAD po svaku cenu želi da isprovocira reakciju Rusije ,i to svakim danom sve više. Rusi to vide ,nisu glupi ,ali dokle se može trpeti i koliki je prag tolerancije kod Rusa trenutno ispituju.
Sve je gore čini mi se i nažalost izgleda da će reakcija Rusa biti neminovna,a šta posle ,videćemo.
Nek nam je bog upomoći svima.
ovo ništa ne valja i ne sluti na dobro..debelo zakuvavaju Ameri celu priču ,a stradaće nedužni uglavnom..

offline
  • Mačak
  • Zavarivač
  • Pridružio: 30 Dec 2011
  • Poruke: 2596
  • Gde živiš: Čačak

Konačno rešena misterija , ko je taj čovek ?

http://www.youtube.com/watch?v=-QP6sM5VnUQ#t=154

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 645 korisnika na forumu :: 8 registrovanih, 0 sakrivenih i 637 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: bojank, DPera, dragoljub11987, gorantrojka, hyla, Krvava Devetka, Lord Nem, opt1